KLASA: UP/II-008-07/15-01/240
URBROJ: 401-01/05-16-02
Zagreb, 18. 11. 2016.
Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13.), povodom žalbe ……… iz Zagreba, ………, koju zastupa odvjetnica ……… iz Zagreba, ………, izjavljene protiv rješenja Ministarstva zaštite okoliša i prirode, KLASA: UP/I-008-01/15-03/07, URBROJ: 517-01-15-2, od 22. 5. 2015. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba ………, izjavljena protiv rješenja Ministarstva zaštite okoliša i prirode, KLASA: UP/I-008-01/15-03/07, URBROJ: 517-01-15-2, od 22. 5. 2015. godine, kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem Ministarstva zaštite okoliša i prirode (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) odbijen je zahtjev za pristup informacija ………, koju zastupa odvjetnica ………, (u daljnjem tekstu: žaliteljica) temeljem članka 15. stavka 2. točke 7. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojim je propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji u ostalim slučajevima utvrđenim zakonom.
Protiv pobijanog rješenja žaliteljica je pravodobno izjavila žalbu, u kojoj u bitnom navodi kako je iz obrazloženja pobijanog rješenja vidljivo da se prvostupanjsko tijelo pozvalo na članak 15. stavak 2. točku 7. Zakona o pravu na pristup informacijama, u kojem je propisano da će se u ostalim slučajevima utvrđenim zakonom ograničiti pristup informaciji, međutim, u pobijanom rješenju nije navedeno koji su to ostali razlozi, i radi čega nije prije njegovog donošenja proveden test razmjernosti i javnog interesa sukladno članku 16. navedenog Zakona, koje je tijelo javne vlasti u ovom slučaju bilo dužno provesti. U odnosu na članak 84. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09), na koji se Ministarstvo poziva u obrazloženju pobijanog rješenja, žaliteljica navodi kako je prvostupanjsko tijelo propustilo utvrditi odlučnu činjenicu detaljnim uvidom u predmet, i to da je žaliteljica već odavno dokazala pravni interes, zbog čega nije bilo potrebno uz zahtjev prilagati dokumentaciju, jer se već nalazi u spisu. Žaliteljica napominje kako je člankom 1. stavkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano da se taj Zakon ne primjenjuje na stranke u postupku, kao u konkretnom slučaju u kojem žaliteljica nije stranka. Osim toga, žaliteljica navodi kako je Ministarstvo propustilo utvrditi kako mu se zahtjevom obratila po osnovi Zakona o pravu na pristup informacijama, a ne po osnovi Zakona o općem upravnom postupku, po kojem bi također imala pravo dobiti informaciju. Žaliteljica ističe kako nigdje u Zakonu o pravu na pristup informacijama nije propisano da fizička osoba mora dokazati pravni interes da bi joj bila pružena tražena informacija, međutim, ujedno napominje kako se poziva i na pravni interes, te obrazlaže svoj pravni interes u nastavku žalbe. Žaliteljica još navodi kako prvostupanjsko tijelo nije pravilno primijenilo članak 23. stavak 5. točku 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojim je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2. i 3., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona. Žaliteljica ističe da se po članku 15. stavku 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, između ostalog može ograničiti pristup informaciji i u situaciji ako postoje osnove sumnje da bi njezino objavljivanje onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje upravnog postupka i onemogućilo rad tijela koje obavlja inspekcijski nadzor. Žaliteljica se pita na koji bi način podnositelj, koji je prije sedam godina prijavio Ministarstvu ovaj slučaj, onemogućio isto u vođenju postupka, pored činjenice da je između ostalog čak dostavio dokumentaciju koja bi mogla doprinijeti učinkovitom rješavanju predmeta. Žaliteljica smatra kako u ovom slučaju ne postoji zaštićeni interes, te da s obzirom na naprijed navedene razloge prevladava javni interes za omogućavanjem tražene informacije, stoga predlaže Povjerenici za informiranje da uvaži njezinu žalbu i omogući uvid u traženi spis predmeta.
Žalba je neosnovana
Uvidom u spis je utvrđeno kako je žaliteljica zahtjevom za pristup informacijama od 29. 4. 2015. godine, zatražila od Ministarstva da joj se omogući uvid u predmet, i po potrebi preslika istog, sa posebnim pitanjem je li doneseno novo rješenje nakon donošenja drugostupanjskog rješenja od strane Ministarstva, KLASA: UP/II-351-02/09-13/8, URBROJ: 531-07-2-1-2-09-3 od 20. 2. 2009. godine, koje je poništilo prvostupanjsko rješenje, KLASA: UP/I-351-02/08-27/1660, URBROJ: 531-07-1-7-4/MP-08-1 od 31. 12. 2008. godine na ime ……… iz Zagreba, ………, te koje su radnje u svezi toga poduzete.
Iz obrazloženja pobijanog rješenja razvidno je kako se „ostali slučajevi utvrđeni zakonom“ iz članka 15. stavka 2. točke 7. Zakona o pravu na pristup informacijama, temeljem koje odredbe je žaliteljici uskraćen pristup informaciji, odnose na odredbu članka 84. Zakona o općem upravnom postupku, koji u stavku 1. propisuje da stranke i druge osobe koje dokažu pravni interes imaju pravo obavijestiti se o tijeku postupka i razgledati spis predmeta, te o svom trošku umnožiti akte iz spisa, osim zapisnika o vijećanju i glasovanju članova kolegijalnih tijela, nacrta rješenja i drugih akata koji su propisima označeni određenim stupnjem tajnosti, ili ako je to protivno pravnom interesu stranke ili trećih osoba. S obzirom na navedenu zakonsku odredbu, Ministarstvo u obrazloženju pobijanog rješenja navodi kako žaliteljica nije dokazala pravni interes, stoga njezinom zahtjevu nije udovoljeno.
