KLASA: UP/II-008-07/16-01/441

URBROJ: 401-01/06-17-05

Zagreb, 8. svibnja 2017.

Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.) i članka 122. stavka 4. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.), povodom žalbe ……… iz Rijeke, ………., izjavljene protiv rješenja o prigovoru Sigurnosno-obavještajne agencije KLASA: 050-02/15-01/3, URBROJ: 539-017011/2009-16-2 od 19. srpnja 2016. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbija se žalba ……… izjavljena protiv rješenja o prigovoru Sigurnosno-obavještajne agencije KLASA: 050-02/15-01/3, URBROJ: 539-017011/2009-16-2 od 19. srpnja 2016. godine, kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem KLASA: 050-02/15-01/3, URBROJ: 539-017011/2009-16-2 od 19. srpnja 2016. godine odbijen je kao neosnovan prigovor ……….. (dalje u tekstu: žalitelj) podnesen protiv obavijesti Sigurnosno-obavještajne agencije KLASA: 050-02/15-01/3, URBROJ: 5369-010011/2101-15-1 od 7. listopada 2015. godine, koju je zaprimio povodom svog zahtjeva od 6. kolovoza 2015. godine kojim je od navedenog tijela javne vlasti zatražio očitovanje odnosno odgovore na pitanja o postupanju istog tijela u popunjavanju radnih mjesta službenim osobama koje su stavljene na raspolaganje i kojima je prestala služba istekom roka raspolaganja, temeljem odredbe članka 122. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku, a u vezi s člankom 65. stavkom 1. Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu („Narodne novine“, broj 79/06. i 105/06. - ispravak).

