KLASA: UP/II-008-07/14-01/177

URBROJ: 401-01/04-16-03

Zagreb, 11. listopada 2016.

Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13.), povodom žalbe ……… iz Zagreba, ………, izjavljene protiv rješenja Hrvatske narodne banke Ur.br. 810-II-841/R-2014 od 5. veljače 2014. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje Hrvatske narodne banke Ur.br. 810-II-841/R-2014 od 5. veljače 2014. godine.

2. Predmet se dostavlja prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem Hrvatske narodne banke (u daljnjem tekstu: HNB) u točki 1. izreke rješenja odbijen je zahtjev za pristup informacijama ……… (u daljnjem tekstu: žalitelj) u dijelu u kojem traži uvid odnosno dobivanje preslika sljedećih informacija: zapisnika sa svih sjednica Savjeta HNB-a od 1. siječnja 2000. do dana podnošenja zahtjeva, materijala uz svaku točku dnevnog reda svake sjednice Savjeta HNB-a od 1. siječnja 2000. do dana podnošenja zahtjeva i materijala naknadno na samoj sjednici priklopljenih uz pojedinu točku dnevnog reda, temeljem  članka 23. stavka 5. točke 2., te  članka 15. stavka 2. točke 7., a u vezi članka 16. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama jer  tražene informacije predstavljaju tajne podatke na temelju izričite zakonske odredbe  i to odredbe članka 47. stavka 7.  Zakona o HNB-u, a u vezi s člankom 53. istog Zakona. U točki 2. izreke rješenja odbijen je zahtjev za pristup informacijama žalitelja u dijelu u kojem traži uvid odnosno dobivanje preslika zaključaka sa svih sjednica Savjeta HNB-a od 1. siječnja 2000. do dana podnošenja zahtjeva, temeljem članka 15. stavka 2. točke 7. Zakona o pravu na pristup informacijama budući da je u postupku utvrđeno da zaključci Savjeta HNB-a  čine spis predmeta u upravnom postupku i da uvid mogu imati samo stranke i osobe koje dokažu  svoj pravni interes, a da žalitelj nije stranka u postupku niti je dokazao svoj pravni interes, te se radi o slučaju predviđenim zakonom. U točki 3. izreke rješenja odbačen je zahtjev za pristup informacijama žalitelja u dijelu u kojem traži uvid odnosno dobivanje preslika službenih dokumenata usvojenih na sjednicama Savjeta HNB-a od 1. siječnja 2000. do dana podnošenja zahtjeva navodeći da žalitelj nije temeljem poziva za dopunu zahtjeva odredio o kojoj se informaciji radi te se isto ne može utvrditi na temelju dostavljenog.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi da Hrvatska narodna banka (u daljnjem tekstu: HNB) je postupila nezakonito kada je u točki 1. rješenja odbila njegov zahtjev za pristup informacijama te dobivanje preslika: svih zapisnika sa svih sjednica  Savjeta HNB-a od 1. siječnja 2000. do danas, svim materijalima uz sve točke dnevnih redova svake od tih sjednica Savjeta i svih materijala naknadno neposredno  prije ili na samoj sjednici savjeta priklopljenih uz određenu točku reda bilo koje sjednice Savjeta od 1. siječnja 2000. do danas. Nadalje navodi da HNB nije postupio zakonito kada je u točki 2. rješenja odbio njegov zahtjev za dobivanje preslika svih zaključaka po svim točkama dnevnih redova svih zapisnika Savjeta jer HNB nije razumio zahtjev u tom dijelu jer zahtjevom nije tražen uvid u rješidbe Savjeta koje se po Zakonu o općem upravnom postupku provedbenim propisima