KLASA: UP/II-008-07/17-01/72
URBROJ: 401-01/04-17-4
Zagreb, 22. svibnja 2017. godine
Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15) povodom žalbe ……… iz Zagreba, ………, izjavljene protiv odluke Državnog sudbenog vijeća, Broj OU-4/17-2 od 17. siječnja 2017. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se odluka Državnog sudbenog vijeća, Broj OU-4/17-2 od 17. siječnja 2017. godine.
2. Djelomično se odobrava ……… pravo na pristup preslici imovinske kartice sutkinje Davorke Lukanović Ivanišević od 25. veljače 2016. godine na način da se na istoj prekriju sljedeći podaci:
- na stranici 1. - podatak o osobnom identifikacijskom broju, rođenom prezimenu, imenu oca i majke navedene sutkinje, podatak o osobnom identifikacijskom broju bračnog druga sutkinje, imenu oca i majke bračnog druga sutkinje i podatak o nazivu poslodavca bračnog druga sutkinje
- na stranici 4. – podatak o poslodavcu bračnog druga sutkinje u rubrici mjesečna neto plaća,
- na stranici 5. – vlastoručni potpis sutkinje, te se u tim dijelovima zahtjev za pristup informacijama odbija.
3. Nalaže se Državnom sudbenom vijeću da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana primitka ovog rješenja.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenom odlukom (koja ima značenje rješenja) odbijen je zahtjev ………. (u daljnjem tekstu: žalitelj) za pristup informacijama, kojim je tražio na uvid imovinsku karticu sutkinje Davorke Lukanović Ivanišević, jer prvostupanjsko tijelo smatra da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 6. Pravilnika o imovinskoj kartici suca („Narodne novine 104/11), odnosno da se uvidom u imovinsku karticu ne može postići svrha koju je žalitelj naveo, te da preteže potreba zaštite osobnih podataka sutkinje od davanja na uvid njezine imovinske kartice.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi da se želio informirati jesu li prihodi sutkinje u skladu sa zakonom, te navodi da je novinarki Slavici Lukić omogućen uvid u imovinske kartice sudaca na temelju čega je ista objavila članak u Jutarnjem listu. Ističe da ga ne zanimaju podaci čije je davanje ograničeno Zakonom o zaštiti osobnih podataka, niti podaci koji mogu ugroziti sigurnost suca. Navodi da je diskriminiran u odnosu na novinarku, te je time povrijeđeno načelo jednakosti zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske. Smatra da prihvaćanje stava prvostupanjskog tijela znači da se nikad ne bi mogao omogućiti uvid u imovinske kartice sudaca. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom od 10. siječnja 2017. godine zatražio uvid u imovinsku karticu sutkinje Davorke Lukanović Ivanišević.
U žalbenom postupku Povjerenici za informiranje dostavljen je spis na nadležno postupanje.
Sukladno članku 87. stavku 1. Zakonu o Državnom sudbenom vijeću („Narodne novine“, 116/10, 57/11, 130/11, 13/13, 28/13, 82/15) suci su obvezni u roku od 30 dana od dana prvog stupanja na dužnost podnijeti Državnom sudbenom vijeću izvješće o svojoj imovini, stalnim prihodima, te imovini svog bračnog druga i maloljetne djece sa stanjem na taj dan, a ako je tijekom obnašanja dužnosti došlo do bitne promjene, istekom godine u kojoj je promjena nastala. Stavkom 3. navedenog članka propisano je da oblik i sadržaj obrasca izvješća o imovini pravilnikom propisuje Vijeće, a stavkom 4. navedenog članka propisano je da javnost ima pravo uvida u prijavu o imovini. Sukladno stavku 5. navedenog članka Državno sudbeno vijeće je dužno u skladu s posebnim zakonom, omogućiti uvid u prijavu o imovini u roku od 8 dana od dana podnošenja pisanog zahtjeva.
