KLASA: UP/II-008-07/14-01/437
URBROJ: 401-01/06-15-01
Zagreb, 23. ožujka 2015.
Povjerenica za informiranje, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13.) i članka 114. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09.), povodom žalbe udruge GONG iz Zagreba, ………, protiv odgovora Hrvatske biskupske konferencije Broj: 215/2014 od 24. travnja 2014. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbacuje se žalba udruge GONG izjavljena protiv odgovora Hrvatske biskupske konferencije Broj: 215/2014 od 24. travnja 2014. godine, kao nedopuštena.
O b r a z l o ž e n j e
Udruga GONG (u daljnjem tekstu: žalitelj) izjavila je Povjerenici za informiranje dana 6. svibnja 2014. godine žalbu protiv odgovora Hrvatske biskupske konferencije (u daljnjem tekstu: HBK) Broj: 215/2014 od 24. travnja 2014. godine, kojim su povodom njegovog zahtjeva za pristup informacijama od 14. travnja 2014. godine, obavijestili žalitelja kako HBK kao ni pravne osobe Katoličke crkve kojima je ona osnivač nisu tijela javne vlasti u smislu članka 5. stavka 1. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Žalitelj u žalbi navodi kako je gore citiranim odgovorom HBK neosnovano odbijen njegov zahtjev jer je navedena institucija pogrešno primijenila Zakon o pravu na pristup informacijama kada je navela da nisu tijelo javne vlasti u smislu navedenog Zakona. Nadalje, žalitelj napominje kako HBK jest tijelo javne vlasti u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama jer je pravna osoba s javnim ovlastima odnosno druga osoba na koju su prenesene javne ovlasti. Kao uporište za svoje tvrdnje o navedenom žalitelj navodi propise kojima su uređeni odnosi između Republike Hrvatske i Katoličke crkve odnosno ugovore potpisane između Republike Hrvatske i Svete Stolice te odredbe Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 75/14. i 83/14.) vezane za sklapanje braka u vjerskom obliku s učincima građanskog braka. Žalitelj, naime tumačeći odredbe navedenih propisa zaključuje da je, budući da kanonska ženidba od trenutka sklapanja ima građanske učinke, na službenike Katoličke Crkve prenesena javna ovlast sklapanja braka pa time pravne osobe Katoličke Crkve jesu tijela javne vlasti u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama. Povjerenici za informiranje žalitelj predlaže da uvaži njegovu žalbu, poništi osporeni odgovor HBK te mu omogući pristup traženim informacijama iz predmetnog zahtjeva.
Žalba je nedopuštena.
Člankom 1. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da se navedenim Zakonom uređuje pravo na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija koje posjeduju tijela javne vlasti.
Člankom 5. stavkom 1. točkom 2. navedenog Zakona propisano je da su „tijela javne vlasti“, u smislu ovog Zakona, tijela državne uprave, druga državna tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe s javnim ovlastima i druge osobe na koje su prenesene javne ovlasti, pravne osobe čiji je osnivač Republika Hrvatska ili jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave, pravne osobe i druge osobe koje obavljaju javnu službu, pravne osobe koje se u cijelosti financiraju iz državnog proračuna ili iz proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, kao i trgovačka društva u kojima Republika Hrvatska i jedinice lokalne i područne samouprave imaju zasebno ili zajedno većinsko vlasništvo.
Uvidom u žalbu te njezine priloge utvrđeno je da je HBK dopisom Br.215/2014. od 24. travnja 2014. godine izvijestila žalitelja da ona kao niti pravne osobe Katoličke Crkve kojima je ona osnivač, nisu tijela javne vlasti u smislu članka 5. stavka 1. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Nadalje, uvidom u statut HBK objavljen na internetskoj stranici http://www.hbk.hr/?type=dokument&ID=33 utvrđeno je da je HBK trajna ustanova osnovana od Apostolske Stolice te je skupština biskupa Katoličke Crkve kojima je sjedište u Republici Hrvatskoj. U Statutu HBK propisano je i sljedeće:
- Biskupi ove Konferencije za vjernike svoga područja zajednički vrše neke pastoralne zadaće da se što uspješnije promiče dobro koje Crkva, prema pravnoj odredbi, pruža ljudima, osobito raznim oblicima i načinima apostolata prikladno prilagođenim okolnostima vremena, mjesta i zajedničkog hrvatskog jezika.
- Hrvatska biskupska konferencija po samom pravu ima pravnu osobnost.
- Hrvatsku biskupsku konferenciju čine sljedeća tijela: sabor, stalno vijeće, vijeća, komisije, odbori, uredi osnovani od Konferencije, te njezino generalno tajništvo.
- Saboru HBK-a su dužni prisustvovati svi članovi Konferencije. Oni koji iz legalnog razloga ne mogu prisustvovati mogu izabrati kao svoga ovlaštenika jednog člana Konferencije ili mogu poslati svoga Generalnog vikara. Ovlaštenik pak može iznositi mišljenje ovlastitelja, ali nema pravo glasovati u njegovo ime. Umirovljeni biskupi mogu biti pozvani na Sabor, ali na njemu imaju samo savjetodavni glas. Uzimajući u obzir prijedloge članova Konferencije, Stalno će se vijeće pobrinuti da se sastavi dnevni red Sabora i da se na vrijeme dostavi svim članovima Konferencije. O stvarima koje nisu na dnevnom redu Sabor može raspravljati ako to tajnim glasovanjem zatraže dvije trećine članova koji sudjeluju na Saboru.
