KLASA: UP/II-008-07/14-01/358

URBROJ: 401-01/04-16-08

Zagreb, 20. listopada 2016.

Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13.), povodom žalbe ……… iz Zagreba, ………, izjavljene protiv rješenja Hrvatske narodne banke Ur.br. 810-II-861/R-2014 od 21. srpnja 2014. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje Hrvatske narodne banke Ur.br. 810-II-861/R-2014 od 21. srpnja 2014. godine.

2. Predmet se dostavlja prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev ……… (u daljnjem tekstu: žalitelj) za ostvarivanjem prava na pristup informacijama temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., te članka 15. stavka 2. točke 7., a u vezi članka 16. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama jer tražene informacije predstavljaju tajne podatke.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi da podnosi žalbu jer izneseni razlozi i obrazloženja u pobijanom rješenju nisu dovoljni i ne opravdavaju odbijanje njegova zahtjeva za pristup informacijama jer Hrvatska narodna banka (u daljnjem tekstu: HNB) pogrešno procjenjuje pitanje javnog interesa, te uskraćivanje pristupa zatraženim informacijama šteti javnom interesu građana Republike Hrvatske i krši odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama. Ističe kao se HNB u rješenju poziva na članka 47. stavak 7. Zakona o HNB-u („Narodne novine“, broj 75/08 i 54/13) kojim su zapisnici sa sjednica Savjeta HNB-a proglašeni tajnim podacima, te da iako članak 53. stavak 3. istog Zakona predviđa mogućnost uvida trećih osoba u tajne podatke koje članovi Savjeta i zaposlenici HNB-a saznaju u obavljanju svojih dužnosti i poslova, HNB tvrdi kako ta iznimna situacija nije nastupila pa stoga ne postoje uvjeti za udovoljenje njegovom zahtjevu. Također ističe kao se HNB u pobijanom rješenju poziva i na članak 15. stavak 2. i članak 16. Zakona o pravu na pristup informacijama, te je u rješenju zaključeno kako u ovom slučaju prevladava potreba zaštita prava na ograničenje, a ne javni interes. Žalitelj navodi da kao osoba koja već više od 12 godina kroz obavljanje novinarskog posla u Republici Hrvatskoj i inozemstvu svakodnevno zastupa javni interes te je svoj zahtjev podnio HNB-u upravo iz razloga zaštite javnog interesa za koji smatra da sadašnjom transparentnošću rada HNB-a nije dovoljno zaštićen. Nadalje navodi kako važeći Zakon o HNB-u iz 2008. godine niti njegove izmjene 2013. godine nigdje ne navode bilo kakvu odredbu kojom bi se odredila bilo kakva odgovornost HNB-a prema bilo kojoj instituciji Republike Hrvatske. Također navodi da iako sadašnji Zakon predviđa da HNB mora dva puta godišnje obavijestiti Hrvatski sabor o financijskom stanju, stupnju ostvarenja stabilnosti cijena i provedbi monetarne politike, te predviđa proces unutarnje i vanjske revizije poslovanja HNB-a, nigdje ne postoje odredbe kojima bi se kontrolirala odgovornost HNB-a kao institucije zadužene za provođenje monetarne politike na području Republike Hrvatske, nadzor bankovnog sustava, izdavanje gotovog novca, upravljanje međunarodnim rezervama Republike Hrvatske i institucije zadužene za sustav platnog prometa. Ističe kako zahvaljujući izostanku odredbi koje bi zahtijevale odgovornost HNB-a kao institucije i zahvaljujući nizu drugih odredbi koje štite vodstvo i zaposlenika središnje banke od odgovornosti, HNB dobiva mogućnost ponašati se neodgovorno na području monetarne politike kao osnovnog i neizostavnog dijela gospodarske politike, te u području nadzora financijskog i bankovnog sustava. Također ističe da u slučaju da HNB svojim postupcima bitno našteti stabilnosti bilo financijskog bilo gospodarskog sustava, u važećim zakonima ne postoji jasna mogućnost pozivanja na odgovornost za te postupke koji mogu imati nesagledive štetne posljedice za život građana Republike Hrvatske, a time i za samu državu. Žalitelj navodi kako je nadzor rada HNB-a od strane Hrvatskog sabora nedovoljan i neadekvatan kao bi se uspješno štitio javni interes građana Republike Hrvatske, te kako je nemogućnost Sabora da adekvatno kontrolira rad svih javnih institucija u Hrvatskoj izravan razlog zbog kojeg je između ostalog i donesen Zakona o pravu na pristup informacijama jer se kroz pristup građana informacijama dobila dodatna razina nadzora rada javnih institucija. Nadalje navodi kako je dovoljno podsjetiti na potrebu sanacija niza velikih hrvatskih banaka krajem 90-tih godina prošlog stoljeća, na slučaj malverzacija u tadašnjoj Riječkoj banci, na slučaj Hypo Alpe-Adria banke, propast Centar banke kako bi se došlo do zaključka da je kontrola financijskog i bankovnog sustava koju provodi HNB nedovoljna te da je i samu HNB potrebno nadzirati. Također navodi kako se sumnje u moguće HNB-ovo nezastupanje javnog interesa iznose već godinama u medijima i stručnoj javnosti, od komentara niza profesora s ekonomskih fakulteta te drugih ekonomskih stručnjaka o neopravdanosti tečajne politike koju provodi HNB preko informacija o mogućim sukobim interesa bivšeg guvernera u odnosima s domaćim poduzetnicima sve do nedavnih informacija da je HNB posjedovala informacije o nepravilnostima iz područja deviznog poslovanja u svezi s nedozvoljenim kreditiranjem hrvatskih građana od strane austrijskih štednih zadruga. Žalitelj navodi kako HNB neosnovano zaključuje da se radi o posebno osjetljivim tajnim podacima budući je kao novinar i urednik koji godinama prati bankovno tržište svjestan mogućih štetnih posljedica objave osjetljivih informacija i upravo je svoj zahtjev iz tih razloga ograničio na vremensko razdoblje od početka 2000. do kraja 2010., te smatra da se time čuva eventualna tajnost najosjetljivijih podataka bilo o nadzoru banaka, bilo o odlukama monetarne i devizne politike, koji bi još mogli imati utjecaja na sadašnje i buduće događaje, dok se istovremeno omogućava kontrola načina na koji se dolazilo do odluka u prošlosti i s time u vezi pokaže je li HNB zastupala javni interes građana Republike Hrvatske. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je osnovana.

Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.

Uvidom u spise predmeta utvrđeno je da žalitelj zahtjevom od 7. srpnja 2014. godine zatražio od HNB-a da mu sukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama proslijedi ili omogući uvid u zapisnike sa svih sjednica Savjeta HNB-a od početka 2000. godine do kraja 2010. godine. Nadalje je utvrđeno da je HNB istog dana odgovorio žalitelju da zapisnici sa sjednica Savjeta HNB-a predstavljaju tajne podatke sukladno članku 47. stavku 7. Zakona o HNB-u i da se mogu učiniti dostupnim trećima izvan HNB-a samo pod uvjetima propisanim člankom 53. istog zakona. U svom odgovoru žalitelju HNB je napomenuo da HNB redovito, odmah nakon održane sjednice Savjeta HNB-a, na svojim internetskim stranicama objavljuje priopćenje za javnost u kojem su sadržane informacije o najvažnijim odlukama donesenima na sjednici Savjeta HNB-a, te da je tako bilo i u razdoblju od 2000. do kraja 2010. godine, a navedena priopćenja dostupna su u rubrici „Priopćenja, govori…“. Žalitelj je također zamoljen da ukoliko nakon ovih informacija ostaje kod svog zahtjeva da isti dopuni podacima o adresi kako bi zahtjev imao sve elemente propisane člankom 18. stavkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama. Dana 10. srpnja 2014. godine žalitelj je dopunio svoj zahtjev, te je u zahtjevu naveo da se tražena informacija odnosi na prijepis, kopiju ili uvid u zapisnike sa svih sjednica Savjeta HNB-a u razdoblju od 1. siječnja 2010. godine do 31. prosinca 2010. godine. HNB je rješenjem Ur.br. 810-II-861/R-2014 od 21. srpnja 2014. godine odbio zahtjev žalitelja temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., te članka 15. stavka 2. točke 7., a u vezi članka 16. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama jer tražene informacije predstavljaju tajne podatke.

