KLASA: UP/II-008-07/15-01/292
URBROJ: 401-01/04-17-4
Zagreb, 08. lipnja 2017. godine
Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13), povodom žalbe ………, kojeg zastupa odvjetnica ……… iz Zajedničkog odvjetničkog ureda ………, Zagreb, ………, izjavljene protiv rješenja Ministarstva zaštite okoliša i prirode, KLASA: UP/I-008-01/15-03/15, URBROJ: 517-01-15-1 od 17. lipnja 2015. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Ministarstva zaštite okoliša i prirode, KLASA: UP/I-008-01/15-03/15, URBROJ: 517-01-15-1 od 17. lipnja 2015. godine.
2. Odobrava se ……… pravo na pristup preslici sljedećih dokumenata:
- Minutes of informal Expert meeting on “Dinaric Karst”, at the Karst Research Institute ZRC SAZU, Titov trg 2, Postojna, 16.6.2010 between 10.15 and 12.40 hours
- Draft minutes 2nd meeting “Dinaric Karst – UNESCO”, Škocjan 22nd May, 2012
- Draft minutes 3rd meeting “Dinaric Karst Pilot Upstream Project”, Ljubljana, 11th April 2013
- Draft minutes 4th meeting “UNESCO Dinaric Karst”, Ljubljana 1 October, 2013
3. Nalaže se Ministarstvu zaštite okoliša i energetike da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana primitka ovog rješenja.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ……… (u daljnjem tekstu: žalitelj) temeljem članka 15. stavka 2. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da prvostupanjsko tijelo smatra da su zatražene informacije u postupku izrade, te da bi njihovo objavljivanje moglo ozbiljno narušiti proces donošenja odluke.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravodobno uložio žalbu u kojoj u bitnom navodi da ima pravo na pristup informacijama zbog činjenice da postoji prijedlog IUCN o serijskom upisu Dinarskog krša na popis svjetske baštine, a da je UNESCO donio odluku o povlačenju Dinarskog krša iz projekta „Upstream process“. Ističe da je Dinarski krš opće dobro te je nesporno da je od javnog interesa na koji način tijelo javne vlasti upravlja tim općim dobrom. Također smatra da bi informacije o radu radnih tijela iz nadležnosti tijela javne vlasti trebale biti dostupne na internetskoj stranici. Osporava navode prvostupanjskog tijela o tome da su informacije koje su predmet postupka u postupku izrade, s obzirom da se radi o sastancima koji su već održani i odlukama koje su donesene. Također ističe da je okolnost zbog čega je Dinarski krš povučen iz Upstream process-a predstavlja informaciju od javnog značaja, te osporava pravilnost provedenog testa razmjernosti i javnog interesa. Predlaže da se žalba prihvati.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spise predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 24. prosinca 2014. godine, tražio konkretne odgovore na postavljene upite od 28. studenog 2014. godine, kao i da mu se dostave zapisnici sa sastanaka koji su održani u postupku pripreme hrvatskog prijedloga, kao i međudržavnih sastanaka na kojima je to pitanje koordinirano.
U žalbenom postupku Povjerenici za informiranje dostavljen je spis na nadležno postupanje.
Uvodno se ističe da je u odnosu na dio zahtjeva kojim žalitelj traži zapisnike sa sastanaka u Hrvatskoj, odnosno odgovore na postavljena pitanja od 28. studenog 2014. godine, odlučeno u postupku koji se vodio pred Povjerenikom za informiranje pod Klasom: UP/II-008-07/16-01/510, pa su predmet ovog postupka zapisnici sa međudržavnih sastanaka vezano za nominaciju Dinarskog krša.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Odredbom članka 15. stavka 2. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija u postupku izrade unutar jednog tijela javne vlasti, a njeno objavljivanje prije dovršetka izrade cjelovite i konačne informacije moglo bi ozbiljno narušiti proces donošenja odluke.
Člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informacijama iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavka 3. ovog Zakona dužno prije donošenje odluke provesti test razmjernosti i javnog interesa. Nadalje, stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavka 2. i 3., da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Iz obrazloženja pobijanog rješenja u bitnom proizlazi da se žalitelju onemogućava pristup traženim informacijama temeljem članka 15. stavka 2. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama iz razloga što bi dostava traženih informacija mogla narušiti proces donošenja zajedničkog tentativnog prijedloga između sedam zemalja, što bi imalo za posljedicu narušavanje dobrih odnosa sa uključenim zemljama, odnosno da bi iznošenje imena stručnjaka bitno narušilo povjerenje prema prvostupanjskom tijelu.
Navedeni zaključak prvostupanjskog tijela ne može se prihvatiti iz sljedećih razloga.
Naime, bit odredbe članka 15. stavka 2. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama je u tome da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je ista u postupku izrade, a uvidom u bilješke sa sastanaka utvrđeno je da su iste predstavljaju već izrađene informacije, koje su postojale prije podnošenja zahtjeva za pristup informacijama od strane žalitelja, a na što osnovano ukazuje žalitelj u svojoj žalbi.
