KLASA: UP/II-008-07/15-01/319

URBROJ: 401-01/05-17-01

Zagreb, 15. 3. 2017.

Povjerenik za informiranje, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama (“Narodne novine“, broj 25/13) i članka 114. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09), povodom žalbe ………, zastupane od strane odvjetnika ………, Zagreb, ………, izjavljene protiv dopisa Hrvatskog društva skladatelja od 4. veljače 2014. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama,  donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbacuje se žalba ………, zastupane od strane odvjetnika ………, Zagreb, ………, izjavljena protiv dopisa Hrvatskog društva skladatelja od 4. veljače 2014. godine, kao nedopuštena.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim dopisom Hrvatsko društvo skladatelja (u daljnjem tekstu: HDS) obavijestilo je ………, zastupanu od strane odvjetnika ……… (u daljnjem tekstu: žaliteljica), kako ne može udovoljiti njezinom zahtjevu za pristup informacijama od 9. siječnja 2014. godine, budući da je HDS udruga autora, a ne tijelo javne vlasti koje je obvezno postupati prema odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama.

Dana 5. lipnja 2014. godine Povjerenik za informiranje je putem e-pošte zaprimio dopis odvjetnika Gorana Šverka, u kojem se navodi kako HDS nije proslijedio žaliteljičinu žalbu od 20. veljače 2014. godine Povjereniku za informiranje, s obzirom da se HDS ne smatra tijelom javne vlasti, a što odvjetnik ……… smatra najgrubljim kršenjem zakonskih odredbi, te od Povjerenika za informiranje traži da sankcionira HDS. U privitku dopisa je dostavljena preslika zahtjeva za pristup informacijama, odgovor HDS-a te žalbu na predmetni odgovor.

U žalbi protiv osporenog dopisa žaliteljica navodi kako tijelo javne vlasti, HDS – Zaštita autorskih muzičkih prava (u daljnjem tekstu: ZAMP), nije udovoljilo njezinom zahtjevu za pristup informacijama od 9. siječnja 2014. godine, kojim je zatražila da joj se odobri uvid u dokumentaciju i pravljenje preslika dokumenata koji sadrže traženu informaciju. Žaliteljica navodi kako očitovanje tijela javne vlasti smatra rješenjem kojim je odbijen njezin zahtjev, a iako isto nije doneseno u formi rješenja, nesumnjivo je da isto sadržajno predstavlja rješenje, budući da je istim odlučeno o njezinim pravima. Žaliteljica navodi da s obzirom da Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima („Narodne novine“, broj: 167/03, 79/07, 80/11, 125/11, 141/13, 127/14) daje javne ovlasti HDS-ZAMP-u kao udruzi za kolektivno ostvarivanje prava, nesumnjivo proizlazi da je HDS-ZAMP doista tijelo javne vlasti koje je, koje je, kada nije udovoljilo njezinom pisanom zahtjevu, povrijedilo odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama.  Žaliteljica predlaže da nadležno tijelo poništi rješenje tijela javne vlasti i omogući joj pristup zatraženoj informaciji.

