KLASA: UP/II-008-07/15-01/166

URBROJ: 401-01/02-17-06

Zagreb, 17. svibnja 2017.

Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13.), povodom žalbe ……… iz Zagreba, ………, izjavljene protiv rješenja Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja Klasa: 053-01/15-01/001, Urbroj: 580-06/57-15-2 od 13. ožujka 2015. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja Klasa: 053-01/15-01/001, Urbroj: 580-06/57-15-2 od 13. ožujka 2015. godine.

2. Odobrava se ……… pravo na pristup preslikama zahtjeva za ukidanje privremenih mjera i svih dodatnih dokumenata koje je Agenciji za zaštitu tržišnog natjecanja prema točki 2. rješenjanavedene Agencije Klasa: UP/I-030-02/2002-01/61, Urbroj: 580-03-01-08-104 od 12. veljače 2003. godine uputilo trgovačko društvo Konzum d.d., sa sjedištem u Zagrebu, Ulica Marijana Čavića 1a.

3. Djelomično se odobrava ……… pravona pristup preslikama rješenjima Prekršajnog suda u Zagrebu Broj: XV-G-1210-03 od 25. veljače 2003. godine,Broj: I-G-14422-02 od 26. veljače 2003. godine,Broj: I-G-14426-02 od 26. veljače 2003. godine, Broj: XVI-G-1244-203 od 7. srpnja 2003. godine iBroj: XVI-G-1245-203 od 7. srpnja 2003. godine, kojim je odlučeno o podnesenim zahtjevima za pokretanje prekršajnog postupka Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, osimu dijelu koji se odnosi na JMBG direktora trgovačkog društva Konzumd.d., te se u tom dijelu zahtjev za pristup informacijama odbija.

4. Nalaže se Agenciji za zaštitu tržišnog natjecanja da u roku od 8 dana od dana primitka ovog rješenja postupi sukladno točki 2. i 3. izreke ovog rješenja.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja (u daljnjem tekstu: Agencija) odbijen je zahtjev ……… (u daljnjem tekstu: žalitelj) temeljem članka 23. stavka 5.Zakona o pravu na pristup informacijama jer sadržaj zatraženih informacija predstavljaposlovnu tajnu u smislu članka 53. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja („Narodne novine“, broj 79/09. i 80/13.).

