KLASA: UP/II-008-07/16-01/521

URBROJ: 401-01/03-17-08

Zagreb, 4. srpnja 2017.

Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15), povodom žalbe ……… iz Zagreba, ………, izjavljene protiv rješenja Ministarstva zaštite okoliša i prirode KLASA: UP/I-008-01/16-03/14, URBROJ: 517-04-16-2 od 19. rujna 2016. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

1.     Poništava se rješenje Ministarstva zaštite okoliša i prirode KLASA: UP/I-008-01/16-03/14, URBROJ: 517-04-16-2 od 19. rujna 2016. godine.

2.     Odobrava se ……… pravo na pristup traženoj informaciji na način da mu se dostavi preslika očitovanja Uprave za zaštitu prirode KLASA: 612-07/15-59/319, URBROJ: 517-07-2-2-16-8 od 11. srpnja 2016. godine.

  1. Nalaže se Ministarstvu zaštite okoliša i energetike da u roku od 8 dana od dana primitka ovog rješenja postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev ……… (u daljnjem tekstu: žalitelj) za pristup informacijama temeljem članka 15. stavka 4. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojim je tražio presliku mišljenja Uprave za zaštitu prirode na Dopunu dokumentacije od 28. lipnja 2016. godine u predmetu Prekograničkog postupka procjene utjecaja zahvata na okoliš za Hidroelektranu Mokrice u Republici Sloveniji, s obzirom da prvostupanjsko tijelo smatra da je predmetna informacija nastala radi razmjene stavova i mišljenja unutar jednog ili među više tijela javne vlasti, a njezino bi objavljivanje  moglo dovesti do pogrešnog tumačenja sadržaja informacije, ugroziti proces donošenja propisa i akta ili slobodu davanja mišljenja i izražavanja stavova.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi da osporava doneseno rješenje Ministarstva zaštite okoliša i prirode (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), iz razloga što mišljenje Uprave za zaštitu prirode nije mišljenje iz članka 15. stavka 4. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, već da je to formalni akt kojega Uprava za zaštitu prirode izdaje sukladno članku 136. stavku 2. Zakona o zaštiti okoliša. Nadalje, navodi da iz pobijanog rješenja nije vidljivo da je Ministarstvo utvrdilo činjenično stanje po zahtjevu za pristup informacijama te da nije provelo test razmjernosti sukladno članku 16. Zakona o pravu na pristup informacijama. Nadalje, navodi da Ministarstvo nije poštovalo zakonom utvrđeni rok u kojemu mora obavijestiti podnositelja zahtjeva o produženju roka te da produženje roka nije dovoljno obrazloženo. Navodi kako je Hrvatsko društvo za zaštitu ptica i prirode dobilo mišljenje tijela na prvu verziju Studije za Hidroelektranu Mokrice, a da se u ovom zahtjevu za pristup informacijama tražilo mišljenje Uprave za zaštitu prirode na dopunu Studije za Hidroelektranu Mokrice, na koju su tijela bila dužna ponovno dati mišljenje. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je osnovana.

Na temelju Zakona o ustrojstvu i djelokrugu ministarstava i drugih središnjih tijela državne uprave („Narodne novine“, broj 93/16) Ministarstvo zaštite okoliša i prirode nastavilo je raditi kao Ministarstvo zaštite okoliša i energetike.

Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su sve informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima toga Zakona, a ograničenja su propisana člankom 15. navedenog Zakona.

Uvidom u spise predmeta utvrđeno je da žalitelj dana 22. kolovoza 2016. godine zahtjevom za pristup informacijama zatražio od Ministarstva, kao tijela javne vlasti, sljedeću informaciju: mišljenje Uprave za zaštitu prirode na Dopunu dokumentacije od 28. lipnja 2016. godine (u daljenjem tekstu: mišljenje Uprave za zaštitu prirode) u predmetu Prekograničkog postupka procjene utjecaja zahvata na okoliš za Hidroelektranu Mokrice u Republici Sloveniji. Nadalje, utvrđeno je da je dopisom od 2. rujna 2016. godine službenica za informiranje obavijestila žalitelja o produženju roka za ostvarivanje prava na pristup informacijama zbog provođenja testa razmjernosti i javnog interesa.

Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev žalitelja u pogledu dostave mišljenja Uprave za zaštitu prirode u predmetu Prekograničnog postupka procjene utjecaja zahvata na okoliš za Hidroelektranu Mokrice u Republici Sloveniji.

Uvidom u osporeno rješenje utvrđeno je kako se u istom navodi da je Ministarstvo prije donošenja osporenog rješenja, dana 14. rujna 2016. godine, provelo test razmjernosti i javnog interesa, kojim se žalitelju ograničava pristup informaciji s obzirom da je zatražena informacija nastala u postupku usaglašavanja i izrade službenog očitovanja Ministarstva u predmetu Prekograničnog postupka procjene utjecaja zahvata na okoliš za Hidroelektranu Mokrice u Republici Sloveniji, koje je u fazi pripreme i još nije upućeno prema Republici Sloveniji. Navodi se da službeno očitovanje ne predstavlja cjelovitu i konačnu informaciju obzirom da je u fazi pripreme i nije dovršeno. Zatražena informacija izrađena je radi razmjene stavova i mišljenja unutar jednog ili među više tijela javne vlasti, a objavljivanje njezinog sadržaja moglo bi dovesti do pogrešnog tumačenja sadržaja informacije, ugroziti proces donošenja propisa i akta ili slobodu davanja mišljenja i izražavanja stavova.

U žalbenom postupku Povjerenici za informiranje dostavljen je spis predmeta zajedno sa zatraženom informacijom koja je predmet ovog postupka.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Člankom 5. stavkom 1. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je informacija svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazana (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi  s organizacijom i radom tijela javne vlasti.

Odredbom članka 15. stavka 4. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija nastala  u postupku usaglašavanja pri donošenju propisa i drugih akata te u razmjeni stavova i mišljenja unutar jednog ili među više tijela javne vlasti, a njezino bi objavljivanje moglo dovesti do pogrešnog tumačenja sadržaja informacije, ugroziti proces donošenja propisa i akta ili slobodu davanja mišljenja i izražavanja stavova.

Odredbom članka 16. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavka 3. i 4. toga Zakona, dužno je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa.

Test razmjernosti i javnog interesa je procjena razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ako prevladava javni interes.

Kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno je utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavka 2., 3. i 4. toga Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Kao razlog protiv omogućavanja zatražene informacije u obrazloženju osporenog rješenja navodi se kako je zatražena informacija nastala u postupku usaglašavanja i izrade službenog očitovanja Ministarstva u predmetu Prekograničnog postupka procjene utjecaja zahvata na okoliš za Hidroelektranu Mokrice, koje je trenutno u fazi pripreme i još nije upućeno prema Republici Sloveniji te da službeno očitovanje ne predstavlja cjelovitu i konačnu informaciju obzirom da je u fazi pripreme i nije dovršeno.

Iz navedenog je vidljivo da je zatražena informacija u trenutku podnošenja istoga postojala kao završena i izrađena informacija. Nadalje, Ministarstvo nije obrazložilo na koji način bi omogućavanje tražene informacije žalitelju moglo dovesti do pogrešnog tumačenja sadržaja informacije, ugroziti proces donošenja propisa i akta ili slobodu davanja mišljenja i i zražavanja stavova. U osporenom rješenju navodi se i to da je službeno očitovanje Ministarstva u predmetu Prekograničnog postupka procjene utjecaja zahvata na okoliš za Hidroelekrtranu Mokrice u Republici Sloveniji u fazi pripreme i nije upućeno prema Republici Sloveniji. Međutim, žalitelj u predmetnom zahtjevu zatražio je mišljenje Uprave za zaštitu prirode, a koje predstavlja završenu odnosno izrađenu informaciju.

Uvidom u očitovanje Uprave za zaštitu prirode KLASA: 612-07/15-59/319, URBROJ: 517-07-2-2-16-8 od 11. srpnja 2016. godine utvrđeno je da je predmet očitovanja  postupak procjene utjecaja na okoliš za Hidroelektranu Mokrice, Republika Slovenija.