Povjerenik za informiranje je zaprimio dana 23. lipnja 2014. godine očitovanje HDS-ZAMP-a na žalbu, u kojemu se u bitnom navodi kako HDS nije tijelo javne vlasti u smislu članka 5. stavka 1. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, te s tim u svezi niti pravna osoba s javnim ovlastima. Upravo suprotno od toga, HDS, kao udruga za kolektivno ostvarivanje autorskih prava, u svojem poslovanju obavlja i štiti isključivo privatno-pravne interese autora glazbenih djela nad njihovim autorskim djelima, odnosno HDS je opunomoćen od svojih članova (autora) da u njihovo ime prikuplja naknade od korisnika njihovih djela (ugostitelji, organizatori koncerata, radio i tv postaje itd.), te da prikupljene naknade potom raspodjeljuje onim autorima čija su djela bila korištena od strane tih korisnika. HDS nadalje ističe kako činjenica da tijelo javne vlasti, Državni zavod za intelektualno vlasništvo, donosi rješenje kojim se udrugama kolektivno ostvarivanje autorskih prava (između ostalih i HDS-u) daje dozvola (licenca) za kolektivno ostvarivanje određenih autorskih prava, ne čini te udruge pravnim osobama s javnim ovlastima, jer se ta djelatnost ne obavlja u javnom, već isključivo u interesu autora. HDS još navodi kako je kolektivno ostvarivanje autorskih i autorskom pravu srodnih prava, kao specifičan oblik ostvarivanja prava, detaljno uređeno Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima, te da se u najvećem broju zemalja na svijetu autorska i autorskom pravu srodna prava mogu ostvariti samo preko jedne udruge (organizacije), budući da bi svaki drugi oblik ostvarivanja tih prava u praksi bio teško provediv. Tako u većini svjetskih zemalja (jednako kao i u RH) za autorska glazbena prava postoji samo jedna udruga za kolektivno ostvarivanje tih prava, za audiovizualna prava postoji samo jedna udruga, za izvođačka glazbena prava postoji samo jedna udruga itd. U protivnom, kod postojanja više udruga za jednu vrstu prava pojavila bi se pravna nesigurnost u vezi toga koja udruga štiti kojeg autora, te s kojom sve udrugom korisnik (npr. ugostiteljski objekt) treba zaključiti ugovor i regulirati prava korištenja autorskih glazbenih djela, te bi pri tome visina naknada varirala od jedne udruge do druge i sl.

HDS navodi kako iz članka 168. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima proizlazi kako udruge za kolektivno ostvarivanje prava ne mogu donijeti bilo kakvo rješenje, već samo mogu kontrolirati kako se ostvaruju prava nositelja. S druge strane, tijela državne uprave postupajući po molbi za pružanje pomoći udruga za kolektivno ostvarivanje prava donose upravna rješenja. HDS zaključno navodi kako nije proslijedio žalbu podnositelja predstavke Povjereniku za informiranje u smislu odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama, budući da HDS nije tijelo javne vlasti, tj. pravna osoba s javnim ovlastima. Drugim riječima, suprotno navodima podnositelja predstavke, dopis kojim je podnositelju predstavke odgovoreno da se ne može udovoljiti njegovom traženju za dostavom ugovora se ne može smatrati rješenjem. Osim toga, neovisno o činjenici da HDS nije pravna osoba s javnim ovlastima i da u svom postupanju ne donosi rješenja, činjenica je da traženi ugovor kojim jedan autor prenosi na drugog pravo iskorištavanja svojih autorskih djela, predstavlja poslovnu tajnu koju HDS  temeljem svojih internih akata postupanja ne smije davati trećima bez izričitog odobrenja autora, uz iznimku dostave ugovora sudovima.  HDS navodi da je baš putem suda podnositelj predstavke i došao u posjed traženog ugovora, stoga smatra kako je neuobičajeno da isti ugovor želi ponovno dobiti, neosnovano tvrdeći kako je HDS pravna osoba s javnim ovlastima.

HDS-ZAMP je uz dopise od 8. prosinca 2014. godine i 23. veljače 2015. godine dostavio Povjereniku za informiranje odgovore europskih udruga za kolektivno ostvarivanje autorskih prava i autorskom pravu srodnih prava, i to od danskog društva KODA; grčkog društva AEPI; nizozemskog društva BUMASTEMRA; češkog društva OSA; britanskog društva PRS/MCPS; slovenskog društva SAZAS; španjolskog društva SGAE; slovačkog društva SOZA; irskog društva IMRO, britanskog društva MUSICAUTOR; njemačkog društva GEMA; francuskog društva SACEM; poljskog društva ZAIKS te rumunjskog društva UCMR ADA. HDS-ZAMP navodi kako se iz priloženih mail korespondencija sa navedenim društvima može vidjeti da se temeljem mjerodavnih zakonskih propisa važećih u njihovim zemljama niti jedno ne smatra tijelom javne vlasti na koje je prenesena javna ovlast, već je riječ isključivo o privatno-pravnim subjektima, te kao takva ne podliježu obvezi davanja informacija trećima sukladno njihovim zakonima o pravu na pristup informacijama.

Žalba je nedopuštena.

Člankom 1. stavkom 1.  Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da se navedenim Zakonom uređuje pravo na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija  koje posjeduju tijela javne vlasti.

Člankom 5. stavkom 1. točkom 2. navedenog Zakona propisano je da su „tijela javne vlasti“, u smislu ovog Zakona, tijela državne uprave, druga državna tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe s javnim ovlastima i druge osobe na koje su prenesene javne ovlasti, pravne osobe čiji je osnivač Republika Hrvatska ili jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave, pravne osobe i druge osobe koje obavljaju javnu službu, pravne osobe koje se u cijelosti financiraju iz državnog proračuna ili iz proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, kao i trgovačka društva u kojima Republika Hrvatska i jedinice lokalne i područne samouprave imaju zasebno ili zajedno većinsko vlasništvo.

Uvidom u spis predmeta je utvrđeno kako je žaliteljica zahtjevom za pristup informacijama od 9. siječnja 2014. godine zatražila od HDS-ZAMP-a uvid u dokumentaciju i pravljenje preslika dokumenata koji sadrže traženu informaciju, a vezano uz prijenos prava iskorištavanja nad autorskim glazbenim djelima autora Gorana Bare iz Vinkovaca, od strane istog na treću osobu, tj. ime osobe na koju je prenio navedena prava te ugovor kojim su ista prenesena.

Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima  uređuje privatnopravna autorska prava i srodna prava, ostvarivanje tih prava (individualno i kolektivno), te zaštitu tih prava u slučaju povrede. Sukladno članku 5. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, autorsko djelo je originalna intelektualna tvorevina iz književnog, znanstvenog i umjetničkog područja koja ima individualni karakter, bez obzira na način i oblik izražavanja, vrstu, vrijednost ili namjenu, ako Zakonom nije drugačije određeno. Između ostalih, autorska djela jesu osobito glazbena djela. Sukladno članku 9. autor djela je fizička osoba koja je stvorila autorsko djelo. Autoru pripada autorsko pravo na njegovu autorskom djelu činom samog stvaranja autorskog djela.

Sukladno članku 13. autorsko pravo sadržava moralna prava autora, imovinska prava autora i druga prava autora, a njime se štite osobne i duhovne veze autora s njegovim autorskim djelom (moralna prava autora), imovinski interesi autora u pogledu njegova autorskog djela (imovinska prava autora) i ostali interesi autora u pogledu njegova autorskog djela (druga prava autora). Za svako korištenje autorskog djela autoru pripada naknada, ako Zakonom ili ugovorom nije drugačije određeno. Sukladno članku 2. autorsko pravo i srodna prava mogu se protiv volje njihovih nositelja ograničiti samo pod pretpostavkama i na način određen zakonom.

Imovinska prava autora, sukladno članku 18., uključuju prava reproduciranja, distribucije, priopćavanja javnosti i prerade. Autor ima isključivo pravo sa svojim autorskim djelom i koristima od njega činiti što ga je volja, te svakoga drugog od toga isključiti, ako zakonom nije drugačije određeno.

Člankom 154. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima propisano je da ostvarivanje autorskog prava odnosno srodnih prava obuhvaća osobito poslove davanja odobrenja za korištenje predmeta zaštite autorskog prava odnosno srodnih prava (predmeti zaštite), kada je to odobrenje po Zakonu potrebno,  naplate naknada za korištenje predmeta zaštite, ako se koriste uz naknadu,  raspodjele naplaćenih naknada nositeljima prava, kontrole nad korištenjem predmeta zaštite, i pokretanja i vođenja postupaka zaštite u slučaju povrede prava koja se ostvaruju. Ostvarivanje prava moguće je realizirati individualno ili kolektivno.

Člankom 157. Zakona o autorskom i srodnim pravima je propisano kako kolektivno ostvarivanje prava može obavljati udruga nositelja prava koja za obavljanje takve djelatnosti ima odobrenje Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo (u daljnjem tekstu: Zavod). Udruga ostvaruje prava u svoje ime i za račun nositelja prava. Sukladno članku 159. Zavod može izdati navedeno odobrenje samo jednoj udruzi za pojedinu vrstu nositelja prava, i to onoj koja ima najveći broj članova na temelju dobivenih punomoći, uz primjeren broj ugovora o uzajamnom zastupanju sa stranim udrugama, u kojem se slučaju presumira da ima punomoć za obavljanje poslova ostvarivanja prava svih domaćih i stranih nositelja prava osim onog nositelja koji je izričito u pisanom obliku obavijestio udrugu da ne ostvaruje  njegova prava. Člankom 167. propisano je da udruga za kolektivno ostvarivanje prava mora imati pravila o raspodjeli naplaćenih naknada koje donosi tijelo utvrđeno statutom udruge.

