KLASA: UP/II-008-07/15-01/148
URBROJ: 401-01/04-16-05
Zagreb, 17. kolovoza 2016.
Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13.), povodom žalbe ……… iz Zagreba, ………, izjavljene protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Broj: 511-01-43-UP/I-1340/2015 od 12. ožujka 2015. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Broj: 511-01-43-UP/I-1340/2015 od 12. ožujka 2015. godine.
2. Odobrava se ……… dostava traženih informacija: „1.Tko trenutno obavlja poslove Voditelja službe organiziranog kriminaliteta u Ravnateljstvu policije, Upravi kriminalističke policije, Policijskog nacionalnog ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, Službe organiziranog kriminaliteta?, 2. Na temelju čega je izabran/imenovan i na temelju kojeg akta prima plaću za radno mjesto Voditelj službe organiziranog kriminaliteta? i 3. Do kada mu traje mandat ili do kada će obavljati poslove Voditelja službe organiziranog kriminaliteta?“
3. Nalaže se Ministarstvu unutarnjih poslova da u roku od 8 dana od dana primitka ovog rješenja postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev ……… (u daljnjem tekstu: žalitelj) za ostvarivanjem prava na pristup informacijama temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., a u vezi članka 15. stavka 2. točke 1. i članka 16. Zakona o pravu na pristup informacijama jer je informacija klasificirana stupnjem tajnosti, sukladno zakonu kojim se uređuje tajnost podataka.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi da ulaže žalbu zbog nepravilne primjene propisnih rokova iz odredaba Zakona o općem upravnom postupku i Zakona o pravu na pristup informacijama, pogrešnog tumačenja i primjene materijalnih propisa Zakona o pravu na pristup informacijama, Pravilnika o tajnosti službenih podataka Ministarstva unutarnjih poslova („Narodne novine“, broj 107/12), Zakon o tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 79/07 i 86/12), Direktive 2003/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. studenog 2003. o ponovnoj uporabi informacija javnog sektora i Uredbe 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije. Nadalje navodi da je Ministarstvo unutarnjih poslova nepravilno primijenilo propisane rokove jer je sukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama tijelo javne vlasti dužno o produženju roka za rješavanje obavijestiti podnositelja bez odgode, a najkasnije u roku od 8 dana od zaprimanja urednog zahtjeva i navesti razloge zbog kojih je taj rok produžen, što Ministarstvo unutarnjih poslova nije napravilo, te nije navelo razloge zbog kojih je taj rok produžio već je samo navelo „… iz razloga navedenog u članku 22. stavku 1. točci 4. istoga Zakona“. Ističe kako Ministarstvo unutarnjih poslova također nije navelo da će informaciju i mišljenje tražiti izvan sjedišta tijela javne vlasti, te je nepotrebno uputilo zahtjev Uredu vijeća za nacionalnu sigurnost čime je samo nepotrebno odugovlačio postupak i time prekršio propisane rokove za odgovor. Žalitelj navodi kako više od 20 godina radi u Ministarstvu unutarnjih poslova, te je više puta premještan i raspoređivan rješenjima navedenog Ministarstva, te nikad nije dobio rješenje o premještaju ili rasporedu ili o plaći koje je klasificirano stupnjem tajnosti „OGRANIČENO“, a niti je čuo da drugi policijski službenici Ministarstva unutarnjih poslova dobivaju rješenja o rasporedu, rješenja o premještaju rješenja o izboru kandidata i rješenja o plaći koja su klasificirana stupnjem tajnosti „OGRANIČENO“ ili bilo kojom drugom klasifikacijom stupnja tajnosti, osim rješenja koja se donose za policijske službenike Službe posebnih kriminalističkih poslova i Službe za zaštitu svjedoka Ravnateljstva policije. Također navodi kako nikada nije čuo niti pročitao da su bilo koji podaci navedeni u Uredbi o raspisivanju i provedbi javnog natječaja i internog oglasa u državnoj službi ili neki drugi važeći propisi vezani uz navedeni natječaj, klasificirani stupnjem tajnosti „OGRANIČENO“ niti su bilo koji drugi podaci i radnje raznih tijela javne vlasti vezani uz provođenje javnog natječaja i internog oglasa, te dokumenti koje sastavljaju klasificirani stupnjem tajnosti „OGRANIČENO“. Ističe kako niti jedan zatraženi podatak nije klasificiran stupnjem tajnosti „OGRANIČENO“, a on nije tražio podatke sadržane u kadrovskim evidencijama Ministarstva unutarnjih poslova koje su klasificirane stupnjem tajnosti „OGRANIČENO“. Također ističe