KLASA: UP/II-008-07/17-01/27
URBROJ: 401-01/04-17-04
Zagreb, 08. ožujka 2017. godine
Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe Igora Kramarića iz Zagreba, ………, izjavljene protiv rješenja Grada Zagreba, Klasa: 008-02/16-002/421, URBROJ: 251-02-04/1/3-17-12 od 10. siječnja 2017. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Grada Zagreba, Klasa: 008-02/16-002/421, URBROJ: 251-02-04/1/3-17-12 od 10. siječnja 2017. godine.
2. Odobrava se ……… pravo na pristup preslici Zapisnika 6. sjednice Povjerenstva za rješavanje imovinsko-pravnih i drugih pitanja od zajedničkog interesa za Grad Zagreb i Nadbiskupije zagrebačke od 19. prosinca 2006. godine.
3. Nalaže se Gradu Zagrebu da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana dostave ovog rješenja.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za dopunom informacije ……… (u daljnjem tekstu: žalitelj) temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., a u vezi članka 15. stavka 2. točke 6. i članka 16. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer je pristup zatraženoj informaciji ograničen sukladno međunarodnim ugovorima, odnosno radi se o informaciji nastaloj u području održavanja diplomatskih odnosa.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnom navodi da je tijelo javne vlasti protivno odredbi članka 23. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama odbilo njegov zahtjev, navodeći da nije u posjedu informacije. Također ističe da osporava tvrdnje da Grad Zagreb nema zapisnik sa sastanka na kojem je zastupan. Također smatra da je tijelo javne vlasti pogrešno utvrdilo činjenično stanje iz želje za prikrivanjem mogućih netransparentnih radnji prilikom raspolaganja javnim dobrom. Ističe da je nesporno da se radi o javnom interesu jer javnost ima pravo znati na temelju kojih akata se vrši zamjena, darovanje ili prodaja gradskog zemljišta vjerskim zajednicama. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spise predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 12. prosinca 2016. godine zatražio Zapisnik 6. sjednice Povjerenstva za rješavanje imovinsko-pravnih i drugih pitanja od zajedničkog interesa za Grad Zagreb i Zagrebačku nadbiskupiju.
U žalbenom postupku Povjerenici za informiranje dostavljen je spis predmeta na nadležno postupanje.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2., 3. i 4., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. Zakona.
Odredbom članka 15. stavka 2. točke 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijelo javne vlasti može ograničiti pristup informaciji ako je pristup informaciji ograničen sukladno međunarodnim ugovorima ili se radi o informaciji nastaloj u postupku sklapanja ili pristupanja međunarodnim ugovorima ili pregovora s drugim državama ili međunarodnim organizacijama, do završetka postupka, ili se radi o informaciji nastaloj u području održavanja diplomatskih odnosa.
Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Test razmjernosti i javnog interesa je procjena razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ako prevladava javni interes.
Uvidom u pobijano rješenje, te priloženi zapisnik o provedenom testu razmjernosti i javnog interesa, KLASA: 008-02/16-002/432, URBROJ: 251-14-02/002-17-2 od 03. siječnja 2017. godine utvrđeno je da se u istim ne navode razlozi za i protiv omogućavanja pristupa informaciji. Naime, svrha testa razmjernosti i javnog interesa nije u tome da se pronađu razlozi za onemogućavanje pristupa informaciji, već da se nakon stvarne analize razloga za i protiv omogućavanja pristupa informaciji donese odluka o zahtjevu za pristup informacijama.
U konkretnom slučaju prvostupanjsko tijelo nije postupilo sukladno članku 16. stavku 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, pa je zbog pogrešne primjene pravnog propisa trebalo poništiti prvostupanjsko rješenje.
U odnosu na pozivanje prvostupanjskog tijela na odredbu članka 15. stavka 2. točke 6. Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno na međunarodne ugovore između Republike Hrvatske i Svete Stolice, ističe se sljedeće.
Uvidom u Zakon o potvrđivanju ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o suradnji na području kulture i odgoja (NN Međunarodni ugovori 2/97) utvrđeno je da se istim uređuje pitanje obrazovanja i kulture, te se istim ne reguliraju pitanja imovinskopravnih odnosa.