Povjerenica za informiranje je u drugostupanjskom postupku utvrdila kako pobijano rješenje sadrži procesne nedostatke, te kako je Ministarstvo u prvostupanjskom postupku pogrešno primijenilo odredbe materijalnog prava, odnosno uskratilo je informaciju temeljem pogrešne odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama, međutim, prvostupanjski postupak je ispravno okončan.
Prvenstveno treba istaknuti kako je procesni nedostatak prvostupanjskog rješenja vidljiv u činjenici da Ministarstvo nije provelo test razmjernosti i javnog interesa, s obzirom da je člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavka 3. ovog Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa.
Povjerenica za informiranje ujedno smatra kako je Ministarstvo pogrešno uskratilo pristup informaciji temeljem članka 15. stavka 2. točke 7. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da je u slučaju procjenjivanja dostupnosti informacije sukladno članku 84. Zakona o općem upravnom postupku, trebalo primijeniti odredbu članka 1. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Naime, člankom 1. stavkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano kako se odredbe ovog Zakona ne primjenjuju na stranke u sudskim, upravnim i drugim na zakonu utemeljenim postupcima, kojima je dostupnost informacija iz tih postupaka utvrđena propisom.
S obzirom da se Ministarstvo upustilo u procjenu pravnog interesa žaliteljice sukladno odredbi članka 84. Zakona o općem upravnom postupku, u tom je slučaju bilo potrebno isključiti odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama.
U tom smislu moramo imati na umu načelo iz članka 8. Zakona o pravu na pristup informacijama, koji je propisano da pravo na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija pripada svim korisnicima na jednak način i pod jednakim uvjetima. Korisnici su ravnopravni u njegovu ostvarivanju.
Drugim riječima, među korisnicima prava na pristup informacijama vlada načelo jednakosti i ravnopravnosti, te kada bi tijelo javne vlasti u postupku pokrenulo pitanje ima li neki od korisnika posebni pravni interes na pristup informaciji, određen posebnim zakonom, time bi ignoriralo načelo jednakosti korisnika i isključilo primjenu odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama.
Sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, na informaciji u posjedu tijela javne vlasti ili postoje ograničenja od pristupa propisana člankom 15. navedenog Zakona, ili ne postoje; a korisnici su u odnosu na navedene pozicije ravnopravni: ili ne mogu ostvariti pristup informaciji, ili mogu ostvariti pristup.
U trenutku kada se počnu procjenjivati posebni, parcijalni interesi određenih korisnika, koji su određeni posebnim propisima, u tom se trenutku isključuju odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama.
Međutim, kako bi se zadovoljilo upravnopravno načelo učinkovitosti i ekonomičnosti, Povjerenica za informiranje je utvrdila kako nedostatci u postupku ne mogu utjecati na konačni ishod prvostupanjskog postupka, u kojem je trebalo doista rješenjem odbiti zahtjev za uvid u spis predmeta, ali iz drugih razloga od onih koje je navelo Ministarstvo.
Člankom 23. stavkom 5. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano kako će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se traži informacija koja se ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. ovog Zakona.
Člankom 5. stavkom 1. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano kako je „informacija“ svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra ili u bilo kojem drugom obliku, neovisno o načinu na koji je prikazana (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis).
Slijedom navedenog, pristup informaciji u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji, odnosno informaciji koja postoji u materijaliziranom obliku, odnosno, zakonska definicija informacije ne uključuje obvezu tijela javne vlasti da daje odgovore na pitanja i sastavlja novu informaciju; drugim riječima, pristup informacijama u zakonskom smislu znači dobivanje preslike gotove informacije koju tijelo javne vlasti posjeduje, npr. određenog dokumenta, fonograma, crteža i slično.
Isto tako je praksa primjene Zakona o pravu na pristup informacijama iskristalizirala stajalište kako traženje uvida u spis predmeta ne predstavlja traženje informacije u smislu zakonske definicije, već predstavlja traženje prava koje obično propisuju posebni zakoni, primjerice, članak 84. Zakona o općem upravnom postupku.
Stoga bi korisnik trebao identificira informaciju koju traži iz spisa predmeta, kako bi se moglo procijeniti može li se zatražena informacija dati sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama.
Presudom, Us-10523/2011-6 od 16. veljače 2011. godine, Visoki upravni sud Republike Hrvatske je potvrdio stajalište da se informacija zahtjevom mora identificirati te je u obrazloženju Presude naveo kako se uvid u spis predmeta ne može smatrati informacijom u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama.
Stajalište da traženje uvida u spis predmeta ne predstavlja traženje informacije u smislu zakonske definicije, dovelo je do novog definiranja zahtjeva za pristup informacijama, tako da je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 85/15) u članak 18. Zakona o pravu na pristup informacijama dodan stavak 5., koji između ostalog propisuje kako se ne smatra zahtjevom za pristup informacijama traženje uvida u cjelokupni spis predmeta.
Potrebno je napomenuti da korisnica može temeljem članka 84. Zakona o općem upravnom postupku zatražiti uvid u spis predmeta.
Povjerenica za informiranje je stoga utvrdila kako je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli utjecati na konačno rješenje stvari.
Slijedom navedenog, prigovori i navodi iznijeti u žalbi ne mogu se prihvatiti niti utjecati na drugačije rješenje u ovoj upravnoj stvari, stoga je na temelju članka 116. stavka 1. točke 2. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENICA ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.