KLASA: UP/II-008-07/17-01/420
URBROJ: 401-01/06-17-02
Zagreb, 5.9.2017. godine
Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.) i članka 122. stavka 4. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.), povodom žalbe ……… iz Zagreba, ………, izjavljene protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje KLASA: 008-02/16-01/26, URBROJ: 341-99-04-17-5 od 21.4.2017. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba ……… izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje KLASA: 008-02/16-01/26, URBROJ: 341-99-04-17-5 od 21.4.2017. godine, kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem KLASA: 008-02/16-01/26, URBROJ: 341-99-04-17-5 od 21.4.2017. godine odbijen je zahtjev ……… (dalje u tekstu: žalitelj) od 18.7.2016. godine kojim je od navedenog tijela javne vlasti zatražio informacije o popisu osoba za koje je poslodavac Hrvatska obrtnička komora, Ilica 49/2 uplaćivala mirovinsko osiguranje na dane 10.3.2016. godine, 11.5.2016. godine, 12.5.2016. godine, 12.6.2016. godine i 12.7.2016. godine, temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, a u vezi s odredbom članka 15. stavka 2. točkama 2. i 4. istog Zakona, iz razloga što su zatražene informacije zaštićeni osobni podaci i jer predstavljaju profesionalnu tajnu.
Protiv osporenog rješenja žalitelj je pravovremeno izjavio žalbu u kojoj u bitnome navodi da isto osporava u cijelosti zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene zakona, jer je tijelo javne vlasti suprotno zakonskim odredbama odbilo njegov zahtjev, pozivajući se na odredbe Zakona o zaštiti osobnih podataka te na profesionalnu tajnu sukladno Zakonu o mirovinskom osiguranju i Statutu navedenog Zavoda. Žalitelj ističe da ne postoje razlozi za uskratu zatražene informacije te da je u njegovom zahtjevu zatraženi podatak o popisu radnika kojima Hrvatska obrtnička komora kao poslodavac plaćala doprinose za mirovinsko osiguranje u određene dane informacija od javnog interesa, jer se isti financiraju iz javnih sredstava. Nadalje, navodi kako ne postoji šteta po zaštićene interese te da su traženi podaci bitni za postizanje svrhe - praćenja utroška javnih sredstava na zaposlenike odnosno kako se usporedbom imena zaposlenih u više navrata u navedenom tijelu javne vlasti može npr. procijeniti povećava li tijelo javne vlasti neopravdano broj zaposlenih, a da su imena istih važna kako bi se moglo utvrditi pravo brojno stanje u odnosu na broj radnih mjesta. Od Povjerenice za informiranje žalitelj traži da poništi osporeno rješenje i omogući mu pristup zatraženim informacijama. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je neosnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj dana 18.7.2016. godine Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, podnio zahtjev za pristup informacijama, kojim je zatražio popis osoba za koje je poslodavac, Hrvatska obrtnička komora, Ilica 49/2, OIB 9658357575, uplaćivala mirovinsko osiguranje na dane 10.3.2016., 11.5.2016., 12.5.2016., 12.6.2016. i 12.7.2016. godine. Nadalje, utvrđeno je da je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje povodom predmetnog zahtjeva dostavilo žalitelju očitovanje KLASA: 953-08/16-01/107, UBROJ: 341-25-11/60-16-2 od 27. srpnja 2016. godine u kojemu je navedeno da je člankom 106. stavkom 3. Zakona o mirovinskom osiguranju propisano da Zavod osigurava tajnost podataka unesenih u matičnu evidenciju na način propisan zakonom i općim aktom Zavoda te se da se traženi podaci smatraju profesionalnom tajnom u smislu članka 80. Statuta Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje te da je uvidom u žaliteljev zahtjev utvrđeno da žalitelj nije ovlaštena osoba kojoj se mogu dati na korištenje traženi podaci te da istom zahtjevu nisu u mogućnosti udovoljiti. Iz dokumentacije u spisu je utvrđeno da je razmotrivši dokumentaciju u spisu predmeta, Povjerenica za informiranje donijela zaključak KLASA: UP/II-008-07/16-01/496, URBROJ: 401-01/03-17-02 od 11. travnja 2017. godine, kojim je naložila Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje da u roku od 8 dana od zaprimanja istog predmetni zahtjev riješi sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama. Također je utvrđeno da je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje povodom predmetnog zahtjeva donio osporeno rešenje kojim je odbio zahtjev žalitelja temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, a u vezi s odredbom članka 15. stavka 2. točkama 2. i 4. istog Zakona, iz razloga što su zatražene informacije zaštićeni osobni podaci i jer predstavljaju profesionalnu tajnu. U obrazloženju citiranog rješenja se navodi kako je povodom predmetnog zahtjeva, a sukladno uputi iz navedenog zaključka Povjerenice za informiranje proveden test razmjernosti i javnog interesa, a koji je u istom rješenju i detaljno opisan.