Protiv osporenog rješenja žalitelj je pravovremeno izjavio žalbu u kojoj u bitnome navodi da iako je osporeno rješenje doneseno po prethodnom nalogu Povjerenice za informiranje koja je postupala na temelju predmeta ustupljenog od Odbora za državnu službu, on smatra da se u ovom postupku prvenstveno primjenjuje Zakon o općem upravnom postupku odnosno kako je o podnesku izjavljenom zbog nedonošenja rješenja po prigovoru na obavijest trebao odlučivati navedeni odbor te u nastavku detaljno obrazlaže svoje tvrdnje. Nadalje navodi da, ukoliko postoji mogućnost za postupanje Povjerenice za informiranje sukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama, osporeno rješenje osporava u cijelosti zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede postupka te pogrešne primjene materijalnog prava, pri čemu navodi činjenice vezane za njega kao podnositelja, a u pogledu njegovog ranijeg radnog statusa zaposlenika Sigurnosno-obavještajne agencije. Žalitelj ističe da u osporenom rješenju nije odgovoreno niti na jedan navod iz predmetnog prigovora, osim pukog citiranja zakonskih odredbi o zaštiti tajnosti zaposlenika sigurnosno-obavještajnih agencija odnosno pojašnjava kako je po njegovom mišljenju isto tijelo ranije postupalo na potpuno suprotan način te navodi da se tako postupalo u ranijim upravnim postupcima vezano za njegove radne kolege, pa dalje opširno razmatra zašto bi mu se trebalo omogućiti pristup traženom iz zahtjeva. Također, navodi kako su navodi tijela javne vlasti iz osporenog rješenja neutemeljeni u smislu da se njega kao podnositelja prigovora u istom namjerno želi okarakterizirati kao osobu koja zlouporabljuje procesna ovlaštenja. U prilog svojim tvrdnjama žalitelj, između ostalog, navodi Zaključak Vijeća za nadzor sigurnosnih službi Republike Hrvatske od 24. srpnja 2006. godine te Izvješće Pučkog pravobranitelja Hrvatskom Saboru P.P:-67/06, u pogledu kojih navodi da predmetno tijelo javne vlasti do dana podnošenja njegove žalbe nijedno od navedenih tijela nije izvijestilo o svom postupanju odnosno o nepostupanju te o razlozima za navedeno. Žalitelj naglašava da se svojim procesnim ovlaštenjima koristi sukladno mjerodavnim materijalnim propisima te kako ne bi bilo potrebe za pokretanjem niza postupaka kada bi predmetno tijelo javne vlasti postupalo sukladno zakonu. Osporeno rješenje žalitelj drži nezakonitim i u dijelu kojim se daje pouka o pravnom lijeku, budući da prema Zakonu o pravu na pristup informacijama nije propisano plaćanje upravne pristojbe. Zaključno, žalitelj od Povjerenice za informiranje traži da poništi osporeno rješenje te naloži tijelu javne vlasti da mu da bezuvjetan odgovor na sva ranije u zahtjevima postavljena pitanja te na ukupno 23 pitanja koja dodaje u predmetnoj žalbi. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je neosnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj dana 6. kolovoza 2015. godine Sigurnosno-obavještajnoj agenciji, podneskom od 3. kolovoza 2015. godine, podnio zahtjev za dostavom očitovanja o postupanju istog tijela u popunjavanju radnih mjesta službenim osobama koje su stavljene na raspolaganje i kojima je prestala služba istekom roka raspolaganja, a u kojem je zatražio odgovor na sljedeće: 1. je li Sigurnosna agencija naknadno zapošljavala službene osobe kojima su rješenja o raspolaganju postala konačna kao u slučaju podnositelja ovog zahtjeva i 2. je li Sigurnosna agencija naknadno zapošljavala službene osobe kojima je sud odbio tužbu te su im donošenjem takve sudske odluke rješenja o raspolaganju postala pravomoćna kao u slučaju podnositelja ovog zahtjeva. Također je utvrđeno da je žalitelj Sigurnosno-obavještajnoj agenciji podneskom od 9. kolovoza 2015. godine, a u istoj zaprimljen 10. kolovoza 2015. godine, uputio požurnicu vezano za zahtjev od 3. kolovoza 2015. godine, te je u istom podnesku zatražio odgovor na sljedeća pitanja: 1. je li Sigurnosna agencija naknadno zapošljavala službene osobe kojima su rješenja o raspolaganju postala konačna kao u slučaju podnositelja ovog zahtjeva, 2. je li Sigurnosna agencija naknadno zapošljavala službene osobe koje su obustavile sudski postupak, odnosno koje su osobe povukle tužbu, a rješenja o raspolaganju ostala konačna kao u slučaju podnositelja ovog zahtjeva, odnosno jesu li te osobe naknadno zapošljavane u nekom drugom državnom tijelu putem sigurnosne agencije i 3. je li Sigurnosna agencija naknadno zapošljavala službene osobe kojima je sud odbio tužbu te su im donošenjem takve sudske odluke rješenja o raspolaganju postala pravomoćna kao u slučaju podnositelja ovog zahtjeva. Daljnjim uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je Sigurnosno-obavještajna agencija, procijenivši da se radi o zahtjevima za pristup informacijama, postupajući po istima, sukladno članku 1. stavku 4. Zakona o pravu na pristup informacijama žalitelju dostavila obavijest KLASA: 050-02/15-01/3, URBROJ: 5369-010011/2101-15-1 od 7. listopada 2015. godine, kojom ga je u pogledu oba zahtjeva izvijestila da odredbe navedenog Zakona ne primjenjuju na zatražene informacije. Uvidom u spis predmeta također je utvrđeno da je žalitelj protiv citirane obavijesti podnio prigovor te da mu je Sigurnosno-obavještajna agencija postupajući po istom najprije dostavila očitovanje KLASA: 011-03/14-01/9, URBROJ: 539-017011/1570-15-88 od 30. listopada 2015. godine te naknadno i osporeno rješenje KLASA: 050-02/15-01/3, URBROJ:539-017011/2009-16-2 od 19. srpnja 2016. godine kojim je odbila isti kao neosnovan.