Sukladno navedenom, HDS temeljem predmetnog odobrenja Zavoda, odnosno temeljem izdane dozvole (licence), predstavlja udrugu za kolektivno ostvarivanje autorskih prava koja štiti interese autora glazbenih djela.

Člankom 40. a stavkom 1. Statuta HDS-a je propisano kako je Stručna služba Zaštita autorskih muzičkih prava - ZAMP provedbeno tijelo Društva koje obavlja sve poslove ostvarivanja i zaštite autorskih muzičkih prava, posebice poslove izdavanja odobrenja za sve vrste javnog korištenja glazbe na području Republike Hrvatske, prikupljanja autorskih naknada kao i raspodjelu prikupljenih naknada nositeljima prava. Radom ZAMP-a rukovodi Glavni direktor ZAMP-a.

Gore citirani članak 154. Zakona se dodatno razrađuje člankom 11. stavkom 1. Pravilnika o ostvarivanju autorskih imovinskih prava, kojim je propisano kako u ostvarivanju autorskih prava HDS obavlja osobito ove poslove: daje odobrenja (dozvole) za korištenje glazbenih djela i prikuplja autorske naknade; obračunava, raspodjeljuje i isplaćuje autorske naknade autorima; obračunava, raspodjeljuje i isplaćuje autorske naknade zaprimljene od inozemnih autorskih društava za korištenje djela domaćih autora u inozemstvu; zaključuje ugovore o izvedbi glazbenih djela i snimanju glazbenih djela uređajima za mehaničku reprodukciju te o drugim vrstama korištenja glazbenih djela i kontrolira ispunjenje obveza iz tih ugovora; prikuplja od priređivača i drugih korisnika glazbenih djela programe i podatke o izvedenim i snimljenim djelima i vodi evidenciju o tome; pokreće i vodi postupke pred sudovima i drugim tijelima radi povrede prava koja se ostvaruju; poduzima i druge mjere predviđene zakonom i drugim propisima radi ostvarivanja autorskih prava.

U pogledu primjene Zakona o pravu na pristup informacijama između korisnika i HDS sporan je status HDS u smislu pitanja može li se HDS smatrati tijelom javne vlasti i time podliježe li primjeni Zakona o pravu na pristup informacijama.

HDS prema svom pravnom obliku predstavlja udrugu sukladno Zakonu o udrugama. Sukladno članku 1. Statuta HDS-a društvo je osnovano 1945. godine kao Udruženje kompozitora Hrvatske koje se brine o suvremenom hrvatskom glazbenom stvaralaštvu. Prema članku 8. Statuta  ciljevi postojanja i rada HDS je okupljanje skladatelja, muzikologa, glazbenih pisaca, tekstopisaca (autora teksta) i glazbenih nakladnika (publishera), ostvarivanje njihovih zajedničkih profesionalnih interesa i zaštita prava koja proizlaze iz glazbenog stvaralaštva, unapređivanja društvenog i materijalnog položaja stvaralaca na području glazbe, i razvijanje potrebe za glazbom kao jedne od vrijednosti humanog društva, razvoj hrvatskog glazbenog stvaralaštva i očuvanje njegove baštine, te ostvarivanje i zaštita autorskih i srodnih  prava članova Društva. HDS djeluje u području kulture i umjetnosti, djelovanja kao strukovna udruga, te ostvarivanja i zaštite autorskih i srodnih prava, sukladno zakonu i Statutu. HDS je udruga koja sukladno članku 38. Statuta sredstva za svoj rad osigurava od državnih dotacija iz proračuna za kulturnu djelatnost te sredstva iz  proračuna jedinica lokalne uprave i samouprave; naknada za ostvarivanje autorskih prava; prihoda od akcija i manifestacija; sredstava fondova posebne namjene; prihoda od imovine i prava; prihoda od članarine, te prihoda iz drugih zakonitih izvora. Sukladno članku 9. Statuta HDS obavlja djelatnost strukovne udruge građana te, u skladu sa Zakonom o autorskom pravu i ostalim posebnim zakonima, i druge djelatnosti od kojih je osnovna djelatnost ostvarivanje i zaštita autorskih prava i obavljanje stručnih poslova vezanih za ostvarivanje i zaštitu srodnih prava, a sporedna organiziranje glazbenih manifestacija, akcija i projekata vezanih uz hrvatsko glazbeno stvaralaštvo. Sukladno članku 10., stavak 1. Statuta članovima HDS mogu pod jednakim uvjetima postati svi državljani Republike Hrvatske.