U žalbenom postupku Povjerenici za informiranje dostavljen je spis predmeta na nadležno postupanje te je izvršen uvid u njegovu dokumentaciju odnosno u informacije koje su predmet postupka te su razmotreni navodi žalitelja iz predmetne žalbe, navodi tijela javne vlasti iz osporenog rješenja, kao i sve za predmetni slučaj relevantne zakonske odredbe.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.
Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2. i 3., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. Zakona.
Odredbom članka 15. stavkom 2. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje zaštita osobnih podataka, a člankom 15. stavkom 2. točkom 2. Zakona propisano je da se tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna.
Člankom 2. stavkom 1. točkom 1. Zakona o zaštiti osobnih podataka („Narodne novine, 103/03., 118/06., 41/08., 130/11. i 106/12.) propisano je da je osobni podatak svaka informacija koja se odnosi na identificiranu fizičku osobu ili fizičku osobu koja se može identificirati (osoba koja se može identificirati je osoba čiji se identitet može utvrditi izravno ili neizravno, posebno na osnovi identifikacijskog broja ili jednog ili više obilježja specifičnih za njezin fizički, psihološki ili mentalni, gospodarski, kulturni ili socijalni identitet. U članku 7. stavku 1. podstavku 1. do 8. istog Zakona propisan je pravni temelj prikupljanja i obrade osobnih podataka. Odredbom članka 11. stavka 3. Zakona o zaštiti osobnih podataka propisano je da je zabranjeno davanje osobnih podataka na korištenje drugim primateljima za čiju obradu, odnosno korištenje nisu ovlašteni prema odredbama članka 7. i članka 8. stavka 2. ovog Zakona te ako je svrha za koju se osobni podaci traže na korištenje suprotna odredbi članka 6. stavka 2. i 3. ovoga Zakona.
Sukladno članku 27. Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, 108/96) profesionalnu tajnu predstavljaju podaci o osobnom i obiteljskom životu stranaka koje saznaju svećenici, odvjetnici, zdravstveni i socijalni djelatnici i druge službene osobe u obavljanju svog zanimanja.
Člankom 106. stavkom 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, 17/13., 151/14., 33/15. i 93/15.) propisuje da Zavod osigurava tajnost podataka unesenih u matičnu evidenciju na način propisan zakonom i općim aktom Zavoda.
Prema članku 80. Statuta Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje („Narodne novine, 103/03., 118/06., 41/08. i 130/11.) profesionalnom tajnom smatraju se podaci radnika, osiguranika i korisnika prava iz mirovinskog osiguranja koje saznaju radnici Zavoda u obavljanju svog zanimanja.
Člankom 80. stavkom 4. Statuta Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Zavod kao voditelj zbirke osobnih podataka je ovlašten dati podatke na korištenje drugim primateljima u okviru zakonom utvrđene djelatnosti, prema uvjetima propisanim Zakonom o zaštiti osobnih podataka. Naime, sukladno članku 11. Zakona o zaštiti osobnih podataka voditelj zbirke osobnih podataka ovlašten je osobne podatke dati na korištenje drugim primateljima, na temelju pisanog zahtjeva primatelja u kojem je navedena svrha i pravni temelj, samo ako je to potrebno radi obavljanja poslova u okviru zakonom utvrđene djelatnosti, a što ovdje nije slučaj.
