KLASA: UP/II-008-04/13-01/351

URBROJ: 401-01/05-13-04

Zagreb, 19. prosinca 2013.

Povjerenica za informiranje, na temelju članka 25. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13.), povodom žalbe ………, Zagreb, ………, izjavljene protiv rješenja Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, KLASA: UP/I-008-01/13-01/00006, URBROJ: 533-01-13-0002, od 6. rujna 2013. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama,  donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbija se žalba ………, izjavljena protiv rješenja Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, KLASA: UP/I-008-01/13-01/00006, URBROJ: 533-01-13-0002, od 6. rujna 2013. godine , kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Točkom 1. osporenog rješenja Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta (u daljnjem tekstu: MZOS), odbačen je dio zahtjeva  ……… (u daljnjem tekstu: žalitelj) za ostvarivanje prava na pristup informacijama, temeljem članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama (u daljnjem tekstu: ZPPI), iz razloga jer tijelo javne vlasti ne posjeduje zatražene informacije. Točkom 2. osporenog rješenja odbijen je dio žaliteljevog zahtjeva temeljem članka 23. stavka 5. točke 4. ZPPI-ja, budući da su u tom dijelu zahtjeva zatražene informacije koje se ne smatraju informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. ovog Zakona.

Protiv pobijanog rješenja žalitelj je uložio žalbu, u kojoj u bitnom navodi kako pobija gore citirano rješenje MZOS-a zbog ništavosti, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

Što se točke 1. pobijanog rješenja tiče, žalitelj smatra da tijelo javne vlasti nije dovoljno dobro, odnosno nije uopće,  obrazložilo zašto odbacuje njegov zahtjev. Žalitelj smatra da se Zakon o procjeni učinaka propisa („Narodne novine“, broj 90/11.) primjenjuje na Uredbu o izmjenama Zakona o udžbenicima za osnovnu i srednju školu („Narodne novine“, broj 101/13.), stoga drži da bi tijelo javne vlasti trebalo imati zatražene informacije iz dijela zahtjeva koji se odnosi predmetnu Uredbu. Žalitelj također smatra da je trebala biti provedena javna rasprava o nacrtu prijedloga spomenute Uredbe, te nije zadovoljan formulacijom iz pobijanog rješenja da tijelo javne vlasti ne posjeduje zatražene informacije, jer smatra da bi ga alternativno trebalo obavijestiti kako javna rasprava nije otvorena ni provedena.

U odnosu na točku 2. pobijanog rješenja, žalitelj smatra kako je isključivo materijalističko razumijevanje „informacije“ suprotno sadržaju pojma i prava na pristup informacijama te da je suprotno definiciji „informacije“ iz članka 5. točke 3. ZPPi-ja, ali i  definicijama „informacije“ iz čitavog niza rječnika koje žalitelj citira.

Žalitelj od drugostupanjskog tijela traži da utvrdi da je žalba osnovana, da poništi rješenje MZOS-a te da mu omogući pristup traženim informacijama.

Žalba je neosnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj dana 2. kolovoza 2013. godine poslao Vladi Republike Hrvatske zahtjev za pristup informacijama vezan uz donošenje Uredbe o izmjenama Zakona o udžbenicima za osnovnu i srednju školu. Zahtjev, koji se sastoji od 13 točaka, ustupljen je dana 27. kolovoza 2013. godine MZOS-u, u dijelu koji se odnosi na točke 2., 3., 5. i 13.

Zahtjev u odnosu na navedene točke doslovno glasi: „Vlada RH je 1. 8. 2013. donijela Uredbu o izmjenama Zakona o udžbenicima. Ljubazno Vas molim da mi proslijedite, dostavite ili, uz obavijest o poveznici gdje ih mogu pronaći, objavite:

2. Obrazac prethodne procjene dostavljen Vladi uz prijedlog Uredbe o izmjenama Zakona o udžbenicima, ili izjavu da prethodna procjena nije obavljena.

3. Nacrt  prijedloga iskaza iz čl. 19. st. 1. Zakona o procjeni učinaka propisa o izmjenama Zakona o udžbenicima Vladinom uredbom sa zakonskom snagom, ili izjavu da nacrt prijedloga iskaza nije sastavljen.

