KLASA: 008-08/15-01/02

URBROJ: 401-01/02-16-508

Zagreb, 21.01.2016.

Sudovi i pravosudna tijela

Povodom Vašeg upita koji se odnosi na imenovanje službenika za informiranje, upućujemo Vas na Uputu Povjerenika za informiranje, koja je dostupna na poveznici  http://www.pristupinfo.hr/vazno-uputa-za-provedbu-cl-13-zppi/.

Ukazujemo da osoba koja je glasnogovornik može obavljati i posao službenika za informiranje, ali pod uvjetom da može odvojiti poslove pružanja informacija  sukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.) od davanja odgovora na upite novinara prema  Zakonu o medijima („Narodne novine“, broj  59/04., 84/11., 81/13.).

Ukoliko  bilo koje tijelo javne vlasti donese odluku o promjeni službenika za informiranje, tj. imenovanju novog službenika za informiranje, o tome je potrebno  obavijestiti  Povjerenika za informiranje, pri čemu je potrebno dostaviti podatke o tijelu javne vlasti i službeniku za informiranje prema Obrascu za dostavu podataka kojeg možete pronaći u gore naznačenoj poveznici.

U nastavku ukazujemo na bitne razlike između postupanja temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama i Zakona o medijima.

Članak 1. Zakona o pravu na pristup informacijama u bitnom propisuje kako se ovim Zakonom uređuje pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti, dok članak 5. stavak 1. točka 3. navedenog Zakona propisuje kako je informacija svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti. Zahtjev za pristup informacijama treba razlikovati od odgovaranja na upite, davanja mišljenja i izrade akata. Pristup informaciji u smislu Zakona pretpostavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji, dakle informaciji koja postoji u materijaliziranom obliku, odnosno, zakonska definicija informacije ne uključuje obvezu tijela javne vlasti da daje odgovore na pitanja, sastavlja izjave ili da obavlja dodatne aktivnosti; da  stvara nove informacije koje već ne postoje u trenutku kada je zahtjev upućen. Pristup informacijama u smislu Zakona uključuje dobivanje preslike gotove informacije koju tijelo javne vlasti posjeduje, npr. određenog dokumenta, cd-a ili drugog zapisa podataka.

Novinarski upiti kojim se primjerice traži upoznavanje javnosti o obavljanju poslova i aktivnostima tijela javne vlasti,  ne ulaze u područje Zakona o pravu na pristup informacijama.

Svako tijelo javne vlasti samo procjenjuje u kojem opsegu i o kojim temama informira javnost putem glasnogovornika i u tom smislu snosi odgovornost za svoj odnos prema građanima. U tom smislu, službe za odnose s javnošću tijela javne vlasti procjenjuju do kuda seže granica javnog interesa i da li su njime obuhvaćeni događaji kao što su poslovni ručkovi, neformalni sastanci i slično.

U svrhu efikasnog obavljanja novinarskog posla, Ustav Republike Hrvatske u članku 38. jamči novinarima određena prava, poput slobode izvještavanja i pristupa informaciji, a navedena prava se detaljnije razrađuju Zakonom o medijima. Članak 6. Zakona o medijima  uređuje dostupnost javnih informacija na način da određuje da su u svrhu objave informacija putem medija tijela izvršne, zakonodavne i sudbene vlasti te tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, kao i ostale pravne i fizičke osobe koje obavljaju javnu službu i/ili dužnost su dužni davati točne, potpune i pravovremene informacije o pitanjima iz svog djelokruga (čl. 6., st 1.).

Razlozi za eventualnu uskratu informacije moraju biti propisani zakonom, a odnose se na državnu ili vojnu tajnu (drugim riječima, klasificirane podatke, prema važećim propisima) odnosno zaštitu osobnih podataka, i to pod određenim uvjetima, a u svakom slučaju moraju biti pisano obrazloženi i to u roku od tri dana (stavci 5. i 6.). Prema odredbi stavka 6. u slučaju  uskraćivanja informacije novinar ima pravo podnijeti tužbu zbog nezakonite radnje nadležnom sudu.

Potrebno je naglasiti kako prema važećem zakonodavstvu Povjerenik za informiranje nije nadležan za nadzor provedbe Zakona o medijima, odnosno ne predstavlja drugostupanjsko tijelo u rješavanju žalbi proizašlih iz onemogućavanja novinara u pristupu javnim informacijama.

Stoga postoji razlika između zahtjeva za pristup informacijama temeljem Zakona i novinarskog upita temeljem Zakona o medijima.

Novinar koji obrađuje određenu temu ima potrebnu  komunicirati sa tijelom javne vlasti, postavljati upite i na upite dobije opisne odgovore kojima se novinar informira o obavljanju poslova i radu tijela javne vlasti. U tu svrhu tijela javne vlasti imenuju glasnogovornike, zadužene za komunikaciju sa medijima, dok u svrhu rješavanja zahtjeva za pristup informacijama tijela javne vlasti imenuju službenike za informiranje.

Novinarski upiti se uglavnom temelje na zahtijevanju obrazloženja i općenitih informacija o radu i postupanju, što podrazumijeva dvosmjernu komunikaciji između medija i novinara sukladno Zakonu o medijima.

Međutim, ukoliko novinar traži konkretnu, materijaliziranu, informaciju, takav bi se upit mogao tretirati kao zahtjev za pristup informacijama sukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama.