KLASA: UP/II-008-07/14-01/377
URBROJ: 401-01/05-16-02
Zagreb, 6. 7. 2016.
Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka. 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13), povodom žalbe udruge Zelena akcija (u daljnjem tekstu: žalitelj), zastupane po predsjedniku ………, Zagreb, ………, izjavljene protiv rješenja trgovačkog društva Hrvatska elektroprivreda d. d., URBROJ: E-5372/14/ZV od 17. 7. 2014. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje trgovačkog društva Hrvatska elektroprivreda d. d., URBROJ: E-5372/14/ZV od 17. 7. 2014. godine.
2. Odobrava se žalitelju dobivanje preslika Elaborata o usklađenosti projekta TE Plomin C-500 sa kriterijima za odabir strateških projekata.
3. Nalaže se trgovačkom društvu Hrvatska elektroprivreda d. d. da u roku od 8 dana od zaprimanja ovog rješenja omogući žalitelju pristup odobrenoj informaciji, sukladno točki 2. izreke ovog rješenja.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je žaliteljev zahtjev za pristup informacijama od 2. 6. 2014. godine, temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 2., a u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga jer zatražene informacije predstavljaju poslovnu tajnu.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno izjavio žalbu u kojoj u bitnome navodi kako je osporenim rješenjem Hrvatska elektroprivreda d. d. (u daljnjem tekstu: HEP) uskratila pružiti zatražene informacije pozivajući se u bitnom na mogućnost da bi otkrivanje zatraženih informacija dovelo do narušavanja povjerenja između HEP-a i subjekata na koje se informacije odnose, da bi davanje zatraženih informacija moglo dovesti do odustanka navedenih subjekata koji se u konkretnom odnosu javljaju u funkciji investitora u projekt izgradnje termoelektrane na ugljen Plomin C, te konačno da bi pružanjem informacije došlo do povrede opravdanih gospodarskih interesa koji su uz to zaštićeni kao poslovna tajna. Žalitelj smatra kako se osporeno rješenje pritom poziva na navedene posljedice kao mogućnost, ne navodeći pritom niti jedan valjan razlog zbog čega bi otkrivanje informacija uistinu dovelo da takvih ishoda, te ujedno smatra kako je u skladu s dobrim poslovnim običajima očekivati da u slučajevima kada je jedna od strana poslovnog odnosa subjekt javnog prava, taj subjekt će biti podvrgnut obvezi otkrivanja podataka koji su od javnog interesa. Pritom su zahtjevi za transparentnošću i pristupu podacima puno stroži nego prema privatnim subjektima, jer se otkrivanjem podataka o tim subjektima nastoji osigurati ne samo njihovo pridržavanje obveznih zakonskih propisa, već transparentnost svih postupaka vezanih uz javna tijela ima za cilj i mogućnost preispitivanja svrsishodnosti odluka koje javno tijelo mora donositi imajući u vidu širi društveni interes. Žalitelj navodi kako je uloga javnosti, a napose udruga civilnog društva, da preispituje te odluke i vrši kontinuirani nadzor nad djelovanjem tijela javne vlasti i onih koji imaju javne ovlasti, stoga je upravo zbog toga nedopustivo što tuženo tijelo prejudicira da je odustajanje investitora od projekta šteta koju uskraćivanjem informacija treba izbjeći, te da baš suprotno, javni je interes da se širokim uvidom u tražene informacije u javnoj domeni može preispitivati opravdanost planirane investicije. Naime, uskraćene informacije bi mogle ukazivati da javni interes, koji je u konkretnom interesu potrebno zaštiti, nije bezuvjetni nastavak spomenute investicije, već možda i odustanak od iste ili njena modifikacija na način na koji bi se jače zaštitio javni interes. Žalitelj nadalje navodi kako se HEP poziva na opravdane gospodarske interese, a da pritom nigdje ne navodi o kojim se konkretno interesima radi, te da Zakon o pravu na pristup informacijama u članku 15. propisuje točno propisane uvjete pod kojima se može odstupiti od načela da informaciju kojom tijelo raspolaže uvijek treba ustupiti. HEP se nigdje u osporenom rješenju ne poziva na neki od zakonom predviđenih uvjeta, već paušalno navodi da je uskraćivanje informacije učinjeno sukladno članku 15. Zakona. Također, tuženo tijelo navodi da je tražena informacija poslovna tajna bez da navodi na temelju kojih propisa, te odredbi tih propisa, je ista proglašena poslovnom tajnom, te da tuženo tijelo ne navodi niti u kojem postupku je tražena informacija proglašena poslovnom tajnom kao niti identifikacijski broj rješenja kojim je to učinjeno. Zbog svega navedenog žalitelj smatra da je tražena informacija neopravdano uskraćena te predlaže Povjereniku za informiranje da donese rješenje kojim se HEP-u nalaže da žalitelju dostavi tražene informacije.