KLASA: UP/II-008-07/14-01/290
URBROJ: 401-01/06-14-03
Zagreb, 14. listopada 2014.
Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13.), povodom žalbe ……… novinara iz Zagreba, ………, izjavljene protiv rješenja Ministarstva kulture KLASA: UP/I-023-03/14-01/0003, URBROJ: 532-01/10.14-01 od 11. ožujka 2014. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba novinara ……… izjavljena protiv rješenja Ministarstva kulture KLASA: UP/I-023-03/14-01/0003, URBROJ: 532-01/10.14-01 od 11. ožujka 2014. godine, kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev novinara ……… (u daljnjem tekstu: žalitelj), od 10. prosinca 2013. godine i 23. siječnja 2014. godine, temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama jer navedeno traženje žalitelja, prijava za omogućavanje novinarskog praćenja rada kulturnih vijeća, nije informacija u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. navedenog Zakona.
Protiv osporenog rješenja žalitelj je pravovremeno izjavio žalbu u kojoj navodi kako je navedenim prijavama od Ministarstva kulture tražio redovito i pravovremeno dostavljanje informacija o terminima sjednica svih kulturnih vijeća te o njihovom dnevnom redu kako bi se u svojstvu novinara izvjestitelja mogao prijavljivati za njihovo neposredno praćenje. Također navodi da je osporenim rješenjem tijelo javne vlasti previdjelo odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama te Zakona o kulturnim vijećima („Narodne novine“, broj 48/04. i 44/09.) koje utvrđuju njegove obveze osiguravanja javnosti rada kulturnih vijeća, budući da su ista službena tijela Ministarstva. Nadalje, osvrnuvši se na tvrdnju iz osporenog rješenja da se predmetni zahtjev ne može smatrati informacijom u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama, navodi kako u trenutku kad Ministarstvo kulture ima saznanje o mjestu i vremenu održavanja sjednice pojedinog kulturnog vijeća, to postaje informacija sukladno navedenom Zakonu. Žalitelj ističe kako Ministarstvo kulture predviđa mogućnost neposrednog uvida u rad Kulturnih vijeća temeljem prijave i utvrđivanja redoslijeda prijavljenih (kako mu je u svom dopisu KLASA: 008-01/13-01/0028, URBROJ: 532-01/10 od 28. studenog 2013. godine odgovorilo i samo Ministarstvo), no nigdje unaprijed ne objavljuje termine odnosno dnevni red tih sjednica. Navodi da je na taj način zainteresiranim novinarima odnosno građanima nemoguće prijaviti se za praćenje rada Kulturnih vijeća te zaključuje da Ministarstvo ne ispunjava svoje obveze iz članka 12. stavka 1. točke 1. i 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, premda, kako dodaje, Kulturna vijeća sama nisu tijela javne vlasti nego službena tijela u tijelu javne vlasti. Žalitelj ukazuje da se na taj način dolazi do situacije da novinari odnosno šira javnost nisu nikada obaviješteni o radu Kulturnih vijeća a koji se odnosi na kreiranje kulturne politike. Zaključno, žalitelj navodi primjere iz prakse Europskog suda za ljudska prava te u bitnome ističe da je u istima navedeni Sud utvrdio pozitivnu obvezu države da omogući pristup informacijama koje posjeduje te da organizacije civilnog društva te mediji imaju značajnu ulogu u društvu te uživaju istu zaštitu prava budući da se bave pitanjima od javnog interesa. Također, žalitelj predlaže Povjerenici za informiranje da upozori Ministarstvo kulture kako je dužno informirati javnost o dnevnom redu zasjedanja ili sjednicama službenih tijela i o vremenu njihova održavanja, načinu rada i mogućnostima neposrednog uvida, o broju osoba kojima se može istodobno osigurati neposredan uvid u rad tijela javne vlasti, te da je dužno na taj način poštovati propise u postupku ostvarivanja prava na pristup informacijama. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je neosnovana.
Članak 1. Zakona o pravu na pristup informacijama u bitnom propisuje kako se ovim Zakonom uređuje pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti, dok članak 5. stavak 1. točka 3. navedenog Zakona propisuje kako je „informacija“ svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra ili u bilo kojem drugom obliku, neovisno o načinu na koji je prikazana (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis).
