KLASA: UP/II-008-04/13-01/203
URBROJ: 567-06/04-13-02
Zagreb, 10. srpnja 2013.
Agencija za zaštitu osobnih podataka na temelju članka 25. stavka 3., a u vezi članka 66. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13.), povodom žalbe ……… iz Zagreba, ………, zastupanog po punomoćniku ………, odvjetniku iz Zagreba, ………, izjavljene protiv rješenja Hrvatske narodne banke Ur.br. 810-II-818/R-2013 od 17.04.2013. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba ……… izjavljena protiv rješenja Hrvatske narodne banke Ur.br. 810-II-818/R-2013 od 17.04.2013. godine, kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev ……… za ostvarivanje prava na pristup informacijama, temeljem članka 23. stavka 5. točke 4., a u vezi članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama zbog toga što se tražena informacija ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu, u kojoj u bitnome navodi da je pobijanim rješenjem Hrvatske narodne banke odbijen njegov zahtjev da mu se pomogne u postupku ishođenja tj. da mu se dostavi podatak ispis po računu otvorenom u Zagrebačkoj banci d.d. Zagreb po osnovu Ugovora o garantnom depozitu zaključenom između trgovačkog društva Paka International d.o.o. Zagreb, kao deponenta i Zagrebačke banke d.d. Zagreb od dana 13.11.1990. godine do dana ishoda ispisa. Nadalje navodi da je svjestan činjenice da Hrvatska narodna banka ne raspolaže direktno s traženim podatkom, te da traženi podatak nalazi kod Zagrebačke banke d.d. Zagreb kao financijske institucije nad kojom Hrvatska narodna banka ima ingerencije. Također navodi da je nesporno da Hrvatska narodna banka obavlja poslove supervizije i nadzora u skladu sa zakonima kojima se uređuje poslovanje banaka, pa tako i Zagrebačke banke d.d. Zagreb, kao i kreditnih institucija, kreditnih unija, institucija za platni promet i sustava za namiru platnih transakcija, te jednako tako i uređivanje i unapređivanje sustava platnog prometa. Žalitelj navodi da je Hrvatska narodna banka nadležna za kontrolu zakonitosti poslovanja kreditnih institucija, među kojima su i banke, te da je težište njegova traženja u zakonitom poslovanju tj. kontroli zakonitosti poslovanja banke, a što je Hrvatska narodna banka dužna i zakonom obvezna činiti. Ističe da slijedom navedenog ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu zakona prilikom odlučivanja o njegovom zahtjevu. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je neosnovana.
Prema odredbi članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, tijelo javne vlasti rješenjem će odbiti zahtjev ako se traži informacija koja se ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. ovoga Zakona. Prema članku 5. stavku 1. točki 3. Zakona o pravu na pristup informacijama informacija je svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra ili u bilo kojem drugom obliku, neovisno o načinu na koji je prikazana (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis).
Uvidom u spise predmeta, utvrđeno je da je žalitelj dana 10.04.2013. godine, podnio Hrvatskoj narodnoj banci zahtjev za pristup informacijama kojim je tražio ishođenje ispisa po računu otvorenom u Zagrebačkoj banci d.d. Zagreb po osnovu Ugovora o garantnom depozitu zaključenom između trgovačkog društva Paka International d.o.o. Zagreb, kao deponenta i Zagrebačke banke d.d. Zagreb od dana 13.11.1990. godine do dana ishoda ispisa. Nadalje je utvrđeno da je Hrvatska narodna banka dana 17.04.2013. donijela rješenje kojim se zahtjev odbija jer se tražena informacija ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Člankom 197. stavkom 2. Zakona o kreditnim institucijama (“Narodne novine” broj 117/08., 74/09., 153/09. i 108/12.) propisano je da Hrvatska narodna banka obavlja superviziju kreditnih institucija: 1) obavljanjem nadzora prikupljanjem i analizom izvješća i informacija, kontinuiranim praćenjem poslovanja kreditnih institucija i drugih osoba koje su prema odredbama ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona ili drugih zakona i propisa donesenih na temelju tih drugih zakona dužne izvještavati Hrvatsku narodnu banku, 2) obavljanjem izravnog nadzora nad poslovanjem kreditne institucije i 3) nalaganjem supervizorskih mjera.