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je kako je žalitelj dana 2. 6. 2014. godine zahtjevom za pristup informacijama zatražio od HEP-a dostavu sljedećih informacija: „Vlada RH je na sjednici održanoj 15. 5. 2014. proglasila termoelektranu „Plomin C“ strateškim projektom temeljem članka 11. Zakona o strateškim investicijskim projektima RH (NN 133/2013). Temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama tražimo da nam dostavite elaborat iz članka 7. stavka 2. Zakona o strateškim investicijskim projektima kojeg je investitor dostavio kao prilog prijavi projekta.“ Ministarstvo gospodarstva RH je dopisom, KLASA: 008-02/14-01/28, URBROJ: 526-02-02-01/1-14-2 od 23. 6. 2014. godine, sukladno članku 21. stavku 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, ustupilo HEP-u, kao nadležnom tijelu javne vlasti, predmet na daljnje postupanje.
Također je utvrđeno da je povodom predmetnog zahtjeva žalitelja HEP donio osporeno rješenje, URBROJ: E-5372/14/ZV od 17. 7. 2014. godine, kojim je odbilo zahtjev navodeći kako bi udovoljavanje zahtjevu moglo dovesti do odustajanja potencijalnih strateških partnera od izgradnje termoelektrane Plomin C, te samim time i dovođenje u pitanje projekta od iznimne važnosti za energetsku sigurnost. Odustanak ili eventualna odgoda projekta nanijela bi gospodarsku štetu Republici Hrvatskoj i HEP-u, samim time i potrošačima odnosno građanima Hrvatske što bilo protivno javnom interesu. HEP u obrazloženju ističe kako javni interes u konkretnom slučaju ne može prevladati u odnosu na potrebe zaštite prava na ograničenje traženih podataka, i to radi zaštite opravdanih gospodarskih interesa, a posebno u postojećoj fazi pronalaska strateških partnera u cilju sudjelovanja na projektu izgradnje termoelektrane Plomin C. Stoga u skladu s odredbama članka 15. Zakona, HEP d. d. ne može udovoljiti zahtjevu iz razloga jer su tražene informacije poslovna tajna.
Ujedno je utvrđeno kako pri donošenju pobijanog rješenja HEP nije uzeo u obzir odredbu članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, koja propisuje mogućost djelomičnog omogućavanja pristupa informacijama, osobito zato što elaborat prema članku 7. stavku 2. Zakona o strateškim investicijskim projektima mora sadržavati dijelove koji su javno dostupni, kao što je profil društva, financijsko izvješće i slično.
U drugostupanjskom postupku je utvrđeno kako je HEP prilikom rješavanja žaliteljevog zahtjeva za pristup informacijama pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, nakon čega je neodgovarajuće primijenio odredbe materijalnog prava.
Člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj: 56/90., 135/97., 8/98., 113/00.,124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 5/14. - pročišćeni tekst) jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.
Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su sve informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona, a ograničenja su propisana člankom 15. navedenog Zakona.
S obzirom na citirane ustavne i zakonske odredbe, potrebno je istaknuti kako je cilj Zakona o pravu na pristup informacijama omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama u skladu s načelima otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti. U tom smislu, tijelo javne vlasti je dužno u rješenju kojim uskraćuje pristup informacijama dati jasne, nedvosmislene i činjenično utemeljene argumente kojima podupire postojanje izuzetka od pristupa propisanog člankom 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da onemogućavanje pristupa informaciji predstavlja iznimku od navedenog zakonskog cilja.