U obrazloženju osporenog rješenja o prigovoru koje je sukladno svojoj ovlasti iz članka 65. stavka 1. donio čelnik Sigurnosno-obavještajne agencije, navodi se kronologija postupanja po predmetnim zahtjevima žalitelja te po predmetnom prigovoru te se također navodi kako je iz sadržaja žaliteljevih podnesaka bilo očito da se radi o zahtjevima za pristup informacijama, povodom kojih je utvrđena obveza primjene odredbe članka 1. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama od strane navedenog tijela javne vlasti. Nadalje se obrazlaže kako je pristup klasificiranim podacima reguliran odredbama članka 18. - 24. Zakona o tajnosti podataka („Narodne novine″, broj 79/07. i 86/12.) te se navodi kako je člankom 78. Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske propisano da zaposlenici sigurnosno-obavještajnih agencija ne smiju, bez suglasnosti Savjeta za koordinaciju sigurnosno-obavještajnih agencija, javno istupati i komentirati rad službe i drugih tijela i osoba u pitanjima nacionalne sigurnosti, niti upoznavati neovlaštene osobe s podacima i dokumentima sigurnosno-obavještajnih agencija. Također se navodi odredba članka 80. stavka 1. Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske te zaključuje kako su navedeni zakoni lex specialis u pogledu materijalnog prava koje regulira tajnost podataka te su mjerodavni za odlučivanje o osnovanosti predmetnog prigovora. U osporenom se rješenju navodi i kako podnositelj zahtjeva ničim nije dokazao da ima ovlaštenje za pristup tajnim podacima (certifikat koji izdaje Ured vijeća za nacionalnu sigurnost), a što je temeljni uvjet za pristup istima, kao i da se Sigurnosno-obavještajna agencija pri donošenju odluke vodila i općim načelom Zakona o općem upravnom postupku iz članka 11. stavka 2. u kojem se navodi da se u postupku moraju zaštititi osobi i tajni podaci, sukladno propisima o zaštiti osobnih podataka, odnosno tajnosti podataka. Isto tako, u osporenom se rješenju naglašava kako je Sigurnosno-obavještajna agencija ovlaštena dostavljati obavijesti građanima samo u slučaju opisnom u članku 40. stavku 1. Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske, a sukladno kojem građani mogu zahtijevati obavijest o tome jesu li prema njima primijenjene mjere tajnog prikupljanja podataka o kojima navedeno tijelo vodi evidencije, no da podnositelj zahtjeva nije podnio takav zahtjev, pa je iz navedenog razloga predmetni prigovor neosnovan.

Člankom 1. stavkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da se odredbe ovog Zakona ne primjenjuju na informacije za koje postoji obveza čuvanja tajnosti, sukladno zakonu koji uređuje sigurnosno-obavještajni sustav Republike Hrvatske.

U članku 23. stavku 1. točki 5. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da tijelo javne vlasti ne donosi rješenje kad obavještava korisnika da za informaciju postoji obveza zaštite odnosno čuvanja njezine tajnosti, sukladno članku 1. stavku 4. i 5. ovog Zakona. Stavkom 2. navedenog članka je propisano da o postojanju razloga koji su utvrđeni stavkom 1. točkom 2., 3., 4. i 5. ovog članka tijelo javne vlasti obvezno je, bez odgode, obavijestiti podnositelja zahtjeva pisanim putem.

Člankom 156. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da osoba koja smatra da joj je drugim postupanjem javnopravnog tijela iz područja upravnog prava, o kojem se ne donosi rješenje, povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes, može izjaviti prigovor sve dok takvo postupanje traje ili traju njegove posljedice.

Odredbom članka 122. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da se prigovor izjavljuje čelniku tijela, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno. Stavkom 2. istog članka propisano je da se odredbe o obliku, sadržaju i predaji žalbe na odgovarajući način primjenjuju i na prigovor. U stavku 3. navedenog članka propisano je da čelnik tijela odlučuje o prigovoru rješenjem u rojku od osam dana od dana izjavljivanja prigovora. Stavak 4. istoga članka propisuje da se protiv rješenja prvostupanjskog tijela o prigovoru može izjaviti žalba, a protiv rješenja drugostupanjskog tijela o prigovoru može se pokrenutu upravni spor. Ako nema drugostupanjskog tijela, protiv rješenja tijela o prigovoru može se pokrenuti upravni spor.

