KLASA: UP/II-008-07/14-01/545

URBROJ: 401-01/04-16-06

Zagreb, 30. lipnja 2016.

Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13.), povodom žalbi trgovačkog društva Obalna plovidba d.o.o. Split, zastupanog po punomoćniku ………, odvjetniku iz Splita, ………, izjavljenih protiv odgovora Jadrolinije, društva za linijski pomorski prijevoz putnika i tereta iz Rijeke, Riva 16 (u daljnjem tekstu: Jadrolinija Rijeka) od 4. srpnja 2014. godine i rješenja broj: UD 32/8-2014 od 6. kolovoza 2014. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Obustavlja se postupak povodom žalbe trgovačkog društva Obalna plovidba d.o.o. Split izjavljene protiv odgovora Jadrolinije Rijeka od 4. srpnja 2014. godine.

2. Poništava se rješenje Jadrolinije Rijeka broj: UD 32/8-2014 od 6. kolovoza 2014. godine u dijelu koji se odnosi na zahtjev trgovačkog društva Obalna plovidba d.o.o. Split od 23. srpnja 2014. godine.

3. Odobrava se trgovačkom društvu Obalna plovidba d.o.o. Split dostava informacije o tome na koje se trajektne linije u javnom prijevozu odnosi ugovor koji   Jadrolinija Rijeka ima sklopljen s trgovačkim društvom INA d.d. o trajektnom prijevozu autocisterni s dizelskim gorivom i loživim uljem ekstra lakim na redovnim trajektnim linijama to jest u javnom prijevozu u linijskom obalnom pomorskom prometu, te koji je početak i završetak trajanja tih ugovora.

4. Odbija se žalba trgovačkog društva Obalna plovidba d.o.o. Split u dijelu koji se odnosi na dostavu informacije o cijenama po kojima je Jadrolinija Rijeka ugovorila s trgovačkim društvom INA d.d. trajektni prijevoz autocisterni s dizelskim gorivom i loživim uljem ekstra lakim na redovnim trajektnim linijama, kao neosnovana.

5. Nalaže se Jadroliniji Rijeka da u roku od 8 dana od dana primitka ovog rješenja postupi sukladno točki 3. izreke ovog rješenja.

O b r a z l o ž e n j e

Jadrolinija Rijeka je putem e-maila dana 4. srpnja 2014. odgovorila trgovačkom društvu Obalna plovidba d.o.o. Split, zastupanom po punomoćniku ………, odvjetniku iz Splita, (u daljnjem tekstu: žalitelj), a vezano za njegov zahtjev za ostvarivanjem prava na pristup informacijama od 23. lipnja 2014. godine, kako Jadrolinija Rijeka ima sklopljen ima sklopljen ugovor s trgovačkim društvom INA d.d. o trajektnom prijevozu autocisterni s dizelskim gorivom i loživim uljem ekstra lakim na redovnim trajektnim linijama, te da se stavke ugovora (trajanje ugovora te trajektne linije u trajektnom prijevozu na koje se ugovor odnosi) smatraju poslovnom tajnom.

Protiv navedenog odgovora žalitelj je uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi da mu je faktički uskraćen pristup informacijama o tome na koje trajektne linije u javnom prijevozu se odnose ugovori koje Jadrolinija Rijeka ima sklopljene s trgovačkim društvom INA d.d. o trajektnom prijevozu autocisterni s dizelskim gorivom i loživim uljem ekstra lakim na redovnim trajektnim linijama to jest u javnom prijevozu u linijskom obalnom pomorskom prometu, te koji je početak i završetak trajanja tih ugovora, uz obrazloženje da se tražene informacije to jest stavke ugovora (trajanje ugovora te trajektne linije u trajektnom prijevozu ma koje se ugovor odnosi) smatraju poslovnom tajnom. Predlaže da se žalba uvaži.

