KLASA: UP/II-008-04/13-01/185

URBROJ: 567-06/05-13-06

Zagreb, 11. listopada 2013.

Agencija za zaštitu osobnih podataka na temelju članka 25., a u vezi članka 66. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13.), povodom Žalbe ………, Šibenik, ………,  izjavljene protiv Rješenja Javne ustanove Zaštićene prirodne vrijednosti Šibensko-kninske županije, KLASA: UP/I-612-07/13-01/1, URBROJ: 2182/1-53-01-13-2 od 16. travnja 2013. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

1.    Poništava se Rješenje Javne ustanove Zaštićene prirodne vrijednosti Šibensko-kninske županije, KLASA: UP/I-612-07/13-01/1, URBROJ: 2182/1-53-01-13-2 od 16. travnja 2013. godine.

2.    Odobrava se ……… dobivanje kompletne aplikacijske dokumentacije za projekt Uređenja šetnice u kanalu sv. Ante, na način kako je prijavljena na europski IPA IIIc program.

3.    Nalaže se Javnoj ustanovi Zaštićene prirodne vrijednosti Šibensko-kninske županije da u roku od 8 dana omogući Ivi Babaji pristup zatraženim informacijama.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim Rješenjem odbijen je Zahtjev korisnika prava na informaciju, ……… (u daljnjem tekstu: žalitelj)  temeljem članka 15. stavka 3. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga jer postoje osnove sumnje da bi njezino objavljivanje povrijedilo pravo intelektualnog vlasništava.

Protiv navedenog Rješenja žalitelj je pravovremeno izjavio Žalbu, u kojoj u bitnom navodi da izjavljuje Žalbu na gore citirano Rješenje Javne ustanove Zaštićene prirodne vrijednosti Šibensko-kninske županije (u daljnjem tekstu: Javna ustanova) iz razloga jer smatra da je traženi dokument formalni dio jedne upravne procedure i, kao takav, ne potpada pod definiciju autorskog djela. Nadalje, žalitelj smatra da, neovisno o prethodnoj stavci, izradom jedne kopije dokumenta za potrebe kvalificiranog uvida u sadržaj se ne ugrožavaju autorska prava, niti taj postupak potpada pod definiciju objave prema Zakonu o autorskom i srodnim pravima. Žalitelj dalje navodi kako je prema Zakonu o autorskom i srodnim pravima reproduciranje čak i autorskog djela, izrađenog za potrebe službenog postupka, dopušteno u svrhu informiranja javnosti te da tražena dokumentacija predstavlja konkretan formalni, upravni temelj i razlog za dodjelu i korištenje javnih sredstava, kako onih u EU, tako i onih lokalne zajednice. Onemogućavanjem uvida u traženi dokument čitav postupak alociranja javnih sredstava ostaje netransparentan, nedostupan za analizu i procjenu građanima od kojih se ta sredstva uzimaju. U tom smislu, žalitelj zaključuje, omogućavanje pristupa traženom dokumentu nužno je za stvaranje otvorene i odgovorne javne uprave.

Žalba je osnovana.

Uvidom u spis predmeta je utvrđeno kako je žalitelj podnio dana 20. ožujka 2013. godine Zahtjev za pristup informacijama Javnoj ustanovi, u kojem traži dostavu kompletne aplikacijske dokumentacije za projekt Uređenja šetnice u kanalu sv. Ante, onako kako je prijavljena na europski IPA IIIc program.

Nakon provedenog testa razmjernosti i javnog interesa Javna ustanova je utvrdila kako se predmetna aplikacijska dokumentacija smatra intelektualnim vlasništvom (autorskim djelom) i kako ne postoji suglasnost za objavljivanje predmetne dokumentacije, stoga je, shodno navedenom, doneseno osporeno Rješenje.

U drugostupanjskom postupku je utvrđeno kako je Javna ustanova pogrešno utvrdila činjenično stanje te je, posljedično, pogrešno primijenila materijalno pravo kada je odlučivala o žaliteljevom Zahtjevu.

Člankom 5. stavkom 1. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima („Narodne novine“, broj 167/03., 79/07. i  80/11.) propisano je kako je autorsko djelo originalna intelektualna tvorevina iz književnoga, znanstvenog i umjetničkog područja koja ima individualni karakter, bez obzira na način oblik izražavanja, vrstu, vrijednost ili namjenu, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

U žalbenom postupku je utvrđeno kako se predmetna aplikacijska dokumentacija u ovom slučaju ne može svrstati pod citiranu definiciju autorskog djela.

Naime, aplikacijski obrazac, koji je predmet ovog postupka, predstavlja jedan tehničko – formalni dio aplikacijskog procesa, a koji je u vlasništvu pravnih osoba, mahom tijela javne vlasti, koje su prijavile projekt „Turistička valorizacija kanala sv. Ante“ na natječaj.

Drugim riječima, javnopravne osobe koje su nositelji projekta su idejni začetnici projekta koji bi bio od koristi za Grad Šibenik i Šibensko – kninsko županiju, te su stoga zatražili pomoć od konzultantske tvrtke kako bi im pomogla u formaliziranju ideje u jedan natječajni obrazac, koji ustvari predstavlja  jedan tipizirani iskaz o trajanju projekta, vrijednosti projekta, korisnicima, rezultatima, aktivnostima i slično.

Iz navedenog je vidljivo kako predmetnom obrascu manjkaju određeni elementi, poput kreativnosti, duhovnosti sadržaja, originalnosti i individualnosti da bi ga mogli smatrati autorskim djelom nepoznate fizičke osobe ili grupe osoba, zaposlenika konzultantske tvrtke.

Ovako, izrada predmetnog aplikacijskog obrazac predstavlja posao struke, neoriginalno pretvaranje nečije ideje u visoko  formalizirani dokument kako bi se zadovoljile propozicije natječaja.

Nadalje, iako bi se arhitektonska  rješenja možda i mogla svrstati pod intelektualno vlasništvo, ponovno je potrebno naglasiti kako su nositelji projekta tijela javne vlasti, odnosno time su i vlasnici aplikacijskog obrasca koji je naručen od konzultantske tvrtke.

Budući da je izrada aplikacijskog obrasca plaćena javnim sredstvima, analogijom dolazimo do zaključka kako su vlasnici predmetnog aplikacijskog obrasca građani Republike Hrvatske.

Osim toga, uspjeh u natječajnom procesu, odnosno dobivanje zatraženih sredstava iz Europskog fonda, znači da će se većinski dio projekta financirati iz sredstava Europskog fonda, ali da će se dio projekta financirati domaćim proračunskim sredstvima.

Dakle, transparentnost natječajne procedure je bitna kako bi javnost vidjela na koji način i za što se troše javna sredstva, odnosno jesu li podaci iz aplikacijskog obrasca usklađeni sa krajnjim rezultatom projekta.

Stoga, za ovaj predmet vrijedi i odredba članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojim je propisano kako su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja postupka iz stavka 1. ovog članka, osim ako informacija predstavlja klasificiran podatak.

Budući da zatražena informacija ne predstavlja klasificirani podatak i da se odnosi na raspolaganje javnim sredstvima, ona je automatski dostupna javnosti.

Člankom 25. stavkom 7., a u vezi članka 66. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, propisano je da  kad  utvrdi da je žalba osnovana, Agencija za zaštitu osobnih podataka će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.

Stoga je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku i članka 25. stavka 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješeno kao u izreci Rješenja.

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ovog Rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred  Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave Rješenja.                                                   

Zamjenica ravnatelja

Dubravka Dolenc, dipl. iur