nazivaju i nose naslov Zaključak (za razliku od onih koje se nazivaju i nose naslov Odluka, Rješenje, Presuda, Prigovor, Žalba, Naredba, Nalog i slično) nego je tražen uvid u pisani otpravak po svakoj pojedinoj točki dnevnog reda sa sjednice Savjeta kojim se zaključuje rasprava i odlučivanje po to točki, a koji je sastavni dio zapisnika i određuje daljnje postupanje HNB-a ili  drugog nadležnog tijela ili osobe. Također navodi da je HNB postupio nezakonito kada je u točki 3. rješenja odbacio njegov zahtjev za dobivanje preslika službenih dokumenata usvojenih na sjednicama Savjeta od 1. siječnja 2000. godine do danas. Ističe kako je Direktivama Europske unije predviđeno da građani u državama članicama Europske unije imaju pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlati, a uz to pravo i ponovno ih koristiti i objaviti, a te Direktive dio su pravne stečevine EU koje su pristupanjem Republike Hrvatske u članstvo EU 1. srpnja 2013.  godine postale dijelom unutarnjeg pravnog sustava Republike Hrvatske. Nadalje ističe kako je Republika Hrvatska odredbe o pravu građana na pristup informacijama koje posjeduju i s kojim raspolažu tijela javne vlasti u Republici Hrvatskoj u gradila u svoj Ustav u kojemu je  odredbom članka 38. stavka 4. građanima Republike Hrvatske zajamčeno pravo na pristup informacijama. Nadalje ističe kako se samo iznimno ta prava građana  zajamčena Ustavom mogu i smiju ograničiti i to pod uvjetom da s provjerom razmjernosti može utvrditi  da neka točno  određena informacija treba biti i ostati tajna, pa je dakle nasuprot ustavnom pravu koje je opće, mogućnost uskraćivanja navedenog prava iznimno. Žalitelj navodi kako je odredbom  članka 10. stavka 1. točke 8. Zakona o pravu na pristup informacijama posebno određeno da su zapisnici i zaključci sa sjednica tijela javne vlasti informacije koje moraju biti dostupne javnosti, stoga svi zapisnici sa sjednica tijela javne vlasti ili sa sjednica organa tih tijela  prema Ustavu  i Zakonu o pravu na pristup informacijama su javni sve dok tijelo javne vlasti provjerom razmjernosti javnog interesa za točno određeni podatak točno određene točke dnevnog reda, točno određenog zapisnika, određene sjednice tijela javne vlasti, ne utvrdi da  trebaju biti tajni kada će odgovarajućim rješenjem građaninu uskratiti pravo na uvid ili  presliku, a pri tome svi drugi podaci i informacije, dokumenti i/ili isprave za koje ne postoji  razlog da budu tajni, moraju biti raspoloživi na uvid i razgledavanje osobi koja to zatraži. Zaključuje kako HNB nije postupio selektivno, a bio je dužan omogućiti pristup svim  traženim dokumentima osim onim dijelovima tih dokumenata koji su na samoj sjednici Savjeta ili neposredno nakon sjednice proglašeni i označeni tajnima. Ističe kako je nedopustivo i nezakonito postupanje HNB kojim je unaprijed proglasio sve zapisnike i druge dokumente tajnim i to u cijelosti,  osobito kada je možda zbog samo jedne tajne informacije  u jednom od zapisnika unaprijed proglasio tajnima sve dokumente koji bi možda mogli sadržavati takvu pojedinačnu, a tajnu informaciju. Također ističe kako HNB njegov zahtjev nije riješio u zakonom predviđenom roku. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je osnovana.

Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.

Uvidom u spise predmeta utvrđeno je da žalitelj zahtjevom od 19. prosinca 2013. godine kojeg je HNB zaprimio dana 23. prosinca 2013. godine zatražio od HNB-a da mu omogući uvid u sljedeće informacije odnosno dobivanje preslika sljedećih informacija: zapisnici sa svih sjednica Savjeta HNB-a od 1. siječnja 2000.  do dana podnošenja zahtjeva, materijali uz svaku točku dnevnog reda svake sjednice Savjeta HNB-a od 1. siječnja 2000. do dana podnošenja zahtjeva, materijali naknadno na samoj sjednici priklopljeni uz pojedinu točku dnevnog reda, zaključci sa svih tih sjednica, službeni dokumenti usvojeni na tim sjednicama. Nadalje je utvrđeno da je HNB dopisom Ur. broj: 2130-025/02-01-14/DR od 2. siječnja 2014. godine obavijestio žalitelja kako HNB redovito odmah nakon održane sjednice Savjeta HNB-a na svojim internetskim stranicama objavljuje priopćenje za javnost u kojem su sadržane informacije o najvažnijim odlukama donesenim na sjednici Savjeta HNB-a. Također u dopisu HNB vezano za pristup službenim dokumentima usvojenima na sjednicama savjeta HNB-a upućuje na „Narodne novine“, službeno glasilo Republike Hrvatske u kojem su objavljene  sve odluke  koje je donio Savjet HNB-a koje značaj propisa, a u dijelu odluka donesenih  na sjednicama Savjeta  koje nemaju značaj propisa primjerice Godišnje izvješće HNB-a upućuju na internetske stranice HNB-a. Od žalitelja je zatraženo da s obzirom da iz postavljenog zahtjeva nije moguće utvrditi jesu li predmet njegova interesa službeni dokumenti sa sjednica Savjeta koji su već javno objavljeni, dopuni svoj zahtjev te navede na koji se točno dokument ili dokumente usvojene na sjednici Savjeta HNB-a zahtjev odnosi. Vezano za dostavu zapisnika sa sjednica Savjeta HNB-a žalitelj se u dopisu podsjeća kako je HNB o zahtjevu za pristup  zapisnicima sa  sjednica Savjeta HNB-a od 2001. nadalje  HNB  odlučio rješenjem Broj: 810-II-836/R-2013 koju mu je uručeno 16. studenog 2013. godine. Podneskom od 16. siječnja 2014. godine žalitelj je odgovorio HNB-u na zaprimljeni dopis od 2. siječnja 2014. godine navodeći u bitnome da na sjednicama tijela i/ili organa javne vlasti koje se održavaju i vode po unaprijed  određenom dnevnom redu ili (1) s ciljem informiranja sudionika sjednice ili (2) s ciljem poduzimanja mjera i koraka odnosno donošenjem  odluka iz  nadležnosti tih  tijela ili organa, u slučaju po (2) zaključkom se  usvajaju dokumenti koji su službeni  bez obzira  trebaju li se ili ne trebaju objaviti u narodnim novinama kao službenom  glasniku Republike Hrvatske, u nekom drugom glasili ili tiskovini, putem interneta na webu tog ili nekog drugog tijela  ili organa javne vlasti odnosno bez obzira na mjesto, način ili oblik objave. Žalitelj navodi kako svojim  petim zahtjevom traži uvid u izvornike ili dobivanje preslika svih takvih dokumenata bez obzira na njihovu vrstu (pravilnik, odluka, rješenje, uputa, nalog, naredba i slično), oblik, mjesto i vrijeme donošenja odnosno usvajanja), a s obzirom da dokumenti objavljeni u elektroničkom  obliku na web-stranicama Narodnih novina nisu uopće pretraživi po obilježju naziva donositelja, a pri tom su uronjeni u bazen od stotina tisuća dokumenata nekoliko stotina ili tisuća različitih donositelja to predstavlja teškoću pri ostvarivanu prava na pristup informacijama, pa je nužan osobni uvid. Nadalje navodi da nije moguće tražiti uvid u konkretne dokumente kada nije omogućen uvid u zapisnike sjednica Savjeta iz kojih bi trebalo biti razvidno što je sve po pojedinoj točki dnevnog reda Savjet usvojio odnosno odlučio, a bez zapisnika nije moguće provjeravati što je sve objavljeno a što nije. Ističe kako je njegov obnovljeni zahtjev za pristup informacijama upućen nakon što je 28. veljače 2013.  godine donesen novi zakon, pa onda njegov novi zahtjev treba rješavati prema odredbama novoga Zakona, a ne staroga, osim toga raniji zahtjev i novi zahtjev nisu identični ni o opsegu ni po sadržaju pa ne može biti govora da je novi zahtjev već riješen odbijajućim rješenjem  staroga zahtjeva, a i rok od 90 dana višestruko je nadmašen.

HNB je rješenjem Ur.br. 810-II-841/R-2014 od 5. veljače 2014. godine u točki 1. izreke rješenja odbio zahtjev za pristup informacijama žalitelja u dijelu u kojem traži uvid  odnosno dobivanje preslika sljedećih informacija: zapisnika sa svih sjednica Savjeta HNB-a od 1. siječnja 2000. do dana podnošenja zahtjeva, materijala uz svaku točku dnevnog reda svake sjednice Savjeta HNB-a od 1. siječnja 2000. do dana podnošenja zahtjeva i materijala naknadno na samoj sjednici priklopljenih uz pojedinu točku dnevnog reda, temeljem  članka 23. stavka 5. točke 2., te  članka 15. stavka 2. točke 7., a u vezi članka 16. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama jer  tražene informacije predstavljaju tajne podatke na temelju izričite zakonske odredbe i to odredbe članka 47. stavka 7.  Zakona o HNB-u, a u vezi s člankom 53. istog Zakona. U točki 2. izreke rješenja odbijen je zahtjev za pristup informacijama žalitelja u dijelu u kojem traži uvid  odnosno dobivanje preslika zaključaka sa svih sjednica Savjeta HNB-a od 1. siječnja 2000. do dana podnošenja zahtjeva temeljem članka 15. stavka 2. točke 7. Zakona o pravu na pristup informacijama budući da je u postupku utvrđeno da zaključci Savjeta HNB-a čine spis predmeta u upravnom postupku i da uvid mogu imati samo stranke i osobe koje dokažu  svoj pravni interes, a da žalitelj nije stranka u postupku niti je dokazao svoj pravni interes, te se radi o slučaju predviđenim zakonom. U točki 3. izreke rješenja odbačen je zahtjev za pristup informacijama žalitelja u dijelu u kojem traži uvid odnosno dobivanje preslika  službenih dokumenata usvojenih na sjednicama Savjeta HNB-a od 1. siječnja 2000. do dana podnošenja zahtjeva navodeći da žalitelj nije temeljem poziva za dopunu zahtjeva odredio o kojoj se informaciji radi te se isto ne može utvrditi na temelju dostavljenog.

