KLASA: UP/II-008-07/17-01/139
URBROJ: 401-01/04-17-2
Zagreb, 21. ožujka 2017. godine
Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ………, ………, Otok Vir, izjavljene protiv rješenja Centra za socijalnu skrb Đakovo, KLASA: UP/I-011-02/16-02/3, URBROJ: 2121-40-02-03-17-10 od 07. veljače 2017. godine u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba ……… izjavljena protiv rješenja Centra za socijalnu skrb Đakovo, KLASA: UP/I-011-02/16-02/3, URBROJ: 2121-40-02-03-17-10 od 07. veljače 2017. godine kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev ……… (u daljnjem tekstu: žaliteljica) za ostvarivanjem prava na pristup informacijama temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., a u vezi članka 15. stavka 2. točke 2. i 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer predmetna informacija predstavlja profesionalnu tajnu i zaštićena je zakonom kojim se uređuje zaštita osobnih podataka.
Protiv navedenog rješenja žaliteljica je pravovremena uložila žalbu u kojoj u bitnom navodi da Centar za socijalnu skrb Đakovo nije uvažio jasne naputke iz rješenja Povjerenika za informiranje, s obzirom da prvostupanjskom tijelu nije bilo naloženo da provede test razmjernosti i javnog interesa. Također dovodi u pitanje profesionalnost Centra za socijalnu skrb koji uporno odbija pokrenuti postupak lišenja poslovne sposobnosti. Ističe da kadrovski i financijski problemi tijela javne vlasti nisu razlog za ograničenje prava na pristup informacijama. Ukazuje na činjenicu da se prvostupanjsko tijelo poziva na službenu i profesionalnu tajnu ne navodeći propise koji propisuju da je zdravstveno stanje roditelja tajna za njihovu djecu. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba nije osnovana.
Uvidom u spise predmeta utvrđeno je da je žaliteljica zahtjevom za pristup informacijama od 29. travnja 2016. godine tražila dostavu nalaza socijalne radnice, zaključka stručnog tima i procjenu Centra za socijalnu skrb Đakovo u predmetu svoje majke ………
Uvodno se ističe da je rješenjem Povjerenice za informiranje, KLASA: UP/II-008-07/16-01/325, URBROJ: 401-01/04-17-02 od 24. siječnja 2017. godine poništeno rješenje prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-011-02/16-02/3, URBROJ: 2121-40-02-03-16-2 od 01. lipnja 2016. godine, te je u bitnom dana uputa prvostupanjskom tijelu da u ponovnom postupku razmotri primjenjuju li se u konkretnom slučaju odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama, ili se mogućnost pristupa informaciji, odnosno mogućnost uvida u spis, ostvaruje temeljem posebnog propisa.
U žalbenom postupku, Povjerenici za informiranje dostavljen je spis na nadležno postupanje po žalbi žaliteljice.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Sukladno članku 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.
Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Iz pobijanog rješenja u bitnom proizlazi da se onemogućuje pristup zatraženim informacijama po dvije osnove, zato što tražene informacije predstavljaju profesionalnu tajnu, te su iste zaštićeni osobni podaci, odnosno ne predstavljaju informaciju od javnog značaja. Također je utvrđeno da je proveden test razmjernosti i javnog interesa (KLASA: UP/I-011-02/16-02/3, URBROJ: 2121-40-02-03-17-9 od 07. veljače 2017. godine) iz kojeg u bitnom proizlazi da prvostupanjsko tijelo smatra da se u konkretnom slučaju treba voditi potrebom zaštite osobnih podataka.
Prilikom primjene Zakona o pravu na pristup informacijama polazi se od načela jednakosti propisanog člankom 8. navedenog Zakona, što znači da ako se temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama korisniku pruža informacija, ista informacija se mora pružiti bilo kojem korisniku koji bi podnio predmetni zahtjev.
To u konkretnom slučaju znači da Povjerenica za informiranje u žalbenom postupku mora ispitati bi li trećoj osobi, koja nema nikakav pravni interes, trebalo omogućiti pristup traženoj informaciji (odnosno prevladava li javni interes za istom), ili u konkretnom slučaju prevladava potreba za zaštitom prava na ograničenje.