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi da je tijelo javne vlasti suprotno odredbama članka 23. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama  odbilo njegov zahtjevsa stavom da je riječ o poslovnoj tajni. Žalitelj navodi kako mu je odbijanjem zahtjeva uskraćeno zakonsko pravo na pristup informacijama. Nadalje navodi da Agencija ima mogućnost da dijelove informacija koje zaista predstavljaju poslovnu tajnu ili osobnu informaciju zacrni (ne objavi) kako to običavaju raditi sa svim dokumentima koje inače javno objavljuju na web stranici. Također navodi da nije jasno kako prijava prekršajnom sudu i njeno rješenje može biti poslovna tajna. Ističe da rješenje osporava u cijelosti i izjavljuje žalbu zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene zakona. Također žalitelj ukazuje kako je tijelo javne vlasti nepotpuno utvrdilo činjenično stanje iz razloga što je u cijelosti odbilo njegov zahtjev na način da je apsolutno sve proglasilo poslovnom tajnom te je na tako utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenilo Zakon o pravu na pristup informacijama.Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba jedjelomično osnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 27. veljače 2015. godine zatražio od Agencije sljedeće informacije: „1) Proslijedite mi molim vas informaciju o imenima i prezimenima te datumima stupanja na dužnost, kao i datumima njihova razrješenja svih Ravnatelja i svakog pojedinog člana Savjeta za tržišno natjecanje od osnutka Agencije 1995. do 30.9.2003., te svih Predsjednika vijeća i svih članova Vijeća za zaštitu tržišnog natjecanja od 1.10.2003. do danas; 2) Prema Rješenju Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja Klasa: UP/I-030-02/2002-01/61, Urbroj: 580-03-01-08-104, Zagreb, 12. veljače 2003. objavljenom u http://narodne- novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2003_02_29_409.html, molim vas da mi se dostavi kopija Zahtjeva za ukidanje privremenih mjera i svi dodatni dokumenti koje je Agenciji  prema točki 2. navedenog Rješenja uputio poduzetnik Konzum d.d., sa sjedištem u Zagrebu, Ulica Marijana Čavića 1a - kako to stoji u obrazloženju  Rješenja: Zahtjev za ukidanje privremenih mjera utvrđenih od Agencije, klasa UP/I-030-02/20002-01/61, od 4. veljače 2003. koji je poduzetnik dostavio 10.2.2003. te podaci koji predstavljaju dopunu prijave koncentracije poduzetnika te dopunjeni zahtjev 11.2.1003. te podaci i jamstva u obliku pisanih izjava direktora Konzuma d.d.; 3) Prema Rješenju Agencije Klasa: UP/I-030-02/2002-01/61, Urbroj: 580-03-01-08-93 od 4. veljače 2003. http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2003_02_28_402.html u točki 2. obrazloženja navedeno je:„Agencija je, u razdoblju od 12. kolovoza 2002. do 11. listopada 2002. protiv Konzuma podnijela ukupno pet zahtjeva za pokretanje prekršajnih postupaka. Svi su zahtjevi podneseni Prekršajnom sudu u Zagrebu, a podneseni su zbog nepravovremenog prijavljivanja namjere provedbe koncentracija poduzetnika, odnosno nepravovremene prijave stjecanja poslovnih prostora. Riječ je o predmetima Konzum d.d./Alastor d.d., Konzum d.d./Primorje d.d., Konzum d.d./DAD Mala Neretva d.o.o., Konzum d.d./Vidici shop d.o.o. i Konzum d.d./Centar Škojo d.o.o.“, Molio bih vas informaciju o Rješenjima Prekršajnog suda koji je Agencija podnijela u gore navedenim slučajevima“.

Iz spisa predmeta je vidljivo da je Agencija dana 20. ožujka 2015. godine dostavila žalitelju informaciju o imenima i prezimenima te datumima stupanja na dužnost, kao i datumima  razrješenja svih ravnatelja i svakog pojedinog člana Savjeta za tržišno natjecanje od osnutka Agencije 1995. do 30.9.2003., te svih Predsjednika vijeća i svih članova Vijeća za zaštitu tržišnog natjecanja od 1.10.2003. do dana podnošenja zahtjeva za pristup inforacijama.

Nadalje je utvrđeno da je Agencija rješenjem Klasa: 053-01/15-01/001, Urbroj: 580-06/57-15-2 od 13. ožujka 2015. godine, odbila zahtjev žalitelja u pogledu dostave dokumentacije iz postupka koji je vođen pred Agencijom pod Klasom: UP/I 030-02/2002-01/61 te dostave odluka Prekršajnog suda u Zagrebu koje su donesene povodom zahtjeva za pokretanje prekršajih postupaka koje je Agencija podnijela u navedenom predmetu, temeljem članka 23. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama smatrajući da sadržaj istih predstavlja poslovnu tajnu u smislu članka 53. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja. Također je utvrđeno da Agencija suprotno članku 16., stavak 1. Zakona o pravu na pristup informacijama nije provela test razmjernosti i javnog interesa, iako je žalitelju uskratila pristup traženim informacijama zbog poslovne tajne, a također nije razmotrila mogućnost djelomičnog omogućavanja pristupa zatraženim informacijama na način kako je propisano člankom 15. stavkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama.

