KLASA: UP/II-008-07/16-01/143
URBROJ: 401-01/06-17-02
Zagreb, 20. veljače 2017.
Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ……… iz Zagreba, ………, izjavljene protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje KLASA: UP/I-008-01/16-01/01, URBROJ: 338-01-06-16-02 od 1. ožujka 2016. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba ……… izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje KLASA: UP/I-008-01/16-01/01, URBROJ: 338-01-06-16-02 od 1. ožujka 2016. godine, kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev ……… (u daljnjem tekstu: žaliteljica) za dopunu/ispravak informacije, od 26. veljače 2016. godine, temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer nema osnove za dopunu/ispravak informacije.
Protiv osporenog rješenja žaliteljica je pravovremeno izjavila žalbu u kojoj u bitnome navodi da joj je osporenim rješenjem zapravo odbijen zahtjev od 10. veljače 2016. godine kojim je zatražila dostavu više vrsta podataka o zahtjevima za priznavanje ozljede na radu i broju profesionalnih bolesti u periodu od 2011. do 2015. godine, na razini Republike Hrvatske te po županijama. Nadalje, navodi da je tijelo javne vlasti suprotno zakonskim odredbama odbilo njezin zahtjev te pojašnjava da ju je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje uputio na poveznicu drugog tijela javne vlasti koja sadrži analize, navodeći da oni nemaju gotove podatke u traženom obliku,a što žaliteljica smatra neistinitim, jer je po njezinom mišljenju upravo navedeni Zavod prva ustanova u Republici Hrvatskoj koja raspolaže s potpunim podacima je riste prikuplja i da ih svi ostali mogu dobiti samo ako im ih dostavi navedeno tijelo. Žaliteljica ističe da Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje ne objavljuje podatke o svom radu na internetskim stranicama, iako jedini prikuplja podatke o ozljedama na radu, pa tako onemogućuje korištenje istih podataka zainteresiranim osobama. Iz navedenog razloga nije bila zadovoljna ranijim odgovorom tijela javne vlasti, jer izvor na koji je upućena sadrži samo djelomične podatke te joj je odbijanjem zahtjeva uskraćeno zakonsko ostvarenje prava na pristup informacijama. Žaliteljica navodi da je tijelo javne vlasti nepotpuno i pogrešno utvrdilo činjenično stanje i pogrešno primijenilo materijalno pravo, iz razloga što tražene podatke prikuplja pa je logično i da ih posjeduje. Zaključno navodi da je iz svega navedenog vidljivo da ne postoje razlozi za odbijanje zahtjeva i uskratu tražene informacije te od Povjerenice za informiranje traži da joj omogući pristup traženim informacijama. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je neosnovana.
Članak 1. Zakona o pravu na pristup informacijama u bitnom propisuje kako se ovim Zakonom uređuje pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti, dok članak 5. stavak 1. točka 3. navedenog Zakona propisuje kako je „informacija“ svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra ili u bilo kojem drugom obliku, neovisno o načinu na koji je prikazana (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis).
Odredbom članka 23. stavka 1. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da tijelo javne vlasti ne donosi rješenje o zahtjevu kad korisniku omogućuje pristup traženoj informaciji.
Odredbom članka 24. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da ukoliko korisnik smatra da informacija pružena na temelju zahtjeva nije točna ili potpuna, može zahtijevati njen ispravak, odnosno dopunu u roku od 15 dana od dana dobivanja informacije. Tijelo javne vlasti obvezno je odlučiti o zahtjevu za ispravak odnosno dopunu informacije u roku od 15 dana od dana zaprimanja zahtjeva, sukladno odredbama članka 23. ovog Zakona.
Člankom 23. stavkom 5. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako utvrdi da nema osnove za dopunu ili ispravak dane informacije iz članka 24. ovog Zakona.
U postupku po žalbi, a s obzirom na navode žalbe te osporenog rješenja, drugostupanjsko tijelo mora utvrditi da li je žalitelj predmetnim zahtjevom za dopunu/ispravak informacije tražio podatak koji se može podvesti pod gore citiranu definiciju „informacije“, posjeduje li tijelo javne vlasti zatraženu informaciju u trenutku podnošenja zahtjeva te postoje li ograničenja zbog kojih je informacija izuzeta od javnog pristupa.
Pristup informaciji u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji, dakle informaciji koja postoji u materijaliziranom obliku, odnosno, zakonska definicija informacije ne uključuje obvezu tijela javne vlasti da daje odgovore na pitanja, sastavlja obrazloženja odnosno izjave ili da obavlja dodatne aktivnosti; drugim riječima, pristup informacijama u smislu Zakona uključuje dobivanje preslike gotove informacije koju tijelo javne vlasti posjeduje u trenutku podnošenja zahtjeva, npr. određenog dokumenta, cd-a ili drugog zapisa podataka.