Dana 01. rujna 2011. godine Državno sudbeno vijeće donijelo je Pravilnik o imovinskoj kartici suca („Narodne novine“ 104/11) kojim je u članku 6. stavku 2. navedeno da će Vijeće dopustiti uvid u imovinsku karticu suca ako zahtjev sadrži svrhu i pravni temelj za korištenje osobnih podataka sukladno Zakonu o zaštiti osobnih podataka, te vodeći računa o načelu razmjernosti, dok je stavkom 3. navedenog članka propisano da Vijeće neće dopustiti uvid u podatke čije je davanje ograničeno Zakonom o zaštiti osobnih podataka, niti u podatke koji mogu ugroziti privatnost odnosno sigurnost suca.
Povjerenica za informiranje smatra da se odredba članka 6. stavka 2. Pravilnika o imovinskoj kartici suca ne može primijeniti na konkretan slučaj, već je zahtjev žalitelja potrebno razmotriti sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama i Zakona o zaštiti osobnih podataka („Narodne novine 103/03, 118/06, 41/08, 130/11, 106/12), pa je zbog neprimjene gore navedenih odredbi pogrešno primijenjen pravni propis, što se obrazlaže kako slijedi.
Prema članku 11. stavku 1. Zakona o zaštiti osobnih podataka voditelj zbirke osobnih podataka ovlašten je dati osobne podatke na korištenje drugim primateljima na temelju pisanog zahtjeva primatelja, ako je to potrebno radi obavljanja poslova u okviru zakonom utvrđene djelatnosti primatelja, a sukladno stavku 2. navedenog članka pisani zahtjev mora sadržavati svrhu i pravni temelj za korištenje osobnih podataka.
Dakle, naglasak je na tome da se svrha i pravni temelj za korištenje osobnih podataka navode kad se radi o obavljanju poslova u okviru zakonom utvrđene djelatnosti primatelja, koji može biti pravna ili fizička osoba, sukladno članku 2. stavku 1. t. 6. Zakona o zaštiti osobnih podataka. Činjenica da javnost ima pravo uvida u prijavu o imovini suca (članak 87. stavak 4. Zakona o državnom sudbenom vijeću) znači da zakonodavac pretpostavlja interes javnosti za uvid u podatke o imovini sudaca, pa je očito da se javnosti kao neodređenom krugu osoba ne može postavljati kao uvjet navođenje svrhe i pravnog temelja, što je vezano isključivo za primatelja u obavljanju njegove zakonom utvrđene djelatnosti, te je nespojivo s pojmom javnosti, koja ne mora obavljati određenu djelatnost da bi joj se omogućio uvid u imovinsku karticu suca.
Sukladno članku 38. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10,05/14) svima se jamči pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna potrebi prava na ograničenje u svakom pojedinom slučaju, a propisuju se zakonom.
Člankom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da se navedenim zakonom uređuje pravo na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija koje posjeduju tijela javne vlasti. Sukladno stavku 3. navedenog članka odredbe Zakona ne primjenjuju se na stranke u sudskim, upravnim i drugim na zakonom utemeljenim postupcima, kojima je dostupnost tih informacija iz tih postupaka utvrđena propisom.
Temeljno načelo iz članka 18. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama je u tome da podnositelj zahtjeva nije obvezan navesti razloge zbog kojih traži pristup informacijama, što je u skladu s člankom 8. Zakona o pravu na pristup informacijama prema kojem su pravo na pristup informacijama pripada svim korisnicima na jednak način i pod jednakim uvjetima. Nadalje, to znači da su razlozi koje žalitelj navodi u svom zahtjevu (želi se informirati jesu li prihodi i imovina suca u skladu sa zakonom) irelevantni, što znači da se niti prvostupanjsko tijelo ne može pozivati na iste kao razlog za donošenje odbijajuće odluke.
Dakle, u konkretnom slučaju zahtjev za uvid u imovinsku karticu treba tumačiti kao zahtjev za pristup informacijama te istog rješavati sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, jer žalitelju nije omogućen pristup traženoj informaciji kao stranci u postupku sukladno članku 1. stavku 3. navedenog Zakona.
Odredbom članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje pitanje zaštite osobnih podataka.
Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Test razmjernosti i javnog interesa je procjena razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ako prevladava javni interes, što znači da je u konkretnom slučaju prvostupanjsko tijelo bilo dužno navesti razloge za i protiv omogućavanje pristupa traženim informacijama. Suprotno navedenom, prvostupanjsko tijelo ne daje nikakve razloge zbog kojih bi trebalo omogućiti pristup traženoj informaciji, te odbija pristup zatraženoj informaciji jer se ne može ostvariti svrha zbog koje se traži uvid u imovinsku karticu, čime postupa protivno odredbama članka 18. stavka 4. i 16. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Posebno se ističe da konkretnom slučaju sam zakon propisuje da su podaci o prijavi imovine suca informacije od javnog značaja, činjenicom da javnost ima pravo uvida u navedenu prijavu.
Ukoliko imovinska kartica suca sadrži zaštićene osobne podatke suca, tada se sukladno članku 15. stavku 5. Zakona o pravu na pristup informacijama preostali dijelovi informacije čine dostupnim (u konkretnom slučaju podaci o prijavi imovine), odnosno zahtjev se djelomično usvaja na način da se prekriju zaštićeni osobni podaci.
Osim toga, osnovano žalitelj navodi da uskraćivanje njemu podataka koji su dostavljeni novinarki predstavlja povredu načela jednakosti, s obzirom da je odredbom članka 8. stavak 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano da tijela javne vlasti ne smiju korisnike stavljati u neravnopravni položaj, a osobito na način da se pojedinim korisnicima informacija pruža ranije nego ostalima. U konkretnom slučaju navedena povreda se očituje u tome što je omogućavanje pristupa traženim informacijama ostavljeno na diskrecijsku ocjenu prvostupanjskom tijelu prema kriteriju svrhe i pravnog temelja, a za koje je u ovom rješenju detaljno obrazloženo zbog čega nisu relevantni u primjeni Zakona o pravu na pristup informacijama.
Da se radi o informacijama od javnog značaja potvrđuje i činjenica da je dana 30. travnja 2013. godine u Jutarnjem listu objavljen članak o sucima Vrhovnog suda Republike Hrvatske, te su javno objavljeni podaci o njihovoj imovini (nekretninama i pokretninama veće vrijednosti), uz naznaku podatka o plaći i honorarima u 2012. godini, a koji je žalitelj dostavio uz žalbu.
To također potvrđuje i sljedeći link na kojem su obavljeni podaci o imovini sudaca Županijskog suda u Zadru http://www.znet.hr/imovinske-kartice-sudaca/ardena-bajlo/. Uvidom u izvješće o imovini pojedinog suca utvrđeno je da je osim podataka o imovini sudaca, objavlje i podatak o imovini njihovih bračnih drugova.
Osim toga, da postoji interes javnosti za navedenim informacijama razvidno je i iz sljedećih linkova:
http://www.24sata.hr/news/imovinske-kartice-2500-sudaca-u-hrvatskoj-postat-ce-javne-300628
Uvidom u imovinsku karticu sutkinje utvrđeno je da ista sadrži i sljedeće osobne podatke: podatak o osobnom identifikacijskom broju, rođenom prezimenu, imenu oca i majke navedene sutkinje, podatak o osobnom identifikacijskom broju bračnog druga sutkinje, imenu oca i majke bračnog druga sutkinje, podatak o nazivu poslodavca bračnog druga sutkinje, te vlastoručni potpis sutkinje.
U odnosu na navedene podatke Povjerenica za informiranje smatra da prevladava potreba zaštite prava na ograničenje u odnosu na javni interes, jer bi omogućavanjem pristupa podacima o osobnom identifikacijskom broju sutkinje i bračnog druga, imenu njihovih roditelja i ostalim gore navedenim podacima predstavljalo nepotrebno zadiranje u njihov privatni život.
Posebno se ističe da je sadržaj imovinske kartice određen obrascem koji je sastavni dio Pravilnika o imovinskoj kartici suca, pa se ovim rješenjem omogućuje žalitelju pristup sljedećim podacima: imenu i prezimenu suca i bračnog druga, te podacima o imovini suca i njegova bračnog druga, a kroz koje informacije je ostvaren interes javnosti u smislu članka 87. stavka 4. Zakona o Državnom sudbenom vijeću.
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.
Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09) u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješiti kao pod točkom 1., 2., i 3. izreke.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENICA ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.