KLASA: UP/II-008-07/17-01/466
URBROJ: 401-01/04-17-2
Zagreb, 14. srpnja 2017. godine
Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe udruge Zelena akcija, ………, zastupane po predsjednici ………, izjavljene protiv rješenja Grada Zagreba, Klasa: 008-02/17-002/163, Urbroj: 251-02-04-1/03-17-4 od 10. svibnja 2017. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Grada Zagreba, KLASA: 008-02/17-002/163, URBROJ: 251-02-04-1/03-17-4 od 10. svibnja 2017. godine.
2. Odobrava se udruzi Zelena akcija pravo na pristup preslici Idejnog projekta TD: 1556/16, izrađenog u rujnu 2016. godine, za izgradnju prometnice Zaprešićke ulice – od Ilice od Ulice baruna Filipovića s komunalnom infrastrukturom i nadsvođenjem potoka Črnomerec.
3. Nalaže se Gradu Zagrebu da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana primitka ovog rješenja.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama udruge Zelena akcija (u daljnjem tekstu: žaliteljica) temeljem članka 15. stavka 2. točke 7. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojim je tražila presliku Idejnog projekta TD: 1556/16, izrađenog u rujnu 2016. godine, za izgradnju prometnice Zaprešićke ulice – od Ilice od Ulice baruna Filipovića s komunalnom infrastrukturom i nadsvođenjem potoka Črnomerec, a iz razloga što je u konkretnom slučaju u tijeku upravni postupak.
Protiv navedenog rješenja žaliteljica je pravodobno uložila žalbu u kojoj u bitnom navodi da je predmetnu informaciju zatražila temeljem odredbi Zakona o zaštiti okoliša. Ističe da u osporenom rješenju nije naveden niti jedan valjani argument za odbijanje zahtjeva za pristup informacijama, odnosno da su razlozi navedeni u osporenom rješenju paušalni. Dalje ističe da u osporenom rješenju nije navedeno je li test razmjernosti i javnog interesa uopće proveden. Dalje navodi da se u konkretnom slučaju radi o „nadsvođenju potoka Črnomerec“, dakle o zatvaranju, betoniranju potoka, a u svrhu gradnje javne prometnice. Naglašava da je nemoguće da planiranje dodatne prometnice namijenjene građanima nije predmet interesa građana Grada Zagreba, odnosno da zahvati u okoliš moraju biti otvoreni za javnost. Zaključno navodi je uloga javnosti, osobito udruga civilnog društva, da preispituje razne odluke tijela javne vlasti i vrši kontinuiran nadzor nad njihovim djelovanjem, posebno stoga što bi u konkretnom slučaju moglo doći do zatvaranja potoka, odnosno pješačke zone uz isti. Predlaže da se žalba prihvati.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spise predmeta utvrđeno je žaliteljica zahtjevom za pristup informacijama tražila uvid u Idejni projekt oznake TD: 1556/16, izrađen u rujnu 2016. godine, po ovlaštenom inženjeru građevinarstva Antonu Smolji, za izgradnju prometnice – Zaprešićke ulice od Ilice do Ulice baruna Filipovića s komunalnom infrastrukturom i nadsvođenjem potoka Črnomerec, a sukladno odredbama Zakona o zaštiti okoliša.
U žalbenom postupku Povjerenici za informiranje dostavljen je spis na nadležno postupanje, uključujući i informaciju koja je predmet postupka.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Odredbom članka 15. stavka 2. točke 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijelo javne vlasti može ograničiti pristup informacijama u ostalim slučajevima utvrđenim zakonom.
Sukladno članku 15. stavku 3. točki 1. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako postoje osnove sumnje da bi njezino objavljivanje onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje sudskog, upravnog ili drugog pravno uređenog postupka, izvršenje sudske odluke ili kazne.
Člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informacijama iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavka 3. i 4. ovog Zakona dužno prije donošenje odluke provesti test razmjernosti i javnog interesa. Nadalje, stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavka 2., 3. i 4., da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Iz obrazloženja pobijanog rješenja u bitnom proizlazi da se žaliteljici onemogućuje pristup traženoj informaciji temeljem članka 15. stavka 2. točke 7. Zakona o pravu na pristup informacijama, uz obrazloženje da je u tijeku upravni postupak.
Navedeni zaključak prvostupanjskog tijela ne može se prihvatiti iz sljedećih razloga.
Naime, da bi se mogla primijeniti odredba članka 15. stavka 2. točke 7. kao zakonsko ograničenje, potrebno je da određeni posebni zakon propisuje mogućnost ograničenja pristupa informaciji. Iz obrazloženja pobijanog rješenja nije jasno koja bi zakonska odredba posebnog zakona bila temelj za onemogućavanje pristupa traženoj informaciji.
Osim toga, nejasno je citiranje odredbe članka 84. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09), s obzirom da se u konkretnom slučaju ne traži uvid u određeni spis, već se traži točno određena informacija iz spisa predmeta lokacijske dozvole, a činjenica ima li određena osoba pravo na uvid u spis predmeta ne predstavlja zakonsku osnovu za ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 7. Zakona o pravu na pristup informacijama, već je ista odlučna za prosuđivanje primjenjuju li se u konkretnom slučaju odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama, a s obzirom na odredbu članka 1. stavka 3. navedenog Zakona.
