KLASA: UP/II-008-07/15-01/280
URBROJ: 401-01/04-17-03
Zagreb, 09. veljače 2017. godine
Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13), povodom žalbe ……… iz Zagreba, ………, izjavljene protiv obavijesti Gradskog stambenog komunalnog gospodarstva d.o.o., KLASA: 371-05/13-02/9758, URBROJ: 251-319-05/01-15-12 od 03. lipnja 2015. godine u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba ……… protiv obavijesti Gradskog stambenog komunalnog gospodarstva d.o.o. KLASA: 371-05/13-02/9758, URBROJ: 251-319-05/01-15-12 od 03. lipnja 2015. godine kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ……… (u daljnjem tekstu: žalitelj) temeljem članka 23. stavak 5. točka 2. a u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama iz razloga što prvostupanjsko tijelo smatra da je zatražena informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka, da traženi podaci nisu u interesu javnosti te da su navedeni podaci javno objavljeni u zemljišnoj knjizi, odnosno knjizi položenih ugovora.
Protiv navedene obavijesti žalitelj je pravodobno uložio žalbu u kojoj u bitnom navodi da je pozivanje prvostupanjskog tijela na odredbe Zakona o zaštiti osobnih podataka paušalno jer prvostupanjsko tijelo nije obrazložilo zbog čega smatra da žalitelj nema pravni interes temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama. Dalje navodi da je tijelo javne vlasti nepotpuno utvrdilo činjenično stanje i povrijedilo pravila postupka, te da je odlučno pitanje posjeduje li tijelo javne vlasti informaciju ili ne. Navodi da se dosadašnjom praksom u zaštiti prava na pristup informacijama došlo do stajališta kako ugovori između subjekata javnog te subjekata privatnog prava predstavljaju informaciju od javnog značaja, te smatra da je Ugovor o upravljanju stambenom zgradom ……… takav ugovor. Također ističe da predmetna informacija nije poslovna tajna niti klasificirana informacija. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je neosnovana.
Uvidom u spise predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 29. studenog 2013. godine tražio popis suvlasnika stambene zgrade u ………, sa navedenom površinom stanova i poslovnih prostora, izrađen od strane prvostupanjskog tijela.
U žalbenom postupku Povjerenici za informiranje dostavljen je spis predmeta na odlučivanje.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2. i 3., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. Zakona.
Odredbom članka 15. stavkom 2. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje zaštita osobnih podataka.
Tvrdnja žalitelja da je Ugovor o upravljanju zgradom ……… u Zagrebu informacija od javnog značaja nije osnovana, a iz sljedećih razloga.
Člankom 375. stavkom 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine, 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, dalje u tekstu: ZV) propisano je da se uzajamni odnosi suvlasnika u vezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine utvrđuju ugovorom koji mora biti sklopljen u pisanom obliku. Stavkom 2. navedenog članka propisano je da međuvlasnički ugovor sadrži osobito podatak o osobi koja će upravljati nekretninom.
Prema članku 378. stavka 2. ZV-a upravitelj može biti fizička ili pravna osoba upisana za obavljanje tih poslova.
Dakle, sama činjenica što su suvlasnici nekretnine u ……… kao upravitelja imenovali Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo d.o.o. (dalje u tekstu: GSKG d.o.o), ne znači da je takav ugovor od javnog značaja, posebno imajući u vidu da upravitelj može biti i pravna osoba koja nije tijelo javne vlasti.
Budući da su temeljem članka 379. ZV-a ovlasti upravitelja, između ostalog, da brine o zajedničkim dijelovima nekretnine, da polaže svakom suvlasniku uredan račun o poslovanju te da zastupa suvlasnike u postupku u vezi s upravljanjem nekretninom u postupcima pred državnim tijelima, tada je očito da je upravitelj zgrade zastupnik suvlasnika (članak 378. ZV-a), odnosno nalogoprimac (članak 45. ZV-a) koji obavlja radnje isključivo u njihovu interesu. Dakle, GSKG d.o.o. u konkretnom slučaju, iako je tijelo javne vlasti ne izvršava nikakve javne ovlasti, već sudjeluje u privatnopravnom odnosu kao zastupnik i nalogoprimac suvlasnika.
Osim toga, ugovor između tijela javne vlasti i subjekta privatnog prava bio bi od javnog značaja kad bi isti primjerice uključivao trošenje javnih sredstava, a što ovdje očito nije slučaj.
Uvidom u elektronski zemljišnoknjižni izvadak za zemljišnoknjižni uložak broj 3390 katastarska općina Grad Zagreb, utvrđeno je da za zemljišnoknjižno tijelo II, koje se odnosi na ………, nisu navedene površine suvlasničkih dijelova, osim za dvosobni stan u prvom katu.
Također je utvrđeno da prema stanju zemljišne knjige ne proizlazi da je izvršena zabilježba imenovanja zajedničkog upravitelja u smislu članka 87. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13), pa da bi u zbirci isprava bio međuvlasnički ugovor kao isprava temeljem koje bi bila izvršena predmetna zabilježba.
Slijedom navedenog, ne može se prihvatiti zaključak prvostupanjskog tijela da je informacija koju žalitelj traži javno objavljena.
Bez obzira na navedeno, Povjerenica za informiranje smatra da se zahtjevu žalitelja nije moglo udovoljiti iz sljedećih razloga.
Iz zahtjeva za pristup informacijama od 29. studenog 2013. godine proizlazi da žalitelj traži informacije u svrhu pokretanja sudskog postupka, što znači da isti ima određeni pravni interes za dobivanjem informacije.
S obzirom na načelo jednakosti propisano člankom 8. Zakona o pravu na pristup informacijama, žalitelju bi se mogao omogućiti pristup traženoj informaciji samo ako bi se pristup mogao omogućiti bilo kojoj trećoj osobi.
Slijedom navedenog, Povjerenica za informiranje smatra da trećoj osobi, primjenom Zakona o pravu na pristup informacijama ne bi bio omogućen pristup traženim informacijama, s obzirom da za zatraženu informaciju načelno ne bi prevladavao javni interes, jer se radi o privatnopravnom odnosu između suvlasnika i prvostupanjskog tijela, što znači da se predmetne informacije ne bi mogle omogućiti niti žalitelju.
Naime, žalitelj nije u jednakom položaju u odnosu na druge osobe koje bi tražile pristup informaciji, s obzirom da isti ima pravni interes za dobivanjem informacije.
Dakle, žalitelju će pristup navedenoj informaciji biti omogućen sukladno odredbi članka 232. stavka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14), kojom je propisano da će, ako stranka sama ne može pribaviti ispravu, sud na prijedlog stranke pribaviti ispravu, ako se ista nalazi kod državnog tijela ili pravne ili fizičke osobe s javnim ovlaštenjima, naravno pod uvjetom da žalitelj pokrene spor pred sudom.
Člankom 116. stavkom 1. točkom 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine 47/09) propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli utjecati na rješavanje stvari.
Stoga je na temelju članka 116. stavka 1. točke 2. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENICA ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.