KLASA: UP/II-008-07/14-01/48

URBROJ: 401-01/04-14-07

Zagreb, 21. svibnja 2014.

Povjerenica za informiranje na temelju članka 25. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13.), povodom žalbe ……… iz Zagreba, ………, izjavljene protiv rješenja Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave KLASA: 032-03/13-02/9, URBROJ: 354-01/13-3 od 30. prosinca 2013. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave KLASA: 032-03/13-02/9, URBROJ: 354-01/13-3 od 30. prosinca 2013. godine.

2. Odobrava se ……… pristup zatraženim informacijama - zapisnici sa svih sjednica Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave održanih temeljem članka 15. stavka 1., te stavka 3. Zakona o Državnoj komisiji za kontrolu postupaka javne nabave održanih od stupanja na snagu navedenog zakona pa do dana odlučivanja o njegovom zahtjevu.

3. Nalaže se Državnoj komisiji za kontrolu postupaka javne nabave da u roku od 8 dana od dana primitka ovog rješenja postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja.

O b r a z l o ž e n j e

 Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ……… (u daljnjem tekstu: žalitelj) temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., a u vezi članka 15. stavka 2. točke 7. Zakona o pravu na pristup informacijama jer su ispunjeni uvjeti za ograničenje pristupa informaciji u ostalim slučajevima utvrđenim zakonom.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravodobno uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi  da izjavljuje žalbu zbog bitnih povreda pravila upravnog postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je posebno napomenuo da su mu informacije potrebne u znanstvenom proučavanju prava javne nabave odnosno radi održavanja seminara u sustavu izobrazbe u području javne nabave. Navodi da dokazni postupak nije proveden sukladno Zakonu o općem upravnom postupku jer ni na koji način nisu utvrđivane njegove tvrdnje da je znanstvenik koji se bavi proučavanjem prava javne nabave niti je utvrđivano da je stručna osoba u smislu članka 15. Pravilnika o izobrazbi u području javne nabave, te da održava seminare u sustavu redovitog usavršavanja propisanog citiranim Pravilnikom. Nadalje navodi da Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave nije provela test javnog interesa ili je to učinila na nezadovoljavajući, te neprimjeren način. Žalitelj također ističe pogrešnu primjenu materijalnog prava navodeći da Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave sjednice iz članka 15. stavka 1. i 3. Zakona o Državnoj komisiji za kontrolu postupaka javne nabave obuhvaća načelnom zatvorenošću za javnost, kao i sjednice na kojima se odlučuje o žalbama, a što ne može biti točno jer se radi o dvije različite vrste sjednica i to na jednoj se odlučuje o konkretnom predmetu, a na drugoj o zauzimanju načelnog stava o ujednačavanju postupanja i prakse. Navodi da u žalbenim postupcima odluku donosi vijeće Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave, a sjednice sazvane na temelju članka 15. stavka 1. i 3. Zakona o Državnoj komisiji za kontrolu postupaka javne nabave su opće sjednice Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave kao institucije na kojima sudjeluju svi članovi Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave, a ne samo članovi jednog vijeća. Napominje da je Zakonom o pravu na pristup informacijama propisana objava zapisnika i zaključaka sa službenih sjednica tijela javne vlasti, te službenih dokumenata usvojenih na tim sjednicama, a da u te dokumente ulaze zapisnici Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave kada to tijelo kao cjelina, a ne žalbeno vijeće, odlučuje o zauzimanju pravnih shvaćanja, a poradi ujednačavanja postupanja i prakse. Navodi da je odbijanje njegova zahtjeva za pristup tim zapisnicima, te njihovo neobjavljivanje grubo kršenje načela javnosti djelovanja tijela javne vlasti. Ističe da u odlukama o žalbama Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave nije objavljivala niti da su održane sjednice temeljem članka 15. stavka 1. i 3. Zakona o Državnoj komisiji za kontrolu postupaka javne nabave niti da su zauzeta pravna shvaćanja suprotna dotadašnjem postupanju i praksi, a da je to i učinjeno, to nije informacija koju je tražio. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je osnovana.