HEP je po sudu Povjerenice za informiranje to propustio učiniti, imajući na umu veliki javni interes koji se je javio prilikom najave projekta izgradnje termoelektrane Plomin C, odnosno na tu temu su napisani brojni novinarski članci kao i tekstovi objavljeni na internetskim stranicama organizacija civilnog društva koje se bave pitanjima zaštite okoliša i koje su, vezano za navedeni projekt, poduzimale i prosvjede zbog netransparentnosti provedbe i neprovođenja kvalitetne javne rasprave, a u kojima se ukazuje da je cijeli postupak netransparentan. Nadalje, mediji su također bili osobito zainteresirani za iste podatke koje je u predmetnom zahtjevu zatražio i žalitelj, iz čega je razvidno da za navedene informacije postoji nepobitan interes javnosti. K tome je projekt Plomin C proglašen strateškim investicijskim projektom Republike Hrvatske sukladno Zakonu o strateškim investicijskim projektima Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj: 133/13, 152/14, 22/16), a člankom 3. navedenog Zakona je propisano kako su strateški projekti od interesa za Republiku Hrvatsku.
Nasuprot stajalištu iz pobijanog rješenja HEP-a, važno je naglasiti kako je Odlukom o proglašenju projekta pod nazivom Rekonstrukcija TE Plomin - zamjena postojećeg bloka 1 s blokom C u cilju modernizacije i povećanja kapaciteta, strateškim projektom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj: 61/2014) predmetni projekt klasificiran pod javni investicijski projekt, dakle ne radi se o privatnom, isključivo komercijalnom projektu i interesu, kako stoji u obrazloženju pobijanog rješenja. Još je potrebno izdvojiti kako u citiranoj Odluci stoji da ovaj projekt pomaže ostvarenju elektroenergetske neovisnosti Republike Hrvatske te smanjuje ovisnost o uvozu električne energije; a ujedno se navodi kako je ovaj projekt u funkciji gospodarskog rasta i razvoja Republike Hrvatske, te ima dvostruki utjecaj na rast BDP-a (domaća proizvodnja električne energije uz izravno strano ulaganje).
S obzirom na navedeno, te s obzirom na dodatne pozitivne posljedice projekta (predviđanje novog zapošljavanja, gospodarske koristi za okolnu industriju korištenjem nusproizvoda, osiguravanje uslužnih i servisnih poslova za cijeli radni vijek elektrane i sl.), ali imajući na umu i da je izgradnja termoelektrane Plomin C u uskoj vezi s pitanjima zaštite okoliša, razvidno kako javni interes proizlazi iz velikih društveno-ekonomskih posljedica koje nosi ovaj projekt, što uvjetuje potrebu transparentne provedbe projekta od samog početka. Stoga onemogućavanje pristupa ključnom dokumentu, koji je ujedno preduvjet provedbe projekta, treba biti podrobno objašnjeno, poduprto dokazima i pravno argumentirano, što je HEP u pobijanom rješenju propustio učiniti.
HEP razlog odbijanja temelji na činjenici kako bi udovoljavanje zahtjevu moglo dovesti do odustajanja potencijalnih strateških partnera od izgradnje termoelektrane Plomin C, te samim time i dovođenje u pitanje projekta od iznimne važnosti za energetsku sigurnost, stoga paušalno navodi kako zatraženi elaborat predstavlja poslovnu tajnu.
Poslovnu tajnu prema članku 19. Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96.), predstavljaju podaci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge pravne osobe, a koji predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese.
Osim što HEP nije dostavio dokaz da je elaborat, ili njegov dio, označen poslovnom tajnom nekim propisom ili općima aktom, HEP je, teleološki gledano, pogrešno protumačio institut poslovne tajne, a samim time ga je i pogrešno primijenio kao razlog uskrate informacije.
Naime, primjena instituta poslovne tajne kao ograničenja od pristupa ne može biti u spekuliranju, negativnim projekcijama mogućeg davanja informacije, niti generalnim zaključcima kako bi mogla nastupiti gospodarska šteta Republici Hrvatskoj, HEP-u i potrošačima; već ratio legis instituta poslovne tajne nalazimo u jasnom i nedvosmislenom identificiranju razloga zbog kojih bi davanje određenih podataka dovelo do štetnih posljedica za nečije gospodarske interese. Odnosno u ovom slučaju, HEP je propustio dokazati koji bi to dijelovi elaborata, kada bi se omogućili javnosti, utjecali na odustajanje potencijalnih strateških partnera, odnosno na koji bi način elaborat utjecao na moguće odustajanje.
