KLASA: UP/II-008-07/15-01/270
URBROJ: 401-01/06-16-02
Zagreb, 5. listopada 2016.
Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13.), povodom žalbe ……… iz Splita, ………, izjavljene protiv rješenja Državnog sudbenog vijeća Broj: PPI-5/15 od 24. ožujka 2015. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Državnog sudbenog vijeća Broj: PPI-5/15 od 23. ožujka 2015. godine.
2. Odobrava se ……… pravo na pristup preslikama:
- službene dokumentacije Državnog sudbenog vijeća iz koje su vidljivi otisci pečata i žiga s grbom Republike Hrvatske koje koristi Vijeće te potpisi ovlaštenih djelatnika Tajništva Državnog sudbenog vijeća koji u sadašnjoj službi koriste uz pečat te koje su koristili tijekom 2012. i 2013. godine, a sukladno rješenju/odobrenju Ministarstva uprave, Klasa: UP/I-038-02/94-01/655, Urbroj: 515-02-02/11-94-2 od 27. srpnja 1994. godine
- Odluka Državnog sudbenog vijeća od 4. ožujka 2011. godine i 10. svibnja 2011. godine, o službeniku kojem se povjeravaju pečati i žig na uporabu, a iz kojih je vidljivo ime i prezime službenika koji su u sadašnjoj službi ovlašteni čuvati upotrebljavati pečate i žig te ime i prezime službenika koji su na to bili ovlašteni tijekom 2012. i 2013. godine,
- dopisa Državnog sudbenog vijeća Broj: PPI-5/15 od 18. lipnja 2015. godine, u kojem je naveden naziv tinte koja se koristi u službi prilikom korištenja pečata odnosno koji se vosak koristi za pečaćenje
3. Odbija se zahtjev žaliteljice u pogledu dostave rješenja navedenog u točki 1. zahtjeva.
4. Nalaže se Državnom sudbenom vijeću da u roku od 8 dana od primitka ovog rješenja postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem djelomično je odbijen zahtjev za pristup informacijama ……… (u daljnjem tekstu: žaliteljica) od 13. ožujka 2015. godine, temeljem članka 23. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što ne postoji javni interes za omogućavanjem traženih informacija niti je isto nužno za postizanje neke zakonom utvrđene svrhe.
Protiv navedenog rješenja žaliteljica je pravovremeno uložila žalbu u kojoj u bitnome navodi da joj Državno sudbeno vijeće nije dostavilo tražene informacije te da će naknadno dostaviti detaljno obrazloženje žalbe, a koje do izrade ovog rješenja nije dostavljeno. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je djelomično osnovana.
Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su sve informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.
Uvidom u spise predmeta utvrđeno je da je žaliteljica zahtjevom za pristup informacijama od 13. ožujka 2015. godine zatražila od Državnog sudbenog vijeća, kao tijela javne vlasti, da joj putem elektroničke pošte dostavi sljedeće informacije: 1. presliku rješenja Ministarstva uprave Republike Hrvatske kojim je u skladu sa Zakonom o pečatima i žigovima s grbom Republike Hrvatske i Pravilnikom za primjenu zakona o pečatima i žigovima s grbom Republike Hrvatske, Državnom sudbenom vijeću odobrena izrada pečata kojim je ovjeren priloženi ustup zahtjeva za pristup informacijama Općinskom sudu u Splitu. Pojašnjava se da ukoliko naslovno vijeće raspolaže samo sa Odobrenjem Ministarstva uprave Republike Hrvatske, da to nije tražena informacija već da traži samo rješenje, u skladu s gore navedenim Pravilnikom, i 2. službenu dokumentaciju iz koje je vidljivo - a) ime i prezime službenika koji je ovlašten koristiti u službi pečat iz točke 1., b) potpis koji ovlašteni službenik iz točke a) koristi u službi uz pečat iz točke 1., c) naziv boje tinte koja se u službi koristi za otiskivanje pečata iz točke 1., d) otisak pečata iz točke 1. i e) puni naziv naslovnog vijeća pod kojim je isto vijeće registrirano.
