KLASA: UP/II-008-07/14-01/231
URBROJ: 401-01/06-16-03
Zagreb, 22. srpnja 2016.
Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13.), povodom žalbe ……… iz Viškova, ………, ………, izjavljene protiv rješenja Primorsko-goranske županije KLASA: 032-02/13-03/19, URBROJ: 2170/1-01-01/5-14-46 od 16. travnja 2014. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Primorsko-goranske županije KLASA: 032-02/13-03/19, URBROJ: 2170/1-01-01/5-14-46 od 16. travnja 2014. godine.
2. Odobrava se ……… pristup preslici: očitovanja inženjera konzorcija Eptisa & Ce na „Mišljenje Povjerenstva na revizorske nalaze tehničko-tehnološke dokumentacije za izgradnju centralne zone za gospodarenje otpadom i opravdanost odabira tehnologije obrađivanja otpada″, od 14. listopada 2013. godine.
3. Nalaže se Primorsko-goranskoj županiji da u roku od 8 dana od dana primitka ovog rješenja postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ……… (dalje u tekstu: žalitelj), temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., a u vezi s člankom 15. stavkom 3. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, zbog toga što je pristup zatraženoj informaciji ograničen jer bi se povrijedilo pravo intelektualnog vlasništva.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj najprije iznosi kronologiju svojih ranijih traženja informacija od istog tijela javne vlasti, a vezano za Zaključke Županijske skupštine Primorsko-goranske županije o prihvaćanju MIšljenja Povjerenstva za davanje mišljenja na revizorske nalaze tehničko-tehnološke dokumentacije za izgradnju Županijskog centra gospodarenja otpadom Marišćina (dalje u tekstu: ŽCGO Marišćina) od strane Županijske skupštine Primorsko-goranske županije, zaduživanju Ekoplusa d.o.o. da poduzme sve potrebne aktivnosti u svrhu poboljšanja projekta prema navedenom mišljenju te da o poduzetom u roku od 90 dana izvijesti Župana navedene županije. Nadalje, žalitelj navodi kako je Ekoplus d.o.o. postupajući po tome zaključku dostavio županu očitovanje na zaključke Skupštine od 18.7.2013. godine koje je izradio nadzorni inženjer na mišljenje Povjerenstva te su članovi skupštine zatražili da se skupštinu upozna sa navedenim očitovanjem. Također, navodi kako je Župan vezano za navedeno traženje zatražio mišljenje Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost o tome može li se isto očitovanje prezentirati skupštini te fizičkim i pravnim osobama, na što je dobio odgovor da je projekt Centralne zone sufinanciran sredstvima Europske unije te da se ne može bez suglasnosti izvođača koristiti, umnožavati ili dostavljati trećim osobama projektnu dokumentaciju izvođača. Žalitelj nadalje navodi kako smatra upitnim argumente iz osporenog rješenja vezano za ograničenje informacije zbog zaštite intelektualnog vlasništva. Žalitelj pojašnjava da je ranije naručena revizija projekta ŽCGO Marišćina zbog vrlo ozbiljnih primjedbi na njegovu kvalitetu i opravdanost po svim kriterijima, a slijedom navedenog su izrađene tri revizije poznatih stručnjaka, do kojih je bilo gotovo nemoguće doći, iako se radi o problematici koja je izuzetno značajna za javnost a osobito za izravno ugroženo stanovništvo na području pored ŽCGO Marišćina. Nadalje, naglašava kako je bilo potrebno nekoliko mjeseci da na koncu dobije na uvid iste revizije, a za koje naglašava da su bile izrazito negativne u pogledu projekta ŽCGO Marišćina. Žalitelj se nadalje pita zbog čega su izrađene gore navedene revizije koje su inicirale izradu u njegovom zahtjevu zatraženog očitovanja, kada se do navedene informacije ne može doći te da ograničavanjem tražene informacije tijelo javne vlasti omalovažava i revizije i njihove autore, članove skupštine te njega kao građanina, koji po ustavu ima pravo dobivanja iste informacije od tijela javne vlasti, jer je po njemu traženo očitovanje logičan slijed informacija nakon revizija i izražava sumnju da tijelo javne vlasti namjerno skriva informacije, bez kojih su same revizije nedorečene pa irelevantno to što su mu iste omogućene. Žalitelj zaključuje da je traženje mišljenja o dozvoli prezentacije predmetne informacije poslužilo samo kao izlika da se ista informacija zapravo onemogući jer je jedno projektna dokumentacija izvođača, a drugo stručno mišljenje Povjerenstva za davanje mišljenja na revizorske nalaze odnosno očitovanje nadzornog inženjera na navedeno mišljenje. Žalitelj ističe da se ovako značajna problematika ne bi smjela rješavati na kako navodi netransparentan način jer je politika gospodarenja otpadom od nacionalnog značaja a temelj demokracije transparentnost tijela javne vlasti. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je osnovana.
Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su sve informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.
Uvidom u spis predmeta razvidno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 29. listopada 2013. godine zatražio od Primorsko-goranske županije, kao tijela javne vlasti, da mu dostave očitovanje koje je Župan PGŽ dobio od Ekoplus d.o.o. na tvrdnje i zahtjeve triju revizora u vezi realizacije projekta CZGO Marišćina a koje je od Ekoplus d.o.o. tražila Županijska skupština. Nadalje, utvrđeno je da je Primorsko-goranska županija dopisom KLASA: 021-04/13-04/13, URBROJ: 2170/1-01-01/5-14-2 od 21. siječnja 2014. godine, povodom predmetnog zahtjeva zatražila od Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost mišljenje o tome može li se u predmetnom zahtjevu zatražena informacija prezentirati članovima skupštine Primorsko-goranske županije te trećim fizičkim i pravnim osobama te da se navedeni Fond po navedenom traženju dopisom Klasa: 351-01/06-01/174, Ur.br.: 563-07-02/163-14-98 od 11. veljače 2014. godine očitovao kako je izvješće inženjera od 14. listopada 2013. godine izrađeno prema zahtjevu Ekoplusa d.o.o. kao krajnjeg korisnika i predstavlja neslužbeno mišljenje inženjera te kako ono nije dio Ugovora o nadzoru radova za projekt izgradnje ŽCGO Marišćina ni bilo kakve tehničke dokumentacije, da nije definirano zakonskom regulativom, da nije u opisu poslova inženjera prema ugovoru te da se može smatrati isključivo neobvezujućim i samo kao pomoć krajnjem korisniku te u internim diskusijama s krajnjim korisnikom i naručiteljem. U citiranom dopisu se navodi i to da naručitelj ne može bez suglasnosti izvođača koristiti, umnožavati ili dostavljati trećim osobama projektnu dokumentaciju izvođača s drugom svrhom osim one koja je dozvoljena ugovorom o radovima izgradnje. Iz spisa predmeta je također razvidno da je Primorsko-goranska županija povodom predmetnog zahtjeva donijela osporeno rješenje KLASA: 032-02/13-03/19, URBROJ: 2170/1-01-01/5-14-46 od 16. travnja 2014. godine, kojim je odbila zahtjev žalitelja, temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., a u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što bi omogućavanje tražene informacije povrijedilo pravo intelektualnog vlasništva.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama u skladu s načelima otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
U žalbenom postupku Povjerenici za informiranje dostavljena je informacija koja je predmet ovog postupka, a iz cjelokupne dokumentacije u spisu predmeta nije razvidno da je tijelo javne vlasti provelo test razmjernosti i javnog interesa, iako je uskratilo žalitelju traženu informaciju, jer se u spisu ne nalazi nikakva dokumentacija iz koje bi bio vidljiv postupak provođenja testa razmjernosti i javnog interesa u prvostupanjskom postupku.
Stoga je Povjerenica za informiranje u žalbenom postupku razmotrila je li žalitelju moguće odobriti pristup zatraženoj informaciji, a također i utvrdila da li se pristup traženoj informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavka 2. i 3. ovog Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj: 56/90., 135/97., 8/98., 113/00.,124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 5/14. - pročišćeni tekst) jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.
Člankom 15. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je u kojim slučajevima tijelo javne vlasti može ograničiti pristup informacijama.
Odredbom članka 15. stavka 3. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako postoje osnove sumnje da bi njezino objavljivanje povrijedilo pravo intelektualnog vlasništva, osim u slučaju izričitoga pisanoga pristanka autora ili vlasnika.
Odredbom članka 16. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavka 3. ovog Zakona, dužno, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa.
