KLASA: UP/II-008-07/15-01/112
URBROJ: 401-01/05-16-12
Zagreb, 12. 6. 2017.
Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13) povodom žalbe ………, odvjetnika iz Hvara, ………, izjavljene protiv rješenja Hrvatska elektroprivrede d. d., URBROJ: E-2452/15/ZV od 18. 3. 2015. godine u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje trgovačkog društva Hrvatska elektroprivreda d. d., URBROJ: E-2452/15/ZV od 18. 3. 2015. godine.
2. Odobrava se odvjetniku ……… pravo na pristup preslikama računa odabranih izvoditelja za grupe 1, 2 i 3 (Split, Zadar i Šibenik), vezano za postupak javne nabave za „sječa raslinja“, evidencijski broj nabave: 4013-V-3/13, objavljen 2013. godine u Elektroničkom oglasu javne nabave pod brojem 2013/S 005-0016345.
3. Nalaže se trgovačkom društvu Hrvatska elektroprivreda d. d. da u roku od 8 dana od zaprimanja ovog rješenja omogući ……… pristup odobrenoj informaciji, sukladno točki 2. izreke ovog rješenja.
O b r a z l o ž e n j e
Pobijanim rješenjem Hrvatske elektroprivrede d. d. (u daljnjem tekstu: HEP) je odbijen zahtjev za pristup informacijama odvjetnika ……… (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 12. 2. 2015. godine, koji je zatražio račune (ili situacije) odabranih izvoditelja za grupe 1, 2 i 3 (Split, Zadar i Šibenik) te podaci o izvedenim količinama temeljem kojih se izračunavala visina računa ukoliko isto nije vidljivo iz računa, vezano za postupak javne nabave za „sječa raslinja“, evidencijski broj nabave: 4013-V-3/13, objavljen 2013. godine u Elektroničkom oglasu javne nabave pod brojem 2013/S 005-0016345. zahtjev je odbijen temeljem članka 1. stavka 3., članka 15. stavka 3. točke 1. te članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Žalitelj je na pobijano rješenje pravovremeno izjavio žalbu Povjerenici za informiranje, u kojoj u bitnom navodi kako HEP pobijanim rješenjem u dvije točke pokazuje impresivno nepoznavanje materije Zakona o općem upravnom postupku, Zakona o javnoj nabavi, Zakona o pravu na pristup informacijama i Zakona o tajnosti podataka. Žalitelj se pita kakve veze ima postupak pri Upravnom sudu u Splitu, kojemu je predmet poništenja odluke DKOM-a, i gdje u ovom rješenju ima iti natruha obrazloženja na koji način bi do ovih informacija mogao doći ovdje žalitelj ili njegova stranka (u tom postupku). Naime traženi podaci nisu u korelaciji sa predmetom spora (koji je formalne naravi ZJN) i odnosi se na period sklapanja ugovora o javnoj nabavi, a ne nakon sklapanja (što je vremenski period u kojem su nastale tražene informacije). Žalitelj se potom pita kakve veze ima poslovna tajna sa ispunjavanjem ugovora o javnoj nabavi kod kojeg je osnovno načelo transparentnosti. Tražene informacije se odnose samo na količine troškovničkih stavki koje su odabrani ponuđači izveli temeljem sklopljenih ugovora. Ugovori su javni i maksimalan iznos je javan i ugovoren jedino ako HEP nije nekoga preplatio. Žalitelj smatra kako se pobijano rješenje uopće ne da ispitati sa logičkog aspekta, te predlaže Povjerenici za informiranje da naloži HEP-u dostavu traženih informacija.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spis predmeta je utvrđeno kako je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 12. 2. 2015. godine zatražio sljedeće: „2013. godine u Elektroničkom oglasu javne nabave pod brojem 2013/S 005-0016345 objavili ste poziv za nadmetanje s dokumentacijom za nadmetanje u otvorenom postupku javne nabave za 'sječa raslinja', evidencijski broj nabave: 4013-V-3/13 koji je bio podijeljen na ukupno 4 grupe. Nakon provedenog postupka sklopili ste ugovore s odabranim izvođačima. Molim da mi se na adresu ureda dostave računi (ili situacije) odabranih izvoditelja za grupe 1, 2 i 3 (Split, Zadar i Šibenik) te podaci o izvedenim količinama temeljem kojih se izračunavala visina računa ukoliko isto nije vidljivo iz računa.“
HEP je povodom žaliteljevog zahtjeva donio rješenje, URBROJ: E-1792/15/ZV od 27. 2. 2015. godine, kojim je odbio žaliteljev zahtjev temeljem članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, radi sumnje kako bi davanje traženih informacija onemogućilo učinkovito i nepristrano vođenje upravnog spora u kojem žalitelj zastupa jednog od tužitelja. S obzirom da bi pristupom traženim informacijama došlo do miješana u sudski postupak, HEP je odlučio uskratiti pristup traženoj informaciji.