U žalbenom postupku su Povjerenici za informiranje kao tražene informacije dostavljeni: podnesak trgovačkog društva Konzum d.d. od 10. veljače 2003. godine urudžbiran pod brojem KLASA: UP/I 030-02/2002-01/61, URBROJ: 383-02-03-07-101, s dvjema izjavama trgovačkog društva Konzum d.d. KLASA: UP/I 030-02/2002-01/61, URBROJ: 383-02-03-20-102, te KLASA: UP/I 030-02/2002-01/61, URBROJ: 383-02-03-20-103, i uvezani prilozi označeni kao Prilog 1., Prilog 2., Prilog 3., Prilog 4., Prilog 5. i Prilog 6. te rješenja Prekršajnog suda u Zagrebu Broj: XV-G-1210-03 od 25. veljače 2003. godine, Broj: I-G-14422-02 od 26. veljače 2003. godine, Broj: I-G-14426-02 od 26. veljače 2003. godine, Broj: XVI-G-1244-203 od 7. srpnja 2003.  godine i  Broj: XVI-G-1245-203 od 7. srpnja 2003. godine.

Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00.,124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14.), člankom 38. stavkom 4. jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.

Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.

Prema članku 15. stavku 2. točki 2. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna, sukladno zakonu.

Odredbom članka 19. stavka 1. Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96.)propisano je da poslovnu tajnu predstavljaju podaci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge pravne osobe, a koji predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da se općim aktom ne može odrediti da se svi podaci koji se odnose na poslovanje pravne osobe smatraju poslovnom tajnom niti se poslovnom tajnom mogu odrediti podaci čije priopćavanje nije razložno protivno interesima te pravne osobe.

Člankom 53. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja („Narodne novine“, broj 79/09 i 80/13) uređena je poslovna tajna, pa je tako stavkom 1. navedenog članka Zakona propisano da su članovi Vijeća i radnici Agencije dužni čuvati poslovnu tajnu, bez obzira na način na koji su je doznali, a obveza čuvanja poslovne tajne traje 5 godina nakon prestanka rada u Agenciji. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da se pod poslovnom tajnom iz stavka 1. ovoga članka, smatra osobito: 1. sve ono što je kao poslovna tajna određeno zakonom ili drugim propisom, 2. sve ono što je poslovnom tajnom naznačio poduzetnik, pod uvjetom da Agencija to prihvati, 3. sva prepiska između Agencije i Europske komisije, kao i prepiska između Agencije i tijela za zaštitu tržišnog natjecanja drugih država i njihovih udruženja. Stavkom 3. istog članka Zakona propisano je da se pod poslovnom tajnom iz stavka 1. ovoga članka smatraju osobito poslovne informacije koje imaju stvarnu ili potencijalnu tržišnu vrijednost, a čije bi otkrivanje ili uporaba moglo rezultirati ekonomskom prednosti za druge poduzetnike.Odredbom stavka 4. istog članka Zakona propisano je da pri ocjeni predstavlja li određena informacija poslovnu tajnu Agencija osobito uzima u obzir1. dostupnost tih informacija izvan pojedinog poduzetnika,2. interne mjere koje sam poduzetnik poduzima radi zaštite tajnosti tih informacija, a osobito klauzule o zabrani nenatjecanja ili o zabrani objavljivanja informacija sadržanih u ugovorima o radu i slično,3. vrijednost tih informacija za poduzetnika i njegove konkurente. Osim toga, stavkom 5. navedenog članka Zakona propisano je da se  u smislu odredaba toga Zakona, u pravilu poslovnom tajnom ne smatraju: 1. informacije koje su javno dostupne, uključujući informacije koje se mogu redovito pribaviti od specijaliziranih institucija i servisa, kao i informacije koje su općepoznate stručnjacima unutar određene profesije,2. povijesne informacije, osobito informacije starije od 5 godina, neovisno o tome jesu li bile smatrane poslovnom tajnom,3. godišnja financijska i statistička izvješća, odnosno podaci o ukupnom prihodu koji se uobičajeno ne smatraju poslovnom tajnom jer se objavljuju u godišnjim financijskim izvješćima ili su na drugi način dostupni, te4. podaci i dokumentacija na kojoj se temelji odluka Agencije.

Odredbom članka 23. stavka 5. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2. i 3., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona. 

Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavka 3. ovog Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2. i 3. ovog Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Test razmjernosti i javnog interesa je procjena razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ako prevladava javni interes.