Kako žaliteljica u svom zahtjevu za pristup informacijama traži nalaz socijalne radnice, zaključak stručnog tima i procjenu prvostupanjskog tijela, a vezano za postupak lišenja poslovne sposobnosti svoje majke, tada je nedvojbeno da zatražene informacije predstavljaju osobne podatke u smislu članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Prema mišljenju Povjerenice za informiranje, u slučaju kad bi treća osoba tražila informacije koje su predmet postupka, prevladavala bi potreba za zaštitom osobnih podataka majke žaliteljice, jer u konkretnom slučaju po logici stvari ne postoji interes javnosti za dobivanjem informacija zbog čega prvostupanjsko tijelo nije pokrenulo postupak lišenja poslovne sposobnosti u odnosu na majku žaliteljice, pa osnovano prvostupanjsko tijelo navodi da tražena informacija nije informacija od javnog značaja.
Kako treća osoba ne bi mogla ostvariti uvid u informacije koje žaliteljica traži sukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama, tada se niti žaliteljica, bez obzira što traži podatke koji se odnose na njezinu majku, ne može s uspjehom pozivati na odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama, zbog gore opisanog načela jednakosti.
Dakle, svrha Zakona o pravu na pristup informacijama nije u tome da se pojedinim korisnicima daju određene informacije, za koje je očito da primjenom testa razmjernosti i javnog interesa ne bi bile dostupne trećim osobama, već je svrha zakona omogućiti korisnicima dostupnost informacija od javnog značaja, iz kojeg razloga je i člankom 9. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano da korisnik koji raspolaže informacijom sukladno Zakonu ima pravo tu informaciju javni iznositi.
Osim toga, potrebno je ukazati na sljedeće.
Sukladno članku 236. stavku 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ 103/15) propisano je da će centar za socijalnu skrb predložiti sudu pokretanje postupka radi lišenja poslovne sposobnosti kad procijeni da bi zbog razloga iz članka 234. stavak 1. navedenog Zakona osobu bilo potrebno lišiti poslovne sposobnosti.
Prema odredbi članka 496. stavka 1. Obiteljskog zakona postupak lišenja poslovne sposobnosti može pokrenuti sud po službenoj dužnosti, centar za socijalnu skrb, bračni drug osobe prema kojoj se vodi postupak, njezini krvni srodnici u ravnoj lozi, a u pobočnoj do trećeg stupnja.
Dakle, odredba članka 236. stavak 1. Obiteljskog zakona daje mogućnost centru za socijalnu skrb da procijeni hoće li pokrenuti postupak lišenja poslovne sposobnosti, što znači da isti nakon procjene može utvrditi da ne postoji potreba za pokretanjem postupka lišenja poslovne sposobnosti.
Upravo zbog navedenog, dana je mogućnost bliskim srodnicima da pokrenu postupak lišenja poslovne sposobnosti pred nadležnim sudom.
S tim u vezi, ističe se da odluku o lišenju poslovne sposobnosti donosi sud na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka u smislu članka 499. Obiteljskog zakona, što znači da sud nije vezan procjenom centra za socijalnu skrb o tome treba li određenu osobu lišiti poslovne sposobnosti ili ne.
Zaključno, ističe se da postoji mogućnost da žaliteljica temeljem članka 84. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09) zatraži uvid u spis predmeta koji je pokrenut po njezinu prijedlogu radi lišenja poslovne sposobnosti, posebno imajući u vidu činjenicu da je odredbom članka 84. stavka 4. Zakona o općem upravnom postupku propisano da se o odbijanju zahtjeva za razgledavanje spisa donosi rješenje, protiv kojeg se može izjaviti žalba nadležnom ministarstvu.
Člankom 116. stavkom 1. točkom 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09) propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je postupak koji je rješenju prethodio pravilno proveden i da je rješenje pravilno i na zakonu osnovano.
Slijedom navedenog, temeljem članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku riješeno je kao u izreci.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENICA ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.