kada javno na državnoj ili privatnoj televiziji gostuje neki policijski službenik ili rukovoditelj Ministarstva unutarnjih poslova više puta na ekranu piše njegovo ime i radno mjesto, a upravo je to informacija koju je tražio. Žalitelj navodi kako se druga informacija koju je tražio odnosi na temelju kojeg je akta izabran, imenovan i na temelju kojeg akta prima plaću, a iz navedenih dokaza je jasno da niti jedan zakon ili podzakonski akt nije klasificiran stupnjem tajnosti „OGRANIČENO“ ili bilo kojom drugom klasifikacijskom oznakom tajnosti koji se odnosi na provođenja javnog natječaja i internog oglasa. Zaključuje kako se postavlja pitanje kakva su to stručna mišljenja vlasnika podataka, tko ih je donio, na temelju kojih propisa, kojim bi svako objavljivanje i neovlašteno otkrivanje takvih podataka naštetilo djelovanju i izvršavanju zadaća Ministarstva unutarnjih poslova, te ih se i dalje treba klasificirati stupnjem tajnosti „OGRANIČENO“. Ističe kako je navedeno u suprotnosti s mišljenjem pomoćnice ministra ……… Broj: 511-01-152-37589/2013 od 27. svibnja 2013. godine koja navodi kako takvi podaci nisu klasificirani stupnjem tajnosti, te je povodom žalbe potrebno službenicima Odbora omogućiti uvid u propise kojima se utvrđuju uvjeti za raspored na radno mjesto, opis poslova i mjerila za izračun plaće podnositelja žalbe, a koju žalbu je on u propisanom roku i podnio upravo za radno mjesto Voditelja službe organiziranog kriminaliteta i kao stranka u postupku temeljem važećih zakona ima pravo uvida u spis kako bi ostvario „jednakost oružja“. Navodi kako ima također pravo i na zatražen informacije budući je čuo „javnim pogovorom“ da izabrani kandidat koji zbog žalbe nikada nije bio i raspoređen, je smijenjen i te poslove obavlja netko drugi tko se nije javio na natječaj na se on javio i udovoljio svim propisanim kriterijima, stoga kao stranka u postupku ima pravo na zatražene informacije. Pored navedenog ističe kako je na propisani način upoznat s načinom postupanja s klasificiranim podacima stupnja tajnosti „OGRANIČENO“, pa su netočni navodi da bi neovlašteno otkrivanje takvih podataka naštetilo djelovanju i izvršavanju zadaća Ministarstva. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je osnovana.
Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.
Uvidom u spise predmeta utvrđeno je da žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 19. siječnja 2015. godine zatražio od Ministarstva unutarnjih poslova da mu se dostave sljedeće informacije: „1. Tko trenutno obavlja poslove Voditelja službe organiziranog kriminaliteta u Ravnateljstvu policije, Upravi kriminalističke policije, Policijskog nacionalnog ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, Službe organiziranog kriminaliteta?, 2. Na temelju čega je izabran/imenovan i na temelju kojeg akta prima plaću za radno mjesto Voditelj službe organiziranog kriminaliteta? i 3. Do kada mu traje mandat ili do kada će obavljati poslove Voditelja službe organiziranog kriminaliteta?“ Nadalje je utvrđeno da je Ministarstvo unutarnjih poslova produžilo rok za rješavanje predmetnog zahtjeva iz razloga navedenog u članku 22. stavku 4. točci 4. Zakona o pravu na pristup informacijama i o tome dopisom Broj: 511-01-43-152-7/15 od 27. siječnja 2015. godine obavijestilo žalitelja. Rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Broj: 511-01-43-UP/I-1340/2015 od 12. ožujka 2015. godine odbijen je zahtjev žalitelja temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., a u vezi članka 15. stavka 2. točke 1. i članka 16. Zakona o pravu na pristup informacijama jer je informacija klasificirana stupnjem tajnosti, sukladno zakonu kojim se uređuje tajnost podataka.
U obrazloženju pobijanog rješenja Ministarstvo unutarnjih poslova navodi kako su sukladno članku 11. stavku 1. podstavku 39. Pravilnika o tajnosti službenih podataka Ministarstva unutarnjih poslova podaci sadržani u kadrovskim evidencijama Ministarstva klasificirani oznakom tajnosti „OGRANIČENO“, kao i da je stručno mišljenje vlasnika podatka da bi svako objavljivanje takvih podataka naštetilo djelovanju i izvršavanju zadaća Ministarstva unutarnjih poslova u obavljanju poslova iz članka 5. Zakona o tajnosti podataka te je iste i dalje potrebno sukladno članku 9. Zakona o tajnosti podataka i članku 11. Pravilnika o tajnosti službenih podataka Ministarstva unutarnjih poslova, klasificirati stupnjem tajnosti „OGRANIČENO“.