Prema članku 21. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja („Narodne novine“, broj 48/95, 52/97 i 89/98), koji je bio na snazi kada se odlučivalo u predmetu koji je u Agenciji vođen pod Klasom: UP/I 030-02/2002-01/61, koncentracija poduzetnika nastaje priključivanjem,povezivanjem, pripajanjem ili spajanjem poduzetnika te stjecanjem većinskog udjela ili većinskog prava odlučivanja, sukladno odredbama Zakona o trgovačkim društvima i drugim propisima. Istim člankom propisano je da je zabranjena koncentracija poduzetnika kojom se stvara novi i jača postojeći monopolistički ili vladajući položaj poduzetnika na tržištu, na način da se značajno ili trajno ograničava ili ukida slobodno tržišno natjecanje. 

Odredbom članka 22. stavka 1. istog Zakona propisano je u kojim slučajevima su poduzetnici obvezni prijaviti Agenciji namjeru provedbe koncentracije, a odredbama članka 24. propisano je od čega se polazi pri ocjeni je li koncentracija dopuštena. Sukladno članku 36. istog Zakona, za radnje nedozvoljenih koncentracija prema članku 24 ovoga Zakona, ravnatelj Agencije rješenjem izriče mjeru zabrane daljnje provedbe koncentracije. Ako se u tijeku postupka utvrdi da je već provedena koncentracija protivna odredbama ovoga Zakona, ravnatelj Agencije će rješenjem odrediti mjere potrebne za uklanjanje ograničenja tržišnog natjecanja nastalog koncentracijom i rok za uklanjanje ograničenja. 

Cilj zaštite tržišnog natjecanja je stvaranje jednakih uvjeta za sve poduzetnike na tržištu. Naime, na tržištu je stalno prisutna borba između konkurenata u ponudi proizvoda i usluga za što veći broj kupaca tih proizvoda i usluga, sve kako bi ostvarili svoje poslovne ciljeve izražene u obliku dobiti i osvojili veći tržišni udio. Osiguranje ravnopravnog položaja poduzetnika na tržištu zahtijeva određeni sustav nadzora i kontrole. Sukladno Zakonu o zaštiti tržišnih natjecanja („Narodne novine“, broj 79/09 i 80/13) Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja je pravna osoba s javnim ovlastima koja samostalno i neovisno obavlja poslove u okviru djelokruga i nadležnosti određenih ovim Zakonom, Uredbom Vijeća (EZ) br. 1/2003 vezano uz primjenu članaka 101. i 102. UFEU te Uredbom Vijeća (EZ) br. 139/2004. Za obavljanje poslova iz svoje nadležnosti Agencija odgovara Hrvatskom saboru, a zabranjen je svaki oblik utjecaja na rad Agencije koji bi mogao ugroziti njezinu samostalnost i neovisnost, Rad Agencije je javan, a Agencija ima zakonsku obvezu podnošenja izvješće o radu Hrvatskom saboru.

Javni interes se očituje kroz kontrolu rada tijela javne vlasti i pravilnost provedbe zakonom i podzakonskim aktima propisanih postupaka. Svako tijelo javne vlasti treba osigurati transparentnost u obavljanju svojih funkcija i organizacije rada te informirati o svom radu, odlukama koje donosi, planiranim aktivnostima te potrošnji javnih sredstava. Transparentnost omogućava veću kontrolu tijela javne vlasti te tako sprječava moguće zlouporabe. Zakon o pravu na pristup informacijama je temeljni instrument za osiguravanje transparentnosti rada tijela javne vlasti na način da zahtijeva od njih proaktivnu objavu određenih informacija na internetskim  stranicama odnosno pružanje informacija na zahtjev korisnika. Odredbom članka 10. stavka 1. Zakona o pravu na pristup  informacijama  propisano je kako su tijela javne vlasti obvezna na internetskim stranicama na lako pretraživ način objavljivati određene informacije koje su od općeg interesa, a koji se u osnovi mogu svrstati u nekoliko skupina: transparentnost u donošenju odluka, transparentnost okvira rada i planiranja, financijska transparentnost i transparentnost u pružanju usluga i komunikaciji s korisnicima.