Člankom 47. stavkom 7. Zakona o HNB-u propisano je da materijali na temelju kojih Savjet HNB-a donosi odluke, prijedlozi dnevnog reda sjednica Savjeta HNB-a kao i zapisnici sa sjednica Savjeta HNB-a predstavljaju tajne podatke i mogu se učiniti dostupnim trećima izvan HNB-a samo pod uvjetima propisanim člankom 53. ovoga Zakona.

Odredbom članka 53. stavka 1. istog Zakona propisano je da su članovi Savjeta HNB-a i zaposlenici HNB-a dužni čuvati kao tajnu, u smislu članka 37. Statuta ESSB-a i ESB-a, sve isprave i podatke za koje saznaju u obavljanju svojih dužnosti i poslova, a čije bi priopćavanje neovlaštenoj osobi štetilo ugledu i interesima HNB-a, Europske središnje banke, središnjih banaka država članica te kreditnih institucija i drugih osoba kojima HNB izdaje odobrenja za rad ili ih nadzire. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da dužnost čuvanja tajne iz stavka 1. ovoga članka traje i nakon prestanka članstva u Savjetu HNB-a, odnosno nakon prestanka radnog odnosa u HNB-u. Stavkom 3. istog članka Zakona propisano je da iznimno, članovi Savjeta HNB-a i zaposlenici HNB-a mogu isprave i podatke iz stavka 1. ovoga članka učiniti dostupnima trećima izvan HNB-a, osim ako bi to bilo u suprotnosti s člankom 85. stavkom 2. ovoga Zakona, u slučajevima i prema postupku koje posebnim aktom utvrđuje guverner HNB-a, a naknadno potvrđuje Savjet HNB-a, pod uvjetom da dostavljanje tih isprava i podataka ima jedno od navedenih obilježja: 1) da je osoba na koju se te informacije odnose dala za to izričito odobrenje, 2) da je u skladu s izvršavanjem građanske dužnosti, uključujući pružanje pomoći tijelima u provođenju zakona i po sudskom nalogu ili nalogu druge osobe odgovarajuće nadležnosti, 3) da služi za rad vanjskih revizora HNB-a, 4) da služi za rad tijela nadležnih za superviziju i nadzor stranih financijskih institucija i predstavnika međunarodnih financijskih institucija u izvršavanju njihovih službenih dužnosti, ili 5) kad interes samog HNB-a u sudskim postupcima traži otkrivanje tih podataka.