Člankom 47. stavkom 7. Zakona o HNB-u propisano je da materijali na temelju kojih Savjet HNB-a donosi odluke, prijedlozi dnevnog reda sjednica HNB-a kao i zapisnici sa sjednica Savjeta HNB-a predstavljaju tajne podatke i mogu se učiniti dostupnim trećima izvan HNB-a samo pod uvjetima propisanim člankom 53. ovoga Zakona. Odredbom članka 53. stavka 1. istog Zakona propisano je da su članovi Savjeta HNB-a i zaposlenici HNB-a dužni čuvati kao tajnu, u smislu članka 37. Statuta ESSB-a i ESB-a, sve isprave i podatke za koje saznaju u obavljanju svojih dužnosti i poslova, a čije bi priopćavanje neovlaštenoj osobi štetilo ugledu i interesima HNB-a, Europske središnje banke, središnjih banaka država članica te kreditnih institucija i drugih osoba kojima HNB izdaje odobrenja za rad ili ih nadzire. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da dužnost čuvanja tajne iz stavka 1. ovoga članka traje i nakon prestanka članstva u Savjetu HNB-a, odnosno nakon prestanka radnog odnosa u HNB-u. Stavkom 3. istog članka Zakona propisano je da iznimno, članovi Savjeta HNB-a i zaposlenici HNB-a mogu isprave i podatke iz stavka 1. ovoga članka učiniti dostupnima trećima izvan HNB-a, osim ako bi to bilo u suprotnosti s člankom 85. stavkom 2. ovoga Zakona, u slučajevima i prema postupku koje posebnim aktom utvrđuje guverner HNB-a, a naknadno potvrđuje Savjet HNB-a, pod uvjetom da dostavljanje tih isprava i podataka ima jedno od navedenih obilježja: 1) da je osoba na koju se te informacije odnose dala za to izričito odobrenje, 2) da je u skladu s izvršavanjem građanske dužnosti, uključujući pružanje pomoći tijelima u provođenju zakona i po sudskom nalogu ili nalogu druge osobe odgovarajuće nadležnosti, 3) da služi za rad vanjskih revizora HNB-a, 4) da služi za rad tijela nadležnih za superviziju i nadzor stranih financijskih institucija i predstavnika međunarodnih financijskih institucija u izvršavanju njihovih službenih dužnosti, ili 5) kad interes samog HNB-a u sudskim postupcima traži otkrivanje tih podataka.