Žalitelj je na rješenje od 27. 2. 2015. godine podnio Povjerenici za informiranje pravovremeno žalbu, u kojoj navodi kako pobijano rješenje nije na zakonu osnovano, jer iako u rješenju nije navedeno o kojem se sporu radi, žalitelj ističe da je jedino moguće da se radi o postupku UsI 1352/13 koji se vodi po žalbi pri Visokom upravnom sudu. Navedeni sudski postupak je proizašao povodom Odluke o poništenju br. D.D-V-46/12-D2-3, u otvorenom postupku javne nabave za nabavu Sječe granja na distribucijskim vodovima, evidencijski broj nabave D.D.-V-46/12-D2, Grupe 13, 14 i 15 – sječa granja na distribucijskim vodovima po distribucijskim područjima, naručitelja HEP-a, koji nije u korelaciji sa traženim podacima jer se ne radi o istom postupku javne nabave. Žalitelj nadalje smatra da čak i da se radi o istom postupku, na nikakav način se dostavom traženih podataka ne može otežati učinkovito i nepristrano vođenje postupka. Naime, da su ti podaci bitni za bilo koji postupak u tijeku, bilo koja strana može predložiti sudu nalaganje dostave istih u spis. A podaci o iznosima isplaćenim temeljem sklopljenog ugovora o javnoj nabavi moraju biti transparentni, s obzirom da je HEP kao obveznik primjene navedenog zakona dužan javno objaviti s kojim je sve izvođačima sklopio ugovore i za koju cijenu. Dakle, dužan je javno obznaniti podatke svima, a ne samo natjecateljima. U konkretnom zahtjevu se traži samo dostava specifikacije po troškovnicima, dakle kolika količina mjernih jedinica je stvarno napravljena i ništa više što nije u korelaciji sa iti jednim postupkom u tijeku. Žalitelj još upozorava kako pobijano rješenje ne sadrži uopće obrazloženje kakvo zahtjeva ustavnopravni standard RH jer nije navedena niti jedna činjenica ili okolnost temeljem koje HEP dolazi do navodne sumnje, te je time uskraćeno pravo na žalbu u sadržajnom smislu (ne mogu se napadati utvrđenja iz pobijanog rješenja kada nedostaju konkretne činjenice na kojima se temelji rješenje).
HEP je rješenjem, URBROJ: E-2452/15/ZV od 18. 3. 2015. godine, temeljem članka 113. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) poništio rješenje URBROJ: E-1792/15/ZV od 27. 2. 2015. godine navodeći kako je žalbe osnovana u dijelu koji se odnosi na vođenje pogrešnog postupka pred Upravnim sudom, dok u preostalom dijelu žalba nije osnovana, odnosno ponovno je odbijen žaliteljev zahtjev za pristup informacijama. U obrazloženju pobijanog rješenja se navodi kako je uvidom u spis predmeta i postupke predmetne nabave utvrđeno kako žalitelj traži pristup informacijama koje se odnose na njega kao stranku u postupku pred Upravnim sudom u Splitu, poslovni broj: UsI-1744/13-4, te kako kao stranka u tom postupku ima pravo pristupa informacijama temeljem posebnih propisa, a ne temeljem odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama, kao što je propisano člankom 1. stavkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama. Osim toga, u obrazloženju rješenja se navodi kako zatraženi podaci predstavljaju poslovnu tajnu prema članku 6. Pravilnika o poslovnoj tajni HEP-a, te kako interes javnosti ne može uvijek biti iznad gospodarskih interesa poslovnih subjekata, odnosno objava podataka koji su označeni kao poslovna tajna ne smije izazvati štetu po gospodarske interese tržišnih subjekata. U slučaju kada objava podataka može dovesti do štete po gospodarske interese, zaštita takvih interesa je iznad interesa javnosti, stoga HEP ne može dati tražene informacije. HEP u rješenju od 18. 3. 2015. godine kao razlog uskrate ponovno navodi članak 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, radi sumnje kako bi davanje traženih informacija onemogućilo učinkovito i nepristrano vođenje upravnog spora u kojem žalitelj zastupa jednog od tužitelja, te ujedno skreće pažnju na činjenicu da tražene informacije nisu podaci od javnog interesa. Žalitelj je na rješenje URBROJ: E-2452/15/ZV od 18. 3. 2015. godine izjavio pravovremeno žalbu Povjerenici za informiranje.
Slijedom navedenog, Povjerenica za informiranje je u žalbenom postupku utvrdila kako je HEP, prilikom rješavanja žaliteljevog zahtjeva za pristup informacijama, nepotpuno utvrdio činjenično stanje te je neodgovarajuće primijenio odredbe materijalnog prava.
Člankom 1. stavkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano kako se odredbe ovog Zakona ne primjenjuju na stranke u sudskim, upravnim i drugim na zakonu utemeljenim postupcima, kojima je dostupnost informacija iz tih postupaka utvrđena propisom.
Povjerenica za informiranje je razmotrila žaliteljeve žalbene navode, te je utvrdila kako je HEP pogrešno primijenio odredbu članka 1. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno kako tražene informacije nisu u korelaciji sa predmetom spora pri Upravnom sudu u Splitu, te se njihova dostupnost ne može osigurati žalitelju temeljem posebnog propisa koji se odnosi na navedeni sudski postupak.