Zakonom o zaštiti tržišnog natjecanja („Narodne novine“, broj 48/95, 52/97 i 89/98), koji je bio na snazi kada se odlučivalo u predmetu koji je u Agenciji za zaštitu tržišnog natjecanja vođen pod Klasom: UP/I-030-02/2002-01/61, u članku 36b. propisano je da na temelju rješenja ravnatelja Agencije, kojim je utvrđena povreda Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja, Agencija podnosi sudu za prekršaje zahtjev za pokretanje prekršajnoga postupka, zajedno s obrazloženim prijedlogom kazne. U članku 37a. stavku 1. istog Zakona propisano je da će Agencija rješenja donesena prema odredbama članka 35. i 36. ovoga Zakona objavljivati u Narodnim novinama i službenom glasniku Agencije. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da će se u Narodnim novinama i službenom glasniku Agencije objaviti i odluke Upravnog suda po tužbi povodom rješenja Agencije objavljenih prema odredbi stavka 1. ovoga članka.Također važećim Zakonom o zaštiti tržišnog natjecanja („Narodne novine“, broj 79/09 i 80/13) u članku 59. stavku 3. propisano je da će se rješenja iz stavka 1. ovoga članka, odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske povodom tužbi na ta rješenja te ostali akti Agencije objavljivati na internet stranici Agencije. Stavkom 4. istog članka Zakona propisano je da će se podaci koji se smatraju poslovnom tajnom, u smislu odredaba članka 53. ovoga Zakona, izuzeti od objave iz stavka 3. ovoga članka.

Uvidom u interentske stranice Agencije vidljivo je da se na poveznici: http://www.aztn.hr/odluke/,objavljuju odluke Agencije kao i odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatskena poveznici http://www.aztn.hr/odluke/odluke-sudova/.

U odnosu na zatraženu presliku zahtjeva za ukidanje privremenih mjera i svih dodatnih dokumenata koje je Agenciji prema rješenju Klasa: UP/I-030-02/2002-01/61, Urbroj: 580-03-01-08-104, Zagreb, 12. veljače 2003. godine uputilo trgovačko društvo Konzum d.d. u žalbenom postupku je utvrđeno da se zatražene informacije odnose na  poslovanje trgovačkog društva Konzum d.d. te  je u odnosu na te informacije u vrijeme podnošenja zahtjeva trgovačkog društva Konzum d.d.postojala poslovna tajna, sukladno članku 53. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja.

Činjenica je da je koncentracija rješenjem Agencije KLASA: UP/I-030-02/2002-01/61, URBROJ: 580-02-03-07-125 od 8. travnja 2003. godine ocijenjena dopuštenom iz čega proizlazi da ista nije imala negativan učinak na tržišno natjecanje. Ujedno, s obzirom da Agencija djeluje u javnom interesu i osigurava provedbu zakona, uključujući i pravo Europske unije, postoji znatan javni interes u odnosu na odluke Agencije,uključujući  i konkretno nadzor dopuštenosti koncentracije u slučaju trgovačkog društva Konzum d.d. Taj je interes prepoznao i zakonodavac kroz zakonsko propisivanje objave odluka, S druge strane po posebnom zakonu Agencija je obvezna čuvati poslovnu tajnu u pogledu poslovnih informacija koje imaju stvarnu ili potencijalnu tržišnu vrijednost, a čije bi otkrivanje ili uporaba mogli rezultirati ekonomskom prednosti za druge poduzetnike.Odlučna za ovaj predmet je okolnost proteka vremena kojim tada aktualne poslovne informacije koje mogu predstavljati poreznu tajnu gube to svojstvo. Naime, iako je u vrijeme podnošenja zahtjeva trgovačkog društva Konzum d.d. Agenciji otkrivanjeposlovne tajne neovlaštenoj osobi od strane Agencije moglo prouzročiti nastupanje štetnih posljedica za gospodarske interese trgovačkog društva Konzum d.d. s obzirom da su činjenice i podaci mogli utjecati na tržišno natjecanje i konkurenciju, protekom duljeg vremenskog razdoblja te su informacije izgubile svojstvo poslovne tajne. U konkretnom slučaju se radi o informacijama o poslovanju trgovačkog društva Konzum d.d. koje su dostavljene Agenciji 4. veljače 2003. godine, a otkrivanjem zatraženih informacija u vrijeme promijenjenih tržišnih i gospodarskih okolnosti nakon više od desetljeća, te informacije teško mogu dovesti do nastupanja štetnih posljedica za trgovačko društvo Konzum d.d., a osobito ne mogu narušiti konkurentnost tog trgovačkog društva na tržištu, s obzirom da su se okolnosti na tržištu u odnosu na Konzum d.d. kao i druga društva koje se bave sličnom djelatnošću promijenjeni kao što se mijenjaju i poslovni podaci, i to na dnevnoj osnovi. Člankom  53. stavkom 5. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja propisano je da se u pravilu ne smatraju poslovnom tajnom informacije starije od 5 godina, neovisno o tome jesu li bile smatrane poslovnom tajnom, tako da se i tom odredbom dodatno naglašava da protekom vremena određene informacije prestaju predstavljati poslovnu tajnu.