Slijedom navedenog, prvostupanjsko tijelo je pogrešno primijenilo pravni propis, odnosno odredbu članka 15. stavka 2. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer se ista odredba ne može primijeniti na informaciju koja je već izrađena. Iz istog razloga nisu niti relevantni ničim obrazloženi navodi prvostupanjskog tijela zbog čega bi omogućavanje pristupa bilješkama sa sastanka vezano za nominaciju Dinarskog krša moglo utjecati na zajednički tentativni prijedlog, odnosno kako bi se narušilo povjerenje prema prvostupanjskom tijelu, jer članak 15. Zakona o pravu na pristup informacijama ne predviđa da bi se mogao ograničiti pristup već gotovoj informaciji, a koja bi mogla utjecati na drugu informaciju koja još nije izrađena.
Kako je pogrešno primijenjena odredba članka 15. stavka 2. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, tada se ne može niti prihvatiti pravilnost provedenog testa razmjernosti i javnog interesa iz obrazloženja pobijanog rješenja.
Sukladno članku 3. stavku 1. Zakona o zaštiti prirode („Narodne novine“, 80/13) priroda je u smislu Zakona sveukupno bioraznolikost, krajobrazna raznolikost i georaznolikost, dok sukladno stavku 2. navedenog članka priroda i dijelovi prirode od interesa su za Republiku Hrvatsku i uživaju njezinu osobitu zaštitu.
Prema članku 6. stavku 2. alineji 9. navedenog Zakona, propisano je da se zaštita prirode provodi osobito obavješćivanjem javnosti o stanju prirode i sudjelovanjem javnosti u odlučivanju o zaštiti prirode.
Člankom 2. Konvencije o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine, usvojene na Općoj konferenciji Organizacije Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu (UNESCO) u Parizu, 16. studenog 1972. godine, koje je Republika Hrvatska stranka od 08. listopada 1991. godine temeljem notifikacije o sukcesiji, propisano je da se prirodnom baštinom, između ostalog, smatraju znamenita mjesta prirode ili točno određene prirodne zone koje imaju univerzalnu vrijednost s točke gledišta znanosti, konzerviranja ili prirodnih ljepota.
Sukladno članku 4. navedene Konvencije svaka država članica priznaje da u njezinu dužnost, u prvom redu spadaju pronalaženje, zaštita, konzerviranje, popularizacija i prenošenje budućim generacijama kulturne i prirodne baštine koja se nalazi na njezinu teritoriju, u koju svrhu će se koristiti svim raspoloživim sredstvima.
Osnovna načela od kojih polazi Strategija i akcijski plan zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti od 28. studenog 2008. godine („Narodne novine“, 143/08) su da je Republika Hrvatska svjesna da sveukupna biološka, krajobrazna i geološka raznolikost predstavlja njezinu temeljnu vrijednost i glavni resurs za daljnji razvitak, da je cilj Republike Hrvatske očuvati i unaprijediti postojeću biološku i krajobraznu raznolikost unutar zemlje, te pokušati vratiti dio izgubljenih svojti i staništa, gdje je to moguće i opravdano. Osim toga, Republika Hrvatska će svoje napore u zaštiti biološke i krajobrazne raznolikosti stalno usklađivati s odgovarajućim međunarodnim aktivnostima, imajući u vidu činjenicu da je nacionalna biološka i krajobrazna raznolikost jedinstveni i nenadoknadivi dio sveukupne globalne raznolikosti.
Također se ističe da postoji interes javnosti vezano za činjenicu da Dinarski krš nije uvršten na svjetsku baštinu UNESCO-a, a što je vidljivo iz sljedećih linkova:
https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/unesco-dinarski-krs-izvisio-zbog-lokalnog-nemara-20150319
Kako postoji interes za ishod navedenog postupka, Povjerenica za informiranje smatra da postoji interes javnosti za sve faze navedenog postupka nominacije, jer se radi o postupanju tijeka javne vlasti i to u odnosu na prirodu koja uživa posebnu zaštitu Republike Hrvatske, što također osnovano žalitelj navodi u svojoj žalbi.
Uvidom u bilješke s međunarodnih sastanaka, utvrđeno je da su isti sastanci održavani vezano za zajedničku nominaciju Dinarskog krša na svjetsku baštinu UNESCO-a.
S obzirom da je cilj Zakona o pravu na pristup informacijama omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, te da je temeljno načelo Zakona o pravu na pristup informacijama transparentnost djelovanja tijela javne vlasti, Povjerenica za informiranje smatra da nema zapreke da se žalitelju omogući pristup navedenim informacijama, posebno stoga što Povjerenica ne nalazi postojanje zakonskih razloga za ograničenje pristupa informacijama iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da su na istim sudjelovali predstavnici država i međunarodnih organizacija.
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.
Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09) u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješiti kao pod točkom 1., 2. i 3. izreke.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENICA ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.