KLASA: 008-08/14-01/130

URBROJ: 401-01/02-14-02

Zagreb, 30.06.2014.

Jedinica LP(R)S

Zahvaljujemo Vam na Vašem dopisu kojim ste ukazali na problematiku rješavanja o zahtjevima za pristup informacijama i objavljivanja na taj način dobivenih informacija od strane medija.

U Vašem dopisu navodite određene slučajeve rješavanja zahtjeva za pristup informacijama u kojima je korisnik prava novinar portala ………, kako smatrate, svojevoljno i unaprijed negativno tumačio dostavljene informacije, nakon čega ste tražili objavu ispravka. Smatrate da je u opisanim slučajevima došlo do zlouporabe dobivenih informacija i Zakona o pravu na pristup informacijama. Također ste napomenuli kako postupci rješavanja zahtjeva zahtijevaju angažman službenika za informiranje i čitavog niza gradskih službi. Stoga ste zamolili tumačenje Zakona o pravu na pristup informacijama u opisanim slučajevima.

S tim u vezi, dajemo sljedeće tumačenje Zakona o pravu na pristup informacijama (NN 25/13 – Zakon).

Smisao Zakona o pravu na pristup informacijama je u omogućavanju javnosti da dođe do informacija koje su u posjedu tijela javne vlasti, a koje se smatraju javnima, odnosno za koja ne postoji zakonska ograničenja za njihovim davanjem. Svrha je Zakona, između ostaloga, preventivno djelovati na raspolaganje javnim sredstvima, i u tom smislu radi se o instrumentu suzbijanja korupcije, ali i instrumentu podizanja opće kvalitete i efikasnosti rada javne uprave i javne vlasti. Očekuje se da, imajući na umu mogućnost da za svaki potrošeni novčić i donesene odluke trebaju položiti račune građanima neposredno, tijela javne vlasti s velikom pažnjom i efikasno raspolažu javnim sredstvima te obavljaju svoj posao.

Navedeni Zakon omogućava svakom korisniku da zatraži od tijela javne vlasti, bez navođenja svrhe traženja, informacije u smislu svakog podatka koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra ili u bilo kojem drugom obliku, neovisno o načinu na koji je prikazana (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis). To uključuje i sve informacije o trošenju javnih sredstava.

Ukazujemo da Zakon određuje da je korisnik prava na informaciju  svaka domaća ili strana fizička i pravna osoba, što znači da sukladno navedenom korisnik prava na pristup informacijama može biti novinar, udruga, trgovačko društvo, bilo koja domaća ili strana  fizička osoba i drugi korisnici.

Ujedno, novinari u svrhu javne objave informacija putem medija imaju posebno pravo na pristup informacijama sukladno članka 6. Zakona o medijima (NN 59/04, 84/11, 81/13) te slobodu izražavanja stajališta (članak 27.). Zakon o medijima ujedno propisuje i institute koji ograničavaju apsolutnu slobodu novinara u konstruiranju svojih stavova koji utječu na formiranje javnog mijenja (članci 40-58), sve do naknade štete (članci  21. i 22.) i prekršajne odgovornosti (glava VII.), a Kaznenim zakonom obuhvaćeni su određeni slučajevi kaznenih djela. Napominjemo da Povjerenica za informiranje nije nadležna za nadzor provedbe Zakona o medijima te nije drugostupanjsko tijelo u rješavanju žalbi proizašlih iz onemogućavanja novinara u pristupu javnim informacijama. Ujedno napominjemo da je za davanje odgovora i pružanje informacija putem Zakona o medijima čelnik tijela dužan imenovati osobu koja se može i ne mora razlikovati od službenika za informiranje. U obavljanju novinarskog posla novinar postavlja upite tijelima javne vlasti  i na postavljane upite dobiva odgovore  ili dokumente putem glasnogovornika, dok je osoba zadužena za rješavanje zahtjeva za pristup informacijama tijela javne vlasti službenik za informiranje koji dostavlja informaciju u skladu s člankom 5., ali nije dužan odgovarati na upite.

U odnosu na Zakon o pravu na pristup informacijama, dužni smo napomenuti da isti uređuje prvenstveno način postupanja tijela javne vlasti, a ne govori ništa o postupanju korisnika s dobivenom informacijom. Drugim riječima, pravo na pristup informacijama temelji se na načelima koje moraju poštovati tijela javne vlasti u provedbi Zakona. Načela predstavljaju smjernice za tumačenja zakona te nadopunjavaju cilj Zakona.

Važna pretpostavka uređenja prava na pristup informaciji je načelo javnosti i slobodnog pristupa informaciji te su prema Zakonu sve informacije koje posjeduju, tijela javne vlasti u osnovi objekt općeg interesa i kao takve trebaju biti javne. Iz toga proizlazi kako su ograničenja prava na pristup samo izuzeci i da njihovo određenje mora odgovarati preciznim zakonskim kriterijima.

Načelo pravodobnosti, potpunosti i točnosti nadopunjavaju samu definiciju informacije te. Informacija u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama ne može biti informacija ako nije potpuna, točna i pravodobna.

U odnosu na korisnike, Zakon o pravu na pristup informacijama jedino utvrđuje (a) načela ravnopravnosti i jednakosti korisnika, pa tako u skladu s člankom 8. pravo na pristup informacijama pripada svim korisnicima na jednak način i pod jednakim uvjetima i oni su ravnopravni u njegovom ostvarivanju. Tijela javne vlasti ne smiju staviti u povoljniji položaj niti jednog korisnika na način da se određenom korisniku informacija dade ranije. Također, Zakon utvrđuje (b) načelo slobodnog raspolaganja informacijom, pa tako člankom 9. uređuje da korisnik koji raspolaže informacijom ima pravo tu informaciju javno iznositi, pri tome ne govoreći ništa niti postavljajući ograničenja iznošenju te informacije.

