KLASA: UP/II-008-07/15-01/406
URBROJ: 401-01/05-16-06
Zagreb, 4. 7. 2016.
Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ……… iz Zagreba, ………, izjavljene protiv rješenja Agencije za znanost i visoko obrazovanje, KLASA: 008-01/14-02/0001, URBROJ: 355-01-15-8 od 10. rujna 2015. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Agencije za znanost i visoko obrazovanje, KLASA: 008-01/14-02/0001, URBROJ: 355-01-15-8 od 10. rujna 2015. godine.
2. Predmet se dostavlja prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
O b r a z l o ž e n j e
Pobijanim rješenjem Agencija za znanost i visoko obrazovanje (u daljnjem tekstu: Agencija) je odbila zahtjev za pristup informacijama ……… (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 28. 8. 2015. godine temeljem članka 23. stavka 5., a vezano uz članak 15. stavak 1., članak 15. stavak 3. točku 1. i članak 15. stavak 4. točku 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da je u tijeku sudski postupak – kazneni postupak pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu protiv žalitelja, te s obzirom da je postupak izdavanja dopusnice Visokoj školi za komunikacijski menadžment još u tijeku, s obzirom da Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta odlučuje o ishodu postupka inicijalne akreditacije za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja, odnosno, dopusnica je u postupku izrade unutar drugog tijela javne vlasti, pa bi objavljivanje informacije prije dovršetka izrade cjelovite i konačne informacije, odnosno prije dovršetka postupka moglo ozbiljno narušiti proces njezine izrade, odnosno donošenja odluke o ishodu postupka.
Žalitelj je na pobijano rješenje pravovremeno izjavio žalbu Povjerenici za informiranje, u kojoj u bitnom navodi kako rješenje osporava u cijelosti, te sukladno članku 25. Zakona o pravu na pristup informacijama izjavljuje žalbu zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene zakona te zbog sumnje u spoznajnu manipulaciju zbog podčinjavanja određenoj vrsti interesa koji nisu javni. Žalitelj navodi kako je tijelo javne vlasti nepotpuno utvrdilo činjenično stanje da je razlog za ograničenje prava na pristup informacijama kazneni postupak protiv njega, s obzirom da izdavanje dopusnice za privatnu Visoku školu za komunikacijski menadžment nije predmet kaznenog postupka po privatnoj tužbi, već proces inicijalne akreditacije Visoku školu za komunikacijski menadžment za komunikacijski menadžment, što su dva odvojena postupka. Žalitelj dalje navodi kako je na tako utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenjen Zakon o pravu na pristup informacijama, jer je s uvjetima za izdavanje dopusnice isključivo mjerodavna Agencija, te da je postupak izdavanja akreditacijske preporuke u Agenciji završen, stoga zabrana pristupu informacijama u tom tijelu nije zakonita. Žalitelj navodi da bi se takva argumentacija možda mogla koristiti u Ministarstvu znanosti obrazovanja i sporta, da je žalitelj od njih tražio pristup informacijama o dostupnici, jer prema podacima iz pobijanog rješenja ona još nije izdana. Žalitelj navodi kako je postupak izdavanja dopusnice javan, financira se sredstvima državnog proračuna, sve informacije bi trebale biti javne i pregledne radi zaštite javnoga interesa, te ako je postupak proveden zakonito, udovoljavanje zahtjevu za pristup informacijama ni na koji način ne može narušiti proces izdavanja dopusnice, navlastito kad je izdana akreditacijska preporuka. U Agenciji je taj postupak završen, pa se ne može pozivati na odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama koje se odnose na ograničenje pristupa jer je izrada informacije u tijeku. Žalitelj završno navodi kako postoji opravdana sumnja da se pobijanim rješenjem sprječava pristup informacijama povezanim s uvjetima za izdavanje dopusnice za Visoku školu za komunikacijski menadžment zbog moguće spoznaje manipulacije zbog podčinjavnja određenoj vrsti interesa koji nisu javni. Žalitelj temeljem navedenih razloga predlaže Povjerenici za informiranje da uvaži njegovu žalbu, poništi rješenje tijela javne vlasti i omogući mu pristup zatraženoj informaciji.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spis predmeta je utvrđeno kako je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 28. 8. 2015. godine zatražio sve informacije i dokumente povezane s uvjetima za izdavanje dopusnice za izvođenje stručnih studijskih programa Visoke školu za komunikacijski menadžment iz Zagreba.