Iz navedenog proizlazi da HDS ne predstavlja niti jedno od posebno navedenih kategorija tijela javne vlasti, odnosno riječ je udruzi koja ne predstavlja tijelo državne uprave, drugo državno tijelo, tijelo jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravnu osobu čiji je osnivač Republika Hrvatska ili jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave, kao ni  trgovačko društvo u kojima Republika Hrvatska i jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave imaju zasebno ili zajedno većinsko vlasništvo. HDS se ne može smatrati niti pravnom osobom ili drugom osobom  koja obavlja javnu službu, s obzirom da ostvarivanje autorskih prava nije definirano kao javna služba niti se može smatrati javnom službom, s obzirom da se s obzirom na djelatnost između ostalog radi o kolektivnom ostvarivanju prava intelektualnog vlasništva. 

S obzirom na način financiranja, HDS se ne financira u cijelosti iz državnog proračuna ili proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, niti neposredno niti posredno. Člankom 32. stavkom 1. Zakona o autorskom i drugim srodnim pravima propisano je da autor ima pravo na odgovarajuću naknadu od prodaje tehničkih uređaja i praznih nosača zvuka, slike ili teksta, kada se autorsko djelo može reproducirati bez njegova odobrenja i za djela za koja se s obzirom na njihovu prirodu, može očekivati da će bez njihova odobrenja biti reproducirana fotokopiranjem ili snimanjem na nosače zvuka, slike ili teksta za privatno ili drugo vlastito korištenje. Tu naknadu, sukladno stavku 2., plaćaju proizvođači uređaja za tonsko i vizualno snimanje, proizvođači uređaja za fotokopiranje, proizvođači praznih nosača zvuka, slike ili teksta te solidarno s njima uvoznici uređaja za tonsko i vizualno snimanje, uređaja za fotokopiranje, praznih nosača zvuka, slike ili teksta, osim ako se radi o uvozu malih količina namijenjenih za privatno i nekomercijalno korištenje kao dio osobne prtljage. Ako se navedeni uređaji i predmeti ne proizvode u Republici Hrvatskoj, naknadu plaća uvoznik. Prema stavku 7. istog članka autori se ne mogu odreći naknade. Člankom 162. propisano je da se naknada za korištenje predmeta zaštite utvrđuje prvenstveno ugovorom između udruge za kolektivno ostvarivanje prava i korisnika predmeta zaštite ili ugovorom između udruge za kolektivno ostvarivanje prava i udruge korisnika predmeta zaštite, odnosno njihove komore, a ako naknada nije određena sukladno tome, naknada se plaća prema cjeniku udruge za kolektivno ostvarivanje prava. Prema stavku 3. udruge za kolektivno ostvarivanje prava dužne su prije utvrđivanja cjenika iz stavka 2. ovoga članka zatražiti očitovanje o prijedlogu cjenika od Hrvatske gospodarske komore, Hrvatske obrtničke komore i udruge organizacija za radiodifuziju koje okupljaju većinu korisnika predmeta zaštite. Sukladno stavku 8. nakon provedenog postupka po odredbama članka 162., cjenik se objavljuje u službenom glasilu Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo. Člankom 165. propisana su načela za određivanje visine naknade cjenikom, a člankom 166. i 167. raspodjela naknada te pravila o raspodjeli naknada. Člankom 167., stavkom 7. propisano je da opći obračun raspodjele mora utvrditi nadležno tijelo udruge te ispitati i ocijeniti ovlašteni revizor. Stavak 8. Istog članka propisuje da je udruga dužna dostaviti opći obračun raspodjele iz stavka 7. Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo. HDS je sukladno odredbama Zakona te Statuta donijelo Cjenik naknada za reproduciranje autorskih djela za privatno ili drugo vlastito korištenje. S obzirom na prirodu naknade i činjenicu da naknada pripada autoru, sukladno kriterijima za obračun i raspodjelu, a koje ubire, obračunava i raspodjeljuje udruga za kolektivno ostvarivanje prava u svoje ime i za račun autora, proizlazi da se ne radi o javnom nametu ili prihodu koji bi bio prikupljan od udruge za kolektivno ostvarivanje prava za račun zajednice odnosno države ili teritorijalne jedinice i koji bi kao takav predstavljao javni prihod (porez, pristojbu, doprinos, prihod od državnog vlasništva nad imovinom, prihod od gospodarske aktivnosti, prihod za usluge tijela javne vlasti, emisiju novca ili darove). Karakter autorskog djela koje predstavlja djelo u kulturi koja je po svojoj prirodi vrijednost zajednice kao i širok opseg korištenja autorskog djela koje dovodi do višestrukih obveza korisnika da za korištenje autorskog djela plati naknadu iako se doživljavaju kao nameti, prema svom karakteru ne predstavljaju parafiskalni prihod proračuna ili tijela javne vlasti. Indikativna je i činjenica da se u Registru neporeznih prihoda (parafiskalnih nameta), koji se nalazi na poveznici: http://www.mfin.hr/adminmax/docs/RNP080905.pdf, ne nalazi naknada koju HDS prikuplja od korisnika autorskih djela, što upućuje da HDS-u nije zakonom ili podzakonskim propisom dana javna ovlast da prikuplja naknade kao prihod javnopravnih tijela za korištenje dobara (u širem smislu) od općeg interesa, već je HND-u prenesena ovlast od strane autora da prikuplja naknade za korištenje njihovih autorskih djela te im iste raspodjeljuje sukladno unaprijed utvrđenim pravilima.