Iz pobijanog rješenja HNB-a razvidno je da HNB zaključuje kako tražene informacije o kojima je odlučeno u točki 1. izreke pobijanog rješenja predstavljaju tajne podatke sukladno citiranom članku 47. stavku 7. Zakona o HNB-u, a u vezi se člankom 53. stavkom 3. istog Zakona, te da se primjenjuje odredba članka 15. stavka 2. točke 7. Zakona o pravu na pristup informacijama kojom je propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji u ostalim slučajevima utvrđenim zakonom. HNB u obrazloženju pobijanog rješenja navodi kako su zapisnici sjednica Savjeta HNB-a bili utvrđeni kao tajna temeljem Poslovnika o radu Savjeta HNB-a, a u skladu s propisima o tajnosti podataka koji su bili na snazi čitavo vrijeme za koje žalitelj traži uvid u zapisnike i materijale sa sjednica Savjet, te zaključuje kako bi davanje  na uvid zapisnika i materijala sa sjednica Savjeta HNB-a bilo protivno ne samo  propisima koji su na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva i odlučivanja o zahtjevu, već i propisima koji su  bili na snazi  tijekom čitavog razdoblja za koje se zapisnici i materijali traže. Nadalje navodi kako je Savjet HNB-a nadležan i odgovoran za ostvarivanje cilja i izvršavanje zadataka HNB-a, te za utvrđivanje politika koje su vezane uz djelovanje HNB-a, a da sukladno odredbi članka 3. Zakona o HNB-u, cilj HNB-a je održavanje stabilnosti cijena, dok su zadaci utvrđeni člankom 4. istog Zakona i to kako slijedi: utvrđivanje i provođenje monetarne i devizne politike, držanje i upravljanje s međunarodnim pričuvama Republike Hrvatske, izdavanje novčanica i kovanog novca, izdavanje i oduzimanje odobrenja i suglasnosti u skladu sa zakonima kojima se uređuje poslovanje kreditnih institucija, kreditnih unija, institucija za platni promet, institucija za elektronički novac i platnih sustava te devizno poslovanje i poslovanje ovlaštenih mjenjača, obavljanje poslova supervizije i nadzora u skladu sa zakonima kojima se uređuje poslovanje kreditnih institucija, kreditnih unija, institucija za platni promet, institucija za elektronički novac i platnih sustava, vođenje računa kreditnih institucija i obavljanju platnog prometa po tim računima, davanje kredita kreditnim institucijama i primanje u depozit sredstava kreditnih institucija, uređivanje i unapređivanje sustava platnog prometa, obavljanje zakonom utvrđenih poslova za Republiku Hrvatsku, donošenje podzakonskih propisa u poslovima iz svoje nadležnosti, obavljanje ostalih, zakonom utvrđenih poslova. Iz navedenog HNB zaključuje kako je sam zakonodavac cijenio da  otkrivanje materijala na temelju kojih Savjet HNB-a donosi odluke te zapisnika sa sjednica Savjeta HNB-a  trećim osobama izvan HNB-a nije u javnom interesu te ih je stoga utvrdio tajnima. Navodi kako su u materijalima o kojima se raspravlja  na sjednicama Savjeta HNB-a, u većini slučajeva sadržani podaci odnosno informacije o poslovanju kreditnih institucija i ostalih pravnih osoba nad kojima HNB provodi superviziju ili ih nadzire, podaci vezani uz upravljanje međunarodnim pričuvama, podaci vezani uz provođenje monetarne i devizne politike, a zapisnici također sadrže i podatke o raspravi i stavovima članova Savjeta HNB-a o pojedinim pitanjima koja prethode donošenju pojedine odluke ili podatke zbog kojih pojedina odluka nije donesena. Također navodi kako otkrivanje navedenih podataka, primjerice ako se isti odnose na stanje u pojedinoj banci ili bankama, moglo bi štetiti toj banci ili bankama te posljedično štetiti stabilnosti cjelokupnog bankarskog sustava, a jednako tako moguće saznanje o namjeri donošenja mjera monetarne ili devizne politike, pa i sama rasprava o pojedinim mjerama može ukoliko odluka o pojedinoj mjeri ne bude donesena ili bude donesena naknadno, proizvesti štetne posljedice. U obrazloženju pobijanog rješenja HNB ističe i kako se konkretnim zahtjevom ne traži neka pojedina informacija odnosno pojedine informacije već se traži pristup  neutvrđenom broju informacija i to onih kojima je pristup onemogućen izričitom zakonskom odredbom kojom su upravo te informacije utvrđene tajnima.

Iz Zakona o HNB-u razvidno je da je HNB središnja banka Republike Hrvatske u isključivom vlasništvu Republike Hrvatske, da je cilj HNB-a održavanje stabilnosti cijena, da je pri ostvarivanju svojeg cilja i u izvršavanju svojih zadataka HNB samostalan i neovisan, a članovi njegovih tijela su neovisni pri donošenju i provođenju svojih odluka koje se temelje na ovom Zakonu. Nadalje je razvidno da su tijela HNB-a Savjet HNB-a i guverner HNB-a, da Savjet HNB-a čine guverner, zamjenik guvernera i viceguverneri HNB-a po svom položaju te najviše osam vanjskih članova, te da je Savjet nadležan i odgovoran za ostvarivanje cilja i izvršavanje zadataka HNB-a, a o poslovima iz svojeg djelokruga odlučuje na sjednicama. Također je razvidno da Republika Hrvatska, njezine institucije ili tijela, članovi tih tijela ili druge osobe ne smiju utjecati na neovisnost HNB-a, donošenje i provedbu odluka HNB-a i njegovih tijela, niti smiju odobravati, poništavati, odgađati, ukidati ili na bilo koji drugi način utjecati na bilo koju odluku HNB-a u djelokrugu iz njegove nadležnosti, te da HNB i članovi njegovih tijela nisu vezani uz upute Republike Hrvatske, njezinih institucija ili tijela, odnosno članova tih tijela ili drugih osoba.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Ustavom Republike Hrvatske („“Narodne novine“, broj  56/90, 135/97, 8/98,  113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14), u članku 38. stavak 4. jamči se svakome pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Pri tome ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu i propisana zakonom.

Transparentnost tijela javne vlasti i javnog upravljanja vrijednost je suvremenih demokratskih društava. Ideja da vlast treba biti otvorena, vidljiva, pristupačna, informirati građane i organizirane interese o onome što radi i kako troši javna sredstva, danas je globalno prihvaćena. Koristi transparentne vlasti vide se u povećanoj odgovornosti, smanjivanju diskrecije i arbitrarnosti, smanjenoj korupciji, informiranom građanstvu i posljedično boljoj kvaliteti demokracije i vladavini prava.

Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2. i 3., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.