Iz pobijanog rješenja HNB-a razvidno je da HNB zaključuje kako tražene informacije predstavljaju tajne podatke sukladno citiranom članku 47. stavku 7. Zakona o HNB-u, da nisu ispunjeni uvjeti utvrđeni člankom 53. stavkom 3. istog Zakona, te da dolazi do primjene odredbe članka 15. stavka 2. točke 7. Zakona o pravu na pristup informacijama. U obrazloženju pobijanog rješenja HNB navodi kako je Zakon o HNB-u usklađen sa zakonodavstvom Europske unije, a nemogućnost pristupa zapisnicima sa sjednica Savjeta HNB-a nije protivna stavovima Europske središnje banke koja u svojoj Odluci od 4. ožujka 2004. godine o javnom pristupu dokumentima Europske središnje banke u uvodnoj izjavi 3., između ostalog, navodi „Radi zaštite djelotvornosti njegova postupka odlučivanja, uključujući interna savjetovanja i pripreme, zapisnici sa sastanaka tijela ESB-a nadležnih za odlučivanje povjerljivi su osim ako relevantno tijelo ne odluči objaviti ishod svojih vijećanja.“ Nadalje HNB navodi kako su zapisnici sa sjednica Savjeta HNB-a bili utvrđeni tajnim i prije donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o HNB-u i to temeljem Poslovnika o radu Savjeta HNB-a, u skladu s propisima o tajnosti podataka koji su bili na snazi čitavo vrijeme za koje žalitelj traži uvid u zapisnike sa sjednica Savjeta. Također navodi kako je provodeći test razmjernosti i javnog interesa utvrđeno da se s jedne strane radi o informacijama koje su izričitom zakonskom odredbom utvrđene tajnim i da nisu ispunjeni uvjeti pod kojima se informacije mogu učiniti dostupnima trećim osobama izvan HNB-a, a da se s druge strane radi o zahtjevu za uvid u sve zapisnike sa svih sjednica Savjeta HNB-a i to tijekom razdoblja od 11. godina. Ističe kako je Savjet HNB-a nadležan i odgovoran za ostvarivanje cilja i izvršavanje zadataka HNB-a, te za utvrđivanje politika koje su vezane uz djelovanje HNB-a, a da sukladno odredbi članka 3. Zakona o HNB-u, cilj HNB-a je održavanje stabilnosti cijena, dok su zadaci utvrđeni člankom 4. istog Zakona i to kako slijedi: utvrđivanje i provođenje monetarne i devizne politike, držanje i upravljanje s međunarodnim pričuvama Republike Hrvatske, izdavanje novčanica i kovanog novca, izdavanje i oduzimanje odobrenja i suglasnosti u skladu sa zakonima kojima se uređuje poslovanje kreditnih institucija, kreditnih unija, institucija za platni promet, institucija za elektronički novac i platnih sustava te devizno poslovanje i poslovanje ovlaštenih mjenjača, obavljanje poslova supervizije i nadzora u skladu sa zakonima kojima se uređuje poslovanje kreditnih institucija, kreditnih unija, institucija za platni promet, institucija za elektronički novac i platnih sustava, vođenje računa kreditnih institucija i obavljanju platnog prometa po tim računima, davanje kredita kreditnim institucijama i primanje u depozit sredstava kreditnih institucija, uređivanje i unapređivanje sustava platnog prometa, obavljanje zakonom utvrđenih poslova za Republiku Hrvatsku, donošenje podzakonskih propisa u poslovima iz svoje nadležnosti, obavljanje ostalih, zakonom utvrđenih poslova. Iz navedenog HNB zaključuje kako je sam zakonodavac cijenio da otkrivanje zapisnika sa sjednica Savjeta HNB-a trećim osobama izvan HNB-a nije u javnom interesu te ih je stoga utvrdio tajnima. Navodi kako u materijalima o kojima se raspravlja na sjednicama Savjeta HNB-a, u većini su slučajeva sadržani podaci o poslovanju kreditnih institucija i ostalih pravnih osoba nad kojima HNB provodi superviziju ili ih nadzire, podaci vezani uz upravljanje međunarodnim pričuvama, podaci vezani uz provođenje monetarne i devizne politike, a zapisnici također sadrže i podatke o raspravi i stavovima članova Savjeta HNB-a o pojedinim pitanjima koja prethode donošenju pojedine odluke ili podatke zbog kojih pojedina odluka nije donesena. Nadalje navodi kako bi otkrivanje navedenih podataka, primjerice ako se isti odnose na stanje u pojedinoj banci ili bankama, moglo bi štetiti toj banci ili bankama te posljedično štetiti stabilnosti cjelokupnog bankarskog sustava, a jednako tako moguće saznanje o namjeri donošenja mjera monetarne ili devizne politike, pa i sama rasprava o pojedinim mjerama može ukoliko odluka o pojedinoj mjeri ne bude donesena ili bude donesena naknadno, proizvesti štetne posljedice. Ističe kako se konkretnim zahtjevom ne traži neka pojedina informacija odnosno pojedine informacije već se traži pristup neutvrđenom broju informacija i to onih kojima je pristup onemogućen izričitom zakonskom odredbom kojom su upravo te informacije utvrđene tajnima.