5. Obrazac o provedenoj raspravi o Nacrtu prijedloga Uredbe o izmjenama Zakona o udžbenicima s obrazloženjem neprihvaćenih primjedbi i prijedloga, ili izjavu da takav dokument u Vladi RH nije poznat ni dostupan.

13. Izjavu kad je provedena javna rasprava o nacrtu prijedloga Uredbe o izmjenama Zakona o udžbenicima, ili izjavu da takva javna rasprava nije provedena.

MZOS pobijano rješenje razdvaja u dvije točke, tako da u točki 1. odbacuje žaliteljev zahtjev u kojem traži spomenute obrasce i nacrt, s obzirom da ih ne posjeduje, dok u točki 2. rješenja, u kojima žalitelj traži određene izjave, odbija zahtjev, iz razloga jer žalitelj traži informacije koje se ne smatraju informacijama u zakonskom smislu. U nastavku će se posebno obratiti pozornost na svaku od točaka pobijanog rješenja.

A. MZOS, vezano uz točku 1. pobijanog rješenja, u obrazloženju napominje kako se na Uredbu o izmjenama Zakona o udžbenicima ne odnose obveze koje proizlaze iz Zakona o procjeni učinaka propisa, stoga ne posjeduje zatraženi obrazac prethodne procjene, niti nacrt prijedloga iskaza.

Iako žalitelj smatra kako se Zakon o procjeni učinaka propisa ex lege primjenjuje na Uredbu o izmjenama Zakona o udžbenicima, te kako obrazloženje MZOS-a nije zadovoljavajuće, u drugostupanjskom postupku je ustanovljeno kako se na navedenu Uredbu ne primjenjuje Zakon o procjeni učinaka propisa, što znači da je tijelo javne vlasti dalo valjano obrazloženje o odbacivanju tog dijela zahtjeva, budući da zatraženu informaciju nema, niti ju je bilo dužno imati.

Člankom 1. Zakona o procjeni učinaka propisa određeno je kako je procjena učinaka propisa  postupak donošenja odluka o propisima na temelju dokaza i prikupljenih relevantnih podataka, koji će poslužiti kao smjernice za odabir najboljeg rješenja za donošenje propisa ili za poduzimanje nenormativnih aktivnosti i mjera.

Članak 3. stavak 1. točka 1. navedenog Zakona propisuje kako u smislu ovog Zakona propis ima značenje nacrta prijedloga zakona.

Člankom 10. stavkom 1. predmetnog Zakona je propisano kako se postupak procjene učinaka propisa obvezno provodi za propise koji su u okviru Godišnjeg plana predviđeni Planom normativnih aktivnosti vezano za postupak procjene učinaka propisa iz članka 9. stavka 2. podstavka 2. ovoga Zakona.

Člankom 13. stavkom 2. podstavkom 3. navedenog Zakona je propisano kako iznimno od članka 10. stavka 1. ovoga Zakona, postupak procjene učinaka propisa provodi se i na temelju odluke, odnosno zaključka Vlade Republike Hrvatske, za uredbu, odnosno pravilnik koji su provedbeni propisi zakona, bilo da su u postupku izrade ili na snazi, a čiju procjenu učinaka je predložio Stručni nositelj izrade propisa.

Dakle, u smislu Zakona o procjeni učinaka propisa, propis ima značenje nacrta prijedloga zakona.  Iznimke su uredbe, odnosno pravilnici koji su provedbeni propisi zakona, s time da je njihovu procjenu učinaka predložio Stručni nositelj izrade propisa, nakon čega je Vlada RH donijela odluku, odnosno zaključak, o provedbi procjene učinaka propisa.

S obzirom da Uredba o izmjenama Zakona o udžbenicima za osnovnu i srednju školu ne predstavlja provedbeni propis zakona, ona je diskvalificirana od eventualnog razmatranja provođenja procjene učinaka propisa.

Što se tiče dijela zahtjeva u kojem žalitelj traži obrazac o provedenoj raspravi o Nacrtu prijedloga Uredbe o izmjenama Zakona o udžbenicima, u žalbenom postupku je utvrđeno kako je prvostupanjsko tijelo ispravno  donijelo odluku o odbacivanju zahtjeva, s obzirom da predmetna javna rasprava nije provedena, što znači da tijelo javne vlasti ne posjeduje zatraženu informaciju.

