KLASA: UP/II-008-07/17-01/39

URBROJ: 401-01/04-17-02

Zagreb, 14. veljače 2017. godine

Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ……… iz Zagreba, ………, izjavljene protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, KLASA: 008-02/16-01/30, URBROJ: 341-99-04/15-16-4 od 12. prosinca 2016. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbija se žalba ……… izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, KLASA: 008-02/16-01/30, URBROJ: 341-99-04/15-16-4 od 10. veljače 2016. godine kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ……… (u daljnjem tekstu: žalitelj) temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., a u vezi članka 15. stavka 2. točke 2 i 4. i članka 16. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer su zatražene informacije profesionalna tajna, te su zaštićene i zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravodobno uložio žalbu u kojoj u bitnom navodi da žalbu ulaže žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog propisa i nepravilno provedenog testa razmjernosti i javnog interesa. Navodi da tražene informacije ne spadaju u zaštićene interese iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno da navedeni interesi ne bi bili ozbiljno povrijeđeni. Navodi da u konkretnom slučaju prevladava javni interes s obzirom da je u pitanju zakonito funkcioniranje Sveučilišta kao javne ustanove. Također upućuje na odredbe Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju kojim se regulira prestanak radnog odnosa. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je neosnovana.

Uvidom u spise predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 28. listopada 2016. godine tražio podatak o nazivima poslodavaca kod kojih je prof. dr. sc. Damir Boras, rođen ………, bio mirovinski osiguran tijekom 2014., 2015. i 2016. godine.

U žalbenom postupku Povjerenici za informiranje dostavljen je spis predmeta na nadležno postupanje.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.

Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2. i 3., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. Zakona.

Odredbom članka 15. stavkom 2. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje zaštita osobnih podataka, a člankom 15. stavkom 2. točkom 2. Zakona propisano je da se tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna.

Sukladno članku 27. Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, 108/96) profesionalnu tajnu predstavljaju podaci o osobnom i obiteljskom životu stranaka koje saznaju svećenici, odvjetnici, zdravstveni i socijalni djelatnici i druge službene osobe u obavljanju svog zanimanja.

Člankom 106. stavkom 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, 17/13, 151/14, 33/15, 93/15) propisuje da Zavod osigurava tajnost podataka unesenih u matičnu evidenciju na način propisan zakonom i općim aktom Zavoda.

Prema članku 80. Statuta Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje („Narodne novine, 103/03, 118/06, 41/08, 130/11) profesionalnom tajnom smatraju se podaci radnika, osiguranika i korisnika prava iz mirovinskog osiguranja koje saznaju radnici Zavoda u obavljanju svog zanimanja.

Dakle, nesporno je da podaci koje žalitelj traži predstavljaju osobne podatke prof. dr. sc. Damira Borasa, a koji su zaštićeni i institutom profesionalne tajne.

Člankom 80. stavkom 4. Statuta Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Zavod kao voditelj zbirke osobnih podataka je ovlašten dati podatke na korištenje drugim primateljima u okviru zakonom utvrđene djelatnosti, prema uvjetima propisanim Zakonom o zaštiti osobnih podataka. Naime, sukladno članku 11. Zakona o zaštiti osobnih podataka („Narodne novine, 103/03, 118/06, 41/08, 130/11, 106/12) voditelj zbirke osobnih podataka ovlašten je osobne podatke dati na korištenje drugim primateljima, na temelju pisanog zahtjeva primatelja u kojem je navedena svrha i pravni temelj, samo ako je to potrebno radi obavljanja poslova u okviru zakonom utvrđene djelatnosti, a što ovdje nije slučaj.

Bez obzira što je notorna činjenica da je prof. dr. sc. Damir Boras rektor Sveučilišta u Zagrebu, sama ta činjenica nije dovoljna za zaključak da prevladava javni interes za dostavom podataka gdje je prof. dr. sc. Damir Boras bio mirovinski osiguran tijekom 2014., 2015. i 2016. godine u odnosu na zaštitu prava na ograničenje pristupa informaciji.

Svrha navedene zbirke koju vodi Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje je u tome da se navedeni podaci isključivo daju primateljima radi obavljanja poslova u okviru zakonom utvrđene djelatnosti, pa Povjerenica za informiranje smatra da bi se navedeno trebalo jednako primjenjivati i na osobe čiji se rad financira iz javnih sredstava, kao i na treće osobe čiji se rad ne financira iz javnih sredstava, odnosno da bi trebalo štititi navedene podatke.

Suprotno postupanje bi predstavljalo povredu Zakona o zaštiti osobnih podataka, jer bi prihvaćanje stava žalitelja značilo da se u odnosu na određene osobe ne bi morao navoditi pravni temelj za traženje osobnih podataka, dok bi s druge strane primatelj (npr. sud u određenom postupku) morao navoditi pravni temelj i svrhu radi pribave podataka o tome gdje je određena osoba mirovinski osigurana.

Dakle, Povjerenica za informiranje prihvaća stav prvostupanjskog tijela te smatra da podatke o kojima vodi evidenciju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje treba štititi, odnosno da bi se obvezivanjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje za dostavom informacija gdje je određena osoba bila osigurana izgubio smisao navedene evidencije, imajući u vidu da bi korisnik informacije mogao istu javnu iznositi sukladno članku 9. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Međutim, gore navedeno ne isključuje mogućnost da žalitelj navedeni podatak zatraži od institucije u kojoj je prof. dr. sc. Damir Boras zaposlen, posebno imajući u vidu da rektor Sveučilišta u Zagrebu ima prava i obveze ravnatelja ustanove (članak 12. Statuta Sveučilišta u Zagrebu), a odredbe Zakona o ustanovama („Narodne novine, 76/93, 29/97, 42/99, 35/08) i Zakona o mirovinskom osiguranju jasno propisuju što je temelj za osiguranje rektora sveučilišta.

Člankom 116. stavkom 1. točkom 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09) propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je postupak koji je rješenju prethodio pravilno proveden i da je rješenje pravilno i na zakonu osnovano.

Slijedom navedenog, temeljem članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku riješeno je kao u izreci.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

                                                            POVJERENICA ZA INFORMIRANJE

                                                            dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.