Iz spisa predmeta razvidno je da je Ministarstvo unutarnjih poslova zatražilo sukladno članku 16. Zakona o pravu na pristup informacijama mišljenje Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost, te da je Ured vijeća za nacionalnu sigurnost dao mišljenje KLASA: 008-01/15-01/02, URBROJ: 50439-05/22-15-02 od 26. veljače 2015. godine.
U žalbenom postupku na temelju dokumentacije spisa predmeta, a osobito imajući u vidu navedeno mišljenje Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost, utvrđeno je da Ministarstvo unutarnjih poslova iako je uskratilo žalitelju tražene informacije nije navelo koja bi to konkretno šteta nastala po Ministarstvo unutarnjih poslova odnosno na koji bi način informacije o djelatniku koji obavlja poslove predmetnog radnog mjesta naštetilo djelovanju i izvršavanju zadaća Ministarstva u obavljanju poslova iz njegove nadležnosti. Nadalje je utvrđeno da je Ministarstvo unutarnjih poslova dužno posebno voditi računa o zaštiti identiteta određenog dijela svojih djelatnika, međutim u toj skupini se ne nalazi i Služba organiziranog kriminaliteta. Odredbom članka 11. stavka 1. podstavka 39. Pravilnika o tajnosti službenih podataka Ministarstva unutarnjih poslova propisano je da se oznakom „OGRANIČENO“ označavaju podaci i svi izvori podataka čije bi neovlašteno otkrivanje naštetilo djelovanju i izvršavanju zadaća Ministarstva u obavljanju poslova iz njegove nadležnosti, a osobito sljedeći podaci: sadržani u kadrovskim evidencijama Ministarstva. Tumačenje da su svi podaci sadržani u kadrovskim evidencijama Ministarstva klasificirani odnosno da je klasificiran svaki pojedinačni podatak iz kadrovske evidencije, o svakom djelatniku i radnom mjestu na koje je raspoređen je preopćenito.
Iz spisa predmeta je razvidno da je nakon provedenog testa razmjernosti i javnog interesa Ministarstvo unutarnjih poslova ocijenilo kako prevladava potreba zaštite prava na ograničenje pristupa informaciji u odnosu na javni interes odnosno interes podnositelja zahtjeva za dostavom zatraženih informacija.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Zakon o pravu na pristup informacijama definira pravo na pristup informacijama kao pravo koje obuhvaća pravo korisnika na traženje i dobivanje informacije, kao i obvezu tijela javne vlasti da omogući pristup zatraženoj informaciji, odnosno da objavljuje informacije neovisno o postavljenom zahtjevu kada takvo objavljivanje proizlazi iz obveze određene zakonom ili drugim propisom. Proaktivna objava informacija obvezuje tijela javne vlasti da kontinuirano i samoinicijativno objavljuju pojedine skupine informacija, za koja ne postoje zakonska ograničenja, s ciljem da se učine lako dostupnim općoj javnosti. U članku 10. Zakona o pravu na pristup informacija propisana je proaktivna objava informacija, te se navedena obveza odnosi na sva tijela javne vlasti, neovisno o njihovom organizacijskom obliku i veličini. Odredbom članka 10. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je kako su tijela javne vlasti obvezna na internetskim stranicama na lako pretraživ način objavljivati određene informacije koje su od općeg interesa, a koji se u osnovi mogu svrstati u nekoliko skupina: transparentnost u donošenju odluka, transparentnost okvira rada i planiranja, financijska transparentnost i transparentnost u pružanju usluga i komunikaciji s korisnicima. Tako je primjerice člankom 10. stavkom 1. točkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano da su tijela javne vlasti obvezna na internetskim stranicama objaviti na lako pretraživ način informacije o svom unutarnjem ustrojstvu, s imenima čelnika tijela i voditelja ustrojstvenih jedinica i njihovim podacima za kontakt.