Osporenim rješenjem Jadrolinije Rijeka broj: UD 32/8-2014 od 6. kolovoza 2014. godine odbijen je zahtjev za pristup informacijama žalitelja od 23. lipnja 2014. i zahtjev za pristup informacijama žalitelja od 30. srpnja 2014. godine sukladno članku 23. stavku 5. točki 2., a u vezi članka 15. stavka 2. točke 2. i članka 16. Zakona o pravu na pristup informacijama jer se tražene informacije smatraju povjerljivim informacijama i kao takve  predstavljaju poslovnu tajnu društva Jadrolinija Rijeka i društva INA-INDUSTRIJA NAFTE d.d.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi da rješenje pobija u cijelosti i izjavljuje žalbu zbog pogrešne primjene odredaba Zakona o pravu na pristup informacijama, bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Nadalje navodi da su mu pobijanim rješenjem uskraćene informacije zatražene zahtjevom za pristup informacijama od 23. lipnja 2014. godine i to: na koje trajektne linije u javnom prijevozu se odnose ugovori koje Jadrolinija Rijeka ima sklopljene s trgovačkim društvom INA d.d. o trajektnom prijevozu autocisterni s dizelskim gorivom i loživim uljem ekstra lakim na redovnim trajektnim linijama to jest u javnom prijevozu u linijskom obalnom pomorskom prometu, te koji je početak i završetak trajanja tih ugovora, te zahtjevom od 30. srpnja 2014. godine i to: podaci o cijenama po kojima je Jadrolinija Rijeka ugovorila s trgovačkim društvom INA d.d. trajektni prijevoz autocisterni s dizelskim gorivom i loživim uljem ekstra lakim na redovnim trajektnim linijama. Žalitelj ističe kako je brodski prijevoz opasnih tvari-zapaljivih tekućina (autocisterni s euro dizelskim gorivima i euro loživim uljima  ekstra lakim, koja goriva i ulja prema sigurnosno-tehničkim listovima trgovačkog društva INA d.d, imaju plamište već od 55°C, te su deklarirana kao opasne tvari – zapaljive tekućine) zajedeno s putnicima u javnom trajektnom prijevozu u linijskom pomorskom prometu  protivan prisilnim  propisima i to odredbama članka 56.c Pomorskog zakonika i članka 146. Pravilnika o rukovanju opasnim tvarima, te predstavlja ugrožavanje sigurnosti putnika, pa stoga javnosti ne može biti uskraćen podatak da se na određenoj redovnoj trajektnoj liniji u javnom prijevozu  prevoze te zapaljive tekućine zajedno s putnicima, niti im može biti uskraćen podatak da će se takav protupropisni prijevoz obavljati kroz određeno vrijeme na koje se odnose predmetni ugovori. Nadalje, ističe kako iz priloženih sigurnosno-tehničkih listova proizlazi da trgovačko društvo INA d.d. nije javno objavilo da njegova euro dizelska goriva i euro loživa ulja ekstra laka imaju plamište iznad 61°C, već je javno objavilo da njegova euro dizelska goriva i euro loživa ulja ekstra laka imaju plamište iznad 55°C, pa je očito da prevladava javni interes da javnost zna na kojim se to javnim-redovnim linijama u javnom prijevozu prevoze goriva s putnicima koja se ne bi smjela prevoziti s putnicima. Žalitelj ukazuje da test razmjernosti i javnog interesa nije pravilno proveden budući je očito da u konkretnom slučaju prevladava javni interes da tražene informacije budu dostupne. Vezano za uskratu informacija o cijenama žalitelj navodi kako je temeljem članka 2. stavka 1. Zakona o prijevozu u linijskom i povremenom obalnom pomorskom prometu javni prijevoz u linijskom obalnom pomorskom prometu prijevoz putnika, tereta i vozila u unutarnjim morskim vodama i teritorijalnom moru Republike Hrvatske koji se obavlja na unaprijed utvrđenim linijama prema javno objavljenim uvjetima reda plovidbe i cjenikom usluga. Nadalje navodi da temeljem članka 4. stavka 1. točke 5. istog Zakona cjenik usluga je isprava koja sadrži cijenu putne karte i druge uvjete prijevoza. Zaključuje s obzirom da prijevoz na redovnim trajektnim linijama predstavlja linijski to jest javni prijevoz u linijskom obalnom pomorskom prometu, te imajući na umu da je prethodno navedenim odredbama propisana javnost cijena i drugih uvjeta prijevoza, kako traženi podaci o cijenama za konkretno sklopljene ugovore između Jadrolinije Rijeka i  trgovačkog društva INA d.d. koji se odnose na redovni linijski dakle, javni prijevoz ne mogu predstavljati poslovnu tajnu. Nadalje navodi da u slučaju da je Jadrolinija Rijeka s trgovačkim društvom INA d.d. ugovorila prijevoz po nekim drugim cijenama i uvjetima prijevoza koji ne bi bili javno objavljeni to bi predstavljalo kršenje Zakona o prijevozu u linijskom i povremenom obalnom pomorskom prometu, stoga test razmjernosti i javnog interesa nije pravilno proveden budući je očito da u konkretnom slučaju prevladava javni interes da tražene informacije budu dostupne. Također navodi da se u pobijanom rješenju Jadrolinije Rijeka ne citira nikakva ugovorna odredba o tajnosti podataka o ugovorenoj cijeni prijevoza  u redovnom linijskom trajektnom prijevozu između Jadrolinije Rijeka i trgovačkog društva INA d.d. za koju odredbu je upitno da li uopće postoji budući Jadrolinija Rijeka ne citira ni datum ugovora, niti članak ugovora, niti njegov sadržaj. Vezano za navode Jadrolinije Rijeka da je žalitelj njihov konkurent, žalitelj u žalbi ističe kako on ne obavlja linijski prijevoz, a u zahtjevima je zatražio informacije u pogledu javnog linijskog trajektnog prijevoza koji se obavlja na linijama za koje Jadrolinija Rijeka ima koncesiju što znači da samo ona na tim linijama može obavljati javni prijevoz i to isključivo po javno objavljenim cijenama i drugim uvjetima prijevoza. Također ističe kako od Jadrolinije Rijeka ne traži informacije o tome po kojim cijenama ista ugovara izvanredni trajektni prijevoz koji nije linijski odnosno na kojim izvanrednim vožnjama prevozi opasne tvari, pa su navodi iz pobijanog rješenja potpuno bespredmetni. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je djelomično osnovana.

Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su sve informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.

Uvidom u spise predmeta utvrđeno je da žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 23. lipnja 2014. godine zatražio od Jadrolinije Rijeka da mu se u pisanom obliku dostave informacije: „1. Da li Jadrolinija ima sklopljene ugovore s INA d.d. o trajektnom prijevozu autocisterni s dizelskim gorivom i loživim uljem ekstra lakim na redovnim trajektnim linijama to jest u javnom prijevozu u linijskom obalnom pomorskom prometu, 2. Ako Jadrolinija ima sklopljene ugovore s INA d.d. iz prethodne točke, na koje se trajektne linije u javnom prijevozu ti ugovori odnose, te koji je početak i završetak trajanja tih ugovora. Nadalje je utvrđeno da je Jadrolinija Rijeka dana 4. srpnja 2014. godine, putem elektroničke pošte odgovorila, žalitelju odgovorila da Jadrolinija Rijeka ima sklopljen ugovor s INA d.d. o trajektnom prijevozu autocisterni s dizelskim gorivom i loživim uljem ekstra lakim na redovnim trajektnim linijama, te da se stavke ugovora (trajanje ugovora te trajektne linije u trajektnom prijevozu na koje se ugovor odnosi) smatraju poslovnom tajnom. Također je utvrđeno da je žalitelj zahtjevom od 30. srpnja 2014. godine zatražio od Jadrolinije Rijeka da mu se dostave podaci o cijenama po kojima je Jadrolinija ugovorila s INA d.d. trajektni prijevoz autocisterni s dizelskim gorivom i loživim uljem ekstra lakim na redovnim trajektnim linijama. Jadrolinija Rijeka je rješenjem broj: UD 32/8-2014 od 6. kolovoza 2014. godine odbila zahtjev za pristup informacijama žalitelja od 23. lipnja 2014. i zahtjev za pristup informacijama žalitelja od 30. srpnja 2014. godine sukladno članku 23. stavku 5. točki 2., a u vezi članka 15. stavka 2. točke 2. i članka 16. Zakona o pravu na pristup informacijama jer se tražene informacije smatraju povjerljivim informacijama i kao takve predstavljaju poslovnu tajnu društva Jadrolinija Rijeka i društva INA-INDUSTRIJA NAFTE d.d.