Odredbom članka 15. stavka 2. točke 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji u ostalim slučajevima  utvrđenim zakonom. Stavkom 5. istog članka Zakona propisano je da ako tražena informacija i sadrži podatak koji podliježe ograničenju iz stavka 2. i 3. ovog članka, preostali dijelovi  informacije učinit će se dostupnim. Stavkom 6. istog članka Zakona propisano je da su informacije dostupne javnosti nakon što prestanu razlozi na temelju kojih je tijelo javne vlasti ograničilo pravo na pristup informaciji.

Odredbom članka 16. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informacijama iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavka 3. ovog Zakona dužno prije donošenje odluke provesti test razmjernosti i javnog interesa. Nadalje, stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavka 2. i 3., da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom. Stavkom 3. istog članka Zakona propisano je da  su informacije o raspolaganju  javnim sredstvima  dostupne javnosti i bez provođenja  testa razmjernosti i javnog interesa osim ako informacija predstavlja klasificiran podatak.

Kako je razvidno iz gore citiranih članaka uskrata informacija treba biti izuzetak, a zakonska ograničenja podložna testu razmjernosti i javnom interesu. Provedbom testa razmjernosti i javnom interesu se mora utvrditi da li u svakom pojedinom slučaju bi omogućavanjem pristupa zatraženim informacijama zaštićeni interes bio ozbiljno povrijeđen. Ukoliko se utvrdi da unatoč šteti po zaštićene interese, prevladava javni interes, informacije treba učiniti dostupnim.

Tijekom žalbenog postupka informacije koje je žalitelj tražio u svom zahtjevu za pristup informacijama nisu dostavljene Povjerenici za informiranje kao dio spisa predmeta. Međutim, tijekom žalbenog postupka za potrebe spisa predmeta KLASA: UP/II-008-07/14-01/358, koji se vodi u Uredu povjerenice za informiranje, temeljem žalbe drugog korisnika prava na pristup informacijama, u prostorijama HNB-a dana 2. studenog 2015. godine.  izvršen je uvid u određene zapisnike sa sjednica Savjeta HNB-a, a koji zapisnici su iz  vremenskog razdoblja iz kojeg žalitelj traži zapisnike. Uvidom u zapisnike sa sjednica Savjeta HNB-a, razvidno je da isti sadrže podatke o tome kada je sjednica započeta, kada je dovršena, tko je prisustvovao tko nije, dnevni red sjednice, razne odluke, prijedloge, zahtjeve, mišljenja i drugo. Ispitujući pravilnu provedbu testa razmjernosti i javnog interesa utvrđeno je da primjerice informacije o tome tko je prisustvovao sjednici Savjeta HNB-a od članova Savjeta, a tko od zaposlenika HNB, tko je bio odsutan, donošenje Pravilnika o plaćama i drugim primanjima zaposlenika u HNB-u, Odluka o darivanu zaposlenika HNB-a povodom Božićnih blagdana, Odluka o izdavanju numizmatičkih kompleta i slično, po svom sadržaju ne predstavljaju informacije čije bi priopćavanje neovlaštenoj osobi štetilo ugledu i interesima Hrvatske narodne banke, Europske središnje banke, središnjih banaka država članica te kreditnih institucija i drugih osoba kojima Hrvatska narodna banka izdaje odobrenja za rad ili ih nadzire. Kako je razvidno iz gore citiranog članka 16. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama  zakonodavac je propisao obvezu tijelu javne vlasti da ako tražena informacija i sadrži podatak koji podliježe ograničenju, preostali dijelovi informacije učinit će se dostupnim. HNB u obrazloženju pobijanog rješenja navodi kako su u materijalima o kojima se raspravlja na sjednicama Savjeta HNB-a u većini slučajeva sadržani podaci o poslovanju kreditnih institucija i ostalih pravnih osoba nad kojima HNB provodi superviziju ili ih nadzire, podaci vezani uz upravljanje međunarodnim pričuvama, podaci vezani uz provođenje monetarne i devizne politike, međutim uvidom u tražene zapisnike razvidno je da oni sadrže i druge podatke koji bi se mogli omogućiti žalitelju i da se zapisnici ne mogu gledati u cjelini nego je potrebno razmotriti svaki pojedinačni zapisnik i razmotriti da li bi se pojedini dijelovi zapisnika mogli omogućiti žalitelju odnosno da li bi se na zapisniku mogli prekriti podaci koji su uistinu tajni, a ostatak zapisnika omogućiti žalitelju. U tom slučaju radilo bi se o djelomičnom omogućavanju traženih informacija žalitelju koje je propisano člankom 15. stavkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama. Imajući posebno u vidu činjenicu da se određene odluke Savjeta HNB-a objavljuju u službenom glasniku „Narodne novine“  primjerice: Odluka o izmjeni Odluke o kamatnim stopama i naknadama HNB-a donesena na sjednici Savjeta HNB-a održanoj dana 10. travnja 2013.  godine objavljena je u Narodnim novinama broj 45/2013, a Odluka o korekciji prodajnih cijena prigodnoga zlata i srebrnoga kovanog novca izdanja HNB-a donesena na sjednici Savjeta HNB-a održanoj dana 21. listopada 2010.  godine objavljena je u Narodnim novinama broj 120/2010, očito je da svi dijelovi zapisnika sa sjednica Savjeta HNB-a nisu i ne mogu biti tajna, osobito kada se na jednoj takvoj sjednici Savjeta HNB-a donese odluka koja se javno objavljuje. Također uvidom u službene stranice HNB-a www.hnb.hr, konkretnije u rubriku „Priopćenja“ https://www.hnb.hr/javnost-rada/priopcenja razvidno je da HNB javno objavljuje određena priopćenja vezano za sjednice Savjeta HNB-a. Tako se primjerice u priopćenju od 9. lipnja 2010. godine navodi kako je Savjet HNB-a na današnjoj sjednici razmotrio tromjesečna izvješća o novčanim  i gospodarskim kretanjima i o stanju u bankovnom sustavu, te prihvatio izvješće o prošlogodišnjem poslovanju Hrvatskog novčarskog zavoda. Nadalje se navodi da su na današnjoj sjednici dane i suglasnosti na odluke nadzornih odbora nekoliko banaka o produženju mandata dosadašnjim  ili imenovanju novih članova uprave, te da će tako u Banci Brod d.d. Slavonski Brod predsjednik uprave i  nadlaje biti Zdenko vidaković, a član uprave Mićo Tomičić; u Kreditnoj banci d.d., Zagreb, predsjednicom uprave Nelsi Rončević, a članom Ivan Dropulić itd. Također se navodi da sukladno  usvojenim odlukama  prigodni zlatni kovani novac „Kralj Tomislav“ bit će u prodaji od 16. lipnja, a prigodni  srebreni novac „100 godina zrakoplovstva u Hrvatskoj“, od 5. srpnja ove godine. Iz navedenog je razvidno da se određen informacije sadržane u zapisnicima sjednica Savjeta HNB-a javno objavljuju na službenim stranicama HNB-a.