Iako se prvostupanjsko tijelo u konkretnom slučaju poziva na zakonsko ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 7. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz obrazloženja pobijanog rješenja moglo bi se zaključiti da se prvostupanjsko tijelo poziva i na zakonsko ograničenje iz članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Međutim, Povjerenica za informiranje smatra da se niti navedeno zakonsko ograničenje ne može primijeniti u konkretnom slučaju, posebno stoga prvostupanjsko tijelo ne daje valjane razloge o tome na koji bi način omogućavanje pristupa navedenoj informaciji utjecalo na vođenje postupka izdavanja lokacijske dozvole.
Također se ističe da žaliteljica osnovano navodi da u konkretnom slučaju zapravo nije niti proveden test razmjernosti i javnog interesa, jer se isti svodi samo na reproduciranje odredbe članka 16. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, bez navođenja razloga za i protiv pristupa traženoj informaciji.
Slijedom navedenog, valjalo je zbog pogrešne primjene pravnog propisa, odnosno odredbi članka 15. stavka 2. točke 7. i članka 15. stavka 3. točke 1. u vezi s člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama poništiti prvostupanjsko rješenje.
S obzirom da Povjerenica za informiranje ne nalazi postojanje zakonskih ograničenja za pristup informaciji koji su navedeni u osporenom rješenju, niti nekih drugih ograničenja propisanih člankom 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, valjalo je žaliteljici omogućiti pristup traženoj informaciji, s obzirom da je javni interes za navedenu informaciju vidljiv iz sljedećeg.
Uvidom u idejni projekt za lokacijsku dozvolu – prometnica s komunalnom infrastrukturom i nadsvođenjem potoka Črnomerec za ulicu „Zaprešićka“, od Ilice do Ulice baruna Filipovića iz rujna 2016. godine utvrđeno je da je isti izrađen na zahtjev prvostupanjskog tijela kao investitora, a za potrebe ishođenja lokacijske dozovole.
Uvidom u točku 5.6. navedenog idejnog projekta utvrđeno je da se u istoj navode potrebne mjere koje treba poduzeti radi sprečavanja nepovoljnih utjecaja građenja na okoliš, što znači da bi zatražena informacija predstavljala informaciju o okolišu iz članka 4. stavka 1. točke 10. Zakon o zaštiti okoliša (“Narodne novine” 80/13, 153/13, 78/15).
Naime, okoliš je dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu čineći time informacije o okolišu informacijama od posebnog značaja i interesa za javnost. Ustavna je obveza države da, vođena načelima održivog razvoja, svima osigura uvjete za zdrav okoliš. Međutim, to nije isključivo obveza države, već je obveza svakoga, da u sklopu svojih ovlasti i djelatnosti, osobitu skrb posveti zaštiti zdravlja ljudi, prirode i ljudskog okoliša. Pravo na sudjelovanje javnosti u odlučivanju o određenim djelatnostima vezano za pitanja zaštite okoliša, predstavlja značajan alat koji građanima daje legitimaciju da budu aktivni sudionici u kreiranju odluka i politika koje se odnose na zaštitu okoliša. U tom smislu, dostupnost informacija o okolišu od posebne je važnosti i javnog interesa. Pristup informacijama i sudjelovanje javnosti u pitanjima koja se tiču okoliša uređen je Zakonom o zaštiti okoliša („Narodne novine“, broj 80/13, 153/13 i 78/15), ujedno i Uredbom o informiranju i sudjelovanju javnosti i zainteresirane javnosti u pitanjima zaštite okoliša („Narodne novine“, broj 64/08) koja je donesena temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama iz 2007. godine. Zakonom o pravu na pristup informacijama iz 2013. godine preuzeta je Direktiva 2003/4/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2003. o javnom pristupu informacijama o okolišu i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 90/313/EEZ (SL L 41, 14.2. 2003.) te je ujedno usklađena s Konvencijom o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša (Aarhuška konvencija), koja je implementirana u hrvatsko pozitivno pravo Zakonom o potvrđivanju Konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša („Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 1/07). Aarhuška konvencija, čija je svrha razvoj okolišne demokracije i koja predstavlja međunarodni pravni okvir u području zaštite okoliša za sve stranke Konvencije, je u odnosu na Hrvatsku stupila na snagu 25. lipnja 2007. godine.
Također se ističe da nacrti, koji su sastavni dio navedeno idejenog projekta sadrže detalje građevine zatvorenog potoka Črnomerec, te detalje postojeće građevine potoka Črnomerec preko Ilice, iz čega također proizlazi da osnovano žaliteljica navodi da navedeni projekt ima utjecaja na okoliš kao dobro od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku.
Osim toga, da postoji interes javnosti za predmetni projekt, vidljivo je i iz sljedećih linkova:
Neovisno o tome što određeni dio navedenog projekta ima određeni utjecaj na okoliš, Povjerenica za informiranje smatra da se interes javnosti za navedeni projekt očituje i u sljedećem.
Naime, iz očitovanja prvostupanjskog tijela iz e-maila 02. svibnja 2017. godine proizlazi da predmetna prometnica predstavlja nerazvrstanu cestu, za koju je odredbom članka 105. stavka 1. Zakona o cestama („Narodne novine“, 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14) propisano da su građenje, rekonstrukcija i održavanje nerazvrstane ceste od interesa za Republiku Hrvatsku.
Dakle, u konkretnom slučaju interes javnosti se dvojako očituje: kroz činjenicu da javnost ima pravo biti upoznata s određenim projektom koji ima utjecaj na okoliš, te kroz činjenicu da se radi o izgradnji prometnice koja je od interesa za Republiku Hrvatsku.
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.
Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09) u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješiti kao pod točkom 1., 2., i 3. izreke.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENICA ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.