U odnosu na pitanje predstavlja li HDS pravnu osobu s javnim ovlastima i drugu osobu na koje su prenesene javne ovlasti, razmatranjem djelatnosti i rada HDS-a, proizlazi da HDS nema obavlja javne ovlasti. Javne ovlasti predstavljaju autoritativno obavljanje određenih poslova u javnom interesu koje zakon podjeljuje određenim subjektima, a koje se izražavaju kao pravo i dužnost subjekta kojem su javne ovlasti podijeljene da nastupa autoritativno u ime zajednice utvrđujući prava i obveze trećih, pa i protiv njihove volje. Javne ovlasti temelje se na zakonu i obuhvaćaju poslove uređivanja pravnih odnosa (normiranje, regulacija), rješavanje u pojedinačnim slučajevima o pravima i obvezama na temelju zakona i drugih propisa, obavljanje upravnih radnji, a iste obavljaju u svoje ime i za račun društvene zajednice (države odnosno jedinice lokalne ili područne samouprave). U pravilu se zakonom izričito određuje da su određeni poslovi javne ovlasti, ali moguće je u određenim situacijama posredno, svrhovitim tumačenjem smisla i značenja odredbi i same djelatnosti koja se uređuje, utvrđivati radi li se o poslovima koje predstavljaju javne ovlasti. Također, podjeljujući javne ovlasti, zakonom se u pravilu utvrđuje i način financiranja obavljanja tih ovlasti, u pravilu putem proračuna ili od prikupljenih naknada za pružanje određenih usluga.

Razmatranjem definicije javne ovlasti te analizom ovlasti koje su dane HDS-u u svrhu zaštite prava autora glazbenih djela, utvrđeno je da na HDS nisu prenesene javne ovlasti. Naime, ovlasti propisane člankom 154. Zakona o autorskom i srodnim pravima i člankom 11. stavkom 1. Pravilnika o ostvarivanju autorskih imovinskih prava, propisane su radi zaštite autora glazbenih djela i ne mogu se  smatrati javnim ovlastima, već ovlastima usmjerenim prema zaštiti privatno-pravnih interesa određenih subjekata (fizičkih osoba, određenih i odredivih). Drugim riječima, ovlasti dane HDS-u nisu dane da bi se zaštitio javni interes, već interes autora glazbenog djela, dakle privatni interes koji država priznaje kao legitiman i uspostavlja pravila zaštite tih interesa. Zakon o autorskom i srodnim pravima nije propisano da su iste javne ovlasti, niti bi se posrednim, svrhovitim tumačenjem odredbi Zakona moglo zaključiti da se kolektivno ostvarivanje autorskih prava može smatrati javnim ovlastima.