- Stalnom je vijeću zadaća: saslušavši mišljenje drugih biskupa, pobrinuti se da se pripremi dnevni red Sabora, brinuti se o provedbi odluka i rješenja donesenih na Saboru, ravnati radom Generalnog tajništva Konferencije.
- Pravo je Konferencije osnivati različita tijela: komisije, vijeća, odbore, urede koji će se baviti pitanjima i poslovima vezanim uz djelovanje mjesne Crkve.
- Zadaća je Generalnog tajništva: da sastavi zapisnik o radu i odlukama Sabora i o sjednicama Stalnog vijeća Konferencije te da ih priopći svim članovima Konferencije, da sastavi druge spise koje mu povjeri na izradbu Predsjednik ili Stalno vijeće Konferencije, da podržava vezu s drugim, napose sa susjednim, nacionalnim biskupskim konferencijama, da se brine o statističkim podacima na području Konferencije, sabirati dokumente, spremati i razrađivati materijale koji se odnose na aktualna pitanja važna za život i rad Crkve u nas te ih podnositi na rad Saboru, odnosno Stalnom vijeću, koordinirati rad pojedinih tijela Konferencije, čuvati arhiv Konferencije i drugo.
- U članku 33. Statuta HBK propisano je da prihodi HBK dolaze: a. od pomoći Republike Hrvatske prema Ugovoru koji je 9. listopada 1998. sklopljen između Svete Stolice i Republike Hrvatske o ekonomskim pitanjima, b. od izdavanja liturgijskih knjiga i drugih stvari što se izdaju brigom i autoritetom Konferencije i c. od priloga dobrotvora.
- Člankom 34. Statuta HBK propisano je da se vremenitim dobrima Konferencije upravlja po kanonskim propisima Pete knjige Zakonika kanonskoga prava i po normama što ih donosi sama Konferencija.
Iz gore navedenog opisa poslova pojedinih tijela HBK te drugih navedenih odredbi Statuta HBK vidljivo je da ista nema javne ovlasti, koje žalitelj navodi u žalbi, te se niti po drugim zakonskom kriterijijima iz članka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama ne smatra tijelom javne vlasti.
Pravni položaj Katoličke crkve u Hrvatskoj reguliran je Ugovorom potpisanim između Svete Stolice i Republike Hrvatske o pravnim pitanjima: Ugovorom između Svete Stolice i Republike Hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture, Ugovorom između Svete Stolice i Republike Hrvatske o dušebrižništvu katoličkih vjernika pripadnika oružanih snaga i redarstvenih službi Republike Hrvatske i Ugovorom između Svete Stolice i Republike Hrvatske o gospodarskim pitanjima.
Gore navedeni Ugovori su dakle ugovori sklopljeni između dva subjekta međunarodnog prava, pa su time iznad zakona Republike Hrvatske te isti uređuju odnos Republike Hrvatske i Katoličke Crkve u Hrvatskoj koju zastupa Sveta Stolica.
U članku 1. Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o pravnim pitanjima propisano je da se Republika Hrvatska i Sveta Stolica, potvrđujući da su Država i Katolička Crkva, svaka u svom poretku, neovisne i samostalne, obvezuju da će u međusobnim odnosima potpuno poštivati to načelo te da će međusobno surađivati u brizi za cjelovit duhovni i materijalni razvoj čovjeka i u promicanju općeg dobra. Člankom 2. navedenog ugovora propisano je, između ostalog, da Republika Hrvatska priznaje javnu pravnu osobnost Katoličke Crkve te da priznaje i javnu pravnu osobnost svih crkvenih ustanova, koje imaju takvu pravnu osobnost prema odredbama kanonskog prava.
Člankom 1. Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o gospodarskim pitanjima propisano je da pravne osobe Katoličke Crkve, u skladu s odredbama kanonskog prava, mogu slobodno primati milostinju i darove vjernika te prihvaćati druge uobičajene oblike prinosa vjernika za uzdržavanje crkvenih ustanova te da se na navedena primanja ne primjenjuju odredbe poreznog sustava Republike Hrvatske. U članku 10. navedenog Ugovora propisano je da će se pravne osobe Katoličke Crkve u odnosu na porezni sustav smatrati neprofitnim ustanovama s time da se navedena odredba ne primjenjuje na profitne djelatnosti istih osoba.
Člankom 114. stavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da će drugostupanjsko tijelo ispitati je li žalba dopuštena, pravodobna i izjavljena od ovlaštene osobe. Ako žalba nije dopuštena ili pravodobna ili izjavljena od ovlaštene osobe, odbacit će je rješenjem.
S obzirom da se Hrvatska biskupska konferencija u skladu sa člankom 5. stavkom 1. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, ne smatra „tijelom javne vlasti“, sukladno članku 114. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku, riješeno je kao u izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENICA ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.