KLASA: UP/II-008-07/15-01/419
URBROJ: 401-01/04-16-02
Zagreb, 13. srpnja 2016.
Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ……… iz Vodnjana, ………, izjavljene protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave istarske Broj: 511-08-01/3-334/8-15. od 18. rujna 2015. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Odbija se žalba ………izjavljena protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave istarske Broj: 511-08-01/3-334/8-15. od 18. rujna 2015. godine, u dijelu koji se odnosi na očitovanje načelnika ……… na podnesenu pritužbu, kao neosnovana.
2. Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave istarske Broj: 511-08-01/3-334/8-15. od 18. rujna 2015. godine, u dijelu koji se odnosi na rezultate rada ………koje je predočio načelnik ………
3. Predmet se u dijelu koji se odnosi na rezultate rada ……… koje je predočio načelnik ………, dostavlja prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev ……… (u daljnjem tekstu: žalitelj) za ostvarivanjem prava na pristup informacijama temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., a u vezi članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama jer je zatražena informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi da je pobijano rješenje nezakonito zbog toga što je u prvostupanjskom postupku pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojega je riješena upravna stvar, te da se ne može ispitati zakonitost pobijanog rješenja jer nije jasno koji je pravni propis primijenjen odnosno zbog čega prvostupanjsko tijelo svoju ovlast za rješavanje upravne stvari temelji na odredbi članka 23. stavka 5. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, 25/13 i 85/15), a razloge za odbijanje zahtjeva na odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, 103/03, 118/06, 41/08, 130/11 i 106/12). Nadalje navodi da je prvostupanjsko tijelo pogrešno primijenilo odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, 103/03, 118/06, 41/08, 130/11 i 106/12) jer taj zakon u trenutku pokretanja postupka i vođenja postupka uopće nije bio na snazi, pa je potrebno prvostupanjsko rješenje poništiti. Također navodi da unatoč pogrešnoj primjeni materijalno pravnog propisa iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi namjera prvostupanjskog tijela da odbije njegov zahtjev zbog toga što smatra da je riječ o davanju osobnih podataka na korištenje drugim primateljima za čiju obradu, odnosno korištenje isti nisu ovlašteni. Ističe da ni osobno očitovanje načelnika ……… na njegovu pritužbu, kao ni rezultati rada koje je isti predočio kao njegove nikako ne mogu imati svojstvo osobnih podataka kojima bi trebao biti onemogućen pristup jer je riječ o podacima koji se odnose na način rada Postaje pomorske policije Policijske uprave istarske u kojoj on obavlja poslove radnog mjesta zapovjednika plovila tipa A, pa se traženo odnosi isključivo na podatke koji njemu moraju biti nužno poznati u vezi obavljanja poslova radnog mjesta. Nadalje ističe da se odbijanjem dostavljanja tih podataka otvara prostora sumnji u osnovanost navoda njegove pritužbe odnosno u pravilnost provedbe postupka povodom njegove pritužbe. Također ističe da odbijanje dostavljanja takvih podataka predstavlja kršenje njegova prava na predstavku koje je zajamčeno odredbom članka 14. Zakona o državnim službenicima jer postupanje prvostupanjskog tijela kojim isti provodi postupak povodom predstavke, a da mu pri tome ne pruža uvid u utvrđene činjenice i okolnosti svodi pravo državnog službenika na predstavku tek na pravo na pisanje predstavke i pravo na dobivanje formalnog odgovora na istu, bez obveze državnog tijela da navode iste savjesno ispita jer ne postoji instrument kontrole takvog postupanja. Žalitelj navodi da člankom 8. Zakona o državnim službenicima propisano je da su državni službenici dužni ostvariti postavljene ciljeve te da odgovaraju za svoje postupke i rezultate rada, te da navedeno pravo nužno podrazumijeva i pravo državnog službenika da bude upoznat sa rezultatima svoga rada i načinom ocjene istih od strane drugih ovlaštenih službenika, međutim njemu se odbija dostaviti njegove rezultate rada koje je nadređeni državni službenik predočio kao njegove, a koje odbijanje nikako ne može biti obrazloženo obvezom čuvanja službene ili druge tajne. Nadalje navodi da razloga za poništenje rješenja postoji i u odnosu na neprimjenu odredbe članka 8. stavka 6. Zakona o pravu na pristup informacijama kojom je propisano da ako tražena informacija sadrži i podatak klasificiran stupnjem tajnosti, neklasificirani dijelovi informacije učinit će se dostupnim, međutim prvostupanjsko tijelo uopće ne primjenjuje navedenu odredbu. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je djelomično osnovana.
Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.
Uvidom u spise predmeta utvrđeno je da žalitelj zahtjevom od 4. rujna 2015. godine zatražio od Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave istarske da mu se sukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama omogući uvid u eventualno osobno očitovanje načelnika ……… na pritužbu koju je podnio njemu osobno, kao i na rezultate rada koje je isti predočio kao žaliteljeve. Nadalje je utvrđeno da je Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijske uprave istarske rješenjem Broj: 511-08-01/3-334/8-15. od 18. rujna 2015. godine odbila zahtjev žalitelja jer je zatražena informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Zakonom o zaštiti osobnih podataka („Narodne novine“, broj 103/03., 118/06., 41/08., 130/11., 106/12. – pročišćeni tekst) uređuje se zaštita osobnih podataka o fizičkim osobama te nadzor nad prikupljanjem, obradom i korištenjem osobnih podataka u Republici Hrvatskoj. Svrha zaštite osobnih podataka je zaštita privatnog života i ostalih ljudskih prava i temeljnih sloboda u prikupljanju, obradi i korištenju osobnih podataka.
Člankom 2. stavkom 1. točkom 1. citiranog Zakona propisano je da je osobni podatak svaka informacija koja se odnosi na identificiranu fizičku osobu ili fizičku osobu koja se može identificirati; osoba koja se može identificirati je osoba čiji se identitet može utvrditi izravno ili neizravno, posebno na osnovi identifikacijskog broja ili jednog ili više obilježja specifičnih za njezin fizički, psihološki, mentalni, gospodarski, kulturni ili socijalni identitet.
U članku 7. stavku 1. točkama 1. do 8. Zakona o zaštiti osobnih podataka propisan je pravni temelj prikupljanja i obrade osobnih podataka.
Odredbom članka 11. stavka 3. gore citiranog Zakona propisano je da je zabranjeno davanje osobnih podataka na korištenje drugim primateljima za čiju obradu, odnosno korištenje nisu ovlašteni prema odredbama članka 7. i članka 8. stavka 2. ovoga Zakona te ako je svrha za koju se osobni podaci traže na korištenje suprotna odredbi članka 6. stavka 2. i 3. ovoga Zakona.
Člankom 8. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da pravo na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija pripada svim korisnicima na jednak način i pod jednakim uvjetima, te da su korisnici ravnopravni u njegovom ostvarivanju.
Odredbom članka 9. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da korisnik koji raspolaže informacijom sukladno ovom Zakonu, ima pravo tu informaciju javno iznositi.
Ispitujući pravilnu provedbu testa razmjernosti i javnog interesa utvrđeno je da žalitelj traži informacije vezano za očitovanje na njegovu pritužbu kao i uvid u rezultate rada koji su predočeni kao rezultati njegova rada. Uvidom u dostavljeno Očitovanje načelnika PPP Pula-Pola ……… Povjerenica za informiranje je utvrdila da navedeni dokument sadrži osobne podatke, te da su ispunjeni uvjeti za primjenu odredbe članka 11. stavka 3. Zakona o zaštiti osobnih podataka. Povjerenica za informiranje ne nalazi javni interes da se zatražena informacija omogući žalitelju. Naime, ukoliko bi se zatražena informacija omogućila i žalitelju, ta ista informacija bi se onda trebala omogućiti bilo kojoj osobi koja bi zatražila tu informaciju. Svaka osoba ima pravo na zaštitu svojih osobnih podataka, a njih ne čini samo ime, prezime, adresa i slično, već i obilježja specifična za fizički, psihološki, mentalni, gospodarski, kulturni ili socijalni identitet osobe. Stoga zbog zaštite osobnih podataka, zatražena informacija ne može se omogućiti žalitelju.