Uvidom u dokumentaciju u spisu predmeta utvrđeno je da je žaliteljica dana 10. veljače 2016. godine Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama podnijela zahtjev sljedećeg sadržaja: Moli da joj se putem elektroničke pošte dostave podaci o ukupnom broju zaprimljenih zahtjeva za priznavanje ozljeda na radu (što uključuje priznate i nepriznate ozljede na radu), ukupan broj samo priznatih ozljeda na radu te ukupan broj profesionalnih bolesti od 2011. godine do zaključno s 2015. godinom (ako trenutno mogu dostaviti podatke i za 2015. godinu) po godinama i mjesecima na razini Republike Hrvatske i po županijama. Broj ozljeda na radu neka uključuje sljedeće podatke: djelatnost poslodavca, županija (sjedište poslodavca), veličina poslovnog subjekta (broj zaposlenih), vrsta ugovora o radu (određeno, neodređeno), životnu dob ozlijeđenog radnika, spol, državljanstvo ozlijeđenog, osposobljenost za rad na siguran način (osposobljeni ili ne), korištena osobna zaštitna sredstva (da/ne), težina ozljede (lakša, teška, smrtna...), mjesto rada (lokacija), vrijeme nastanka ozljede, mjesta u vezi rada (na putu, na službenom putu), način ozljeđivanja (pad, mehanički izvori, toplinski), vrste ozljede (iščašenje, prijelom, opekline), ozlijeđeni dio tijela (ruka, noga, glava, prsti), broj dana provedenih na bolovanju zbog ozljede ili profesionalne bolesti, s obzirom na materijalnu štetu, po danima u tjednu ili datumu. Također moli broj profesionalnih bolesti za isti period ako raspolažu takvim informacijama. Ako raspolažu s dodatnim informacijama u vezi s ozljedama na radu i profesionalnim bolestima moli da ih također uvrste.
Nadalje, utvrđeno je da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje postupajući po navedenom zahtjevu žaliteljice dostavio istoj odgovor KLASA: 008-01/16-01/11, URBROJ: 338-01-06-16-02 od 25. veljače 2016. godine, u kojem su je izvijestili da su sukladno članku 105. stavku 3. alineji 1. i 5. Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine″, broj 150/08., 155/09., 71/10., 139/10., 22/11., 84/11., 154/11., 12/12., 35/15., 70/12., 144/12., 82/13., 159/13., 22/14. i 154/14.), analiza i statističko praćenje ozljeda na radu i profesionalnih bolesti u nadležnosti Hrvatskog zavoda za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu te kako navedeni Zavod na svojim internetskim stranicama ima objavljene neke od traženih podataka, pri čemu su je uputili na poveznicu http://www.hzzzsr.hr/index.php/ozljede-na-radu/ozljede-na-radu-u-hrvatskoj#analiza-onr.U istom odgovoru također su je izvijestili da Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje nema izrađene informacije u traženom obliku te da sukladno članku 52. stavku 2. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti („Narodne novine″, broj 75/14., 154/14., 79/15. i 139/15.) na svojim internetskim stranicama na godišnjoj razini objavljuje, u dijelu koji se odnosi na „Zaštitu zdravlja na radu″, podatke o broju priznatih ozljeda na radu odnosno profesionalnih bolesti, i to sa stanjem na dan 31. ožujka tekuće godini za prijave o ozljedama na radu odnosno profesionalnim bolestima koje su zaprimljene u prethodnoj godini. Nadalje, iz spisa predmeta je utvrđeno daje žaliteljica nezadovoljna dobivenim odgovorom ponovila svoj zahtjev, tražeći od tijela javne vlasti da joj izda rješenje kako bi mogla izjaviti žalbu, a s obzirom da tražene podatke, kako je ustvrdila, imaju ali joj ih ne žele dostaviti te nadodavši kako nije tražila neki zadani oblik podataka niti analizu već samo sirove podatke. Iz spisa predmeta je također utvrđeno da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje taj podnesak žaliteljice tretirao zahtjevom za dopunu odnosno ispravak informacije te je povodom istog zahtjeva donio osporeno rješenje KLASA: UP/I-008-01/16-01/01, URBROJ: 338-01-06-16-02 od 1. ožujka 2016. godine, kojim je odbila navedeni zahtjev jer nema osnove za dopunu/ispravak informacije.
Razmatrajući sve prethodno navedeno te zahtjev za dopunu/ispravak informacije žaliteljice, Povjerenica za informiranje zaključuje kako je ista navedenim zahtjevom ponovno tražila iste informacije te da je tijelo javne vlasti u odgovoru KLASA: 008-01/16-01/11, URBROJ: 338-01-06-16-02 od 25. veljače 2016. godine postupilo sukladno odredbi članka 23. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, te izvijestilo korisnicu da je informacija koju imaju javno objavljena i gdje te za koju znaju da je objavljena na poveznici Hrvatskog zavoda za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu, odnosno da je tijelo javne vlasti smatralo kako je isti zahtjev na taj način riješen, a o čemu se ne donosi posebno rješenje. Nadalje, u drugostupanjskom postupku je utvrđeno da je prvostupanjsko tijelo u osporenom rješenju ispravno odlučilo da nema osnove za dopunu/ispravak informacije (budući da iste ne posjeduje po parametrima po kojima ih je žaliteljica zatražila), iako je u postupku rješavanja inicijalnog zahtjeva za pristup informacijama, u tom smislu za sve one dijelove zahtjeva u pogledu kojih nije imalo izrađenu informaciju, trebalo donijeti rješenje o odbacivanju zahtjeva.
