KLASA: UP/II-008-04/13-01/155

URBROJ: 567-06/04-13-04

Zagreb, 23. listopada 2013.

Agencija za zaštitu osobnih podataka na temelju članka 25. stavka 3., a u vezi članka 66. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13.), povodom žalbe ……… iz Splita, ………, izjavljene protiv rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske KLASA: UP/I-032-07/13-01/1, URBROJ: 512-1101-13-1 od 27. ožujka 2013. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama,  donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje Ministarstva obrane Republike Hrvatske KLASA: UP/I-032-07/13-01/1, URBROJ: 512-1101-13-1 od 27. ožujka 2013. godine, u dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu ……… o stvarnom pravnom nositelju, pravnoj osobi i sumarnom iznosu novčane nadoknade po navodnoj izvršenoj isplati štete.

2. Predmet se dostavlja prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak u dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu ……… o stvarnom pravnom nositelju, pravnoj osobi i sumarnom iznosu novčane nadoknade po navodnoj izvršenoj isplati štete.

3. Odbija se žalba ……… kao neosnovana u dijelu koji se odnosi na informacije o možebitnom konzumiranju prava Republike Hrvatske, odnosno Ministarstva obrane Republike Hrvatske da posredstvom Državnog odvjetništva Republike Hrvatske sukladno Zakonu o obveznim odnosima od možebitnih počinitelja ubojstva civila kao bivših djelatnika navedenog Ministarstva eventualno posredstvom Državnog odvjetništva Republike Hrvatske zatraži regresnu naknadu, isplaćene novčane svote s pripadajućim kamatama.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev ……… (u daljnjem tekstu: žalitelj)  za ostvarivanje prava na pristup informacijama iz razloga što se tražena informacija ne smatra informacijom sukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 172/03.,144/10.).

Protiv navedenog rješenja žalitelj je uložio žalbu, u kojoj u bitnom navodi kako traži provjeru zakonitosti osporenog rješenja jer su u njemu pogrešno primijenjene odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama. Također navodi da se u pobijanom rješenju Ministarstvo obrana Republike Hrvatske pogrešno poziva na članak 11. Zakona o zaštiti osobnih podatak jer da on nigdje ne spominje niti traži bilo kakav podatak privatne prirode o bilo kojoj fizičkoj osobi. Predlaže da se žalba uvaži i da mu se omogući pristup zatraženim informacijama.

Žalba je osnovana u dijelu koji se odnosi na žaliteljev zahtjev o stvarnom pravnom nositelju, pravnoj osobi i sumarnom iznos novčane nadoknade po navodnoj izvršenoj isplati štete.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama dana 20. ožujka 2013. godine zatražio od Ministarstva obrane Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) sljedeće informacije: 1. o stvarnom pravnom nositelju, pravnoj osobi i sumarni iznos novčane nadoknade po navodnoj izvršenoj isplati štete, sukladno počinjenju kaznenog djela ratnog zločina, opisanog po čl. 12. st.1. Osnovnog kaznenog zakona Republike Hrvatske u pravomoćnoj i ovršnoj presudi br: P-1851/11-14 Općinskog suda u Ogulinu od 31. kolovoza 2012. godine i 2. informacije o možebitnom konzumiranju prava Republike Hrvatske, odnosno Ministarstva obrane Republike Hrvatske da posredstvom Državnog odvjetništva Republike Hrvatske sukladno  Zakonu o obveznim odnosima od možebitnih počinitelja ubojstva civila kao bivših djelatnika navedenog Ministarstva eventualno posredstvom Državnog odvjetništva Republike Hrvatske zatraže regresnu naknadu, isplaćene novčane svote s pripadajućim kamatama, obzirom kako je navodnu neimovinsku štetu obitelji ubijenog civila ……… iz Divosela kraj Gospića, navodno prouzročio njemu nepoznati pripadnik Ministarstva obrane Republike Hrvatske. Nadalje je utvrđeno da je Ministarstvo obrane Republike Hrvatske donijelo rješenje kojim se odbija zahtjev žalitelja jer se tražena informacija ne smatra informacijom u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama.

Razmatrajući osporeno rješenje Agencija za zaštitu osobnih podataka je utvrdila da je Ministarstvo odbilo zahtjev žalitelja temeljem odredbi starog Zakona o pravu na pristup informacijama, a budući da je navedeni zahtjev podnesen 20. ožujka 2013. godine, dakle nakon što je stupio na snagu novi Zakon o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13.), isto je trebalo učiniti po novom Zakonu.