Na temelju provedenog žalbenog postupka Povjerenica za informiranje je utvrdila da je prvostupanjski postupak pravilno proveden u pogledu očitovanja načelnika ……… na pritužbu, da je o zahtjevu stranke prvostupanjsko tijelo odlučilo sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, te da je osporeno rješenje u tom dijelu pravilno i na zakonu osnovano. Stoga je na temelju članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u točki 1. izreke ovog rješenja.
Odredbom članka 23. stavka 1. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijelo javne vlasti ne donosi rješenje o zahtjevu kad obavještava korisnika da mu je kao stranki u postupku dostupnost informacija iz sudskih, upravnih i drugih na zakonu utemeljenih postupaka propisom utvrđena. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da o postojanju razloga koji su utvrđeni stavkom 1. točkom 2., 3., 4. i 5. ovog članka tijelo javne vlasti obvezno je, bez odgode, obavijestiti podnositelja zahtjeva pisanim putem.
Vezano za uvid u rezultate rada koji su predočeni kao žaliteljevi rezultati rada, utvrđeno je da se radi o zahtjevu za uvid u vlastite osobne podatke, te se u tom slučaju ne bi primjenjivale odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama, već odredbe Zakona o zaštiti osobnih podataka. Prvostupanjsko tijelo je zanemarilo činjenicu da žalitelj traži uvid u rezultate rada koji su predočeni kao žaliteljevi rezultati rada u određenom vremenskom periodu, dakle uvid u podatke koji su o njemu obrađivani, te da se trebaju primijeniti odredbe drugog propisa odnosno Zakona o zaštiti osobnih podataka kojima je uređeno postupanje sa zahtjevima za uvid u vlastite osobne podatke.
U postupku prije donošenja rješenja nadležno tijelo mora utvrditi pravo stanje stvari i u tu svrhu utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su od značaja za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, pridržavajući se pri tome pravila koja vrijede za dokazni postupak. Prema ocjeni Povjerenice za informiranje u ovom slučaju Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava istarska prilikom rješavanja zahtjeva žalitelja je pogrešno i nepotpuno utvrdila činjenično stanje te na tako utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenila odredbe materijalnog prava.
Stoga je na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku riješeno je kao u točkama 2. i 3. izreke ovog rješenja to jest poništeno prvostupanjsko rješenje, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.
U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja te činjenice prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti odgovarajućim dokazima, a osobito uzeti u obzir da žalitelj traži uvid u vlastite osobne podatke, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja riješiti ovu upravnu stvar.
Žalbeni navodi žalitelja da nije jasno koji je pravni propis primijenjen odnosno zbog čega prvostupanjsko tijelo svoju ovlast za rješavanje upravne stvari temelji na odredbi članka 23. stavka 5. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, 25/13 i 85/15), a razloge za odbijanje zahtjeva na odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, 103/03, 118/06, 41/08, 130/11 i 106/12) odnosno da je prvostupanjsko tijelo pogrešno primijenilo odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, 103/03, 118/06, 41/08, 130/11 i 106/12) jer taj zakon u trenutku pokretanja postupka i vođenja postupka uopće nije bio na snazi, pa je potrebno prvostupanjsko rješenje poništiti, ne mogu se prihvatiti. Naime, razvidno je da je rješenje doneseno na temelju odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, 25/13 i 85/15), koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja žaliteljeva zahtjeva, te da prvostupanjsko tijelo nije odlučivalo na temelju odredbi ranijeg Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 172/03., 144/10., 37/11. i 77/11.), a kako to pogrešno navodi žalitelj.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENICA ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.