Iz tiskanih medija, nastupa u radijskim i televizijskim emisijama razvidno je da se javno objavljuju imena i prezimena policijskih službenika, a primjeri takvih objava nalaze se na sljedećim linkovima:
- http://dubrovacki.hr/clanak/67197/zahvalnice-ministra-mup-dubrovackim-policajcima,
- http://zg-magazin.com.hr/pauci-ce-dizati-nepropisno-parkirana-vozila-bez-naloga-policije/,
- http://www.soundset.hr/vijesti/zagreb-i-okolica/krece-operativna-akcija-mir-i-dobro,
- https://medjimurje.hr/aktualno/arhiva/novi-voditelji-sluzbi-u-policijskoj-upravi-medimurskoj-6170/,
Nadalje, na stranicama Ministarstva unutarnjih poslova, primjerice na linku http://www.mup.hr/230727/16.aspx navodi se ime i prezime voditeljice Službe prevencije u Ravnateljstvu policije, ime i prezime voditelja Službe kriminalističke policije PU vukovarsko-srijemske, a na linku http://www.mup.hr/129202.aspx navodi se ne samo ime i prezime već i datum i mjesto rođenja, obrazovanje i kvalifikacije, radno iskustvo i odlikovanja Glavnog ravnatelja policije.
Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi kako Ured vijeća za nacionalnu sigurnost ocjenjuje da u konkretnom slučaju ne postoji javni već isključivo privatni interes podnositelja zahtjeva vezano za dostavu podataka od odabiru kandidata za radno mjesto slijedom čega ne nalazi osnove za donošenje ocjene o razmjernosti prava na pristup informacijama u odnosu na vrijednosti koje se štite klasificiranjem podataka budući je sukladno članku 16. Zakona o pravu na pristup informacijama razmjernost između prava na pristup i zaštite vrijednosti dužan ocijeniti vlasnik podatak kada postoji javni interes. U obrazloženju pobijanog rješenja se navodi kako se mišljenje Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost člankom 16. Zakona o pravu na pristup informacijama ne utvrđuje kao obvezujuće već je vlasnik podatka taj koji je isključivo ovlašten donijeti konačnu ocjenu o razmjernosti prava i zaštite vrijednosti iz članka 6., 7., 8. i 9. Zakona o tajnosti podataka te odlučiti o zadržavanju stupnja tajnosti, promijeni stupnja tajnosti ili njegovoj deklasifikaciji (potpunoj ili djelomičnoj).
Iz spisa predmeta je vidljivo da je žalitelj zatražio podatke koji se odnose na popunu radnih mjesta rukovodećih radnih mjesta iz članka 62. Zakona o policiji („Narodne novine“, broj 34/11., 130/12., 89/14., 151/14.) koji je bio važeći u vrijeme podnošenja zahtjeva, te da je za rukovodreće radno mjesto voditelja službe organiziranog kriminaliteta proveden interni natječaj. Zatražene informacije su dokumenti kojima se određuje obavljanje posla i isplata plaće, a odnosi se na proveden natječajni postupak za radno mjesto voditelja Službe organiziranog kriminaliteta u Policijskom nacionalnom uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, koje predstavlja radno mjesto rukovodećeg policijskog službenika.
Ispitujući pravilnu provedbu testa razmjernosti i javnog interesa postavlja se pitanje kako je moguće da se imena i prezimena službenika Ministarstva unutarnjih poslova javno objavljuju u medijima, ako su ista klasificirana. Dakle, očito je da svaki podatak iz kadrovske evidencije ne može biti klasificiran. Primjerice žalitelj navodi kako više od 20 godina radi u Ministarstvu unutarnjih poslova, te je više puta premještan i raspoređivan rješenjima navedenog Ministarstva, te nikad nije dobio rješenje o premještaju ili rasporedu ili o plaći koje je klasificirano stupnjem tajnosti „OGRANIČENO“.
Člankom 62. Zakona o policiji je propisano da se slobodna radna mjesta rukovodećih policijskih službenika koja nisu navedena u članku 60. stavku 1. ovoga Zakona, osim rukovodećih radnih mjesta potkategorije niži rukovoditelj, oglašavaju putem internog oglasa i popunjavaju premještajem ili rasporedom.
Odlučivanje o prijamu, rasporedu, izboru, imenovanju, razrješenju, premještaju, plaći, drugim pravima, obvezama i odgovornostima te prestanku službe policijskog službenika upravna je stvar, što je propisano člankom 46. Zakona o policiji.
Nadalje, člankom 32. stavkom 1. i 2. Zakona o policiji propisano je da je policijski službenik dužan poslove radnog mjesta na koje je raspoređen obavljati sukladno opisu poslova toga radnog mjesta. Policijski službenik dužan je po pisanom nalogu nadređenog rukovoditelja obavljati poslove drugog radnog mjesta ako je za to osposobljen.
Odlučivanje o rasporedu na radno mjesto te drugim pravima i obvezama državnih službenika, kao i prestanku državne službe, prema članku 63. Zakona o državnim službenicima je upravna stvar.