Iz Zakona o HNB-u razvidno je da je HNB središnja banka Republike Hrvatske u isključivom vlasništvu Republike Hrvatske, da je cilj HNB-a održavanje stabilnosti cijena, da je pri ostvarivanju svojeg cilja i u izvršavanju svojih zadataka HNB samostalan i neovisan, a članovi njegovih tijela su neovisni pri donošenju i provođenju svojih odluka koje se temelje na ovom Zakonu. Nadalje je razvidno da su tijela HNB-a Savjet HNB-a i guverner HNB-a, da Savjet HNB-a čine guverner, zamjenik guvernera i viceguverneri HNB-a po svom položaju te najviše osam vanjskih članova, te da je Savjet nadležan i odgovoran za ostvarivanje cilja i izvršavanje zadataka HNB-a, a o poslovima iz svojeg djelokruga odlučuje na sjednicama. Također je razvidno da Republika Hrvatska, njezine institucije ili tijela, članovi tih tijela ili druge osobe ne smiju utjecati na neovisnost HNB-a, donošenje i provedbu odluka HNB-a i njegovih tijela, niti smiju odobravati, poništavati, odgađati, ukidati ili na bilo koji drugi način utjecati na bilo koju odluku HNB-a u djelokrugu iz njegove nadležnosti, te da HNB i članovi njegovih tijela nisu vezani uz upute Republike Hrvatske, njezinih institucija ili tijela, odnosno članova tih tijela ili drugih osoba.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Ustavom Republike Hrvatske („“Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14), u članku 38. stavak 4. jamči se svakome pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Pri tome ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu i propisana zakonom.

Transparentnost tijela javne vlasti i javnog upravljanja vrijednost je suvremenih demokratskih društava. Ideja da vlast treba biti otvorena, vidljiva, pristupačna, informirati građane i organizirane interese o onome što radi i kako troši javna sredstva, danas je globalno prihvaćena. Koristi transparentne vlasti vide se u povećanoj odgovornosti, smanjivanju diskrecije i arbitrarnosti, smanjenoj korupciji, informiranom građanstvu i posljedično boljoj kvaliteti demokracije i vladavini prava.

Jedan od načina kako ostvariti transparentnost rada tijela javne vlasti je javno objavljivanje informacija, pa je tako zakonodavac primjerice člankom 10. stavkom 1. točkom 8. Zakona o pravu na pristup informacijama propisao da su tijela javne vlasti obvezna na internetskim stranicama objaviti na lako pretraživ način zapisnike i zaključke sa službenih sjednica tijela javne vlasti i službene dokumente usvojene na tim sjednicama te informacije o radu formalnih radnih tijela iz njihove nadležnosti. Zauzeto stajalište HNB-a kako svi zapisnici sa sjednica Savjeta predstavljaju tajne podatke suprotno je citiranoj odredbi članka 10. Zakona o pravu na pristup informacijama, kao i cilju i svrsi Zakona o pravu na pristup informacijama. Nesporno je da je zakonodavac u stavku 4. istog članka Zakona o pravu na pristup informacijama propisao da se odredbe ovog članka ne primjenjuju na informacije za koje postoje ograničenja prava na pristup prema odredbama ovog Zakona, međutim nameće se pitanje da li svi zapisnici mogu biti tajni, primjerice zapisnik sa sjednice na kojoj se odlučivalo o izdavanju i puštanju u prodaju prigodnog srebrenog kovanog novca, pogotovo se nameće pitanje kako mogu biti tajni oni zapisnici koji još nisu niti nastali odnosno oni čiji sadržaj još nije poznat.

Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2. i 3., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.

Odredbom članka 15. stavka 2. točke 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji u ostalim slučajevima utvrđenim zakonom. Stavkom 5. istog članka Zakona propisano je da ako tražena informacija i sadrži podatak koji podliježe ograničenju iz stavka 2. i 3. ovog članka, preostali dijelovi informacije učinit će se dostupnim. Stavkom 6. istog članka Zakona propisano je da su informacije dostupne javnosti nakon što prestanu razlozi na temelju kojih je tijelo javne vlasti ograničilo pravo na pristup informaciji.