Valja istaknuti da je Zakonom o autorskom pravu i drugim srodnim pravima dana široka mogućnost osiguravanja zaštite autorskih prava, koje država štiti, u skladu s odredbom članka 3. Ustava Republike Hrvatske koja nepovredivost vlasništva uvrštava u temeljne vrednote ustavnog poretka. Naime, člankom 168. Zakona o autorskom pravu i drugim srodnim pravima propisano je da su korisnici predmeta zaštite dužni davati udruzi za kolektivno ostvarivanje prava podatke relevantne za to ostvarivanje te omogućiti uvid u odgovarajuću dokumentaciju (stavak 2.). Ujedno, u ostvarivanju kontrole iz stavka 1. ovoga članka udrugama za kolektivno ostvarivanje prava mogu na zahtjev pružati pomoć u obavljanju kontrole nad korištenjem predmeta zaštite tijela državne uprave nadležna za poslove inspekcije, služba carine kao i nadležne policijske uprave ili policijske stanice (stavak 3.). Na zahtjev autora, odnosno udruge za kolektivno ostvarivanje prava nadležna policijska uprava ili policijska stanica zabranit će održavanje priredbe na kojoj se koriste predmeti zaštite, ako priređivač nema odobrenje autora, odnosno udruge za kolektivno ostvarivanje prava (stavak 4.). Navedene obveze korisnika predmeta zaštite kao i mogućnost pružanja zaštite od strane tijela državne uprave, uključujući i obvezu nadležne policijske uprave ili stanice da na zahtjev autora (odnosno udruge koja ga zastupa) zabrani održavanje priredbe na kojoj se koriste predmeti zaštite bez odobrenja autora (odnosno udruge), svakako predstavljaju znatnu mogućnost zaštite tog prava, ali ipak ne predstavljaju javnu ovlast udruge da samostalno, u ime javne vlasti, obavlja nadzor ili policijske poslove ili zabrani održavanje priredbe.

Naknade koje HDS prikuplja od korisnika autorskih djela, iako po svom opsegu i karakteru predstavljaju značajan teret korisnicima djela, ne predstavljaju niti neposredni prihod proračuna niti parafiskalni namet, već naknadu za korištenje djela koje se raspodjeljuju između autora čija prema određenim utvrđenim kriterijima. Stoga se proizlazi jasan privatno-pravni, gospodarski, interes autora glazbenog djela.

