KLASA: UP/II-008-07/15-01/03

URBROJ: 401-01/04-17-03

Zagreb, 13. siječnja 2017. godine

Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13), povodom žalbe ……… iz Braniteljske poljoprivredne zadruge Domaćin, ………, Split, izjavljene protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Splitsko dalmatinske, Broj: 511-12-01-UP/I-13/12-2-2014 od 12. prosinca 2014. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Splitsko dalmatinske, Broj: 511-12-01-UP/I-13/12-2-2014 od 12. prosinca 2014. godine

2. Predmet se dostavlja prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev ……… iz Braniteljske poljoprivredne zadruge „Domaćin“ (u daljnjem tekstu: žalitelj) za ostvarivanjem prava na pristup informacijama temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., a u vezi članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Protiv navedenih rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi da žalbu ulaže zbog svih žalbenih navoda. Smatra da u konkretnom slučaju nema potrebe zaštite nikakvog prava, jer se radi o običnom prekršaju. Navodi da je BPZ Domaćin pravna osoba kojoj je okrivljeni upravitelj te da je samim time izravno zainteresirana za pravni status okrivljenika kao odgovorne osobe u postupku, odnosno da se BPZ Domaćin može definirati kao osoba s pravnim interesom. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je osnovana.

Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.

Uvodno se ističe da je predmetni zahtjev podnesen od strane ……… u ime Braniteljske poljoprivredne zadruge Domaćin, a uvidom u sudski registar utvrđeno je da ……… u trenutku podnošenja predmetnog zahtjeva nije bio osoba ovlaštena za zastupanje Braniteljske poljoprivredne zadruge Domaćin, iz kojeg razloga se kao žalitelj u postupku navodi ……… iz Braniteljske poljoprivredne zadruge Domaćin.

Uvidom u spise predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 28. studenog 2014. godine tražio imena i brojeve značaka policijskih službenika koji su u noći sa 20. na 21. studenog 2014. godine priveli zadrugara BPZ Domaćin ……… iz Splita, Radovanova 8 iz prizemnog poslovnog prostora u vlasništvu ……… na adresi ……… u Splitu u Drugu policijsku postaju, kao i iz Druge policijske postaje u pritvorsku jedinicu.

U žalbenom postupku Povjerenici za informiranje dostavljen je spis predmeta radi odlučivanja o žalbi žalitelja.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2. i 3., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. Zakona.

Člankom 15. stavkom 3. točkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako postoje osnove sumnje da bi njezino objavljivanje onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje sudskog, upravnog ili drugog pravno uređenog postupka, izvršenje sudske odluke ili kazne.

Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno je prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Test razmjernosti i javnog interesa je procjena razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ako prevladava javni interes.

Iz pobijanog rješenja u bitnom proizlazi da je značajnije da nadležni sud u dokaznom postupku provede sve određene radnje i utvrdi sve relevantne činjenice u odnosu na javni interes, odnosno interes podnositelja zahtjeva.

Navedeni zaključak prvostupanjskog tijela ne može se prihvatiti, a Povjerenica za informiranje smatra da prvostupanjsko tijelo nije pravilno primijenilo odredbu članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz kojeg razloga je trebalo poništiti pobijano rješenje.

Naime sama činjenica što se vodi prekršajni postupak, u kojem bi policijski službenici mogli biti saslušani kao svjedoci, ne znači da bi objavljivanjem imena navedenih službenika došlo do utjecaja na navedeni postupak.

Iz formulacije članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama jasno proizlazi da mora postojati „osnova sumnje“ da bi objava informacije mogla utjecati na vođenje postupka. Suprotno tome, prvostupanjsko tijelo samo reproducira sadržaj navedene odredbe ničim ne obrazlažući, niti na razini vjerojatnosti, u čemu se sastoji mogući utjecaj na neovisnost i nepristranost prekršajnog postupka.

Osim toga, nepravilna primjena navedene odredbe razvidna je i iz činjenice da prvostupanjsko tijelo pogrešno poistovjećuje interes podnositelja i javni interes, pa iz obrazloženja pobijano rješenja uopće nije moguće vidjeti razloge za i protiv omogućavanja pristupa navedenoj informaciji.

Također se ukazuje prvostupanjskom tijelu na odredbu tada važećeg članka 5. Zakona o policiji („Narodne novine 34/11, 130/12, 89/14) kojom je propisano da je, kad fizička ili pravna osoba podnese predstavku ili pritužbu na rad policijskog službenika ili drugog zaposlenika Ministarstva, odnosno ustrojstvene jedinice policije ili druge ustrojstvene jedinice Ministarstva, smatrajući da su njoj ili nekom drugom nezakonitom ili nepravilnom radnjom policijskog službenika ili drugog zaposlenika Ministarstva povrijeđena prava ili prekršen zakon, obveza rukovoditelja mjerodavne ustrojstvene jedinice obavijestiti podnositelja predstavke ili pritužbe o utvrđenom činjeničnom stanju i poduzetim mjerama u roku od 30 dana od dana primitka predstavke ili pritužbe.

Člankom 1. stavkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da se odredbe Zakona ne primjenjuju na stranke u sudskim, upravnim i drugim na zakonu utemeljenim postupcima, kojima je dostupnost informacija iz tih postupaka utvrđena propisom.

Uzimajući u obzir da se u zahtjevu za pristup informacija posredno traži i podatak o izvršavanju policijskih ovlasti, te da članak 5. stavak 1. Zakona o policiji propisuje da se može podnijeti pritužba i kad su prema drugoj osobi poduzete nepravilne ili nezakonite radnje, prvostupanjsko tijelo će u ponovnom postupku utvrditi ima li u konkretnom slučaju mjesta primjeni članka 1. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Stoga je na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku poništeno prvostupanjsko rješenje, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.

U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja te činjenice prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti odgovarajućim dokazima, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja riješiti ovu upravnu stvar.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

                                                            POVJERENICA ZA INFORMIRANJE

                                                            dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.