Iz spisa predmeta proizlazi da je o žaliteljevu zahtjevu za pristup informacijama od 23. lipnja 2014. godine Jadrolinija Rijeka, nakon što mu je putem e-maila odgovorila kako ista ima sklopljen ugovor s trgovačkim društvom INA d.d. o trajektnom prijevozu autocisterni s dizelskim gorivom i loživim uljem ekstra lakim na redovnim trajektnim linijama, te da se stavke ugovora (trajanje ugovora te trajektne linije u trajektnom prijevozu na koje se ugovor odnosi) smatraju poslovnom tajnom, donijela rješenje broj: UD 32/8-2014 od 6. kolovoza 2014. godine.

Budući da je o žaliteljevu zahtjevu za pristup informacijama od 23. lipnja 2014. godine Jadrolinija Rijeka odlučila u formi rješenja, dakle sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, a na koje rješenje je žalitelj uložio žalbu, potrebno je obustaviti postupak u odnosu na žaliteljevu žalbu izjavljenu na odgovor Jadrolinije Rijeka od 4. srpnja 2014. godine.

U ovom slučaju, iako su u vrijeme izjavljivanja žalbe bile ispunjene pretpostavke za izjavljivanje žalbe zbog nerješavanja zahtjeva u zakonom propisanom roku sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da je naknadno doneseno rješenje i žalitelju omogućeno ulaganje pravnog lijeka, Povjerenica za informiranje utvrđuje da više ne postoje pravne pretpostavke za vođenje postupka temeljem žaliteljeve žalbe izjavljene na odgovor Jadrolinije Rijeka od 4. srpnja 2014. godine.

Slijedom navedenog valjalo je temeljem članka 46. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku odlučiti kao u točki 1. izreke ovog rješenja.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Ograničenja prava na pristup informacijama propisana su u članku 15. Zakona o pravu na pristup informacijama. Tako je odredbom članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna, sukladno zakonu.

Odredbom članka 19. stavka 1. Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96.) propisano je da poslovnu tajnu predstavljaju podaci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge pravne osobe, a koji predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da se općim aktom ne može odrediti da se svi podaci koji se odnose na poslovanje pravne osobe smatraju poslovnom tajnom niti se poslovnom tajnom mogu odrediti podaci čije priopćavanje nije razložno protivno interesima te pravne osobe.

Uvidom u dostavljenu Odluku o utvrđivanju poslovne tajne Jadrolinije Rijeka koju je donijela Uprava društva na sjednici održanoj 27. travnja 1999. godine razvidno je da je u članku 4. Odluke propisano da se poslovnom tajnom, između ostalog, smatraju ugovori  koje je Jadrolinija zaključila.

Člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informacijama iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7.  i stavka 3. ovog Zakona dužno prije donošenje odluke provesti test razmjernosti i javnog interesa. Nadalje, stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite zaštićenih interesa iz članka 15. stavka 2. i 3., da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom. Stavkom 3. istog članka Zakona propisano je da su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja postupka iz stavka 1. ovog članka osim, ako informacija predstavlja klasificirani podatak.

Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je Jadrolinija Rijeka provela test razmjernosti i javnog interesa te je utvrđeno da bi omogućavanjem pristupa traženim  informacijama žalitelju bila ugrožena ugovorna obveza društva Jadrolinija Rijeka na čuvanje povjerljivosti podataka sukladno Ugovoru, a osim ugovorne odgovornosti društvo Jadrolinija Rijeka bi se time izložilo i kaznenoj odgovornosti, da tražene informacije nisu od ikakvog javnog  interesa, već se radi o isključivo privatnim interesima žalitelja i da prevladava potreba prava na ograničenje.      

Iz Statuta Jadrolinije Rijeka razvidno je da je osnovna djelatnost Jadrolinije Rijeka linijski (redovni) pomorski prijevoz putnika i tereta, kao i da se djelatnost linijskog (redovnog) pomorskog prijevoza putnika i tereta obavlja u sklopu Jadrolinije Rijeka kao jedno (posebno) poslovno područje, a ostale djelatnosti u drugim organizacijskim jedinicama koje nemaju svojstvo pravne osobe. 

Člankom 1. stavkom 1. Zakona o prijevozu u linijskom i povremenom obalnom pomorskom prometu („Narodne novine“, broj 33/06, 38/09, 87/09, 18/11 i 80/13) propisano je da se ovim Zakonom uređuju uvjeti i način obavljanja javnog prijevoza u linijskom obalnom pomorskom prometu, vrste linija, utvrđivanje, usklađivanje i objavljivanje redova plovidbe i cjenika usluga, osiguranje sredstava za kontinuirano, redovito i nesmetano obavljanje javnog prijevoza.

Odredbom članka 2. stavka 1. istog Zakona propisano je da javni prijevoz u linijskom obalnom pomorskom prometu (u daljnjem tekstu: javni prijevoz) je prijevoz putnika, tereta i vozila u unutarnjim morskim vodama i teritorijalnom moru Republike Hrvatske koji se obavlja na unaprijed utvrđenim linijama prema javno objavljenim uvjetima reda plovidbe i cjenikom usluga.

Ispitujući pravilnost provedbe testa razmjernosti i javnog interesa uzeti su u obzir navodi Jadrolinije Rijeka da ista obavlja na tržištu komercijalnu djelatnost, da je temeljem postupka slobodnog nadmetanja sklopila ugovor s trgovačkim društvom INA-d.d., da bi omogućavanjem pristupa traženim informacijama bila ugrožena ugovorna obveza društva Jadrolinija Rijeka na čuvanje povjerljivosti podataka sukladno Ugovoru, a osim ugovorne odgovornosti društvo Jadrolinija Rijeka bi se time izložilo i kaznenoj odgovornosti, da bi ukoliko bi došao do traženih informacija žalitelj mogao procijeniti svoj položaj te tražene  informacije iskoristiti na štetu Jadrolinije Rijeka, da se prijevoz opasnog tereta vrši u izvanrednim vožnjama i to kada za isti ima slobodnih kapaciteta, a ne u redovnom održavanju linija zajedno s putnicima i vozilima, da je promašeno i neosnovano pozivanje žalitelja na članak 2. stavak 1. Zakona o prijevozu u linijskom i povremenom obalnom pomorskom prometu budući da Jadrolinija Rijeka ima javno objavljeni dostupan red plovidbe i cjenike na svojim internetskim stranicama www.jadrolinija.hr. Nadalje, ispitujući pravilnost provedbe testa razmjernosti i javnog interesa uzeti su u obzir navodi žalitelja da je brodski prijevoz opasnih tvari u konkretnom slučaju zapaljivih tekućina zajedeno s putnicima u javnom trajektnom prijevozu u linijskom pomorskom prometu  protivan prisilnim propisima, te predstavlja ugrožavanje sigurnosti putnika zbog čega javnosti ne može biti uskraćen podatak da se na određenoj redovnoj trajektnoj liniji u javnom prijevozu prevoze zapaljive tekućine zajedno s putnicima i u kojem vremenskom periodu odnosno da prevladava javni interes da javnost zna na kojim se to javnim redovnim linijama u javnom prijevozu prevoze goriva s putnicima koja se ne bi smjela prevoziti s putnicima. Također su uzeti u obzir navodi žalitelja da prijevoz na redovnim trajektnim linijama predstavlja linijski to jest javni prijevoz u linijskom obalnom pomorskom prometu, da je odredbama Zakona o prijevozu u linijskom i povremenom obalnom pomorskom prometu propisana javnost cijena i drugih uvjeta prijevoza, da od Jadrolinije ne traži informacije o tome po kojim cijenama ista ugovara izvanredni trajektni prijevoz koji nije linijski odnosno na kojim izvanrednim vožnjama prevozi opasne tvari.

