KLASA: UP/II-008-07/17-01/109
URBROJ: 401-01/04-17-4
Zagreb, 11. travnja 2017. godine
Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ……… iz Zagreba, ………, izjavljene protiv rješenja Zadarske županije, KLASA: UP/I-032-01/17-1/1, URBROJ: 2198/1-13-02/1-17-2 od 27. siječnja 2017. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba ……… izjavljena protiv rješenja Zadarske županije, KLASA: UP/I-032-01/17-1/1, URBROJ: 2198/1-13-02/1-17-2 od 27. siječnja 2017. godine kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ……… (dalje u tekstu: žalitelj), kojim je tražio zatražio pristup arhivskoj građevinskoj dozvoli za izgradnju samostalne stambene nekretnine na k.č. broj: 11197 k.o. Pag, temeljem članka 15. stavka 2. točke 4. i članka 18. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što prvostupanjsko tijelo smatra da nakon provedenog testa razmjernosti i javnog interesa ne postoji javni interes za dobivanjem navedene informacije.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnom navodi da rješenje osporava u cijelosti, jer se ne temelji na članku 23. stavku 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, te je isto bez zakonskog i činjenično utemeljenog obrazloženja. Navodi da je bespredmetno pozivanje na upravni postupak jer Zakon o pravu na pristup informacijama ne poznaje „stranku u postupku“ građevinske dozvole. Navodi da tijelo javne vlasti nije navelo temeljem koje zakonske odredbe ograničava pristup traženoj informaciji. Ističe da je prvostupanjsko tijelo pogrešno primijenilo odredbu članka 18. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama. Također smatra da se test razmjernosti i javnog interesa mora provoditi u slučaju da postoje zakonska ograničenja, što nije slučaj u ovom postupku. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba nije osnovana.
Uvidom u spise predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 16. siječnja 2017. godine zatražio pristup arhivskoj građevinskoj dozvoli za izgradnju samostalne stambene nekretnine na k.č. broj: 11197 k.o. Pag (KLASA: UP/I-361-03/14-01/18, URBROJ: 2198/1-11-5/1-15-18 od 02. travnja 2015. godine)
U žalbenom postupku Povjerenici za informiranje dostavljen je spis na nadležno postupanje po žalbi žalitelja.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Člankom 1. stavkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da se odredbe Zakona ne primjenjuju na stranke u sudskim, upravnim i drugim na zakonom utemeljenim postupcima, kojima je dostupnost informacija iz tih postupaka utvrđena propisom.
Člankom 18. stavkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da se ne smatra zahtjevom za pristup informacijama traženje uvida u cjelokupni spis predmeta, objašnjenja ili uputa vezanih za ostvarivanje nekog prava ili izvršavanje obveze, izrade analize ili tumačenja nekog propisa, kao niti stvaranje nove informacije.
Sukladno članku 115. stavku 1. Zakona o gradnji („Narodne novine“, 153/13) propisano je da su stranke u postupku izdavanja građevinske dozvole investitor, vlasnik nekretnine za koju se izdaje građevinska dozvola i nositelj drugih stvarnih prava na toj nekretnini, te vlasnik i nositelj drugih stvarnih prava na nekretnini koja neposredno graniči s nekretninom za koju se izdaje građevinska dozvola.
Uvidom u spise predmeta utvrđeno je da je rješenjem Zadarske županije, KLASA: UP/I-350-01/16-30/000014, URBROJ: 2198/1-11-5/1-16-0002 od 20. lipnja 2016. godine odbijen zahtjev žalitelja za uvid u spis predmeta građevinske dozvole, KLASA: UP/I-361-03/14-01/18 iz razloga što je utvrđeno da žalitelj nije stranka u postupku izdavanja građevinske dozvole.
Također je utvrđeno da je rješenjem Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, KLASA: UP/II-361-03/16-02/246, URBROJ: 531-05-2-2-16-3 od 07. prosinca 2016. godine odbijena žalba žalitelja protiv rješenja Zadarske županije, KLASA: UP/I-350-01/16-30/000014, URBROJ: 2198/1-11-5/1-16-0002 od 20. lipnja 2016. godine, te je u bitnom utvrđeno da žalitelj niti ne osporava da čestica kojoj je isti suvlasnik ne graniči sa nekretninom za koju je izdana građevinska dozvola, odnosno da isti nije stranka u navedenom postupku.
Uvidom u građevinsku dozvolu utvrđeno je da je ista izdana na temelju zahtjeva investitora fizičke osobe, a u uvidom u zemljišnoknjižni izvadak vidljivo je da je investitor upisan kao vlasnik nekretnine na koju se odnosi predmetna građevinska dozovola u 1/1 dijela, a navedena nekretnina je u zemljišnim knjigama opisana kao dvorište Brušel. Također je utvrđeno da je rješenje o građevinskoj dozvoli postalo pravomoćno i izvršno dana 28. travnja 2015. godine.