Nadalje je utvrđeno da je Državno sudbeno vijeće osporenim rješenjem Broj: PPI-5/15 od 24. ožujka 2015. godine omogućilo žaliteljici pristup preslici obavijesti o razvrstavanju poslovnog subjekta prema Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti iz 2007. godine iz koje je vidljivo pod kojim je nazivom Državno sudbeno vijeće registrirano te da je odbilo predmetni zahtjev žaliteljice u dijelu u kojem je tražila presliku rješenja Ministarstva uprave kojim je Državnom sudbenom vijeću odobrena izrada pečata, službenu dokumentaciju iz koje je vidljivo ime i prezime službenika koji je ovlašten koristiti u službi pečat, službenoj dokumentaciji iz koje je vidljiv potpis koji ovlašteni službenik koristi u službi uz pečat, službenoj dokumentaciji iz koje je vidljiv naziv boje tinte koja se u službi koristi za otiskivanje pečata i službenoj dokumentaciji iz koje je vidljiv otisak pečata. Iz obrazloženja citiranog rješenja je utvrđeno da je tijelo javne vlasti djelomično odbilo predmetni zahtjev u pogledu službene dokumentacije o pečatima, otiscima pečata, imenu i prezimenu službenika, potpisu službenika te boji tinte navodeći da isti odbija temeljem članka 23. Zakona o pravu na pristup informacijama, a iz razloga što su nakon provedenog testa razmjernosti i javnog interesa zaključili da ne postoji javni interes za omogućavanjem pristupa traženim informacijama niti da je omogućavanje pristupa istima nužno za postizanje neke zakonom utvrđene svrhe. U pogledu traženja preslike rješenja Ministarstva uprave kojim je Državnom sudbenom vijeću odobrena izrada pečata, u osporenom rješenje se navodi kako je isti zahtjev odbijen iz razloga što je odlukom broj PPI-3/15 od 23. ožujka 2015. godine žaliteljici omogućen pristup traženom rješenju.
U drugostupanjskom postupku Povjerenici za informiranje su kao zatražene informacije iz predmetnog zahtjeva dostavljeni: obavijest Državnog zavoda za statistiku Klasa: 951-03/13-01/02, Ur. broj: 555-10-03-01-13-2 od 16. svibnja 2013. godine o razvrstavanju poslovnog subjekta prema Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti iz 2007. godine, rješenje Ministarstva uprave Klasa: UP/I-038-02/94-01/655, Urbroj: 515-02-02/11-94-2 od 27. srpnja 1994. godine, kojim se odobrava Državnom sudbenom vijeću korištenje u službi, između ostalog, pečata s grbom Republike Hrvatske promjera 38 mm rednog broja 1. i pečata s grbom Republike Hrvatske promjera 25 mm, rednog broja 1., službenu dokumentaciju Državnog sudbenog vijeća iz koje su vidljivi otisci pečata i žiga s grbom Republike Hrvatske koje koristi Vijeće te potpisi ovlaštenih djelatnika Tajništva Državnog sudbenog vijeća koji u sadašnjoj službi koriste uz pečat te koje su koristili tijekom 2012. i 2013. godine, a sukladno citiranom rješenju/odobrenju Ministarstva uprave, Odluka Državnog sudbenog vijeća od 4. ožujka 2011. godine o službeniku kojem se povjeravaju pečati i žig na uporabu i Odluka Državnog sudbenog vijeća od 10. svibnja 2011. godine o službeniku kojem se povjeravaju pečati i žig na uporabu, a iz kojih je vidljivo ime i prezime službenika koji su u sadašnjoj službi ovlašteni čuvati upotrebljavati pečate i žig te ime i prezime službenika koji su na to bili ovlašteni tijekom 2012. i 2013. godine, dopis Državnog sudbenog vijeća Broj: PPI-5/15 od 18. lipnja 2015. godine, u kojem je naveden naziv tinte koja se koristi u službi prilikom korištenja pečata odnosno koji se vosak koristi za pečaćenje.