Umjesto potrebnog činjeničnog dokazivanja, HEP je odlučio upotrijebiti argumentum ad consequentiam, odnosno argumentum in terrorem, zaključujući kako je ispravna odluka da se informacija ne da jer bi mogla nastupiti štetna posljedica za gospodarske interese kada bi se elaborat dao u javnost; drugim riječima, razlog nedavanja elaborata HEP pronalazi u pogrešno postavljenoj premisi zastrašivanjem negativnim posljedicama koje nemaju utemeljenje u činjeničnom stanju.
Člankom 7. stavkom 1. Zakona o strateškim investicijskim projektima Republike Hrvatske je propisano kako u prijavi projekta zainteresirani investitor navodi opis projekta i detaljno objašnjenje o ispunjavanju kriterija iz članka 5. ovoga Zakona te dostavlja dokumente i druge podatke i dokaze o projektu na temelju kojih se procjenjuje udovoljavanje propisanim uvjetima, dok je stavkom 2. istog članka propisano kako zainteresirani investitor uz prijavu prilaže i elaborat koji sadrži: 1. idejni opis, status i lokaciju projekta; 2. investicijski plan za razdoblje od najmanje pet godina; 3. dokaze o financijskoj sposobnosti koji uključuju revidirano godišnje financijsko izvješće za prethodnu godinu ako zainteresirani investitor podliježe obvezi revizije, odnosno godišnje izvješće na propisanim obrascima za zainteresirane investitore koji ne podliježu reviziji, poslovna izvješća za tromjesečje koje prethodi predaji prijave projekta iz stavka 1. ovoga članka, obrasce BON 1 i BON 2 ne starije od 30 dana, te strukturu potraživanja i obveza zainteresiranog investitora na dan predaje prijave projekta; 4. u slučaju kada je zainteresirani investitor za potrebe projekta osnovao društvo posebne namjene koje posluje kraće od šest mjeseci na području Republike Hrvatske, osnivač društva dužan je dostaviti podatke o financijskoj sposobnosti ovjerene od nadležnog tijela u državi sjedištu investitora, a posebice: revidirano financijsko izvješće za posljednje dvije godine poslovanja, podatke o solventnosti ovjerene od strane nadležne bankarske/financijske institucije, te osnovne financijske pokazatelje poslovanja za posljednje dvije godine ako je pravna osoba osnivač ili jedan od osnivača društva; 5. detaljan profil društva, uključujući povezana društva te referentnu listu; 6. potvrdu da je ispunio obvezu plaćanja dospjelih poreznih obveza, obveza za mirovinsko i zdravstveno osiguranje i drugih javnih davanja.
Izrada elaborata sa točno propisanim sadržajem, sukladno članku 7. Zakona o strateškim investicijskim projektima Republike Hrvatske, predstavlja neku vrstu uvjeta kako bi investitor uopće mogao prijaviti strateški projekt. Elaborat predstavlja svojevrsnu legitimaciju projekta i investitora, te sadržava određene dokumente i dokaze o izvedivosti projekta. Svakako treba naglasiti da su dokumenti koje izrađuju tijela javne vlasti, a pogotovo oni koji su od tolikog javnog interesa, podložni preispitivanju od strane javnosti putem instrumenata koje građanima daje ustavno pravo na pristup informacijama, razrađenog odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama.
|
Nasuprot sudu HEP-a, te nakon izvršenog uvida u sadržaj elaborata, Povjerenica za informiranje smatra kako zatraženi elaborat ne može biti označen kao poslovna tajna iz sljedećih razloga: 1. investitor je HEP kao tijelo javne vlasti; 2. radi se o javnom investicijskom projektu koji izaziva velike društveno-ekonomske posljedice; 3. postoji iznimni javni interes za predmetni projekt, samim time i potreba njegove transparentne provedbe, što uključuje i potrebu nadzora civilnog sektora, odnosno šire javnosti; 4. HEP u svojem rješenju nije dokazao da elaborat, ili njegov dio, predstavljaju poslovnu tajnu; 5. Povjerenica za informiranje nije uvidom u elaborat detektirala da postoje elementi poslovne tajne, kao što je to propisano člankom 19. Zakona o zaštiti tajnosti podataka. |
Slijedom navedenog Povjerenica za informiranje nije utvrdila razloge za ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer se traženi podaci ne mogu smatrati poslovnom tajnom sukladno zakonu.
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.
Stoga je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku i članka 25. stavka 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješeno kao u izreci rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENICA ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.