KLASA: UP/II-008-04/13-01/338

URBROJ: 567-06/05-13-04

Zagreb, 24. listopada 2013.

Agencija za zaštitu osobnih podataka, na temelju članka 25. stavka 3., a u vezi članka 66. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13.), povodom Žalbe ………, Zagreb, ………, izjavljene protiv Rješenja Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, KLASA: UP/I-004-01/13-01/00004, URBROJ: 533-01-13-0002, od 5. rujna 2013. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se Rješenje Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, KLASA: UP/I-004-01/13-01/00004, URBROJ: 533-01-13-0002, od 5. rujna 2013. godine.

2. Predmet se dostavlja prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, u dijelu koji se odnosi na točke 4. i 5. Zahtjeva za pristup informacijama od 28. kolovoza 2013. godine.

3. Odbija se Zahtjev ……… protiv citiranog Rješenja Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, u dijelu koji se odnosi na točke 1., 2., 3. i 6. Zahtjeva, kao neosnovan.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim Rješenjem Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta (u daljnjem tekstu: MZOS) odbijen je Zahtjev ……… (u daljnjem tekstu: žalitelj) za ostvarivanje prava na pristup informacijama, temeljem članka 23. stavka 5. točke 4., a vezano uz članka 5. stavak 1. točku 3.  Zakona o pravu na pristup informacijama (u daljnjem tekstu: ZPPI), iz razloga jer se zatražene informacije ne smatraju informacijama u zakonskom smislu.

Žalitelj je protiv osporenog Rješenja pravovremeno izjavio Žalbu, u kojoj u bitnom navodi kako izjavljuje Žalbu na gore citirano Rješenje MZOS-a zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

Žalitelj stoga predlaže drugostupanjskom tijelu da utvrdi kako je Žalba osnovana, da poništi pobijano Rješenje MZOS-a od 5. rujna 2013. godine i da mu omogući pristup zatraženim informacijama.

Žalba je djelomično osnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je kako je žalitelj Zahtjevom za pristup informacijama od 28. kolovoza 2013. godine zatražio od MZOS-a sljedeće informacije: 1. Hoće li i kad stupiti na snagu lektorirani Nastavni plan i program za osnovnu školu? 2. Hoće li i kad biti lektorirani i ostali nastavni planovi i programi te kurikuli? 3. Do kada se udžbenici te dopunska i pomoćna nastavna sredstva trebaju uskladiti s lektoriranim planovima i programima? 4. Tko je i po čijem nalogu lektorirao Nastavni plan i program za osnovnu školu (NN 102/06)? 5. Koliko je lektoriranje 619 stranica i programa za osnovnu školu stajalo hrvatske porezne obveznike? 6. Hoće li i kad taj trošak (prekovremenog rada ili autorskog djela državnoga službenika MZOS-a, odnosno račun trgovačkoga društva ili usluge vanjske fizičke osobe za lektoriranje Nastavnoga plana i programa za osnovnu školu) biti uveden i objavljen u Registru primljenih donacija i drugih oblika materijalnih potpora iz članka 5. Sporazuma MZOS-a i nakladnika školskih udžbenika od 4. lipnja 2013.?

U drugostupanjskom postupku je utvrđeno kako je MZOS pogrešno primijenio materijalno pravo na točke 4. i 5. žaliteljevog Zahtjeva.

Naime, MZOS u pobijanom Rješenju obuhvaća sve točke žaliteljevog Zahtjeva i skupno ih tretira kao tumačenja i mišljenja koja nisu podložna definiciji informacije u zakonskom smislu, tako da žalitelj u Žalbi ispravno navodi kako Zahtjevom nije tražio tumačenja i mišljenja.

Iako žalitelj nije svojim Zahtjevom tražio tumačenja i mišljenja, drugostupanjsko tijelo vjeruje kako je stvarna intencija MZOS-a bila u Rješenju navesti da je žalitelj Zahtjevom postavio upite kojima je zatražio informacije koje se ne mogu smatrati informacijama u zakonskom smislu.