Slijedom navedenog u konkretnom slučaju valjalo je razmotriti je li žalitelju moguće omogućiti uvid u predmetnu građevinsku dozvolu primjenom odredaba Zakona o pravu na pristup informacijama.
Iz provedenog testa razmjernosti i javnog interesa, o kojem je sačinjena interna bilješka, proizlazi da nekretnina na koju se odnosi građevinska dozvola nema obilježja javnog dobra, ne utječe na drugu nekretninu koja je javno dobro i ne ugrožava javnost, pa prvostupanjsko tijelo zaključuje da ne postoji javni interes za omogućavanjem pristupa istoj.
U odnosu na primjenu članka 18. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, osnovano žalitelj navodi da u konkretnom slučaju isti nije tražio uvid u cjelokupni spis predmeta, već točno određenu informaciju, odnosno građevinsku dozvolu koja je predmet ovog postupka.
Međutim navedeni propust prvostupanjskog tijela nije od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja, a iz sljedećih razloga.
Člankom 8. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da pravo na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija pripada svim korisnicima jednako i pod jednakim uvjetima, te su korisnici ravnopravni u njegovu ostvarivanju.
Sukladno članku 18. stavku 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da podnositelj nije obvezan navesti razloge zbog kojih traži pristup informaciji, niti je obvezan pozvati se na primjenu navedenog Zakona.
Povezujući navedene odredbe, očito je da je smisao Zakona o pravu na pristup informacijama u tome da korisnici nisu dužni navoditi razloge traženja informacije, dok s druge strane sukladno članku 84. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09) stranke i druge osobe koje dokažu pravni interes imaju pravo obavijestiti se o tijeku postupka i razgledati spis predmeta, te o svom trošku umnožiti sve akte iz spisa.
S obzirom da je postupak izdavanja građevinske dozvole upravni postupak, druge osobe, osim stranaka u postupku, morale bi dokazivati svoj pravni interes za uvidom u spis, odnosno građevinsku dozvolu koja je sastavni dio spisa.
Dakle, nije svrha Zakona o pravu na pristup informacijama da se osobama kojima je u zakonom propisanom postupku odbijen zahtjev za uvid u spis predmeta, omogućava uvid u informacije koje su sadržane u spisu tog predmeta, bez dokazivanja zakonom određenih pretpostavki za uvid u spis predmeta.
Točno je da je građevinska dozvola informacija koja je nastala u radu tijela javne vlasti u smislu članka 5. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informaciji, međutim radi se o informaciji za koju je sukladno odredbama posebnog propisa (Zakona o gradnji) potrebno dokazivati svojstvo stranke ili pravni interes da bi se omogućio uvid u istu.
Ako bi se prihvatio stav žalitelja da građevinska dozvola kao javna isprava mora biti dostupna javnosti, tada bi se izgubio smisao uvida u spis predmeta, jer bi se primjenom odredaba Zakona o pravu na pristup informacijama izbjegavalo dokazivanje svojstva stranke ili pravnog interesa za uvid u spis predmeta građevinske dozvole.
To bi značilo kršenje gore opisanog načela jednakosti, jer bi primjerice stranke u navedenom postupku morale dokazivati svoje svojstvo (npr. dostavom dokaza da su nositelji stvarnih prava na nekretnini), dok se primjenom Zakona o pravu na pristup informacijama isto ne bi trebalo dokazivati.
Naime, svrha Zakona o pravu na pristup informacijama je u tome da da se korisnicima omogući pristup informacijama od javnog značaja, a što proizlazi iz odredbe članka 9. Zakona prema kojoj se takva informacija može javno iznositi.
Uzimajući u obzir sve navedeno, Povjerenica za informiranje smatra da nije razvidno u čemu bi se sastojao javni interes za omogućavanjem pristupa žalitelju predmetnoj građevinskoj dozvoli, koja je izdana na zahtjev investitora fizičke osobe za nekretninu koja je u isključivom vlasništvu navedenog investitora, pa Povjerenica za informiranje prihvaća zaključak prvostupanjskog tijela iz provedenog testa razmjernosti i javnog interesa.
Iako je rješenjem Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, KLASA: UP/II-361-03/16-02/246, URBROJ: 531-05-2-2-16-3 od 07. prosinca 2016. godine odbijena žalba žalitelja za uvidom u spis predmeta, ističe se da su prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo isključivo razmatrali je li žalitelj stranka u postupku u smislu članka 115. Zakona o gradnji.
S obzirom na odredbu članka 84. Zakona o općem upravnom postupku prema kojoj se uvid u spis i umnažanje akata iz spisa može dozvoliti i osobi koja dokaže pravni interes, postoji mogućnost da žalitelj ponovno podnese zahtjev za uvid u spis predmeta, naravno uz prilaganje dokaza iz kojih će proizlaziti njegov pravni interes.
Člankom 116. stavkom 1. točkom 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine 47/09) propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli utjecati na rješavanje stvari.
Stoga je na temelju članka 116. stavka 1. točke 2. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENICA ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.