Odredbom članka 16. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informacijama iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavka 3. ovog Zakona dužno prije donošenje odluke provesti test razmjernosti i javnog interesa. Nadalje, stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavka 2. i 3., da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom. Stavkom 3. istog članka Zakona propisano je da su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa osim ako informacija predstavlja klasificiran podatak.

Kako je razvidno iz gore citiranih članaka uskrata informacija treba biti izuzetak, a zakonska ograničenja podložna testu razmjernosti i javnom interesu. Provedbom testa razmjernosti i javnom interesu se mora utvrditi da li u svakom pojedinom slučaju bi omogućavanjem pristupa zatraženim informacijama zaštićeni interes bio ozbiljno povrijeđen. Ukoliko se utvrdi da unatoč šteti po zaštićene interese, prevladava javni interes, informacije treba učiniti dostupnim.

Tijekom žalbenog postupka izvršen je uvid u tražene informacije u prostorijama HNB-a i to dana 2. studenog 2015. godine. Uvidom u tražene informacije razvidno je da iste sadrže podatke o tome kada je sjednica započeta, kada je dovršena, tko je prisustvovao tko nije, dnevni red sjednice, razne odluke, prijedloge, zahtjeve, mišljenja i drugo. Ispitujući pravilnu provedbu testa razmjernosti i javnog interesa utvrđeno je da primjerice informacije o tome tko je prisustvovao sjednici Savjeta HNB-a od članova Savjeta, a tko od zaposlenika HNB, tko je bio odsutan, donošenje Pravilnika o plaćama i drugim primanjima zaposlenika u HNB-u, Odluka o darivanu zaposlenika HNB-a povodom Božićnih blagdana, Odluka o izdavanju numizmatičkih kompleta i slično, po svom sadržaju ne predstavljaju informacije čije bi priopćavanje neovlaštenoj osobi štetilo ugledu i interesima Hrvatske narodne banke, Europske središnje banke, središnjih banaka država članica te kreditnih institucija i drugih osoba kojima Hrvatska narodna banka izdaje odobrenja za rad ili ih nadzire. Kako je razvidno iz gore citiranog članka 16. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama zakonodavac je propisao obvezu tijelu javne vlasti da ako tražena informacija i sadrži podatak koji podliježe ograničenju, preostali dijelovi informacije učinit će se dostupnim. HNB u obrazloženju pobijanog rješenja navodi kako su u materijalima o kojima se raspravlja na sjednicama Savjeta HNB-a u većini slučajeva sadržani podaci o poslovanju kreditnih institucija i ostalih pravnih osoba nad kojima HNB provodi superviziju ili ih nadzire, podaci vezani uz upravljanje međunarodnim pričuvama, podaci vezani uz provođenje monetarne i devizne politike, međutim uvidom u tražene zapisnike razvidno je da oni sadrže i druge podatke koji bi se mogli omogućiti žalitelju i da se zapisnici ne mogu gledati u cjelini nego je potrebno razmotriti svaki pojedinačni zapisnik i razmotriti da li bi se pojedini dijelovi zapisnika mogli omogućiti žalitelju odnosno da li bi se na zapisniku mogli prekriti podaci koji su uistinu tajni, a ostatak zapisnika omogućiti žalitelju. U tom slučaju radilo bi se o djelomičnom omogućavanju traženih informacija žalitelju koje je propisano člankom 15. stavkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama. Imajući posebno u vidu činjenicu da se određene odluke Savjeta HNB-a objavljuju u službenom glasniku „Narodne novine“ primjerice: Odluka o izmjeni Odluke o kamatnim stopama i naknadama HNB-a donesena na sjednici Savjeta HNB-a održanoj dana 10. travnja 2013. godine objavljena je u Narodnim novinama broj 45/2013, a Odluka o korekciji prodajnih cijena prigodnoga zlata i srebrnoga kovanog novca izdanja HNB-a donesena na sjednici Savjeta HNB-a održanoj dana 21. listopada 2010. godine objavljena je u Narodnim novinama broj 120/2010, očito je da svi dijelovi zapisnika sa sjednica Savjeta HNB-a nisu i ne mogu biti tajna, osobito kada se na jednoj takvoj sjednici Savjeta HNB-a donese odluka koja se javno objavljuje. Također uvidom u službene stranice HNB-a www.hnb.hr, konkretnije u rubriku „Priopćenja“ https://www.hnb.hr/javnost-rada/priopcenja razvidno je da HNB javno objavljuje određena priopćenja vezano za sjednice Savjeta HNB-a. Tako se primjerice u priopćenju od 9. lipnja 2010. godine navodi kako je Savjet HNB-a na današnjoj sjednici razmotrio tromjesečna izvješća o novčanim i gospodarskim kretanjima i o stanju u bankovnom sustavu, te prihvatio izvješće o prošlogodišnjem poslovanju Hrvatskog novčarskog zavoda. Nadalje se navodi da su na današnjoj sjednici dane i suglasnosti na odluke nadzornih odbora nekoliko banaka o produženju mandata dosadašnjim ili imenovanju novih članova uprave, te da će tako u Banci Brod d.d. Slavonski Brod predsjednik uprave i nadalje biti Zdenko Vidaković, a član uprave Mićo Tomičić; u Kreditnoj banci d.d., Zagreb, predsjednicom uprave Nelsi Rončević, a članom Ivan Dropulić itd. Također se navodi da će sukladno usvojenim odlukama prigodni zlatni kovani novac „Kralj Tomislav“ biti u prodaji od 16. lipnja, a prigodni srebreni novac „100 godina zrakoplovstva u Hrvatskoj“, od 5. srpnja ove godine. Iz navedenog je razvidno da se određene informacije sadržane u zapisnicima sjednica Savjeta HNB-a javno objavljuju na službenim stranicama HNB-a.