Primjena članka 1. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama bi se mogla razmotriti tek u slučaju kada bi žalitelj tražio informacije iz predmeta koji se vodi pri Upravnom sudu Splitu, odnosno kada bi žalitelj od Upravnog suda u Splitu, kao tijela javne vlasti, zahtjevom za pristup informacijama zatražio informacije iz postupka u kojem je stranka, opunomoćenik stranke ili zainteresirana osoba i njezin opunomoćenik.
Žalitelj u ovom slučaju traži informacije koje se odnose na postupak javne nabave koji je okončan i koji se nalazi u fazi izvršavanja ugovora, drugim riječima traži informacije koje bi trebale biti dostupne neovisno o korisniku prava na pristup informacija koji ih traži.
S obzirom da je postupak javne nabave okončan, te s obzirom da za ovaj postupak nije od važnosti postupak koji se vodi pred Upravnim sudom u Splitu, HEP je pogrešno primijenio odredbu članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama kojom je propisano kako tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako postoje osnove sumnje da bi njezino objavljivanje onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje sudskog, upravnog ili drugog pravno uređenog postupka, izvršenje sudske odluke ili kazne.
Vezano uz prethodno citiranu odredbu članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, potrebno je ukazati na odredbu članka 23. stavka 5. točke 2. navedenog Zakona, kojom je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2. i 3., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.
Člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavka 3. ovog Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa.
Test razmjernosti i javnog interesa je procjena razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ako prevladava javni interes.
Kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno je utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavka 2. i 3. ovog Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Zaključak HEP-a kako tražene informacije nisu informacije od javnog interesa predstavlja površno i neprimjereno provođenje predmetnog testa, pogotovo ako se uzme u obzir da bi se navedenim testom trebalo ponuditi konačno preispitivanje dostupnosti tražene informacije.
U žalbenom postupku nije utvrđen način na koji je HEP zaključio da informacije nisu od javnog interesa, s obzirom na to da žalitelj traži informacije koje proizlaze iz postupka koji nosi pridjev „javan.“ Drugim riječima, HEP kao obveznik javne nabave obvezan je sudjelovati u postupku koji je posebnim zakonom definiran načelom transparentnosti i dostupnosti informacija.
Zakon o pravu na pristup informacijama u članku 10. stavku 1. točki 9. posebno određuje kako su tijela javne vlasti obvezna na internetskim stranicama objaviti na lako pretraživ način informacije o postupcima javne nabave i dokumentaciji za nadmetanje te informacije o izvršavanju ugovora.
S obzirom da žalitelj traži informacije o izvršavanju ugovora sklopljenog u postupku javne nabave, pogrešan je zaključak HEP-a kako se u ovom slučaju ne radi o informacijama od javnog interesa.
Ujedno je i pogrešno primijenjena odredba članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je predviđena mogućnost uskraćivanja pristupa informacijama jer informacija predstavlja poslovnu tajnu.
Poslovnu tajnu prema članku 19. Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96.), predstavljaju podaci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge pravne osobe, a koji predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese.
Članak 6. Pravilnika o poslovnoj tajni HEP-a, određuje koji su podaci utvrđeni kao poslovna tajna, te je navedenim odredbama taksativno obuhvaćeno dvadesetak točaka koje prilično općenito zahvaćaju u sva područja koja bi se mogla smatrati poslovnom tajnom, te se mogu više-manje primijeniti naknadno na većinu HEP-ovih informacija.
Osim navednog, HEP nije dao niti jedan argument, dokaz ili obrazloženje kojim bi se jasno i nedvosmisleno identificirali razlozi zbog kojih bi davanje određenih podataka dovelo do štetnih posljedica za gospodarske interese HEP-a, drugim riječima nije proveo test razmjernosti i javnog interesa na način da pruži osvrt na konkretan slučaj, već je u prvostupanjskom postupku izloženo samo teorijsko stajalište o prevladavanju gospodarskih interesa tijela javne vlasti nad javnim interesom.
Republika Hrvatska je jedini vlasnik HEP-a, stoga HEP predstavlja tijelo javne vlasti koje je obvezno postupati sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama i Zakonu o javnoj nabavi, te je u njegovom radu potrebno osigurati maksimalnu transparentnost.
Računi, odnosno detaljne specifikacije troškova koji su predmet ugovora sklopljenog između izvođača radova i HEP-a u postupku javne nabave, a koji se odnose na sječu raslinja, ne mogu predstavljati poslovnu tajnu, čijim bi se davanjem ugrozilo poslovanje tijela javne vlasti, već bi trebala biti javno dostupna informacija i bez posebno postavljenog zahtjeva za pristup informacijama.
Slijedom navedenog, Povjerenica za informiranje u žalbenom postupku nije utvrdila razloge za ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer se traženi podaci ne mogu smatrati poslovnom tajnom sukladno zakonu, niti je žalitelju dostupna tražena informacija temeljem posebnog propisa, na način propisan člankom 1. stavkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama. U žalbenom postupku također nije utvrđeno postojanje drugih zakonskih ograničenja.
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji, stoga je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku i članka 25. stavka 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješeno kao u izreci rješenja.
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENICA ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.