U odnosnu na dostavljene podatke trgovačkog društva Konzum d.d., s obzirom da se radi o podacima koji su u vrijeme podnošenja žaliteljevog zahtjeva bili stari 12 godina, vidljivo je da su ispunjeni uvjeti iz članka 53. stavka 5. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja i da  se isti ne mogu smatrati poslovnom tajnom. Osim toga, činjenica je  da i samo trgovačko društvo Konzum d.d. javno objavljuje određene podatke o svom poslovanju koje su dostupne na internetskoj stranici ili u javno dostupnim registrima u određenim vremenskim intervalima te da se ti poslovni podaci mijenjaju, te se ne smatraju poslovnom tajnom. 

Stoga je utvrđeno da u pogledu točke 2. žaliteljeva zahtjeva nema osnove za primjenu zakonskog ograničenja poslovne tajne, kao ni drugih zakonskih ograničenja iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama. Stoga sukladno članku 16., stavak 2. pri odlučivanju o zahtjevu korisnika nije potrebno potrebno provoditi test razmjernosti i javnog interesa, s obzirom da zatražena informacija ne predstavlja poslovnu tajnu niti drugi zaštićeni podatak.

Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će Povjerenik kada utvrdi da je žalba osnovana, rješenjem naložiti tijelu javne vlasti da korisniku omogući pristup traženoj informaciji odnosno da odluči o zahtjevu korisnika te odrediti primjeren rok u kojem je dužno to učiniti.

S obzirom na navedeno, valjalo je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.) odlučiti  kao u točki 1., 2. i 4.izreke ovog rješenja.

U odnosu na zatražena rješenja Prekršajnog suda u Zagrebu koja su donesena povodom ukupno pet zahtjeva za pokretanje prekršajnih postupaka koje je Agencija podnijela zbog nepravovremenog prijavljivanja namjere provedbe koncentracija poduzetnika, odnosno nepravovremene prijave stjecanja poslovnih prostora,u  predmetima Konzum d.d./Alastor d.d., Konzum d.d./Primorje d.d., Konzum d.d./DAD Mala Neretva d.o.o., Konzum d.d./Vidici shop d.o.o. i Konzum d.d./Centar Škojo d.o.o.,  utvrđeno je da rješenja Prekšajnog suda u Zagrebu ne predstavljaju poslovnu tajnu. Naime, rješenja prekršajnog suda predstavljaju, pored  presuda, prekršajnih naloga, obaveznih prekršajnih naloga, naredbi, odluke koje se donose u prekršajnom postupku. Navedene odluke povrh toga ne sadrže podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za gospodarske interese trgovačkog društva Konzum d.d.

S obzirom da rješenja prekršajnih sudova ne predstavljaju poslovnu tajnu, u žalbenom postupku je razmotreno postoji li za navedene odluke drugo zakonsko ograničenje koje bi priječilo dostupnost zatraženih informacija.

