KLASA: UP/II-008-07/17-01/221
URBROJ: 401-01/04-17-7
Zagreb, 16. kolovoza 2017. godine
Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15) povodom žalbe ……… iz Zagreba, ………, izjavljene protiv rješenja Županijskog državnog odvjetništva u Zadru, broj: A-65/2017 od 20. ožujka 2017. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Županijskog državnog odvjetništva u Zadru, broj A-65/2017 od 20. ožujka 2017. godine.
2. Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ……… (dalje u tekstu: žalitelj) temeljem članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da prvostupanjsko tijelo smatra da žalitelj zloupotrebljava pravo na pristup informacijama tražeći veliki broj informacija čime dolazi do rada i redovitog funkcioniranja državnog odvjetništva.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi da državna odvjetništva vode upisnike u posebnim knjigama ili u CTS-u (sustav za praćenje predmeta). Također detaljno opisuje koji se podaci upisuju u pojedini upisnik pri tome citirajući odredbe Poslovnika državnog odvjetništva. Posebno ističe da se u kazneni upisnik za razne kaznene predmete (KR-DO) upisuju podaci o podnositelju pritužbe i predmetu koji bi bio predmetom raspravljanja i odluke državnog odvjetništva. Ističe da se do traženih informacija može doći ispisom podataka iz upisnika ili njegovom preslikom, odnosno dostavom računalnog zapisa ukoliko se vodi u *xls ili sličnom formatu Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je žalitelj prvim dijelom zahtjeva za pristup informacijama od 12. ožujka 2017. godine, po kvartalima za razdoblje 2014., 2015. i 2016. godine tražio sljedeće informacije:
1. Koliko je tijelo javne vlasti zaprimilo pritužbi/zahtjeva o davanju obavijesti o poduzetim radnjama povodom kaznene prijave ili dojave o počinjenom kaznenom djelu?
2. Koliko je puta viši državni odvjetnik naložio nižem državnom odvjetniku da podnositelju pritužbe dostavi zatraženu obavijest o poduzetim radnjama?
3. Koliko je puta viši državni odvjetnik naložio nižem državnom odvjetniku da u primjerenom roku poduzme radnje koje je trebalo poduzeti?
Drugim dijelom zahtjeva za pristup informacijama, po kvartalima za razdoblje 2014., 2015. i 2016. godine, zatražene su sljedeće informacije:
Koliko je tijelo javne vlasti donijelo odluku povodom kaznene prijave ili dojave o počinjenom kaznenom djelu koje je zaprimljeno u određenom kvartalu u roku i) do šest mjeseci, ii) u roku šest do dvanaest mjeseci, iii) u roku preko dvanaest mjeseci ili iv) uopće do 31. siječnja 2017. godine nije donijelo odluku te v) u koliko slučajeva je viši državni odvjetnik donio odluku kojim nalaže donošenje odluka u određenom roku
U žalbenom postupku Povjerenici za informiranje dostavljen je spis na nadležno postupanje.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Prema članku 5. stavku 1. točki 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je informacija svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.
Prema članku 23. stavku 5. točki 5. Zakona o pravu na pristup informacijama tijelo javne vlasti rješenjem će odbiti zahtjev ako jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, a osobito kad zbog učestalih zahtjeva za dostavom istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojim se traži veliki broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.
S obzirom da se zahtjevom za pristup informacijama traže podaci vezani za postupanje državnog odvjetništva, potrebno je navesti relevantne zakonske odredbe koje uređuju postupanje državnog odvjetništva.
Člankom 206.a Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14) propisano je da žrtva i oštećenik imaju pravo po isteku dva mjeseca od podnošenja kaznene prijave ili dojave o počinjenom kaznenom djelu zatražiti od državnog odvjetnika obavijest o poduzetim radnjama. Stavkom 2. navedenog članka propisano je da, ako državni odvjetnik nije obavijestio žrtvu ili oštećenika, ili oni nisu zadovoljni danom obaviješću ili poduzetim radnjama, isti imaju pravo pritužbe višem državnom odvjetniku. Stavkom 3. navedenog članka propisano je da će viši državni odvjetnik provjeriti navode pritužbe te ako utvrdi da je pritužba osnovana, naložit će nižem državnom odvjetniku da podnositelju pritužbe dostavi zatraženu obavijest o poduzetim radnjama, odnosno da u primjerenom roku poduzme radnje koje je trebalo poduzeti.
Prema članku 206.b Zakona o kaznenom postupku državni odvjetnik je dužan donijeti odluku o kaznenoj prijavi u roku od 6 mjeseci od dana upisa prijave u upisnik kaznenih prijava i o tome obavijestiti podnositelja prijave. Stavkom 2. navedenog članka propisano je da po isteku roka iz stavka 1. navedenog članka, oštećenik i žrtva mogu podnijeti pritužbu višem državnom odvjetniku zbog nepoduzimanja radnji državnog odvjetnika koje mogu dovesti do odugovlačenja postupka.