Nadalje, budući da je žaliteljev zahtjev za pristup informacijama od 7. srpnja 2014. godine, a istim se traže zapisnici sa svih sjednica Savjeta HNB-a od početka 2000. godine do kraja 2010. godine, nameće se pitanje s obzirom na protek vremena od dana kada su zapisnici nastali do dana postavljanja samog zahtjeva za pristup informacijama, da li određeni podaci sadržani u zapisnicima koji su u vrijeme nastanka zapisnika bili tajni i dalje trebaju ostati tajni.

HNB u obrazloženju pobijanog rješenja ističe kako se konkretnim zahtjevom ne traži neka pojedina informacija odnosno pojedine informacije već se traži pristup neutvrđenom broju informacija, a što nije točno jer je žalitelj specificirao zahtjev na način da traži zapisnike sa svih sjednica Savjeta HNB-a od početka 2000. godine do kraja 2010. godine, a u uvidom u same zapisnike utvrđeno je da svaki zapisnik nosi svoj broj i datum.

U postupku prije donošenja rješenja nadležno tijelo mora utvrditi pravo stanje stvari i u tu svrhu utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su od značaja za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, pridržavajući se pri tome pravila koja vrijede za dokazni postupak. Prema ocjeni Povjerenice za informiranje u ovom slučaju HNB je pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te na tako utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio odredbe materijalnog prava.

U ponovnom postupku HNB treba razmotriti svaki zapisnik zasebno i utvrditi da li se isti može u potpunosti ili djelomično omogućiti žalitelju ili za sve dijelove zapisnika postoji zakonsko ograničenje. Pri tome treba uzeti u obzir i činjenicu da je proteklo određeno vrijeme od nastanka samog pojedinog zapisnika i da informacije koje isti sadrži možda više nisu aktualne u smislu da bi se i dalje trebale štititi kao tajne.

Stoga je na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku poništeno prvostupanjsko rješenje, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.

U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja te činjenice prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti odgovarajućim dokazima, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja riješiti ovu upravnu stvar.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENICA ZA INFORMIRANJE

dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.