U člancima 39. i 40. Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske propisano je vođenje evidencija podataka i njihovo korištenje te prava i obveze građana vezana za davanje na uvid istima dokumenata Sigurnosno-obavještajne agencije.

Člankom 40. stavkom 2. Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske je propisano da dokumenti koji se stavljaju na uvid građanima ne smiju sadržavati podatke o zaposlenicima sigurnosno-obavještajnih agencija, kao ni podatke o izvorima sigurnosno-obavještajnih agencija i trećim osobama.

U članku 62. stavku 1. Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske je propisano da se unutarnje ustrojstvo sigurnosno-obavještajnih agencija, djelokrug rada ustrojstvenih jedinica i njihovih ispostava, način upravljanja tim jedinicama i ispostavama, okvirni broj zaposlenika, izgled, sadržaj i pravo uporabe službene iskaznice i službene značke, pravo na nošenje i uporabu oružja, unutarnji nadzor rada, korištenje i raspolaganje financijskim i drugim sredstvima, ustrojavanje disciplinskih, odnosno stegovnih sudova i druga pitanja od osobitog značaja za rad sigurnosno-obavještajnih agencija utvrđuju uredbom koju donosi Vlada, a uz prethodnu suglasnost Predsjednika Republike. Stavkom 3. istog članka je propisano da su Uredbe o unutarnjem ustrojstvu, djelokrugu rada i načinu upravljanja ustrojstvenim jedinicama i okvirnom broju zaposlenika sigurnosno-obavještajnih agencija klasificirane i ne objavljuju se.

Članak 63. stavkom 1. Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske je propisano da se na temelju uredbi iz članka 62. ovoga Zakona, pravilnicima o unutarnjem redu sigurnosno-obavještajnih agencija utvrđuje način rada sigurnosno-obavještajnih agencija i njihovih ustrojstvenih jedinica, potreban broj zaposlenika s naznakom njihovih osnovnih poslova i zadaća i potrebnih uvjeta za obavljanje poslova, njihove ovlasti i odgovornosti, prava iz radnog odnosa te druga pitanja od značaja za rad koja nisu propisana ovim Zakonom ili uredbama iz članka 62. ovoga Zakona. Stavkom 2. navedenog članka propisano je da Pravilnik o unutarnjem redu SOA-e donosi ravnatelj SOA-e uz suglasnost predstojnika UVNS-a. Pravilnik o unutarnjem redu VSOA-e donosi ministar obrane na prijedlog ravnatelja VSOA-e, uz suglasnost predstojnika UVNS-a. U stavku 3. istog članka je propisano da su Pravilnici o unutarnjem redu sigurnosno-obavještajnih agencija klasificirani i ne objavljuju se.

U članku 80. stavku 1. Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske je propisano da je zaštita tajnosti identiteta zaposlenika sigurnosno-obavještajnih agencija, tajnih suradnika, osoba koje pomažu sigurnosno-obavještajnim agencijama i drugih izvora podataka te zaštita načina na koji je podatak prikupljen, obveza sigurnosno-obavještajnih agencija i drugih tijela sigurnosno-obavještajnog sustava.

U drugostupanjskom postupku povodom žalbe žalitelja na predmetno rješenje o prigovoru, Povjerenica za informiranje je izvršila uvid u dokumentaciju spisa predmeta i razmotrila navode žalitelja iz predmetnih prigovora te žalbe kao i navode tijela javne vlasti iz obavijesti koja je žalitelju dostavljena povodom predmetnih zahtjeva te osporenog rješenja, kao i u sve relevantne zakonske odredbe koje se odnose na zahtjeve žalitelja i postupanje tijela javne vlasti po istima.