Stoga u slučajevima koje ste opisali, novinar portala ……… je imao pravo objavljivati informacije koje ste mu dostavili, primjerice ugovore, račune i druge dostavljene informacije te u opisanim slučaju ne nalazimo zlouporabu Zakona. S aspekta rada ove institucije je izuzetno važno da  tijela javne vlasti svim korisnicima dostavljaju točne, pravodobno i potpune informacije koje su brzo dostupne, a najkasnije u zakonskom roku od 15 dana, odnosno u roku od 30 dana ako su ispunjeni zakonski uvjeti za produžavanja roka za rješavanje zahtjeva.

U vezi samog karaktera i načina objave dobivenih informacija i njihova tumačenja, naglašavamo kako Povjerenica za informiranje sukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama nema nikakvih nadležnosti kojima bi kontrolirala ili preporučivala način objave informacija i ograničenja sloboda novinara ili drugih građana i pravnih osoba u svrhu zašite drugih zakonom priznatih interesa, osim eventualno neformalnih i neobvezujućih stajališta ili razmišljanja. Međutim, kako se odredbe Zakona o medijima koje uređuju objavu ispravka i druge instrumente zaštite od neprofesionalnog rada novinara primjenjuju na sve objavljene informacije, bez obzira jesu li one dostavljene novinarima putem Zakona o medijima ili Zakona o pravu na pristup informacijama, možemo Vas jedino uputiti da koristite te institute kada smatrate da je to potrebno i opravdano, kao što ste i do sada činili.   

Mišljenja smo da se novinari u svom radu trebaju pridržavaju Ustava i zakona Republike Hrvatske, njegovati kulturu i etiku javne riječi i uvažavaju civilizacijska dostignuća i vrijednosti. Mediji imaju društvenu odgovornost prilikom izvješćivanja te je obveza novinara pridržavati se pored Ustava i zakona i  profesionalnih etičkih načela, a osobito Kodeksa časti hrvatskih novinara. Ujedno ističemo da je razvoj, promicanje i zaštita profesionalne etika novinara predmet brige obrazovnih institucija koje educiraju te kadrove, i osobito njihovih strukovnih udruženja, kao što je Hrvatsko novinarsko društvo. Stoga ukoliko smatrate da je novinar objavom testa prekršio određena pravila profesionalnog ponašanja  možete se obratiti Hrvatskom novinarskom društvu budući da su Statutom Hrvatskog novinarskog društva određene sankcije za povredu navedenog Kodeksa kao i postupanje Novinarskog vijeća časti.  

Na kraju, u odnosu na angažman službenika za informiranje i drugih gradskih službi  (izdavanje dokumentacije iz pismohrane, kopiranje i dr.) ukazujemo  da je člankom 19. Zakona propisano da tijelo javne vlasti ima pravo tražiti od korisnika naknadu stvarnih materijalnih troškova koji nastanu pružanjem informacije, sukladno Kriterijima za određivanje visine naknade stvarnih materijalnih troškova i troškova dostave informacije NN 12/14). Napominjemo da sukladno članku 3. citiranih Kriterija vrijeme koje zaposlenik tijela javne vlasti provede prikupljajući, pripremajući i pružajući informaciju korisniku prava na pristup informaciji, ne predstavlja stvarni materijalni trošak. Tijelo javne vlasti ima pravo naplatiti stvarne materijalne troškove i od korisnika prava na pristup informacijama koji je novinar, i to na način propisan člankom 19. Zakona o pravu na pristup informacijama i navedenim Kriterijima.

Ujedno, kako bi se smanjila potreba za angažiranjem zaposlenika oko obrade zahtjeva za pristup informacijama upućujemo na zakonsku obvezu iz članka 10. Zakona o proaktivnom objavljivanju  informacija neovisno o postavljenom zahtjevu. Naime, ukoliko tijelo javne vlasti što više informacija učini javno dostupnim putem interneta, može se očekivati da će broj podnesenih zahtjeva za pristup informacijama biti manje. Također, u slučaju podnošenja zahtjeva za pristup informacijama koje su već objavljene, tijelo javne vlasti u takvim slučajevima treba obavijestiti podnositelja zahtjeva pisanim putem o činjenici da je tražena informacija već objavljena na internetskoj stranici, pri čemu odgovor elektroničkim putem s neposrednom poveznicom na objavljenu informaciju smatramo najpogodnijim načinom.

Svjesni smo da postoje određene poteškoće kod rješavanja pojedinih zahtjeva za pristup informacijama, tako da je cilj ove institucije definirati smjernice i educirati službenike za informiranje  te poduzeti odgovarajuće mjere u okviru nadzorne funkcije. Isto tako još jednom ističemo da je pravo na pristup ustavno pravo i preventivni alat za borbu protiv korupcije, koji s jedne strane jača otvorenost rada, a s druge strane sužava prostor zlouporabe tijela javne vlasti, poticajno djelujući na zakonitost i pravilnost u postupanju. Napominjemo da je donošenje Zakona o pravu na pristup informacijama u smislu stvaranja odgovarajućih upravnih i pravnih kapaciteta bio jedan od preduvjeta za ulazak u Europsku uniju.

Zaključno, ističemo da je potrebno da se u postupanjima sa zahtjevima za pristup informacijama rukovodite na način da ispunjavate obveze iz Zakona, osobito onih koje se odnose na proaktivnu objavu informacija te načelima iz Zakona. U vezi načina na koji su dobivene informacije prezentirane, upućujemo na korištenje instituta medijskog zakonodavstva, osobito Zakona o medijima te mogućnosti obraćanja strukovnom udruženju novinara.