U obrazloženju pobijanog rješenja Agencija navodi kako je provela test razmjernosti i javnog interesa prije donošenja odluke, te je utvrdilo da je ograničenje utemeljeno na zakonu, da je ograničenje prava na pristup informaciji usmjereno na postizanje legitimnog cilja, odnosno potrebu zaštite prava na ograničenje u smislu članka 15. stavaka 3. i 4. Zakona, te je ograničene nužno. Naime, omogućavanjem pristupa traženoj informaciji bio bi ozbiljno povrijeđen zaštićeni interes iz članka 15. stavaka 3. i 4. Zakona, i to u tolikoj mjeri da nipošto ne prevladava javni interes.
Povjerenica za informiranje je u žalbenom postupku utvrdila kako je Agencija, prilikom rješavanja žaliteljevog zahtjeva za pristup informacijama od 28. 8. 2015. godine, nepotpuno i pogrešno utvrdila činjenično stanje, te je neodgovarajuće primijenila odredbe materijalnog prava.
Činjenica da se protiv žalitelja vodi sudski postupak pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu ne može u ovom slučaju utjecati na rješavanje njegovog zahtjev za pristup informacijama, koji je neovisan od predmetnog sudskog postupka, odnosno Agencija je u ovom slučaju pogrešno primijenila odredbe članka15. stavka 1. te članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Naime, člankom 5. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano kako je korisnik prava na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija svaka domaća i strana fizička i pravna osoba. To znači da je istu informaciju kao i žalitelj mogla zatražiti i druga domaća i strana fizička i pravna osoba, te bi bilo potpuno irelevantno vodi li se protiv žalitelja sudski postupak u tom trenutku. Jedino je relevantno utvrditi je li na informaciji postoje ograničenja ili ne postoje, neovisno o pojedinačnom korisniku. Ako ne bi bilo ograničenja na informaciji, to znači da bi bilo koji korisnik mogao dobiti tu informaciju, a s obzirom na načelo jednakosti i nediskriminacije, mogao bi je dobiti i žalitelj.
Drugačija bi situacija bila kada bi korisnik, pa tako i žalitelj, od Općinskog kaznenog suda u Zagrebu zatražio informacije o tekućem postupku protiv žalitelja, te bi se u tom slučaju predmetni Sud mogao pozvati na zakonsko ograničenje vođenja sudskog postupka.
Drugim riječima, vođenje sudskog postupka protiv žalitelja ne utječe na rješavanje njegovog zahtjeva za pristup informacijama, stoga je u tom dijelu tijelo javne vlasti pogrešno primijenilo materijalno pravo.
Nadalje, ispitujući pravilnu provedbu testa razmjernosti i javnog interesa, razmatrani su argumenti koje je navela Agencija, te je utvrđeno kako Agencija nije dala konkretan razlog zbog kojeg bi ozbiljno bio povrijeđen zaštićeni interes, već je samo u obrazloženju rješenja tautološki ponavljalo argumentaciju kako ne prevladava javni interes jer bi bio povrijeđen zaštićeni interes.
Test razmjernosti i javnog interesa je procjena razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ako prevladava javni interes.
Kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno je utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. ovog Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.U drugostupanjskom postupku je ujedno uzeta u obzir i žaliteljeva tvrdnja da je s uvjetima za izdavanje dopusnice isključivo mjerodavna Agencija, te da je postupak izdavanja akreditacijske preporuke u Agenciji završen, stoga zabrana pristupu informacijama u tom tijelu nije zakonita. Agencija se u ponovnom postupku mora osvrnuti i na taj dio žaliteljevih navoda, te razmotriti opravdanost primjene članka 15. stavka 4. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da Agencija nije Povjerenici za informiranje sukladno svojim zakonskim obvezama dostavila cjelovit spis predmeta, čiji su sastavni dio zahtjevom zatražene informacije, a koji je nužan za postupanje u drugostupanjskom postupku po žalbi protiv rješenja prvostupanjskog tijela, stoga je na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku poništeno prvostupanjsko rješenje, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.
U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja te ih prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti odgovarajućim dokazima, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja riješiti ovu upravnu stvar.
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENICA ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.