Stoga, prvostupanjsko tijelo gubi iz vida činjenicu da je iz predmetne informacije vidljiv stav tijela javne vlasti oko utjecaja određenog zahvata u Republici Sloveniji na okoliš u Republici Hrvatskoj.

Naime, okoliš je dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu čineći time informacije o okolišu informacijama od posebnog značaja i interesa za javnost. Ustavna je obveza države da, vođena načelima održivog razvoja, svima osigura uvjete za zdrav okoliš. Međutim, to nije isključivo obveza države, već je obveza svakoga, da u sklopu svojih ovlasti i djelatnosti, osobitu skrb posveti zaštiti zdravlja ljudi, prirode i ljudskog okoliša. Pravo na sudjelovanje javnosti u odlučivanju o određenim djelatnostima vezano za pitanja zaštite okoliša, predstavlja značajan alat koji građanima daje legitimaciju da budu aktivni sudionici u kreiranju odluka i politika koje se odnose na zaštitu okoliša. U tom smislu, dostupnost informacija o okolišu od posebne je važnosti i javnog interesa. Pristup informacijama i sudjelovanje javnosti u pitanjima koja se tiču okoliša uređen je Zakonom o zaštiti okoliša („Narodne novine", broj 80/13, 153/13 i 78/15.), ujedno i Uredbom o informiranju i sudjelovanju javnosti i zainteresirane javnosti u pitanjima zaštite okoliša („Narodne novine", broj 64/08) koja je donesena temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama iz 2007. godine. Zakonom o pravu na pristup informacijama iz 2013. godine preuzeta je Direktiva 2003/4/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2003. o javnom pristupu informacijama o okolišu i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 90/313/EEZ (SL L 41, 14.2. 2003.) te je ujedno usklađena s Konvencijom o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša (Aarhuška konvencija), koja je implementirana u hrvatsko pozitivno pravo Zakonom o potvrđivanju Konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša („Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 1/07). Aarhuška konvencija, čija je svrha razvoj okolišne demokracije i koja predstavlja međunarodni pravni okvir u području zaštite okoliša za sve stranke Konvencije, je u odnosu na Hrvatsku stupila na snagu 25. lipnja 2007. godine.

Prema članku 136. stavku 2. Zakona o zaštiti okoliša ako Ministarstvo donese odluku o sudjelovanju u postupku procjene utjecaja zahvata na okoliš u drugoj državi, podatke  o zahvatu mora dostaviti na mišljenje tijelima i/ili osobama određenim posebnim propisom i nadležnom upravnom tijelu u županiji odnosno Gradu Zagrebu, ovisno o tome na kojem području zahvat iz druge države utječe na okoliš, te osigurati informiranje i sudjelovanje javnosti i zainteresirane javnosti prema odredbama toga Zakona. U stavku 3. istoga članka propisano je da će Ministarstvo nakon primitka mišljenja iz stavka 2. toga članka, zajedno s primjedbama javnosti i zainteresirane javnosti izraditi jedinstveno mišljenje i dostaviti ga nadležnom tijelu druge države, u dogovorenom roku.

Povjerenica za informiranje smatra da u konkretnom slučaju preteže javni interes, koji se očituje kroz činjenicu da javnost ima biti upoznata s eventualnim utjecajem zahvata u drugoj državi (u konkretnom slučaju izgradnja i korištenje Hidroelektrane Mokrice, Republika Slovenija) na okoliš u Republiku Hrvatsku, koje kao dobro uživa posebnu zaštitu, posebno stoga što Povjerenica za informiranje u konkretnom slučaju ne nalazi postojanje razloga za ograničenje pristupa informaciji iz članka 15. stavka 4. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, te se stoga žalitelju odobrava pristup zatraženoj informaciji.

Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.

Stoga je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/2009) i članka 25. stavka 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješeno kao pod točkom 1.,2. i 3. izreke ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

                                                            POVJERENICA ZA INFORMIRANJE

                                                            dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.