Uvidom u osporeno rješenje utvrđeno je da se u istom navodi kako je u dopisu Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost navedeno da je prema Ugovoru o radovima za projekt izgradnje ŽCGO Marišćina, potpisanog između Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost kao naručitelja i konzorcija Helector - GP Krk d.d. kao izvođača, izvođač odgovoran za projektiranje i izvođenje radova te da zadržava autorsko pravo i druga prava intelektualnog vlasništva na projektnoj dokumentaciji koju je izradio ili dao izraditi. No, iz dopisa kojim se na traženje Primorsko-goranske županije istoj očitovao Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost je vidljivo kako predmetna informacija ne spada u projektnu dokumentaciju izvođača, a koja bi u tome slučaju eventualno mogla biti zaštićena kao intelektualno vlasništvo te da je Primorsko-goranska županija pogrešno utvrdila činjenično stanje te pogrešno primijenila Zakon o pravu na pristup informacijama kao materijalno pravo. Nadalje, iz istog je dopisa vidljivo kako je predmetna informacija neobvezujuće mišljenje inženjera koje je zatražio krajnji korisnik Ekoplus d.o.o., koji je nakon završetka čitavog projekta, kao operater postrojenja te nakon izdavanja uporabne dozvole trebao preuzeti postrojenje od izvođača te upravljati istim. Iz obrazloženja osporenog rješenja razvidno je da je zatražena informacija uskraćena jer se ne može, kako se u istom navodi, dostavljati trećima projektna dokumentacija izvođača bez njegove suglasnosti, no u ovom slučaju se uopće ne radi o dokumentaciji izvođača, nego se radi o neobvezujućem mišljenju inženjera tvrtke koja u cijelom projektu ima ulogu konzultanta naručitelja, pri kojima vrši usluge nadzora nad gradnjom prema uvjetima ugovora te nadzornog inženjera sukladno Zakonu o prostornom planiranju i gradnji. Dakle, iz dokumentacije u spisu je utvrđeno da se u predmetnom slučaju radi o očitovanju koje je inženjer konzorcija Eptisa & CE dao krajnjem korisniku, trgovačkom društvu Ekoplus d.o.o., a na Mišljenje Povjerenstva na revizorske nalaze tehničko-tehnološke dokumentacije za izgradnju ŽCGO Marišćina i opravdanost odabira tehnologije obrađivanja otpada (zatraženo pismom od 22. srpnja 2013. godine), pri čemu se svakako treba napomenuti kako su navedeni revizorski nalazi u trenutku podnošenja predmetnog zahtjeva već bili dostupni žalitelju odnosno javnosti.
Nakon izvršenog uvida u sadržaj predmetnim zahtjevom zatražene informacije – očitovanja inženjera konzorcija Eptisa & Ce na „Mišljenje Povjerenstva na revizorske nalaze tehničko-tehnološke dokumentacije za izgradnju centralne zone za gospodarenje otpadom i opravdanost odabira tehnologije obrađivanja otpada″, od 14. listopada 2013. godine - te razmatranja mogućih razloga za ograničenje pristupa informaciji iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, Povjerenica za informiranje je mišljenja kako bi navedeno očitovanje trebao biti dostupno žalitelju odnosno javnosti, jer ne nalazi razloge za ograničenje informacija propisane istom odredbom Zakona o pravu na pristup informacijama.
Naime, u predmetnom neslužbenom očitovanju inženjera se čak ne navodi niti ime inženjera koji ga je izradio nego je na istom potpisnik pravna osoba kao konzultant te je navedena fizička osoba koja je ovlaštena za zastupanje trgovačkog društva Ekoplus d.o.o., kao osoba kojoj se isto daje, a koji podatak o imenu i prezimenu istog je javno dostupna informacija. Dakle, iz obrazloženja osporenog rješenja nije razvidno na koji bi se način omogućavanjem predmetne informacije žalitelju moglo povrijediti pravo intelektualnog vlasništva, jer isto nema obilježja zakonom zaštićenog autorskog djela odnosno intelektualnog vlasništva. Povjerenica za informiranje je mišljenja da neobvezujuće očitovanje inženjera koje je izrađeno kao pomoć krajnjem korisniku ne može predstavljati autorsko djelo sukladno članku 5. stavku 1. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima („Narodne novine“, broj 167/03., 79/07., 80/11., 125/11., 141/13., 127/14.), pa stoga pozivanje na ograničenje informacije zbog zaštite intelektualnog vlasništva iz osporenog rješenja ne predstavlja zakonski razlog uskrate predmetne informacije. Budući da je utvrđeno da ne postoje zakonska ograničenja iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama u pogledu odlučivanja o dostupnosti predmetne informacije nije potrebno provoditi test razmjernosti i javnog interesa propisan člankom 16. navedenog zakona.
S obzirom da u žalbenom postupku nisu utvrđeni razlozi za ograničenje informacija navedeni u članku 15. Zakona o pravu na pristup informacijama žalitelju se odobrava pristup zatraženoj informaciji.
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.
Stoga je na temelju članka 117. stavka 1. točke 1. i 4. Zakona o općem upravnom postupku i članka 25. stavka 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješeno kao izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENICA ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.