Člankom 201. istog Zakona propisan je opseg supervizije kreditnih institucija. Tako je člankom 201. stavkom 1. navedenog Zakona propisano da pri obavljanju supervizije Hrvatska narodna banka: 1) provjerava zakonitost poslovanja kreditne institucije uključujući organizaciju, strategije, politike, postupke i procedure koje je kreditna institucija donijela radi usklađenja svojeg poslovanja s propisima, 2) procjenjuje rizike kojima je kreditna institucija izložena ili bi mogla biti izložena u svojem poslovanju i 3) procjenjuje financijski položaj i rizike kojima je kreditna institucija izložena ili bi mogla biti izložena zbog odnosa s drugim osobama unutar grupe kreditnih institucija.
U članku 309. istog Zakona regulirani su prigovori potrošača. Tako je stavkom 1. propisano da je Hrvatska narodna banka ovlaštena u okviru svojih nadležnosti nad kreditnim institucijama pratiti pridržava li se kreditna institucija općenito dobrih poslovnih običaja, objavljenih općih uvjeta poslovanja i ugovora koje je sklopila sa svojim klijentima, odredbi ovoga Zakona koje se odnose na zaštitu potrošača te odredbi posebnog zakona kojim se uređuje zaštita potrošača. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da Hrvatska narodna banka ne rješava pojedinačne prigovore potrošača, odnosno klijenata kreditne institucije. Odredbom stavka 3. istog članka Zakona propisano je da ako potrošač smatra da se kreditna institucija ne pridržava uvjeta iz ugovora o pružanju bankovnih, odnosno financijskih usluga, može svoj prigovor na postupke kreditne institucije uputiti: 1) odgovarajućoj organizacijskoj jedinici kreditne institucije, 2) organizacijskoj jedinici kreditne institucije koja je zadužena za rješavanje prigovora potrošača, 3) unutarnjoj reviziji u kreditnoj instituciji, 4) društvu ili udruzi za zaštitu potrošača, 5) nadležnoj ispostavi područne jedinice Državnog inspektorata ili 6) drugim nadležnim tijelima.
Stavkom 5. istog članka Zakona propisano je ako je potrošač uputio prigovor iz stavka 3. ovoga članka, može o tome obavijestiti Hrvatsku narodnu banku. Po zaprimanju obavijesti o prigovoru potrošača Hrvatska narodna banka zatražit će očitovanje kreditne institucije na koju se prigovor odnosi. Hrvatska narodna banka dostavit će potrošaču očitovanje kreditne institucije.
Stavkom 6. istog članka Zakona propisano je da u slučaju kršenja ili sumnje na kršenje odredbi ovoga Zakona kojima se uređuje zaštita potrošača, odnosno odredbi Zakona o potrošačima, Hrvatska narodna banka ovlaštena je izvršiti izravni nadzor poslovanja kreditne institucije, kao i podružnice kreditne institucije iz države članice koja pruža usluge na području Republike Hrvatske i kreditne institucije iz države članice koja neposredno pruža usluge na području Republike Hrvatske te podružnice kreditne institucije iz treće države koja pruža usluge na području Republike Hrvatske.
Kako je vidljivo iz citiranih odredbi, točan je navod žalitelja da Hrvatska narodna banka obavlja superviziju kreditnih institucija, odnosno nadzor nad njihovim poslovanjem, međutim to ne obuhvaća ono što žalitelj traži od Hrvatske narodne banke tj. ishođenje ispisa računa. Naime, činjenica je da Hrvatska narodna banka ne rješava pojedinačne prigovore potrošača odnosno klijenata kreditne institucije.
U žalbenom postupku ova je Agencija utvrdila kako žalitelj traži postupanje od tijela javne vlasti, ishođenje ispisa, a ne informaciju koju bi tijelo javne vlasti posjedovalo. Kako se
tražena informacija ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, ne može se udovoljiti zahtjevu žalitelja.
Na temelju provedenog žalbenog postupka, Agencija za zaštitu osobnih podataka je utvrdila da je prvostupanjski postupak pravilno proveden, a o zahtjevu stranke je prvostupanjsko tijelo odlučilo sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, te je osporeno rješenje pravilno i na zakonu osnovano.
Stoga je na temelju članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
ZAMJENICA RAVNATELJA
Dubravka Dolenc, dipl.iur.