Uvidom u spise predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 24. prosinca 2013. godine zatražio od Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave kao tijela javne vlasti zapisnike sa svih sjednica Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave održanih temeljem članka 15. stavka 1. te stavka 3. Zakona o Državnoj komisiji za kontrolu postupaka javne nabave održanih od stupanja na snagu navedenog Zakona (23. veljače 2013.) pa do dana odlučivanja o njegovom zahtjevu. Nadalje je utvrđeno da je žaliteljev zahtjev za pristup informacijama Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave odbila jer se radi o slučaju ograničenja prava na pristup informacija utvrđenim zakonom.

Člankom 15. stavkom 2. točkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji u ostalim slučajevima utvrđenim zakonom.

Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave u pobijanom rješenju poziva se na odredbu članka 171. stavka 1. Zakona o javnoj nabavi kojom je propisano da u žalbenim postupcima Državna komisija odlučuje na sjednicama vijeća koje nisu javne. Ističu da sjednice Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave održane temeljem članka 15. stavka 1., te stavka 3. Zakona o državnoj komisiji za kontrolu postupaka javne nabave, predstavljaju rad tog državnog tijela u svezi sa žalbenim postupcima, stoga i navedene sjednice, nisu javne.

Povjerenica za informiranje je utvrdila da se navedena zakonska odredba ne odnosi na zakonsko ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 7. Zakona o pravu na pristup informacijama budući da članak 171. stavak 1. Zakona o javnoj nabavi govori o sjednicama vijeća Državne komisije, dok članak 15. Zakona o državnoj komisiji za kontrolu postupaka javne nabave govori o sjednici Državne komisije. Dakle, riječ je o različitim sjednicama s različitim sastavima sudionika sjednica. U prvom slučaju odlučuje se o žalbi, donosi se odluka o konkretnom predmetu i to većinom glasova članova vijeća, dok se u drugom slučaju raspravlja o spornim pitanjima s ciljem ujednačavanja postupanja i prakse, a na sjednici sudjeluju članovi Državne komisije.

Odredbom članka 16. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavka 3. ovog Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa.

Test razmjernosti i javnog interesa je procjena razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ako prevladava javni interes. Kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno je utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavka 2. i 3. ovog Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen, te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Ispitujući pravilnost provedbe testa razmjernosti i javnog interesa razmatrani su argumenti koje je navela Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave. Rasprava u vezi spornog pitanja koje se pojavilo u nekom konkretnom žalbenom predmetu, nije vezana samo za taj predmet budući da je pravno shvaćanje prihvaćeno na sjednici Državne komisije većinom glasova svih članova Državne komisije obvezno za sva vijeća i članove Državne komisije. Sukladno navedenom, ne može se prihvatiti da se odredba članka 171. stavka 1. proteže i na sjednice iz članka 15. Zakona o državnoj komisiji za kontrolu postupaka javne nabave. Žalitelj ispravno u žalbi navodi da ako su pravna shvaćanja sa sjednica javno objavljena da nije bilo osnove za odbijanje njegova zahtjeva.

U žalbenom postupku Povjerenici za informiranje dostavljen je zapisnik sa sjednice od 04.11.2013. godine, KLASA: 030-02/13-01/6, URBROJ: 354-01/13-1. U odnosu na dostavljenu informaciju Povjerenica za informiranje ne nalazi da bi postojalo neko od ograničenja iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama. Naime, samo prvostupanjsko tijelo navodi da su zaključci sa sjednica Državne komisije iz članka 15. stavka 1. i stavka 3. Zakona o državnoj komisiji za kontrolu postupaka javne nabave, sastavni dio javno objavljenih odluka odnosno da su stavovi zauzeti na tim sjednicama javno objavljeni.

Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.

Stoga je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku i članka 17. stavka 6. Zakona o pravu na pristup informacijama riješeno kao izreci ovog  rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

                                                            POVJERENICA ZA INFORMIRANJE

                                                            dr.sc. Anamarija Musa, dipl.iur.