Na internetskoj stranici MZOS-a, http://public.mzos.hr/Default.aspx?sec=3346, na  kojoj se nalazi popis tekućih i završenih javnih rasprava, može se vidjeti kako javna rasprava na koju se odnosi žaliteljev zahtjev nije održana.

B. Nadalje, točkom 2. pobijanog rješenja MZOS je odbio žaliteljev zahtjev, iz razloga jer žalitelj traži informacije koje se ne smatraju informacijama u zakonskom smislu.

Tako žalitelj u točkama 2., 3. i 5. svojega zahtjeva traži informacije alternativno: dostavu određene informacije, odnosno davanje određene izjave u slučaju da informacija ne postoji.            U točki 13. svojega zahtjeva, žalitelj traži samo izjavu.

MZOS je odbio žaliteljev zahtjev u dijelu u kojem on traži određene izjave.

Prema odredbi članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama tijelo javne vlasti rješenjem će odbiti zahtjev ako se traži informacija koja se ne smatra informacijom u smislu članka 5.  stavka 1. točke 3. ovog Zakona.

Člankom  5. stavkom 1. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, propisano je kako je „informacija“ svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra ili u bilo kojem drugom obliku, neovisno o načinu na koji je prikazana (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis).

Uvidom u dio žaliteljevog zahtjeva za pristup informacijama, u kojem on traži određene izjave, utvrđeno je kako se njegovi zahtjevi ne mogu klasificirati pod citiranu zakonsku definiciju informacije, odnosno kako žalitelj traži određenu aktivnost od tijela javne vlasti, što ne predstavlja informaciju u zakonskom smislu.

Pristup informaciji u smislu ZPPI-ja pretpostavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji, odnosno informaciji koja postoji u materijaliziranom obliku, i ne predstavlja dužnost tijela javne vlasti da daje odgovore na pitanja, sastavlja izjave ili da obavlja dodatne aktivnosti.

Drugim riječima, pristup informacijama u zakonskom smislu znači dobivanje preslike gotove informacije, npr.  određenog dokumenta, cd-a ili drugog zapisa podataka.

Žalitelj unutar svoje žalbe navodi kako smatra da informacija u zakonskom smislu predstavlja i podatak koji još nije materijaliziran, odnosno koji možda postoji kao umni zapis u umu za to zadužene osobe ili osoba u tijelu javne vlasti.

Međutim, iz žaliteljevog navoda je nejasno kako bi se mogao provesti žalbeni postupak i riješiti žaliteljevu žalbu na način da drugostupanjsko tijelo izvrši uvid u zatraženu informaciju i na nju primijeni odredbe ZPPI-ja, ako informacija postoji kao umni zapis.

Naime, da bi se upravni postupak u ovom slučaju mogao provesti, informacija bi trebala biti materijalizirana.

Tijela javne vlasti bi u okviru korektnog i etički ispravnog odnosa državne uprave sa građanima, te u skladu sa aktima koji uređuju njihovo postupanje, trebala uredno odgovarati na pitanja i  predstavke građana i davati im određena objašnjenja, ali to ne spada u domenu ZPPI-ja.

Osim toga, odbacivanjem zahtjeva u točki 1. pobijanog rješenja, prvostupanjsko tijelo je jasno dalo do znanja da ne posjeduje zatražene informacije, te je čak i objasnilo da nije u obvezi posjedovati predmetne informacije, čime je prestala svaka potreba za dodatnim izjavama.

Na temelju provedenog žalbenog postupka drugostupanjsko tijelo je utvrdilo da je prvostupanjski postupak pravilno proveden, a o zahtjevu stranke je prvostupanjsko tijelo odlučilo sukladno odredbama ZPPI-ja te je osporeno rješenje pravilno i na zakonu osnovano.

Slijedom navedenog, prigovori i navodi iznijeti u žalbi ne mogu se prihvatiti niti utjecati na drugačije rješenje u ovoj upravnoj stvari.

Stoga je na temelju članka 116. stavka 1. točke 1.  Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred  Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENICA ZA INFORMIRANJE

dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.