Uvidom u dokumentaciju spisa predmeta te osporeno rješenje utvrđeno je da tijelo javne vlasti, iako je djelomično uskratilo žaliteljici tražene informacije iz točke 2. predmetnog zahtjeva, u osporenom rješenju nije navelo zakonski razlog za ograničenje informacija iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama te da nije razvidno na koji je način tijelo javne vlasti provelo test razmjernosti i javnog interesa. Naime, osim što se u osporenom rješenju navodi kako je proveden test razmjernosti i javnog interesa, navedeno nije potkrijepljeno dokumentacijom u spisu predmeta odnosno ista nije dostavljena Povjerenici za informiranje u žalbenom postupku. U osporenom rješenju se navodi da tražene informacije ne predstavljaju informacije od javnog interesa, no navedeno ne predstavlja razlog za ograničenje informacija, jer su mogući razlozi za navedeno izričito propisani člankom 15. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Povjerenica za informiranje je stoga u žalbenom postupku razmotrila je li žaliteljici moguće odobriti pristup zatraženim informacijama, a također i utvrdila da li se pristup istima može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavka 2. i 3. ovog Zakona. U navedenom postupku je utvrđeno kako je Državno sudbeno vijeće u pogledu dijela zatraženih informacija pogrešno utvrdilo činjenično stanje te pogrešno primijenilo Zakon o pravu na pristup informacijama kao materijalno pravo.
Naime, člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine″ broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00.,124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 5/14. - pročišćeni tekst) jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom. Člankom 15. Zakona o pravu na pristup informacijama propisana su ograničenja pristupa informacijama.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i na ponovnu uporabu informacija fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti. Nesporno je da je zatražena informacija iz djelokruga rada Državnog sudbenog vijeća, te da je isto, kao tijelo javne vlasti, u obvezi postupati po odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama.
Iz osporenog rješenja je nejasno temeljem čega je Državno sudbeno vijeće djelomično odbilo zahtjev žaliteljice u pogledu točke 2. zahtjeva jer se u istom ne navodi iz kojeg zakonski propisanog razloga se to učinilo, a uvidom u predmetne informacije utvrđeno je da iste ne sadrže niti jedan od zakonskih razloga za onemogućavanje pristupa istima. Navodi tijela javne vlasti iz osporenog rješenja o postojanju odnosno nepostojanju javnog interesa te zakonske svrhe nemaju zakonskog uporišta. Naime, člankom 18. stavkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da podnositelj zahtjeva nije obvezan navesti razloge zbog kojih traži pristup informaciji, niti je obvezan pozvati se na primjenu ovog Zakona. Dakle, razmotrivši sadržaj zatraženih informacija u točki 2. predmetnog zahtjeva, a koje su joj dostavljene u drugostupanjskom postupku, Povjerenica za informiranje ne nalazi zakonske razloge za ograničenje pristupa istima.
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.
Stoga je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku i članka 25. stavka 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješeno kao izreci ovog rješenja.
Vezano za navode žaliteljice iz predmetne žalbe o tome da joj nisu dostavljene informacije (u žalbi nije navela koje), mišljenja smo da isti ne stoje jer je iz spisa predmeta utvrđeno da joj je po točki 2. predmetnog zahtjeva dostavljena obavijest Državnog zavoda za statistiku Klasa: 951-03/13-01/02, Ur. broj: 555-10-03-01-13-2 od 16. svibnja 2013. godine o razvrstavanju poslovnog subjekta prema Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti iz 2007. godine, a po točki 1. istog zahtjeva tijelo javne vlasti u osporenom rješenju navodi kako joj ne omogućava pristup traženoj informaciji, jer joj je traženo rješenje već ranije omogućeno odlukom broj PPI-3/15 od 23. ožujka 2015. godine.
U pogledu odluke iz osporenog rješenja Državnog sudbenog vijeća o mogućnosti pristupa informaciji zatraženoj u točki 1. predmetnog zahtjeva - rješenju Ministarstva uprave, kojom je tijelo javne vlasti odbilo dostaviti traženu informaciju, jer je istu žaliteljici već omogućilo, Povjerenica za informiranje je mišljenja da je tijelo javne vlasti trebalo postupiti sukladno odredbi članka 23. stavka 1. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, koja propisuje da tijelo javne vlasti ne donosi rješenje o zahtjevu kad obavještava korisnika da je istu informaciju već dobio, a nije protekao rok od 90 dana od podnošenja prethodnog zahtjeva. Međutim, kako je žaliteljica osporenim rješenjem o istom obaviještena, Povjerenica za informiranje je utvrdila da iako je u postupanju po zahtjevu iz točke 1. predmetnog zahtjeva bilo nedostataka, da su oni takvi da nisu mogli dovesti do drugačije odluke u pogledu dostupnosti navedene informacije.
Stoga je na temelju članka 116. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u točki 3. izreke ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENICA ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.