Iz Zakona o Jadroliniji, Rijeka („Narodne novine“, broj 11/96 i 33/09 - Zakon o prijevozu u linijskom i povremenom obalnom pomorskom prometu) razvidno je da Skupštinu Društva čine ministar pomorstva, prometa i veza u funkciji predsjednika i kao članovi ministar financija i ministar turizma. Također je razvidno da je navedenim Zakonom propisano kako Vlada Republike Hrvatske na prijedlog Skupštine, odlučuje o korištenju dobiti Društva.

Zakonom o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 94/13 i 18/16) u članku 5. propisano je da se upravljanje državnom imovinom temelji na načelima javnosti, predvidljivosti, učinkovitosti i odgovornosti. Člankom 6. istog Zakona propisano je da načelo javnosti upravljanja državnom imovinom osigurava propisivanjem preglednih pravila i kriterija upravljanja i raspolaganja državnom imovinom u propisima i drugim aktima koji se donose na temelju ovoga Zakona te njihovom javnom objavom, određivanjem ciljeva upravljanja i raspolaganja državnom imovinom u Strategiji upravljanja i raspolaganja državnom imovinom i Planu upravljanja i raspolaganja državnom imovinom, redovitim upoznavanjem javnosti s aktivnostima tijela koja upravljaju i raspolažu državnom imovinom, javnom objavom najvažnijih odluka o upravljanju i raspolaganju državnom imovinom i vođenjem registra državne imovine. Odredbom članka 8. istog Zakona  propisano je da se državnom imovinom upravlja i raspolaže učinkovito radi ostvarivanja gospodarskih, infrastrukturnih i drugih ciljeva određenih Strategijom i Planom upravljanja kao javni interes.

Iz primjerice Godišnjeg izvještaja poslovanju o Jadrolinije Rijeka za 2013. godinu javno objavljenog na linku http://www.jadrolinija.hr/o-nama/poslovanje-jadrolinije/izvjestaj-o-poslovanju razvidno je da se u istome navodi da su državne potpore usprkos poticanja profitabilnosti neophodne jer je održavanje plovidbe tijekom cijele godine na cjelokupnom području i na nerentabilnim linijama prvenstveni cilj Društva, koji je od javnog i općeg interesa, kao i da je Društvo u 2013. godini na ime dotacija i potpora iskazalo ukupno 275.555 tisuća kuna prihoda. Nadalje, iz Polugodišnjeg financijskog izvještaja za razdoblje od 1.1. do 30.6.2014. i Izvještaja uprave o poslovanju za razdoblje od 1.1. do 30.6.2014.  razvidno je da strukturu ukupnih prihoda čine prihodi poslovanja i državne potpore.