Nadalje, budući da je žaliteljev zahtjev za pristup informacijama od 23. prosinca 2014. godine, a istim žalitelj traži zapisnike i materijale sa svih sjednica Savjeta HNB-a održanih tijekom 14 godina, nameće se pitanje s obzirom na protek vremena od dana kada su pojedini materijali i zapisnici nastali do dana postavljanja samog zahtjeva za pristup informacijama, da li određeni podaci sadržani u zapisnicima koji su u vrijeme nastanka zapisnika bili tajni i dalje trebaju ostati tajni. Naime, iako žalitelj traži zapisnike i materijale nastale do dana podnošenja zahtjeva, nameće se pitanje što je sa zapisnicima i materijalima nastalim prije primjerice  3, 6, 9 ili 12 godina prije podnošenja zahtjeva, da li isti i dalje trebaju ostati tajna.

HNB u obrazloženju pobijanog rješenja ističe kako se konkretnim zahtjevom ne traži neka pojedina informacija odnosno pojedine informacije već se traži pristup neutvrđenom broju informacija, a što nije sasvim točno jer je žalitelj primjerice točno specificirao zahtjev u pogledu zapisnika sa svih sjednica Savjeta HNB-a na način da traži zapisnike sa svih sjednica Savjeta HNB-a od 1. siječnja 2000. do dana podnošenja zahtjeva, a u uvidom u same zapisnike utvrđeno je da svaki zapisnik nosi svoj broj i datum.