U dopisu KLASA: 032-07/13-01/7, URBROJ: 512-1101-13-45 od 25. travnja 2013. godine, uz koji je Ministarstvo obrane Republike Hrvatske dostavilo žalbu i spis predmeta na rješavanje Agenciji za zaštitu osobnih podataka navedeno Ministarstvo navodi da su zahtjev žalitelja odbili iz razloga jer se tražena informacija ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama. Iz navedenog dopisa je razvidno da je namjera Ministarstva bila primijeniti sadržajno istu materijalnu odredbu navedenog Zakona (starog i novog).

Razmatrajući prvi dio žaliteljeva zahtjeva za pristup informacijama razvidno je da bi zatražena informacija navedena u točci 1. ovog rješenja: „o stvarno pravnom nositelju, pravnoj osobi i sumarnom iznosu novčane nadoknade po navodnoj izvršenoj isplati štete…“ bila informacija u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama.

U postupku prije donošenja rješenja nadležno tijelo mora utvrditi pravo stanje stvari i u tu svrhu utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su od značaja za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, pridržavajući se pri tome pravila koja vrijede za dokazni postupak. Međutim, prema ocjeni ove Agencije u ovom slučaju činjenično stanje nije u potpunosti, a niti pravilno utvrđeno jer činjenice koje se nalaze u spisima ovog predmeta nisu argumentirane odnosno potkrijepljene odgovarajućim dokazima.

Stoga je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku riješeno kao u točkama 1. i 2. izreke ovog rješenja, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.

U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja te činjenice prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti ih odgovarajućim dokazima, a osobito utvrditi da li posjeduje zatražene informacije, postoje li u pogledu zatraženih informacija ograničenja prava na pristup informacijama odnosno da li se žalitelju može omogućiti slobodan pristup zatraženim informacijama te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja riješiti ovu upravnu stvar.

Žalba je neosnovana u dijelu koji se odnosi na žaliteljev zahtjev o informacijama o možebitnom konzumiranju prava Republike Hrvatske, odnosno Ministarstva obrane Republike Hrvatske da posredstvom Državnog odvjetništva Republike Hrvatske sukladno Zakonu o obveznim odnosima od možebitnih počinitelja ubojstva civila kao bivših djelatnika navedenog Ministarstva eventualno posredstvom Državnog odvjetništva Republike Hrvatske zatraži regresnu naknadu, isplaćene novčane svote s pripadajućim kamatama.

Prema odredbi članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama tijelo javne vlasti rješenjem će odbiti zahtjev ako se traži informacija koja se ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. ovog Zakona.

Člankom  5. stavkom 1. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, propisano je kako je „informacija“ svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra ili u bilo kojem drugom obliku, neovisno o načinu na koji je prikazana (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis).

Uvidom u drugi dio žaliteljeva zahtjev za pristup informacijama - „informacije o možebitnom konzumiranju prava Republike Hrvatske, odnosno Ministarstva obrane Republike Hrvatske da posredstvom Državnog odvjetništva Republike Hrvatske sukladno  Zakonu o obveznim odnosima od možebitnih počinitelja ubojstva civila kao bivših djelatnika navedenog Ministarstva eventualno posredstvom Državnog odvjetništva Republike Hrvatske zatraže regresnu naknadu, isplaćene novčane svote s pripadajućim kamatama…“, utvrđeno je kako se isti ne može klasificirati kao zahtjev za informacijom u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama. Naime u tom dijelu svog zahtjeva žalitelj  traži postupanje tijela javne vlasti, a što ne predstavlja informaciju u zakonskom smislu.

Pristup informaciji u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji, odnosno informaciji koja postoji u materijaliziranom obliku i ne predstavlja dužnost tijela javne vlasti da daje odgovore na pitanja. Pristup informacijama u zakonskom smislu znači dobivanje već izrađene, gotove informacije, npr.  preslike određenog dokumenta, kopije cd-a ili drugog zapisa podataka.

Tijela javne vlasti trebala bi u duhu transparentnosti obavljanja poslova iz svog djelokruga odgovarati na pitanja i predstavke građana i davati im određena objašnjenja, ali takvi zahtjevi ne smatraju se zahtjevima za pravo na pristup informacijama sukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama.

S obzirom da zatražena informacija nije informacija u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama, prigovori i navodi žalitelja u tom dijelu ne mogu se uvažiti, stoga je na temelju članka 116. stavka 1. točke 2. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u  točki 3. izreke ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

ZAMJENICA RAVNATELJA

Dubravka Dolenc, dipl. iur.