KLASA: 008-08/16-01/04

URBROJ: 401-01/04-16-383

Zagreb, 25.05.2016.

Tijela javne vlasti

Povjerenica za informiranje zaprimila je Vaš upit vezano za  upute, pojašnjenja i primjere za potrebe provođenja testa razmjernosti i javnog interesa.

U članku 16. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15)  propisana je obveza provođenja testa razmjernosti i javnog interesa.  Tako je navedenim člankom Zakona u bitnom propisano da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa.  Kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno je utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. ovog Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom. Informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne su javnosti i bez provođenja postupka iz stavka 1. ovog članka, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak.

Kako je razvidno iz navedenih odredbi Zakon o pravu na pristup informacijama ne propisuje samu proceduru provođenja testa razmjernosti i javnog interesa, niti postoje nekakvi posebni obrasci temeljem kojih tijela javne vlasti provode navedeni test.

Nadalje, iz zakonskih odredbi razvidno je da se test razmjernosti i javnog interesa provodi isključivo u slučajevima kada postoje ograničenja iz članka 15. odnosno kada su ispunjeni uvjeti za uskratu informacije. Dakle, da bi tijelo javne vlasti bilo obvezno provesti test razmjernosti i javnog interesa informacija ili dio informacije koju je korisnik zatražio mora se nalaziti u kategoriji izuzetaka od prava na pristup informacijama.

Kada tijelo javne vlasti utvrdi da u odnosu na zatraženu informaciju ili dio informacije postoji neko ograničenje iz članka 15. stavka 2., 3. i 4. Zakona o pravu na pristup informacijama (npr osobni podaci, poslovna ili profesionalna tajna i dr.), a što znači da je tijelo javne vlasti utvrdilo da postoji zaštićeni interes, potrebno je nadalje utvrditi da li za zatraženu informaciju postoji interes javnosti (primjerice vezano za zatraženu informaciju bile su rasprave u medijima, širi krug ljudi je zainteresiran za traženu informaciju, informacija je vezana za zdravlje, okoliš,  otkrivanje korupcije, državnu sigurnost itd.). Tijelo javne vlasti „stavlja na vagu“  odnosno ocjenjuje dva suprotstavljena interesa kako bi procijenilo koji interes prevladava zaštićeni interes ili javni interes. Napominje se da postoje u praksi slučajevi kada tijela javne vlasti nakon što zaprime zahtjev za pristup informacijama za koji je potrebno provesti test razmjernosti i javnog interesa formiraju radnu skupinu, povjerenstvo za provođenje navedenog testa gdje osim službenika za informiranje sudjeluju i određeni stručnjaci ili osobe nadležne za područje iz kojeg je zatražena informacija, a sve kako bi se donijela ispravna odluka. Na tijelu javne vlasti je da procijeni da li će navedeni test provoditi pojedinačno ili u nekakvom sastavu ovisno o značaju zatražene informacije i njezinoj specifičnosti. Ukoliko se testom razmjernosti i javnog interesa utvrdi da prevladava zaštita zaštićenog interesa nad javnim interesom, tražena informacija se neće omogućiti korisniku. Nasuprot tome ukoliko test razmjernosti i javnog interesa pokaže da prevladava javni interes informacija se mora omogućiti korisniku.

Napominjemo da kada korisnik traži informaciju o raspolaganju javnim sredstvima ona je dostupna javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa, osim ako bi zatražena informacija predstavlja klasificirani podatak. Dakle u ovom slučaju je sam zakonodavac stavio javni interes ispred zaštićenog interesa osim kada se radi o klasificiranom podatku.

U nastavku navodimo izmišljeni primjer u kojem prevladava javni interes nad zaštićenim interesom:

Korisnik je zatražio od Ministarstva zaštite okoliša i prirode informaciju o kvaliteti mora za kupanje nakon brojnih natpisa u medijima da se u moru pojavio opasni otpad i da se povećao broj osoba koje u doticaju s morem dobivaju kožna oboljenja. Ministarstvo zaštite okoliša i prirode nije provelo nadzor kvalitete mora, ali u posjedu ima studiju koja između ostaloga sadrži traženu informaciju kao i pojašnjenje da je zbog klimatskih promjena došlo do određenih promjena kvalitete mora koje su privremenog karaktera. Studiju je besplatno izradilo jedno trgovačko društvo i proglasilo je poslovnom tajnom i intelektualnim vlasništvom. Naime, u studiji su sadržani određeni prikazi znanstvene prirode kao što su planovi, tablice i crteži, kao i vizija autora studije o mogućim rješenjima za problematiku mora i morskih zaštićenih područja. S obzirom da se  javnost zainteresirala za navedeni problem pogotovo jer je izbila panika među kupačima zbog medijskih natpisa, službenik za informiranje Ministarstva, u radnoj skupini sa stručnjacima je temeljem provedenog testa razmjernosti i javnog interesa odlučio kako interes javnosti da dođe do informacije o kvaliteti mora za kupanje prevladava nad štetom koja bi nastala zbog povrede zaštićenog interesa, stoga je korisniku omogućen pristup zatraženoj informaciji. Naime, radna skupina je utvrdila da su razlozi protiv omogućavanja zaštita gospodarskih interesa trgovačkog društva, zaštita intelektualnog vlasništva, nedostatak izričitog pristanka autora, a da su razlozi za omogućavanje zaštita zdravlja ljudi,  sprječavanje širenja panike i krivih informacija, činjenica da je tražena informacija u vezi općeg dobra, da je omogućavanje  informacije nužno za ostvarenje cilja budući je utvrđeno da druge analize i noviji rezultati o kvaliteti mora ne postoje, da se vodila javna rasprava, da postoji zainteresiranost šireg kruga ljudi, kao i da je omogućavanje informacije u duhu odgovornosti i transparentnosti rada  Ministarstva. Testom razmjernosti i javnog interesa je ocijenjeno da bi više štete nastalo ako se korisniku odnosno javnosti ne bi omogućila informacija da je došlo do određenih promjena u kvaliteti mora zbog klimatskih promjena odnosno pada kvalitete i da je to privremenog karaktera, a ne kako se u medijima tvrdilo da se u moru pojavio opasni otpad, nego što bi štete nastalo za gospodarske interese odnosno povredu intelektualnog vlasništva autora studije.