Točkom 2. izreke pobijanog rješenja HNB-a odbijen je zahtjev žalitelja u dijelu u kojem traži uvid odnosno dobivanje preslika zaključaka sa svih sjednica Savjeta HNB-a od 1. siječnja 2000. do dana podnošenja zahtjeva s obrazloženjem kao zaključci Savjeta  HNB-a čine spis predmeta u upravnom postupku i uvid u isti mogu imati samo stranke i osobe koje dokažu pravni interes. HNB u obrazloženju navodi da Savjet HNB-a donosi zaključke u upravnom postupku sukladno odredbama Zakona o općem upravnom postupku primjerice kad odlučuje o zahtjevima za odobrenje za rad kreditnim institucijama, od davanju suglasnosti za imenovanje predsjednika i  članova uprava kreditnih institucija te da  doneseni zaključci  ulaze u spis pojedinog predmeta. Žalitelj u svom podnesku od 16. siječnja 2014. godine, kojim odgovara na zaprimljeni dopis HNB-a od 2. siječnja 2014. godine navodi kako HNB nije razumio zahtjev u tom dijelu jer zahtjevom nije tražen uvid u rješidbe Savjeta koje se po Zakonu o općem upravnom postupku provedbenim propisima nazivaju i nose naslov Zaključak (za razliku od onih koje se nazivaju i nose naslov Odluka, Rješenje, Presuda, Prigovor, Žalba, Naredba, Nalog i slično) nego je tražen uvid u pisani otpravak po svakoj pojedinoj točki dnevnog reda sa sjednice Savjeta kojim se zaključuje rasprava i odlučivanje po toj točki, a koji je sastavni dio zapisnika i određuje daljnje postupanje HNB-a ili drugog nadležnog tijela ili osobe. Člankom 10. stavkom 1. točkom 8. Zakona o pravu na pristup informacijama propisno je da su tijela javne vlasti obvezna na internetskim stranicama objaviti na lako pretraživ način zapisnike i zaključke sa službenih sjednica tijela javne vlasti i službene dokumente usvojene na tim sjednicama te informacije o radu formalnih radnih tijela iz njihove nadležnosti. Iz navoda žalitelja može se zaključiti da je isti imao u vidu zaključke u smislu citirane odredbe članka 10. stavka 1. točke 8. Zakona o pravu na pristup informacijama. Osim toga korisnici prava na pristup informacijama  temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama mogu tražiti pojedine informacije iz upravnih spisa i iste im trebaju biti omogućene ako nema ograničenja iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama ili kada postoji ograničenje, a provedeni test razmjernosti i javnog interesa pokaže da preteže javni interes. Sama činjenica da se traži neka informacija iz upravnog spisa, a korisnik prava na pristup informacijama nije stranka u postupku i nije osoba koja ima pravni interes, ne znači da je ta informacija automatski nedostupna korisniku prava na pristup informacijama.

U točki 3. izreke pobijanog rješenja HNB je odbacio zahtjev za pristup informacijama žalitelja u dijelu u kojem traži uvid odnosno dobivanje preslika službenih dokumenata usvojenih na sjednicama Savjeta HNB-a od 1. siječnja 2000. do dana podnošenja zahtjeva navodeći u obrazloženju rješenja da žalitelj nije temeljem poziva za dopunu zahtjeva odredio o kojoj se informaciji radi te da se isto ne može utvrditi na temelju dostavljenog. Žalitelj u svom podnesku od 16. siječnja 2014. godine, kojim odgovara na zaprimljeni dopis HNB-a od 2. siječnja 2014. godine navodi kako nije moguće tražiti uvid u konkretne dokumente kada nije omogućen uvid u zapisnike sjednica Savjeta iz kojih bi trebalo biti razvidno što je sve po pojedinoj točki dnevnog reda Savjet usvojio odnosno odlučio, a bez zapisnika nije moguće provjeravati što je sve objavljeno, a što nije. Iz navedenog podneska žalitelja proizlazi da isti nije ni mogao konkretnije specificirati svoj zahtjev u tom dijelu jer mu nije omogućen uvid u zapisnike sa sjednica Savjeta HNB-a, pa da bi isti mogao znati koji su sve službeni dokumenti i na kojoj sjednici Savjeta HNB-a usvojeni. Uvidom u internetske stranice HNB-a nije razvidno da su službeni dokumenti objavljeni na način da su vezani uz pojedinu sjednicu pa da bi žalitelju bilo vidljivo na kojoj su konkretno sjednici usvojeni koji službeni dokumenti.

U postupku prije donošenja rješenja nadležno tijelo mora utvrditi pravo stanje stvari i u tu svrhu utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su od značaja za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, pridržavajući se pri tome pravila koja vrijede za dokazni postupak. Prema ocjeni Povjerenice za informiranje u ovom slučaju HNB je pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te na tako utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio odredbe materijalnog prava.

U ponovnom postupku HNB treba osobito razmotriti svaki zapisnik i materijal za sjednicu zasebno i utvrditi da li se isti može u potpunosti ili djelomično omogućiti žalitelju ili za sve dijelove zapisnika postoji zakonsko ograničenje. Pri tome treba uzeti u obzir i činjenicu da je proteklo određeno vrijeme od nastanka pojedinog zapisnika, materijala za sjednicu i da informacije koje isti sadrži možda više nisu aktualne u smislu da bi se i dalje trebale štititi kao tajne. Također kod odlučivanja o zapisnicima, zaključcima sa sjednica, materijalima vezanim za sjednice i službene dokumente usvojene na sjednicama, treba imati na umu odredbu članka 10. stavka 1. točke 8. Zakona o pravu na pristup informacijama.

 Stoga je na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku poništeno prvostupanjsko rješenje, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.

U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja te činjenice prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti odgovarajućim dokazima, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja riješiti ovu upravnu stvar.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENICA ZA INFORMIRANJE

dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.