Naime, nisu sporne tvrdnje žaliteljice u predmetnoj žalbi o tome da informacije koje je zatražila postoje kod tijela javne vlasti, s obzirom da Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje zaprima zahtjeve za priznavanje ozljeda na radu u kojima se od podnositelja traži da u zahtjevu navedu pojedine podatke koje žaliteljica navodi u predmetnom zahtjevu. Međutim, navedeno tijelo javne vlasti ne posjeduje tražene informacije obrađene na način kako ih je zatražila žaliteljica, a sama činjenica da se zahtjevom za pristup informacijama traže određeni podaci koje tijelo javne vlasti ima pohranjene u različitim evidencijama ili drugim oblicima zapisa podataka, ne znači da je iz navedenog razloga navedeno tijelo u obvezi izrađivati statističke podatke, jer pristup informaciji u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama pretpostavlja, pristup već gotovoj i postojećoj informaciji, odnosno informaciji koja postoji u materijaliziranom obliku u posjedu tijela javne vlasti.
Uvidom u zahtjev žaliteljice od 10. veljače 2016. godine zaključeno je da se istim traži povezivanje podataka tijela javne vlasti po različitim parametrima - vremenskim razdobljima, teritorijalnim jedinicama gdje se nalaze sjedišta poslodavaca i drugi podaci vezani za radni odnos osoba koje su podnosile zahtjeve za priznavanje ozljeda na radu odnosno više vrsta podataka koji se nalaze u pojedinim evidencijama Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, ali koje evidencije bi tijelo javne vlasti, da bi udovoljilo zahtjevu žaliteljice, moralo analizirati i povezati te stvoriti novu informaciju. S obzirom na to da tijelo javne vlasti pri rješavanju zahtjeva za pristup informacijama nema obvezu ulaganja dodatnog truda u smislu vršenja analiza, povezivanja različitih podataka, odgovaranja na pitanja, tumačenja propisa odnosno izrađivanja nove informacije te da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje po zahtjevu žaliteljice već bio utvrdio koje zatražene informacije posjeduje te je žaliteljicu uputio gdje su iste objavljene, zaključeno je da je tijelo u pogledu predmetnog zahtjeva ispravno odlučilo.
Na temelju provedenog žalbenog postupka Povjerenica za informiranje je utvrdila da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli utjecati na rješenje ove upravne stvari. Izvršivši uvid u spis predmeta Povjerenica za informiranje je zaključila da je prvostupanjsko tijelo u osporenom rješenju ispravno odlučilo da nema osnove za dopunu/ispravak informacije (budući da iste ne posjeduje u obliku u kojem su zatražene) iako je u postupku rješavanja inicijalnog zahtjeva za pristup informacijama u pogledu pojedinih točaka zahtjeva, za koje nije imalo izrađenu informaciju, trebalo donijeti rješenje o odbacivanju zahtjeva, no to ne bi dovelo do drugačijeg rješenja u ovoj upravnoj stvari.
Stoga je na temelju članka 116. stavka 1. točke 2. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao izreci ovog rješenja.
Posebno se napominje, a s obzirom na sadržaj predmetnog zahtjeva žaliteljice koji upućuje na traženje podataka koji su navedeni u zahtjevu za pristup informacijama za svrhu daljnjeg korištenja, da bi Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, neovisno o podnesenom zahtjevu za pristup informacijama, u ovakvim slučajevima trebao u kontaktu s podnositeljem zahtjeva, imajući u vidu načelo međusobne poštovanja i suradnje koje je propisano člankom 9a. Zakona o pravu na pristup informacijama, koje se pored ostalog odnosi i na suradnji i pružanju pomoći, provjeriti traži li podnositelj zahtjeva podatke primjerice u znanstvene svrhe ili druge svrhe koje uključuju obradu određenih podataka koji su u posjedu tijela javne vlasti i koje tijelo javne vlasti prikuplja i vodi u svojim evidencijama, te sukladno načelu suradnje i pomoći strankama osigurati mogućnost da podnositelj zahtjeva može doći do podataka koje će sam obraditi. Pri tome bi trebao imati u vidu odredbe Zakona o zaštiti osobnih podataka („Narodne novine“, broj 103/03., 118/06., 41/08., 130/11. i 106/12., pročišćeni tekst), prema kojima obrada podataka mora biti poštena i zakonita, a osobito bi trebao uzeti u obzir članak 6. stavak 2. Zakona o zaštiti osobnih podataka u kojoj je, između ostalog, propisano da se daljnja obrada osobnih podataka u povijesne, statističke ili znanstvene svrhe neće smatrati nepodudarnom, pod uvjetom da se poduzmu odgovarajuće zaštitne mjere i članak 11. stavka 4. navedenog Zakona kojim je propisano da osobni podaci obrađeni u znanstveno-istraživačke i statističke svrhe ne smiju omogućiti identifikaciju osobe na koju se osobni podaci odnose.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENICA ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.