Za ovu upravnopravnu stvar od posredne je važnosti i praksa zemalja članica EU, tako da je uvidom u spis predmeta, prema podacima dostavljenim podacima od strane HDS,  utvrđeno da  iz odgovora 14 europskih udruga za kolektivno ostvarivanje autorskih prava i autorskom pravu srodnih prava proizlazi da se temeljem mjerodavnih zakonskih propisa važećih u njihovim zemljama niti jedno ne smatra tijelom javne vlasti na koje je prenesena javna ovlast, već je riječ isključivo o privatno-pravnim subjektima, te kao takva ne podliježu obvezi davanja informacija trećima sukladno njihovim zakonima o pravu na pristup informacijama. Valja u tom smislu ukazati i na Direktivu 2014/26/EU Europskog parlamenta i Vijeća o kolektivnom ostvarivanju autorskog prava i srodnih prava te izdavanju odobrenja za više državnih područja za prava na internetsko korištenje glazbenih djela od 26. veljače 2014. (SL L 84, 20.3.2014.) kojom se između ostalog utvrđuju pravila za kolektivno ostvarivanje prava te se propisuju obveze u pogledu transparentnosti rada organizacija za kolektivno ostvarivanje prava te njihove obveze izvješćivanja o radu, te posebno o prikupljanju i raspodjeli autorskih naknada. U recitalu Direktive ističe se, između ostalog,  'Kako bi se povećalo povjerenje nositelja prava, korisnika i drugih organizacija za kolektivno ostvarivanje prava u upravljanje pravima koje pružaju organizacije za kolektivno ostvarivanje prava, svaka organizacija za kolektivno ostvarivanje prava trebala bi biti usklađena s posebnim zahtjevima transparentnosti. Od svake organizacije za kolektivno ostvarivanje prava ili njezinog člana koji je subjekt odgovoran za dodjelu ili plaćanje iznosa koji pripadaju nositeljima prava stoga bi se trebalo zahtijevati da najmanje jednom godišnje pojedinačnim nositeljima prava pruži određene informacije, poput iznosa koji su im dodijeljeni ili uplaćeni i odbitaka. Od organizacija za kolektivno ostvarivanje prava također bi se trebalo zahtijevati da dostave dovoljno informacija, uključujući financijske informacije, drugim organizacijama za kolektivno ostvarivanje prava čijim pravima upravljaju na temelju sporazuma o zastupanju.' (br. 34). 'Kako bi se osiguralo da nositelji prava, druge organizacije za kolektivno ostvarivanje prava i korisnici imaju pristup informacijama o opsegu aktivnosti organizacije te djelima ili drugim sadržajima koje ona zastupa, organizacija za kolektivno ostvarivanje prava trebala bi na propisno obrazložen zahtjev pružiti informacije i o tim pitanjima.' kolektivno ostvarivanje prava trebala bi objaviti i informacije o svojoj strukturi i načinu provođenja svojih aktivnosti, posebno uključujući svoje statute i opću politiku o naknadama za upravljanje, odbicima i cijenama. (br. 35); 'Kako bi se osiguralo da nositelji prava mogu nadzirati i uspoređivati rad svojih organizacija za kolektivno ostvarivanje prava, takve bi organizacije trebale objavljivati godišnje izvješće o transparentnosti koje sadrži usporedive revidirane financijske informacije koje se odnose na njihove aktivnosti. Organizacije za kolektivno ostvarivanje prava također bi trebale objavljivati godišnje posebno izvješće, koje je dio godišnjeg izvješća o transparentnosti, o korištenju sredstava namijenjenih društvenim, kulturnim i obrazovnim uslugama. Ovom Direktivom organizaciju za kolektivno ostvarivanje prava ne sprečava se da objavi informacije koje se zahtijevaju u godišnjem izvješću o transparentnosti u jedinstvenom dokumentu, npr. kao dio svojih godišnjih financijskih izvještaja, ili u zasebnim izvješćima.' (br. 36). Direktiva zatim propisuje posebne odredbe o proaktivnoj transparentnosti te pružanju informacija na zahtjev korisnika, osobito u člancima 18-22., a koje su države članice svojim propisima dužne preuzeti u svoj pravni sustav. Činjenica da je Europska unija svojim pravnim instrumentom propisala pravila o transparentnosti organizacija za kolektivno ostvarivanje prava upućuje na nastojanje da se posebnim pravilima uredi područje koje ne potpada pod redovitu primjenu zakona kojima se u europskim državama, pa tako i Republici Hrvatskoj, uređuje pravo na pristup informacijama.

S obzirom na ulogu HDS u ostvarivanju autorskih prava te činjenicu široke obveze plaćanja naknada za korištenje autorskih djela, korisnici i članovi udruga kao i drugi građani mogu tako, osim pravilima o transparentnosti koja će biti propisana novim Zakonom o autorskom pravu i drugim srodnim pravima, poticati nadzor nad radom HDS i drugim instrumentima, osobito predstavkama kojima se pokreće nadzor nad primjenom Zakona o udrugama, za koje je nadležno Ministarstvo uprave, nad primjenom Zakona o autorskom pravu i drugim srodnim pravima, za koje je nadležan Državni zavod za  intelektualno vlasništvo, te nadzora provedbe zakona  i propisa iz područja financijskog prava, osobito Zakona o financijskom poslovanju i računovodstvu neprofitnih organizacija za koje je nadležno Ministarstvo financija.

Člankom 114. stavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da će drugostupanjsko tijelo ispitati je li žalba dopuštena, pravodobna i izjavljena od ovlaštene osobe. Ako žalba nije dopuštena ili pravodobna ili izjavljena od ovlaštene osobe, odbacit će je rješenjem.

S obzirom da se Hrvatsko društvo skladatelja u skladu sa člankom 5. stavkom 1. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama ne smatra tijelom javne vlasti, sukladno članku 114. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku, riješeno je kao u izreci ovog rješenja.

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred  Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

                                                           POVJERENICA ZA INFORMIRANJE

dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.