KLASA: UP/II-008-07/15-01/431
URBROJ: 401-01/06-17-01
Zagreb, 9. siječnja 2017.
Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka. 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13.), povodom žalbe ……… iz Zagreba, ………, izjavljene protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj 26 Su-2/15-139 od 14. svibnja 2015. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj 26 Su-2/15-139 od 14. svibnja 2015. godine.
2. Predmet se dostavlja prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijeni su identični zahtjevi za pristup informacijama ……… od 5. i 12. svibnja 2015. godine (dalje u tekstu: žalitelj) temeljem članka 23. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13.), iz razloga što nema javnog interesa za dostavu traženih informacija podnositelju.
Protiv osporenog rješenja žalitelj je pravovremeno izjavio žalbu u kojoj navodi kako je isto zaprimio 19. svibnja 2015. godine te da kao stranka u postupku ovrhe mora znati tko je u spisu odgovorna osoba za kontakt i tko popisuje rješenje o ovrsi. Predlaže da se žalba uvaži.
Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.
Odredbama članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama propisana su moguća ograničenja pristupa informacijama.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj 5. svibnja 2015. godine putem telefaksa te 12. svibnja 2015. godine osobno, Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, kao tijelu javne vlasti, podnio zahtjev za pristup informacijama sljedećeg sadržaja: gospođa sudac Marija Karađole je napustila OGS Zagreb, a bila je mentor u OVR-2478/13 savjetnku Mislavu Gazilju. Moli odgovor jer sudski savjetnik ne zna, u kancelu/PC nema informacije - „Tko je mentor-sudac u spisu OVR-2478/13?″. Također je utvrđeno da je Općinski građanski sud u Zagrebu postupajući po navedenim zahtjevima žalitelja donijela osporeno rješenje broj 26 Su-2/15-139 od 14. svibnja 2015. godine kojim je isti zahtjev odbijen iz razloga što ne postoji javni interes za dostavu tražene informacije žalitelju.
Prije donošenja rješenja nadležno tijelo mora utvrditi pravo stanje stvari i u tu svrhu utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su od značaja za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, pridržavajući se pri tome pravila koja vrijede za dokazni postupak. Prema ocjeni Povjerenice za informiranje u ovom slučaju činjenično stanje nije u potpunosti, a niti pravilno utvrđeno jer činjenice koje se nalaze u spisima ovog predmeta nisu argumentirane odnosno potkrijepljene odgovarajućim dokazima. Naime, u drugostupanjskom postupku utvrđeno je da je Općinski građanski sud u Zagrebu odbio predmetni zahtjev iz razloga koji nije propisan kao mogući zakonski razlog za ograničenje pristupa informacijama te da se u prvostupanjskom spisu predmeta ne nalaze nikakvi dokazi koji potkrepljuju navode iz osporenog rješenja odnosno da iz dostavljene dokumentacije nije razvidno na koji način je proveden test razmjernosti i javnog interesa koji se navodi u osporenom rješenju. U spisu predmeta također nije dostavljena dokumentacije iz koje bi nedvojbeno proizlazile informacije koje je žalitelj zatražio predmetnim zahtjevom.
Povjerenica za informiranje je u drugostupanjskom postupku razmotrila navode iz osporenog rješenja, predmetnu žalbu i ostalu dokumentaciju u spisu predmeta, te je utvrdila da osporeno rješenje treba poništiti. Prema ocjeni Povjerenice za informiranje Općinski građanski sud u Zagrebu prilikom rješavanja predmetnog zahtjeva pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te na tako utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio odredbe materijalnog prava.
Nadalje, iz predmetnog zahtjeva žalitelja je razvidno da je isti zatražio informacije iz ovršnog postupka u kojem je stranka te nije razvidno iz kojeg je razloga tijelo javne vlasti rješavalo predmetni zahtjev sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama. Iz predmetnog zahtjeva žalitelja proizlazi da je informaciju o mentoru sudskog savjetnika koji je radio u ovršnom postupku u kojem je stranka zatražio u kancelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu te je, kako navodi, tamo nije bilo.