Prema članku 8. Uredbe o plaćama policijskih službenika („Narodne novine“, broj 129/11, 82/12, 25/13, 140/13, 32/15), koja je bila na snazi u vrijeme podnošenja žaliteljevog zahtjeva za pristup informacijama propisano je da ministar unutarnjih poslova ili osoba kojoj je u opisu poslova donošenje rješenja sukladno propisima o ustrojstvu Ministarstva unutarnjih poslova, donosi rješenje o plaći.
Žalitelj je uz žalbu priložio mišljenje Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za pravne poslove u ljudske potencijala, Broj: 511-01-152-37589/2013 od 27. svibnja 2013. godine u kojem se navodi kako prvostupanjska rješenja navedenog Ministarstva, u kojima su sadržani opisi poslova pojedinog radnog mjesta nisu označena stupnjem tajnosti, osim rješenja koja se donose za policijske službenike Službe posebnih kriminalističkih poslova i Službe za zaštitu svjedoka Ravnateljstva policije, koja su označena oznakom „OGRANIČENO“.
Člankom 4. stavkom 1. Uredbe o načinu označavanja klasificiranih podataka, sadržaju i izgledu uvjerenja o obavljenoj sigurnosnoj provjeri i izjave o postupanju s klasificiranim podacima („Narodne novine“, broj 102/07.) propisuje se način označavanja stupnja tajnosti klasificiranih podataka na dokumentima.
Iz citiranih propisa je vidljivo da informacije koje je žalitelj tražio predstavljaju dokumente, a ti dokumenti ukoliko su klasificirani trebaju biti sukladno Uredbi o načinu označavanja klasificiranih podataka, sadržaju i izgledu uvjerenja o obavljenoj sigurnosnoj provjeri i izjave o postupanju s klasificiranim podacima i označeni kao takvi, što u konkretnom slučaju nije napravljeno. Zatraženi podaci se odnose na pojedinačno radno mjesto, a ne dostavu svih podataka iz kadrovskih evidencija ili drugih podataka koji bi sukladno članku 11. stavku 1. podstavku 39. Pravilnika o tajnosti službenih podataka Ministarstva unutarnjih poslova podaci sadržani u kadrovskim evidencijama Ministarstva klasificirani oznakom tajnosti „OGRANIČENO“.
Naime, nije sporno da Ministarstvo unutarnjih poslova treba štiti određeni identitet pojedinih zaposlenika i da određeni podaci iz kadrovske evidencije trebaju biti označeni određenim stupnjem tajnosti.
Međutim, s obzirom da u ovom slučaju nije utvrđeno da su zatražene informacije označene kao klasificirane, Povjerenica za informiranje ne nalazi zakonsko ograničenje u smislu članka 15. stavka 2. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama. Međutim, nesporno je da dokumenti koje je žalitelj zatražio sadrže osobne podatke. U odnosu na zaštitu osobnih podataka potrebno je naglasiti da kada utvrdimo da je nešto osobni podatak to automatski ne znači da je on i u navedenom slučaju zaštićen, a u konkretnom se slučaju traže osobni podaci fizičke osobe koji su vezani uz radno mjesto osoba koje su raspoređena na radna mjesta u tijelu javne vlasti u konkretnom slučaju Ministarstvu unutarnjih poslova i koje osobe ne rade u privatnom svojstvu nego u službenom svojstvu u tijelu državne uprave.
U provedenom postupku je utvrđeno da bi zatražene informacije trebale biti dostupne, a osobito imajući u vidu odredbu članka 10. stavka 1. točke 7., a također i članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama kojom je propisano da su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak, a što nije situacija u konkretnom slučaju. Stoga ne bi dolazilo do kršenja odredbi Zakona o zaštiti osobnih podataka kada bi se dostavili informacije koja sadržavaju podatke koje je žalitelj zatražio, a također kada bi se objavilo na ime voditelja ustrojstvene jedince objavilo na internetskoj stranici, a u odnosu na postupke zapošljavanja potrebno je osigurati transparentnost.
Pored svega navedenog osobe koje su zaposlene u Ministarstvu unutarnjih poslova dobivaju plaću iz državnog proračuna, pa je logično da postoji i interes javnosti da zna u što se troše državna sredstva i tko su te osobe i koje poslove obavljaju. Osim toga, informacije koje je žalitelj tražio može bilo kada tražiti bilo koja fizička ili pravna osoba, domaća ili strana, pa je očito da ne postoji samo interes žalitelja kao sudionika natječaja, već i javni interes.
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.
Stoga je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku i članka 25. stavka 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješeno kao u izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENICA ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.