Odredbom članka 12. stavka 1. točke 1. i 2. Zakona o pravu na pristup informacijama Propisano je da je tijelo javne vlasti obvezno informirati javnost o dnevnom redu zasjedanja ili sjednica službenih tijela i vremenu njihova održavanja, načinu rada i mogućnostima neposrednog uvida u njihov rad te broju osoba kojima se može istodobno osigurati neposredan uvid u rad tijela javne vlasti pri čemu se mora voditi računa o redoslijedu prijavljivanja. Stavkom 2. navedenog članka propisano je da tijela javne vlasti nisu dužna osigurati neposredan uvid u svoj rad kada se radi o pitanjima u kojima se po zakonu javnost mora isključiti, odnosno ako se radi o informacijama za koje postoje ograničenja prava na pristup prema odredbama ovog Zakona.
Citiranom odredbom na koju se u žalbi poziva žalitelj, propisana je javnost rada tijela javne vlasti odnosno proaktivnost djelovanja tijela javne vlasti i omogućavanje neposrednog uvida u njegov rad. U tom se članku govori o obvezi postupanja tijela javne vlasti i prije podnošenja zahtjeva korisnika prava na pristup informaciji, promiču se opća načela otvorenosti i transparentnosti.
Člankom 23. stavkom 5. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se traži informacija koja se ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. ovog Zakona.
U postupku po žalbi, a s obzirom na navode žalbe te osporenog rješenja, drugostupanjsko tijelo mora utvrditi da li je žalitelj predmetnim zahtjevom za pristup informaciji tražio podatak koji se može podvesti pod gore citiranu definiciju „informacije“, posjeduje li tijelo javne vlasti zatraženu informaciju u trenutku podnošenja zahtjeva te postoje li ograničenja zbog kojih je informacija izuzeta od javnog pristupa.
Pristup informaciji u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji, dakle informaciji koja postoji u materijaliziranom obliku, odnosno, zakonska definicija informacije ne uključuje obvezu tijela javne vlasti da daje odgovore na pitanja, sastavlja izjave ili da obavlja dodatne aktivnosti; drugim riječima, pristup informacijama u smislu Zakona uključuje dobivanje preslike gotove informacije koju tijelo javne vlasti posjeduje u trenutku podnošenja zahtjeva, npr. određenog dokumenta, cd-a ili drugog zapisa podataka.
Uvidom u spise predmeta utvrđeno je da je žalitelj dana 10. prosinca 2013. godine službi za odnose s javnošću Ministarstva kulture podnio prijavu za omogućavanje novinarskog praćenja rada Vijeća za dramsku umjetnost i Vijeća za knjigu i nakladništvo te je dana 23. siječnja 2014. godine proširio svoju prijavu na praćenje rada svih kulturnih vijeća, odnosno da je zatražio da ga redovito i pravodobno izvještavaju o terminima sjednica svih kulturnih vijeća i o njihovom dnevnom redu. Nadalje, uvidom u žaliteljev zahtjev za pristup informacijama, utvrđeno je kako on ne traži pristup informaciji koja je sukladna citiranoj zakonskoj definiciji „informacije“, već podnosi prijavu za buduće omogućavanje novinarskog praćenja rada kulturnih vijeća na koju je jedino moguće dati odgovor, a što nije informacija u smislu zakona o pravu na pristup informacijama.
Razmatrajući sve prethodno navedeno, Povjerenica za informiranje zaključuje kako je žalitelj tražio informaciju koja se ne smatra informacijom u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama, jer se radi o prijavi kojom se traži dostavljanje informacija koje još ne postoje u tijelu javne vlasti u materijaliziranom obliku odnosno za koje nije razvidno kada će nastati. U trenutku kada Ministarstvo kulture utvrdi termine rada Kulturnih vijeća to je informacija koja je izrađena i koju bi Ministarstvo trebalo učiniti dostupnom na internetskoj stranici, kako bi se novinari mogli prijaviti za praćenje rada Kulturnih vijeća te na taj način osigurati javnost rada.
Na temelju provedenog žalbenog postupka drugostupanjsko tijelo je utvrdilo da je prvostupanjski postupak proveden u skladu s odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama te da je osporeno rješenje pravilno i na zakonu osnovano.
Slijedom navedenog, prigovori i navodi iznijeti u žalbi ne mogu se prihvatiti niti utjecati na drugačije rješenje u ovoj upravnoj stvari.
Stoga je temeljem članka 116. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENICA ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.