Sukladno članku 20. stavku 1. Zakona o državnom odvjetništvu („Narodne novine“, 76/09, 153/09, 116/10, 145/10, 57/11, 130/11, 72/13, 148/13, 33/15, 82/15) propisano je da poslove državnoodvjetničke uprave čine, između ostalog, i poslovi u svezi predstavkama i pritužbama, dok je člankom 249. Poslovnika državnog odvjetništva („Narodne novine“, 5/14, 123/15) propisano da županijska državna odvjetništva vode upisnik za razne kaznene predmete općinskih i županijskih državnih odvjetništava (razne pritužbe, molbe – oznaka KR-DO). Prema članku 261. stavku 2. Poslovnika državnog odvjetništva u Kazneni upisnik za razne kaznene predmete (“KR-DO”) upisuju se podaci o podnositelju pritužbe i predmetu koji bi bio predmetom raspravljanja i odluke državnog odvjetništva, kao i drugi podaci propisani obrascem broj 8 u Dodatku Poslovnika državnog odvjetništva.
Iz osporenog rješenja proizlazi da prvostupanjsko tijelo smatra da žalitelj zahtjevom za pristup informacijama zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, tražeći veliki broj informacija, čime dolazi do opterećivanja rada prvostupanjskog tijela.
Navedeni zaključak prvostupanjskog tijela nije moguće prihvatiti iz sljedećih razloga.
Dopisom prvostupanjskog tijela Povjerenici za informiranje dostavljena je preslika Upisnika o zahtjevima, postupcima i odlukama o ostvarivanju prava na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija, a iz kojeg proizlazi da je žalitelj, osim zahtjeva koji je predmet ovog postupka, podnio još samo jedan zahtjev u 2017. godini koji se odnosio na isplate vještacima za razdoblje od 2012. godine do 2016. godine.
S obzirom na navedeno, stav je Povjerenice za informiranje da se dva zahtjeva od strane žalitelja ne mogu smatrati zlouporabom prava na pristup informacijama, posebno imajući u vidu da su u konkretnom slučaju izostali valjani razlozi za takvu odluku, koja se temelji na pukom reproduciranju odredbe članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Slijedom navedenog, potrebno je ukazati na odredbu članka 8. Zakona o općem upravnom postupku (načelo materijalne istine), kojom je propisano kako u postupku treba utvrditi pravo stanje stvari, i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari, koje načelo je potpuno izostalo u prvostupanjskom postupku,
Prilikom razmatranja definicije djela zloupotrebe prava na pristup informacijama, kako je propisano člankom 23. stavkom 5. točkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, mogli bi je razložiti na subjektivni i objektivni element, te na cjelinu u kojoj se subjektivni i objektivni element međusobno nadopunjuju.
Subjektivni element zloupotrebe možemo prepoznati u prvom dijelu definicije, u kojem stoji kako „jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama.“ Slijedom navedenog, prilikom utvrđivanja subjektivnog elementa zloupotrebe je potrebno utvrditi subjektivni odnos podnositelja zahtjeva prema cilju koji se postiže podnošenjem zahtjeva, odnosno ima li podnositelj zahtjeva namjeru zloupotrebljavanja prava.
Iako prema Zakonu o pravu na pristup informacijama podnositelji zahtjeva ne moraju navoditi razloge zbog kojih traže informaciju, slučajevi potencijalne zloupotrebe prava su drugačiji jer rješavatelj zahtjeva odnosno rješavatelj žalbe mora uzeti u obzir i širi kontekst podnošenja zahtjeva, ciljeve koji se žele postići podnošenjem zahtjeva te međusobni odnos podnositelja zahtjeva i tijela javne vlasti.
Subjektivni element zloupotrebe bi stoga mogao ući u moralnu kategoriju, koja stavlja u odnos podnositelja zahtjeva, tijelo javne vlasti i javni interes.
Objektivni element zloupotrebe možemo prepoznati u drugom dijelu definicije, u kojem stoji „…osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.“
Objektivni element zloupotrebe ukazuje na činjenicu da iako ponekad kod podnositelja zahtjeva ne mora postojati subjektivni element zloupotrebe, biće djela zloupotrebe prava na pristup informacijama može biti ostvareno i prekomjernim podnošenjem zahtjeva, što dovodi do opterećivanja rada i funkcioniranja tijela javne vlasti te onemogućavanja tijela javne vlasti da obavlja svoju djelatnost, koja se u slučaju tijela javne vlasti obavlja u javnom interesu.
Drugim riječima, u slučajevima kada su prekomjerno opterećeni radni kapaciteti tijela javne vlasti, može se dogoditi da dođe do ugrožavanja javnog interesa, koji se odražava u redovitom funkcioniranju tijela javne vlasti, ostvarivanju njegove izvorne svrhe te u konačnici zaštiti prava trećih osoba koja ulaze u međuodnos sa tijelom javne vlasti i koje očekuju da će tijelo javne vlasti ispuniti svoju zakonom predviđenu javnu svrhu.
Slijedom navedenog, a zbog pogrešne primjene članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, valjalo je na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku poništeno prvostupanjsko rješenje, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.
U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja te činjenice prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti odgovarajućim dokazima, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja riješiti ovu upravnu stvar, posebno uzimajući u obzir definiciju informacije iz članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno predstavlja li zahtjev za pristup informacijama žalitelja stvaranje nove informacije.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENICA ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.