Zakon o pravu na pristup informacijama definira pravo na pristup informacijama kao pravo koje obuhvaća pravo korisnika na traženje i dobivanje informacije, kao i obvezu tijela javne vlasti da omogući pristup zatraženoj informaciji, odnosno da objavljuje informacije neovisno o postavljenom zahtjevu kada takvo objavljivanje proizlazi iz obveze određene zakonom ili drugim propisom. Proaktivna objava informacija obvezuje tijela javne vlasti da kontinuirano i samoinicijativno objavljuju pojedine skupine informacija, za koja ne postoje zakonska ograničenja, s ciljem da se učine lako dostupnim općoj javnosti. U članku 10. Zakona o pravu na pristup informacija propisana je proaktivna objava informacija, te se navedena obveza odnosi na sva tijela javne vlasti, neovisno o njihovom organizacijskom obliku i veličini. Odredbom članka 10. stavka 1. Zakona o pravu na pristup  informacijama  propisano je kako su tijela javne vlasti obvezna na internetskim stranicama na lako pretraživ način objavljivati određene informacije koje su od općeg interesa, a koji se u osnovi mogu svrstati u nekoliko skupina: transparentnost u donošenju odluka, transparentnost okvira rada i planiranja, financijska transparentnost i  transparentnost u pružanju usluga i komunikaciji s korisnicima. U svrhu ispunjavanja zakonske obveze iz članka 10. Zakona o pravu na pristup informacijama i ostvarivanju visoke razine transparentnosti i otvorenosti prema građanima, tijela javne vlasti na internetskim stranicama trebala bi objaviti popis ugovora koje ima sklopljene s bilo kojom pravnom ili fizičkom osobom, koji uključuje naziv pravne osobe ili ime i prezime osobe s kojom je ugovor sklopljen, iznos koji je isplaćen temeljem ugovora, predmet ugovora, a također i druge podatke kao što je izvor iz kojeg je iznos isplaćen (proračun ili drugi izvanproračunski izvor), oznaku ugovora, datum i drugo.

Nesporno je da je Jadrolinija Rijeka tijelo javne vlasti i obveznik primjene Zakona o pravu na pristup informacijama. Ugovori koje tijelo vlasti sklapa sa fizičkim ili pravnim osobama privatnog prava trebali biti javni, uz eventualne primjene zakonskih ograničenja. Imajući u vidu da bi rad tijela javne vlasti trebao bi biti transparentan, da je Jadrolinija Rijeka tijelo javne vlasti u 100% - tnom vlasništvu Republike Hrvatske i od razvojnog je interesa za Republiku Hrvatsku, da su državne potpore, subvencije, dotacije značajan prihod Jadrolinije Rijeka, poslovanje Jadrolinije Rijeka trebalo bi biti pod posebnim povećalom javnosti. Pozitivno ili negativno poslovanje jednog takvog tijela u vlasništvu Republike Hrvatske od značaja je za širu javnost jer takva tijela kao što je Jadrolinija Rijeka igraju značajnu ulogu u hrvatskom gospodarstvu.

Imajući u vidu informacije koje je žalitelj tražio u zahtjevu od 23. srpnja 2014. godine i  cjelokupnu ulogu Jadrolinije u hrvatskom gospodarstvu i sve gore navedeno, u žalbenom postupku utvrđeno je da redovne trajektne linije na kojima tijelo javne vlasti obavlja svoju registriranu djelatnost i trajanje sklopljenog ugovora bi trebale biti javno dostupne informacije.

Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.

Stoga je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku i članka 25. stavka 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješeno kao u točkama 2., 3., i 5. izreke ovog rješenja.

U odnosu na dostavu informacije o cijenama po kojima je Jadrolinija Rijeka ugovorila s trgovačkim društvom INA d.d. trajektni prijevoz autocisterni s dizelskim gorivom i loživim uljem ekstra lakim na redovnim trajektnim linijama imajući u vidu ulogu Jadrolinije u  cjelokupnom hrvatskom gospodarstvu, osobito njezinu komercijalnu djelatnost, u žalbenom postupku je utvrđeno da ne prevladava javni interes u odnosu na poslovnu tajnu kao zaštićeni interes. Naime, kao i druga trgovačka društva Jadrolinija Rijeka usmjerena je na produktivnost, efikasnost, kao i kontinuirani i održivi rast poslovanja. Stoga informacije u vezi poslovanja Jadrolinije Rijeka, a otkrivanjem kojih bi se narušila konkurentnost Jadrolinije Rijeka na tržištu, te bi otkrivanjem neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese, ne mogu biti javne.

Budući da u konkretnom slučaju prevladava zaštita poslovne tajne u odnosu na javni interes na temelju članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku riješeno je kao u točki 4. izreke ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.    

                                                           POVJERENICA ZA INFORMIRANJE

dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.