Iz Zakona o potvrđivanju ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o pravnim pitanjima (NN Međunarodni ugovori 3/97) utvrđeno je da istim ugovorom također nije regulirano rješavanje imovinskopravnih odnosa između Svete Stolice i Republike Hrvatske, već je člankom 18. Zakona propisano rješavanje teškoća glede tumačenja ugovora diplomatskim putem.
Što se tiče Zakona o potvrđivanju ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o dušebrižništvu katoličkih vjernika, pripadnika oružanih snaga i redarstvenih službi (NN Međunarodni ugovori 2/97), istim je regulirano osnivanje Vojnog ordinarijata za dušebrižništvo katoličkih vjernika pripadnika oružanih snaga i redarstvenih službi Republike Hrvatske.
Uvidom u Zakon o potvrđivanju ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o gospodarskim pitanjima (NN Međunarodni ugovori 18/98) utvrđeno je da se člankom 3. Republika Hrvatska obvezala Katoličkoj crkvi vratiti u naravi imovinu koja joj je oduzeta u vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine u razumnom roku, u koju svrhu će se formirati zajedničko povjerenstvo sastavljeno od jednakog broja predstavnika Vlade Republike Hrvatske i Hrvatske biskupske konferencije, koje će prirediti popis imovine.
Temeljem članka 3. Bečke konvencije o diplomatskim odnosima (SL SFRJ 2/64), koju je Republika Hrvatska preuzela notifikacijom o sukcesiji od 08. listopada 1991. godine, funkcija diplomatske misije je, između ostalog, unaprjeđivanje prijateljskih odnosa i razvijanje ekonomskih, kulturnih i znanstvenih odnosa između države šiljateljice i države primateljice, a sukladno članku 11. Zakona o vanjskim poslovima („Narodne novine“ 48/96, 72/13, 127/13) propisano je da veleposlanstvo osobito razvija diplomatske odnose i suradnju između Republike Hrvatske i države primateljice u političko-diplomatskim, konzularnim, gospodarskim i drugim pitanjima.
Uzimajući u obzir navedeno, ne može se prihvatiti zaključak prvostupanjskog tijela da je predmetna informacija nastala u području održavanja diplomatskih odnosa. Osim toga, sama činjenica što su međunarodni ugovori po pravnoj snazi iznad zakona, ne znači automatski da je ograničen pristup svim informacijama koje su na bilo koji način povezane s određenim međunarodnim ugovorom.
Upravo suprotno, odredba članka 15. stavka 2. točke 6. Zakona o pravu na pristup informacijama jasno propisuje da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je pristup istoj ograničen sukladno međunarodnom ugovoru, a međunarodni ugovori između Republike Hrvatske i Svete Stolice ne sadrže takvu odredbu o ograničenju.
Člankom 60. stavkom 3. Statuta Grada Zagreba (Službeni glasnik Grada Zagreba 23/16) propisano je da radna tijela gradonačelnik osniva u cilju učinkovitijeg i djelotvornijeg rada u obavljanju izvršnih poslova iz djelokruga Grada Zagreba, a uvidom u web stranicu www.zagreb.hr utvrđeno je da je Povjerenstvo za rješavanje imovinskopravnih i drugih pitanja od zajedničkog interesa za Grad Zagreb i vjerske zajednice jedno od radnih tijela gradonačelnika.
Iako je člankom 10. Zakona o pravu na pristup informacijama propisana obveza tijela javne vlasti da na internetskim stranicama objave zaključke sa sjednica tijela javne vlasti, Povjerenica za informiranje smatra da navedeno predstavlja minimalni standard za objavu informacija, što svakako ne isključuje mogućnost da tijela javne vlasti objavljuju i druge informacije, odnosno zapisnik koji je predmet ovog postupka.
Pri tome treba imati u vidu činjenicu da je člankom 20. Poslovnika gradonačelnika Grada Zagreba (Službeni glasnik Grada Zagreba 9/10) propisano da je rad gradonačelnika javan, a što se po logici stvari odnosi i na njegova radna tijela na koji način se ostvaruje načelo transparentnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Budući da se radi o rješavanju imovinskopravnih pitanja, koja mogu dovesti do raspolaganja imovinom Grada Zagreba, tada je očito da postoji javni interes za dobivanjem tražene informacije, na što osnovano ukazuje žalitelj u svojoj žalbi.
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.
Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09) u vezi s člankom 25. stavkom 7.. Zakona o pravu na pristup informacijama riješiti kao pod točkom 1., 2., 3. izreke.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENICA ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.