KLASA: UP/II-008-07/15-01/537
URBROJ: 401-01/04-17-06
Zagreb, 17. veljače 2017. godine
Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ………, ………, izjavljene protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave – Središnjeg ureda, KLASA: 032-01/15-01/106, URBROJ: 513-07-21-00-15-3 od 16. studenog 2015. godine u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće
Odbija se žalba ……… izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave - Središnjeg ureda, KLASA: 032-01/15-01/106, URBROJ: 513-07- 21-00-15-3 od 16. studenog 2015. godine kao neosnovana.
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ……… (u daljnjem tekstu: žalitelji) iz razloga što prvostupanjsko tijelo smatra da zatražena informacija predstavlja poreznu tajnu sukladno članku 8. Općeg poreznog zakona.
Protiv navedenog rješenja žalitelji su pravodobno uložili žalbu u kojoj u bitnom navode da žalbu ulažu zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Navode da su dana 26. lipnja 2013. godine uputili dopis prvostupanjskom tijelu kojim je prvostupanjsko tijelo zamoljeno da temeljem priložene dokumentacije od strane ……… i dokumentacije Upravitelja zgrada ,,KANY" d.o.o., te ovlaštenja i dužnosti iz djelokruga rada, izvrši nadzor nad istima te utvrde je li priložena dokumentacija pravno valjana, odnosno jesu li izdani računi evidentirani u Poreznoj upravi. Dalje navode da su podnijeli zahtjev za pristup informacijama tražeći gore navedenu informaciju, s obzirom da nisu zaprimili odgovor u roku od 15 dana. Ističu da je pobijanim rješenjem povrijeđeno načelo razmjernosti, načelo pristupa informaciji i načelo pomoći stranci. Predlažu da se žalba uvaži.
Žalba je neosnovana.
Uvidom u spise predmeta utvrđeno je da su žalitelji zahtjevom za pristup informacijama od 31. listopada 2015. godine tražili od prvostupanjskog tijela informaciju o vjerodostojnosti, odnosno o evidentiranju računa koji se odnose na adaptaciju stana i rekonstrukciju krovišta u Malom Lošinju. Također su zatražili informacije o poduzetim mjerama i eventualnim nepravilnostima, kako bi tražene informacije podnijeli Državnom odvjetništvu i koristili u kasnijem sporu pred sudom. Zaključno, navode da traže da im se dostavi potpuna informacija o svemu utvrđenom glede provedenog inspekcijskog nadzora i eventualnom sankcioniranju nadziranih osoba.
U žalbenom postupku Povjerenici za informiranje dostavljen je spis predmeta na nadležno odlučivanje.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Odredbom članka 15. stavkom 2. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija porezna tajna sukladno zakonu.
Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2. i 3. i 4., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. Zakona.
lako prilikom donošenja pobijanog rješenja nije provođen test razmjernosti i javnog interesa, a za što je postojala obveza sukladno članku 16. stavku 1. u vezi s člankom 15. stavkom 2. točke 3. Zakona, navedeni nedostatak nije mogao utjecati na rješavanje stvari iz sljedećih razloga.
Iz zahtjeva za pristup informacijama razvidno je da žalitelji traže podatak o inspekcijskom nadzoru vezano za adaptaciju zgrade kojoj su suvlasnici, iz čega se može zaključiti da isti imaju određeni pravni interes za dobivanjem informacije.
Prilikom primjene Zakona o pravu na pristup informacijama polazi se od načela jednakosti propisanog člankom 8. navedenog Zakona, što znači da bi svakom korisniku pod jednakim uvjetima morala biti dostupna informacija, odnosno da bi isti bili ravnopravni u ostvarivanju navedenog prava.
To bi u konkretnom slučaju značilo da bi se žalitelji mogli pozivati na odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama samo u slučaju ako bi se pristup zatraženoj informaciji mogao omogućiti bilo kojoj trećoj osobi. Imajući u vidu činjenicu da žalitelji traže podatke o eventualnim nepravilnostima prilikom adaptacije nekretnine kojoj su suvlasnici, odnosno ishod inspekcijskog nadzora, treba istaknuti da za dobivanje takve informacije ne bi prevladavao javni interes, već bi prevladavao interes zaštite porezne tajne.
Dakle, kako treća osoba ne bi mogla ostvariti uvid u informacije koje žalitelj traži sukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama, tada se niti žalitelji ne mogu s uspjehom pozivati na odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama, zbog gore opisanog načela jednakosti.
Naime, kad bi se žaliteljima omogućio uvid u tražene informacije, isto bi značilo da bi žalitelji mogli iznositi javno iznositi navedenu informaciju, a što bi bilo u suprotnosti s institutom porezne tajne.
Člankom 77. stavkom 3. Zakona o sustavu državne uprave („Narodne novine, 150/11, 18/13) propisano je da su tijela državne uprave dužna davati građanima i pravnim osobama podatke, obavijesti i upute i pružati im stručnu pomoć u poslovima u kojima se obraćaju tijelima državne uprave.
Sukladno navedenoj odredbi, Povjerenica za informiranje smatra da nema zapreke da se osobu koja je podnijela prijedlog za provođenjem poreznog nadzora obavijesti o tome je li po navedenoj predstavci postupljeno ili ne, u situaciji kad očito ne postoji javni interes za omogućavanjem pristupa informaciji.
Ukoliko je postupljeno i proveden je nadzor, obavijest bi se trebala sastojati samo u tome da se izvijesti podnositelja da je nadzor proveden, bez davanja podataka o rezultatima nadzora. Ako po predstavci nije postupljeno, podnositelja bi se trebalo izvijestiti o razlozima nepostupanja.
Također se napominje da sukladno članku 8. stavku 5. točki 6. Općeg poreznog zakona obveza čuvanja porezne tajne ne bi bila povrijeđena ako se određeni podaci daju na zahtjev drugog javnopravnog tijela po službenoj dužnosti radi ostvarivanja prava stranke pred tim tijelom, što znači da bi učinkovito vođenje određenog postupka imalo prednost u odnosu na obvezu čuvanja porezne tajne.
Člankom 116. stavkom 1. točkom 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine 47/09) propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli utjecati na rješavanje stvari.
Stoga je na temelju članka 116. stavka 1. točke 2. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.