KLASA: UP/II-008-07/16-01/340

URBROJ: 401-01/05-17-02

Zagreb, 2. 2. 2017.

Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ……… iz Osijeka, ……, izjavljene protiv rješenja Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku, broj: PPI-DO-1/2016 od 30. 6. 2016. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbija se žalba ………. izjavljena protiv rješenja Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku, broj: PPI-DO-1/2016 od 30. 6. 2016. godine, kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ……… (dalje u tekstu: žalitelj), od 20. 6. 2016. godine, temeljem članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga jer se tražena informacija ne smatra informacijom sukladno članku 5. stavku 1. točki 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Protiv osporenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnom navodi da istu izjavljuje jer pobijano rješenje nije utemeljeno na zakonu, budući da je Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku (u daljnjem tekstu: ŽDO Osijek) trebalo odbaciti njegov zahtjev za pristup informacijama, stoga od Povjerenice za informiranje traži da tijelu javne vlasti zaključkom ili rješenjem naloži kako valja postupiti sukladno zakonskim odredbama.

Žalba je neosnovana.

Uvidom u spis predmeta je utvrđeno kako je žalitelj dana 20. 6. 2016. godine ŽDO-u Osijek podnio zahtjev za pristup informacijama, u kojem traži informaciju posjeduje li ŽDO Osijeku informaciju da ne postoji pravni kontinuitet između k.d. nesavjesnog rada u službi iz čl. 339. KZ/97 i k.d. zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 291. KZ/11? Također je utvrđeno da je ŽDO Osijek povodom predmetnog zahtjeva za pristup informacijama donijelo osporeno rješenje, broj: PPI-DO-1/2016 od 30. 6. 2016. godine, kojim je odbilo predmetni zahtjev na temelju članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer je u provedenom postupku utvrđeno da zatražene informacije iz zahtjeva nisu informacije u zakonskom smislu.

U obrazloženju osporenog rješenja navodi se kako obrazloženje podnositeljevog zahtjeva, i uz isti dostavljeni prilozi, ukazuje na to da se njegovo traženje odnosi na davanje pravnog stajališta o pravnom kontinuitetu između u zahtjevu navedenih kaznenih djela, a da se navedeno ne može smatrati informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.

U drugostupanjskom postupku je također utvrđeno kako ŽDO Osijek ne posjeduje već izrađenu informaciju koja bi se odnosila na traženje žalitelja iz predmetnog zahtjeva.

U članku 23. stavku 5. točki 4. Zakona o pravu na pristup informacijama tijelo javne vlasti rješenjem će odbiti zahtjev ako se traži informacija koja se ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. ovoga Zakona.

Člankom  5. stavkom 1. točki 3. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da je  „informacija“ svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.

Sukladno navedenim odredbama, pristup informaciji u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji, odnosno informaciji koja postoji u materijaliziranom obliku, te tijelo javne vlasti sukladno navedenom Zakonu nema obvezu ulaganja dodatnog truda, povezivanja, davanja tumačenja, odnosno stvaranje informacije. Drugim riječima, pristup informacijama u zakonskom smislu znači dobivanje preslike gotove informacije, primjerice određenog dokumenta ili drugog zapisa podataka. Kako je iz spisa predmeta razvidno da žalitelj tijelu javne vlasti postavlja pitanje na koje je jedino moguće dati odgovor, a što bi rezultiralo stvaranjem nove informacije koja u trenutku podnošenja zahtjeva ne postoji, zaključeno je da traženje žalitelja nije traženje informacije u smislu  odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama. Tijela javne vlasti bi u okviru korektnog i etički ispravnog odnosa prema građanima i u skladu sa aktima koji uređuju njihovo postupanje trebala odgovarati na pitanja građana i davati im određena pojašnjenja, no to ne spada u područje primjene Zakona o pravu na pristup informacijama.

Na temelju provedenog žalbenog postupka Povjerenica za informiranje je utvrdila da je u prvostupanjski postupak pravilno proveden te je osporeno rješenje pravilno i na zakonu osnovano.

Stoga je na temelju članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

                                                           POVJERENICA ZA INFORMIRANJE

                                                            dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.