Uvidom u rješenjaPrekršajnog suda u Zagrebu Broj: XV-G-1210-03 od 25. veljače 2003. godine, Broj: I-G-14422-02 od 26. veljače 2003. godine, Broj: I-G-14426-02 od 26. veljače 2003. godine, Broj: XVI-G-1244-203 od 7. srpnja 2003.  godine i  Broj: XVI-G-1245-203 od 7. srpnja 2003. godine vidljivo je da navedena rješenja sadrže ime, prezime i JMBG-a fizičke osobe, direktora  trgovačkog društva Konzum d.d., u vrijeme podnošenja zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka. Člankom 15. stavkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da ako tražena informacija sadrži i podatak koji podliježe ograničenju iz stavaka 2. i 3. ovog članka, preostali dijelovi informacije učinit će se dostupnim.

U odnosu na ime i prezime odgovorne osobe u pravnoj osobi u vrijeme vođenja prekršajnih postupakautvrđeno je da, unatoč tome što ime i prezime predstavlja osobni podatak kojim se određena osoba može identificirati,u konkretnom se slučaju ne radi o zaštićenim osobnim podacima s obzirom da su podaci o imenu i prezimenu odgovornih osoba trgovačkih društava javno dostupni u Sudskom registru, prema posebnom zakonu, te postoji pravna osnova za javnu objavu tih  podataka. Osim imena i prezimena odgvorne osobe trgovačkog društva Konzum d.d. zatražena rješenja sadrže i JMBG, odnosno matični broj građana. Matični  broj je  identifikacijska oznaka hrvatskih državljana koja služi za povezivanje podataka u službenim evidencijama. Člankom 9.a Zakona o matičnom broju (Narodne novinebroj 9/92 i 66/02) propisano je da Ministarstvo unutarnjih poslova, odnosno nadležno tijelo, podatke o matičnom broju može dati kada je  na temelju posebnog zakona, potrebno utvrditi identitet, kada je to u cilju zaštite interesa Republike Hrvatske ikada je dobilo dopuštenje hrvatskoga državljanina o čijem se matičnom broju radi.

U žalbenom postupku je u odnosu na JMBG-a fizičke osobe, direktora, odgovorne osobe u trgovačkom društvu  Konzum d.d.koji je naveden u citiranim rješenjima Prekršajnog suda u Zagrebu u smislu članka 16. Zakona o pravu na pristup informacijama razmotreno prevladava li potreba zaštite prava na ograničenje zbog zaštite osobnih  podataka ili javni interes.

S obzirom da JMBG predstavlja osobni podatak uređen posebnim zakonom te da se isti ne upisuje u Sudski registar, a nije utvrđeno postojanje javnog interesa za javnom dostupnošću tog podatka, Povjerenica za informiranje ne nalazi prevladavajući javni interes da se žalitelju omogući pristup zatraženoj informaciji u pogledu JMBG direktora trgovačkog društva Konzum d.d. u vrijeme vođenja prekršajnih postupaka. Ukoliko bi se pristup zatraženoj informaciji omogućio žalitelju, ista bi tim putem mogla biti dostupna javnosti koja nema prevladavajući javni interes za dostupnost te informacije, odnosno ista bi trebala biti dostupna bilo kojoj osobi koja bi je zatražila. Stoga se zbog zaštite osobnih podataka, temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama pristup zatraženoj informaciji treba ograničiti, jer u konkretnom slučaju ne postoji prevladavajući javni interes za dostavom tog osobnog podatka.

Sukladno svemu navedenom, a uvažavajući sve zaštićene interese, kao i okolnosti slučaja, u žalbenom postupku utvrđeno je postojanje javnog interesa za dostupnost informacija o ishodima prekršajnih postupaka te da isti prevladava dok je u odnosu na JMBG fizičke osobe potrebno u tom dijelu zahtjev odbiti te navedeni podatak prekriti te na taj način djelomično omogućiti pristup zatraženim odlukama Prekršajnog suda u Zagrebu, sukladno članku 15. stavku 5. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Stoga je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao točki 3. i 4. izreke ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja

POVJERENICA ZA INFORMIRANJE

dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.