Međutim, točkama 4. i 5. Zahtjeva žalitelj traži informacije koje bi tijelo javne vlasti trebalo imati,  te iako ih traži u formi upita na koji se može pisano ili usmeno odgovoriti, navedene se točke Zahtjeva trebaju prevesti u traženje informacije koju MZOS posjeduje u materijaliziranom obliku, odnosno traženje preslike navedene informacije.

Vezano uz točke 4. i 5. žaliteljevog Zahtjeva, potrebno je citirati članak 16. stavak 3. ZPPI-ja koji propisuje kako su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja postupka iz stavka 1. ovog članka, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak.

Drugim riječima, ukoliko se informacija odnosi na javnu potrošnju, ona je automatski dostupna javnosti ukoliko ne predstavlja klasificirani podatak.

Dakle, ime i prezime fizičke, odnosno naziv pravne osobe, koja je lektorirala Nastavni plan i program za osnovnu školu, te trošak predmetnog lektoriranja, trebala bi biti informacija dostupna temeljem odredaba ZPPI-ja.

Budući da je prvostupanjsko tijelo vezano uz točke 4. i 5. žaliteljevog Zahtjeva pogrešno primijenilo pravni propis, sukladno članku 117. stavku 2. Zakona o općem upravnom postupku riješeno je kao u točki 1. i 2. izreke ovog Rješenja.

U odnosu na točke 1., 2., 3. i 6. žaliteljevog Zahtjeva utvrđeno je kako se traženje  predmetnim zahtjevima ne može klasificirati pod zakonsku definiciju informacije, odnosno kako žalitelj postavlja pitanja, na koje je jedino i moguće dati odgovore, što ne predstavlja informaciju u zakonskom smislu.

Prema odredbi članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama tijelo javne vlasti rješenjem će odbiti zahtjev ako se traži informacija koja se ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. ovog Zakona.

Člankom  5. stavkom 1. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, propisano je kako je „informacija“ svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra ili u bilo kojem drugom obliku, neovisno o načinu na koji je prikazana (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis).

Pristup informaciji u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji, odnosno informaciji koja postoji u materijaliziranom obliku, i ne predstavlja dužnost tijela javne vlasti da daje odgovore na pitanja.

Drugim riječima, pristup informacijama u zakonskom smislu znači dobivanje preslike gotove informacije, npr.  određenog dokumenta, cd-a ili drugog zapisa podataka.

Žalitelj unutar svoje Žalbe navodi kako smatra da informacija u zakonskom smislu predstavlja i podatak koji još nije materijaliziran, odnosno koji možda postoji kao umni zapis u umu za to zadužene osobe ili osoba u tijelu javne vlasti.

Međutim, iz žaliteljevog navoda je nejasno kako bi se mogao provesti žalbeni postupak i riješiti žaliteljevu žalbu na način da drugostupanjsko tijelo izvrši uvid u zatraženu informaciju i na nju primijeni odredbe ZPPI-ja, ako informacija postoji kao umni zapis.

Naime, da bi se upravni postupak u ovom slučaju mogao provesti, informacija bi trebala biti materijalizirana.

Tijela javne vlasti bi u okviru korektnog i etički ispravnog odnosa državne uprave sa građanima, i u skladu sa aktima koji uređuju njihovo postupanje, trebala uredno odgovarati na pitanja i predstavke građana i davati im određena objašnjenja, ali to ne spada u domenu ZPPI-ja.

Stoga je odbijanje Zahtjeva u točkama 1., 2., 3. i 6 na zakonu osnovano, te se prigovori i navodi iznijeti u Žalbi u odnosu na predmetne točke Zahtjeva  ne mogu  prihvatiti niti utjecati na drugačije rješenje u ovoj upravnoj stvari.

Iz navedenog je razloga, na temelju članka 116. stavka 1. točke  1.  Zakona o općem upravnom postupku, odlučeno kao u točki 3. izreke ovog Rješenja.

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ovog Rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku  od 30 dana od dana dostave Rješenja.

                                                           ZAMJENICA RAVNATELJA

                                                           Dubravka Dolenc, dipl. iur.