Naime, člankom 1. stavkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da se odredbe ovog Zakona ne primjenjuju na stranke u sudskim, upravnim i drugim na zakonu utemeljenim postupcima, kojima je dostupnost informacija iz tih postupaka utvrđena propisom.
Dakle, posebno se napominje da pri postupanju po zahtjevu korisnika najprije treba utvrditi da li se u konkretnom slučaju primjenjuju odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama, bez obzira na to što zahtjev može biti nazvan zahtjevom za pristup informacijama odnosno da li korisnik ima pravo pristupa zatraženim informacijama temeljem drugog propisa, primjerice temeljem odredbi Sudskog poslovnika („Narodne novine″ broj 37/14., 49/14., 08/15., 35/15., 123/15. i 45/16.).
Nadalje, kad tijelo javne vlasti odlučuje o zahtjevu korisnika sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, prije svega je potrebno voditi računa o odredbi članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama kojom je propisano da je informacija svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra ili u bilo kojem drugom obliku, neovisno o načinu na koji je prikazana (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis).
S obzirom na gore navedenu odredbu, ukoliko se utvrdi da se primjenjuje Zakona o pravu na pristup informacijama, pri rješavanju zahtjeva korisnika prvostupanjsko tijelo najprije mora utvrditi koje izrađene informacije koje se odnose na traženje korisnika ima u svom posjedu te obratiti pažnju na činjenicu da ostvarivanje prava na pristup informacijama znači dostavu preslike zatražene informacije. Naime, omogućavanje pristupa informacijama prema Zakonu o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj, u trenutku zaprimanja zahtjeva postojećoj informaciji i tijelo javne vlasti nije dužno davati odgovore na pitanja ili davati tumačenja te na taj način izrađivati novu informaciju.
Nadalje, prema Zakonu o pravu na pristup informacijama tražena informacija iz zahtjeva može biti dostupna svima pod jednakim uvjetima ili se njezino omogućavanje može ograničiti zbog nekog od razloga iz članka 15. Zakona, no ista ne može biti uvjetno dostupna korisnicima, nego je ili dostupna svima ili nije, a sukladno načelu jednakosti iz članka 8. Zakona. Ako je informacija sukladno odredbama Zakona javna, tada je javna za svaku domaću ili stranu fizičku ili pravnu osobu i kada bi se dala jednoj osobi, morala bi se dati svima, a kada bi se uskratila jednoj osobi morala bi se uskratiti svima i to po istoj zakonskoj osnovi.
Kod ograničavanja pristupa informacijama iz razloga navedenih u članku 15. Zakona o pravu na pristup informacijama (npr. informacije iz upravnog ili sudskog postupka, osobni podaci, porezna tajna itd.), tijelo javne vlasti je prije donošenja odlike u obvezi provesti test razmjernosti i javnog interesa sukladno članku 16. navedenog Zakona. Navedeni test podrazumijeva da tijelo javne vlasti, kada rješava zahtjev za pristup informacijama koje su iz kategorije izuzetaka iz članka 15. Zakona, mora procijeniti hoće li omogućavanje pristupa informacijama biti u interesu javnosti i hoće li od istog biti više koristi nego štete po zakonom zaštićene interese, odnosno navedenu procjenu mora izvršiti na temelju pojedinih okolnosti slučaja. Napominje se da je člankom 15. stavkom 5. Zakona propisana obveza tijela javne vlasti da, kada tražena informacija i sadrži podatak koji podliježe ograničenju, preostale dijelove informacije treba učiniti dostupnima, s time da se podaci koji potpadaju pod razlog ograničenja prekriju odnosno zaštite. Ukoliko pak nema razloga za ograničenje pristupa informacijama iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, tijelo javne vlasti dužno je korisniku prava na informaciju omogućiti slobodan pristup traženoj informaciji, sukladno članku 17. navedenog Zakona.
Stoga je na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku, riješeno kao u izreci rješenja, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.
U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, činjenice prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti ih odgovarajućim dokazima, te utvrditi mogu li se preslike zatraženih informacija ili određenih dijelova zatraženih informacija temeljem odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama dostaviti žalitelju i na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, nakon primitka rješenja u zakonskom roku riješiti ovu upravnu stvar.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENICA ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.