Člankom 45. stavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku je propisano da do donošenja prvostupanjske odluke o upravnoj stvari stranka može izmijeniti svoj zahtjev ili podnijeti drugi, ako se ti zahtjevi u bitnim pretpostavkama temelje na istom činjeničnom stanju.

S obzirom na citiranu odredbu u drugostupanjskom je postupku utvrđeno da je žalitelj tek u predmetnoj žalbi proširio svoje traženje na dodatnih 23 pitanja, a koja s obzirom na navedeno nisu ni razmatrana u ovom postupku.

Nadalje, uvidom u osporeno rješenje, utvrđeno je da se u pouci o pravnom lijeku iz istog navodi uputa o plaćanju upravne pristojbe od 50,00 kuna po tarifi br. 3 Tarife upravnih pristojbi Zakona o upravnim pristojbama („Narodne novine″, broj 08/96., 77/96., 95/97., 131/97., 68/98., 66/99., 145/99., 30/00., 116/00., 163/03., 17/04., 110/04., 141/04., 150/05., 153/05., 129/06., 117/07., 25/08., 60/08., 20/10., 69/10., 126/11., 112/12., 19/13., 80/13., 40/14., 69/14., 87/14. i 94/14.), a što i žalitelj osporava u predmetnoj žalbi kao nezakonito.

Člankom 19. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da se na pristup informacijama u postupcima pred tijelima javne vlasti ne plaćaju upravne i sudske pristojbe.

Člankom 111. stavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku je propisano da kad je u rješenju dana pogrešna uputa o pravnom lijeku, stranka može postupiti po važećim propisima ili po uputi. Stranka koja postupi po pogrešnoj uputi ne može zbog toga imati štetnih posljedica.

Međutim, uvidom u dokumentaciju u spisu predmeta utvrđeno je također da žalitelj nije postupio po navedenom dijelu pouke o pravnom lijeku te je podnio predmetnu žalbu sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, pa je u tom smislu u drugostupanjskom postupku zaključeno kako zbog navedenog dijela pouke o pravnom lijeku žalitelj nije pretrpio nikakve štetne posljedice. Osim navedenog, žalitelj u predmetnoj žalbi sam navodi gore citiranu odredbu članka 19. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama pa je razvidno da je upoznat sa činjenicom da se u postupcima ostvarivanja prava na pristup informacijama ne plaćaju upravne pristojbe.

U pogledu navoda žalitelja iz predmetne žalbe, a vezano za radnopravne odnose u Sigurnosno-obavještajnoj agenciji utvrđeno je da je tijelo javne vlasti u osporenom rješenju ispravno odbilo prigovor žalitelja, a s obzirom na odredbu članka 1. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano da se odredbe ovog zakona ne primjenjuju na informacije za koje postoji obveza čuvanja tajnosti, sukladno zakonu koji uređuje sigurnosno-obavještajni sustav Republike Hrvatske. Naime, po zahtjevu žalitelja je zaključilo kako je isti sukladno odredbi članka 23. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano da tijelo javne vlasti ne donosi rješenje o o zahtjevu kad obavještava korisnika da za informaciju postoji obveza zaštite odnosno čuvanja njezine tajnosti, sukladno članku 1. stavku 4. i 5. ovog Zakona, čime je postupilo sukladno odredbama istog Zakona. Također, uvidom u odredbe relevantnih propisa Povjerenica nije našla zakonskog uporišta da bi se uopće mogla razmatrati mogućnost pristupa informacijama koje je žalitelj predmetnim zahtjevima zatražio te je zaključila da je predmetni prigovor neosnovan.

Na temelju provedenog žalbenog postupka Povjerenica za informiranje je utvrdila da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli utjecati na rješenje ove upravne stvari.

Stoga je na temelju članka 116. stavka 1. točke 2. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENICA ZA INFORMIRANJE

dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.