KLASA: UP/II-008-07/16-01/350
URBROJ: 401-01/04-17-2
Zagreb, 13. ožujka 2017. godine
Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ……… iz Dubrovnika, ………, izjavljene protiv rješenja Hrvatske elektroprivrede d.d., Urbroj E-3469/16/ZV od 09. svibnja 2016. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba ……… izjavljena protiv rješenja Hrvatske elektroprivrede d.d., Urbroj E-3469/16/ZV od 09. svibnja 2016. godine kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ……… (u daljnjem tekstu: žaliteljica) iz razloga što prvostupanjsko tijelo smatra da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno zbog zaštite osobnih podataka.
Protiv navedenog rješenja žaliteljica je pravovremeno uložila žalbu u kojoj u bitnom navodi da je podatke tražila iz razloga što se predmetna nadstrešnica naslanja na zid njezine fasade, te da sporni napojni kabel prolazi kod visoko potkrovlje njezine kuće. Protivi se obrazloženju prvostupanjskog tijela te navodi da zaštita osobnih podataka ne može biti razlog odbijanja njezina zahtjeva. Navodi da je Hrvatska elektroprivreda d.d. kao javno poduzeće dužno dati traženu informaciju te da se zataškavanjem istine nanosi šteta i dovodi u opasnost život i imovina ljudi. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je neosnovana.
Uvidom u spise predmeta utvrđeno je da je žaliteljica zahtjevom za pristup informacijama od 09. ožujka 2016. godine tražila dostavu sljedećih informacija:
1. Dokument kojim je adresa pok. ………, ……… izmijenjena u adresu ………, što se vidi iz računa HEP Elektrojug Dubrovnik
2. Dokument iz kojeg je vidljivo da je zgrada ……… (………) nakon 15. veljače 1968. godine postala zgradom u kojoj ste ugradili električno brojilo, a ista se u katastarskom operatu evidentira kao nadstrešnica (KLASA: 935-08/14-02/00801, URBROJ: 541-28-02/6-14-2 od 10. listopada 2014. godine, izdan od Ureda za katastar u Dubrovniku) nije legalizirana
3. Dokument - radni nalozi iz kojih je vidljiv razlog zbog kojeg je građevinska tvrtka u dva navrata pokušala položiti novi naponski kabel uz moju okućnicu nepoštujući neriješene imovinskopravne odnose
4. Preslik dokumenta kojim je tvrtka STAN d.d. dokazala pravo na polaganje novog naponskog kabela, tj. presudom suda koja je predočena vašem djelatniku ………(prezime nepoznato)
5. Dokument iz kojeg je vidljivo da je podmirena razlika utroška električne energije od dana smrti ……… do dana odstranjena brojila i tko je podmirio razliku (ime osobe ili tvrtke)
Nadalje je utvrđeno da je prvostupanjsko tijelo dopisom, Broj: 4/564/16PJ od 16. ožujka 2016. godine dostavilo žaliteljici očitovanje, a žaliteljica je na isto dana 24. ožujka 2016. godine podnijela zahtjev za dopunu informacije.
U žalbenom postupku Povjerenici za informiranje dostavljen je spis predmeta na odlučivanje po žalbi žalitelja.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Prema članku 23. stavku 4. Zakona o pravu na pristup informacijama tijelo javne vlasti rješenjem će odbaciti zahtjev ako ne posjeduje informaciju te nema saznanja gdje se informacija nalazi.
Odredbom članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
U konkretnom slučaju, iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da prvostupanjsko tijelo smatra da se u konkretnom slučaju pristup traženoj informaciji može ograničiti pozivom na odredbu članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da prema stavu prvostupanjskog tijela u konkretnom slučaju ne postoji javni interes, već preteže potreba za zaštitom osobnih podataka, sukladno odredbama Zakona o zaštiti osobnih podataka, odnosno Zakona o zaštiti potrošača.
Iz dopisa Elektrojuga Dubrovnik, Broj i znak 401600104 od 15. ožujka 2016. godine proizlazi da isti ne posjeduje informacije pod točkama 1., 2., 4. i 5. zahtjeva za pristup informacijama žaliteljice, pa je pravilnom primjenom odredbe članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama trebalo odbaciti, a ne odbiti zahtjev žaliteljice u navedenom dijelu.
Bez obzira na navedeno, zahtjevu žaliteljice za pristup informacijama nije moguće udovoljiti iz sljedećeg razloga.
Uvidom u zahtjev za pristup informacijama od 09. ožujka 2016. godine utvrđeno je u bitnom da žaliteljica traži podatke vezano uz postavljanje naponskog kabela koji prolazi kroz visoko potkrovlje njezine nekretnine.
Temeljno načelo prilikom primjene Zakona o pravu na pristup informacijama je načelo jednakosti propisano člankom 8. navedenog Zakona, a koja odredba propisuje da pravo na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija pripada svim korisnicima na jednak način i pod jednakim uvjetima.
To u konkretnom slučaju znači da se žaliteljica može pozivati na odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama samo u slučaju ako bi se pristup zatraženoj informaciji mogao omogućiti bilo kojoj trećoj osobi. Imajući u vidu činjenicu da žaliteljica traži uvid u informacije koje bi uključivale osobne podatke trećih osoba (točka 1. i 5. zahtjeva za pristup informacijama), Povjerenica za informiranje smatra da u ovom slučaju prevladava potreba za zaštitom osobnih podataka, jer se u konkretnom slučaju radi očito o privatnim imovinskopravnim sporovima, te nije razvidno u čemu bi se sastojao javni interes za omogućavanjem pristupa traženim informacijama.
Što se tiče točaka 2., 3. i 4. zahtjeva žaliteljice za pristup informacijama, Povjerenica za informiranje također smatra da ne postoji interes javnosti za omogućivanjem pristupa navedenim informacijama.
Dakle, kako treća osoba ne bi mogla ostvariti uvid u informacije koje žaliteljica traži sukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama, tada se niti žaliteljica, koja očito ima pravni interes za dobivanjem traženih informacija, ne može s uspjehom pozivati na odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama, zbog gore opisanog načela jednakosti.
Osim toga, sama činjenica što je prvostupanjsko tijelo javne vlasti ne znači da za svaku informaciju koje tijelo posjeduje postoji interes javnosti, a koji se utvrđuje u svakom pojedinom slučaju provedbom testa razmjernosti i javnog interesa sukladno članku 16. stavku 1. Zakona.
Iako žaliteljica nema pravo na pristup traženim informacijama sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, ističe se da postoji mogućnost da ista sukladno članku 157. stavku 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09) uloži prigovor tijelu nadležnom za provedbu nadzora nad obavljanjem javnih usluga koje pruža prvostupanjsko tijelo, ako smatra su joj postupanjem pružatelja javnih usluga povrijeđena prava ili pravni interesi, sve dok takvo postupanje traje.
Člankom 116. stavkom 1. točkom 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09) propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je postupak koji je rješenju prethodio pravilno proveden i da je rješenje pravilno i na zakonu osnovano.
Slijedom navedenog, temeljem članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku riješeno je kao u izreci.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENICA ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Anamarija Musa, dipl .iur.