Dakle, uvidom u spis predmeta je utvrđeno da su podaci koje žalitelj zatražio u predmetnom zahtjevu osobni podaci fizičkih osoba, a koji su zaštićeni i institutom profesionalne tajne.
Ispitujući pravilnost provedenog testa razmjernosti i javnog interesa od strane prvostupanjskog tijela, Povjerenica za informiranje prihvaća stav navedenog tijela iz osporenog rješenja te smatra da podatke o kojima vodi evidenciju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje treba štititi, odnosno da bi se obvezivanjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje za dostavom informacija za koje je sve osobe u određene dane poslodavac Hrvatska obrtnička komora uplaćivao mirovinsko osiguranje izgubio smisao navedene evidencije, imajući u vidu da bi korisnik informacije mogao istu javnu iznositi sukladno članku 9. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Svrha navedene zbirke koju vodi Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje je u tome da se navedeni podaci isključivo daju primateljima radi obavljanja poslova u okviru zakonom utvrđene djelatnosti, pa Povjerenica za informiranje smatra da bi se navedeno trebalo jednako primjenjivati i na osobe čiji se rad financira iz javnih sredstava, kao i na treće osobe čiji se rad ne financira iz javnih sredstava, odnosno da bi trebalo štititi navedene podatke.
Naime, suprotno postupanje bi predstavljalo povredu Zakona o zaštiti osobnih podataka, jer bi prihvaćanje stava žalitelja značilo da se u odnosu na određene osobe ne bi morao navoditi pravni temelj za traženje osobnih podataka, dok bi s druge strane primatelj (npr. sud u određenom postupku) morao navoditi pravni temelj i svrhu radi pribave podataka o tome gdje je određena osoba u određenom trenutku bila mirovinski osigurana. Nesporno je da podaci o statusu mirovinskog osiguranja fizičkih osoba temeljem prijave poslodavca koje je žalitelj u predmetnom zahtjevu zatražio predstavljaju osobne podatke fizičkih osoba koje su bile zaposlene u Hrvatskoj obrtničkoj komori u određene dane, a koji su zaštićeni i institutom profesionalne tajne. Nadalje, bez obzira što je činjenica da su osobe o kojima je riječ u predmetnom zahtjevu na datume 10.3.2016., 11.5.2016., 12.5.2016., 12.6.2016. i 12.7.2016. godine imale status osiguranika u mirovinskom osiguranju temeljem prijave poslodavca Hrvatske obrtničke komore, sama ta činjenica nije dovoljna za zaključak da prevladava javni interes za dostavom podataka o imenima i prezimenima osiguranika u mirovinskom osiguranju za iste osobe, u odnosu na zaštitu prava na ograničenje pristupa informaciji, a imajući pri tome u vidu i činjenicu da korisnici mogu zahtjevom za pristup informacijama zatražiti od samog tijela javne vlasti imena i prezimena njihovih zaposlenika, ne zadirući time u zakonom zaštićene druge osobne podatke.
Dakle, u žalbenom postupku je utvrđeno kako se temeljem zatraženih informacija mogu identificirati fizičke osobe te kako nisu ispunjeni uvjeti iz Zakona o zaštiti osobnih podataka niti iz Zakona o pravu na pristup informacijama da bi se omogućilo pristup zatraženoj informaciji. Na temelju provedenog žalbenog postupka Povjerenica za informiranje je utvrdila da je u prvostupanjskom postupku tijelo javne vlasti pravilno postupilo kad je odbilo zahtjev žalitelja iz razloga navedenih u osporenom rješenju. Naime, uvidom u odredbe relevantnih propisa utvrđeno je da nema zakonske osnove za omogućavanje pristupa u predmetnom zahtjevu zatraženim informacijama odnosno da pretežu razlozi za ograničenjem pristupa istima, što znači da je u predmetnom slučaju žalba žalitelja neosnovana.
Člankom 116. stavkom 1. točkom 1. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je prvostupanjsko rješenje pravilno i na zakonu osnovano.
Stoga je na temelju članka 116. stavka 1. točke 3. Zakona o općem upravnom postupku riješeno kao u izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENICA ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur