KLASA: UP/II-008-07/24-01/630
URBROJ: 401-01/03-24-3
Zagreb, 4. rujna 2024.
Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15 i 69/22), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Hrvatske gospodarske komore KLASA: 008-01/24-01/3, URBROJ: 311-02-02-00/576-24-7 od 13. lipnja 2024. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Hrvatske gospodarske komore KLASA: 008-01/24-01/3, URBROJ: 311-02-02-00/576-24-7 od 13. lipnja 2024. godine.
2. Predmet se dostavlja Hrvatskoj gospodarskoj komori na ponovni postupak.
O b r a z l o ž e n j e
Pobijanim rješenjem odbačen je zahtjev za pristup informacijama ......... (dalje u tekstu: žaliteljica) je pravovremeno uložila žalbu u kojoj u bitnome navodi da je pobijano rješenje Hrvatske gospodarske komore (dalje u tekstu: prvostupanjsko tijelo) sadrži samo navod da to tijelo sukladno Direktivi (EU) 2019/1024 Europskog parlamenta i Vijeća o otvorenim podacima i ponovnoj uporabi informacija javnog sektora od 20. lipnja 2019. godine nije obvezno pružati tražene podatke. Napominje kako je prvostupanjsko tijelo bilo u obvezi omogućiti joj pristup traženim informacijama. Stoga predlaže da se poništi pobijano rješenje i omogući joj pristup traženim informacijama.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žaliteljica zahtjevom za pristup informacijama od 30. siječnja 2024. godine, koji je prema prijemnom štambilju prvostupanjskog tijela zaprimljen dana 4. ožujka 2024. godine, međutim spisu predmeta ne prileži koverta ili način dostave predmetnog zahtjeva, od prvostupanjskog tijela tražila sljedeće podatke: 1. o isplaćenim naknadama na ime autorskih honorara i ugovora o djelu, te naknada putnih troškova isplaćenih osobama koje nisu zaposlenici niti članovi HGK-a za 2021., 2022. i 2023., koje na godišnjoj razini prelaze iznos od 500,00 eura u bruto iznosu, uz navođenje iznosa i razloga isplate, te imena i prezimena osoba kojima su te naknade isplaćene, 2. o isplaćenim naknadama na ime autorskih honorara i ugovora o djelu, naknada putnih troškova isplaćenih osobama koje su zaposlenici i članovi HGK-a za isto razdoblje a koji na godišnjoj razini prelaze isti iznos u bruto iznosu, uz navođenje iznosa razloga isplate, te imena i prezimena osoba kojim su te naknade isplaćene i 3. o nazivima radnih mjesta, opisu poslova, kvalifikacijama (traženim i stvarnim), te bruto plaće osoba koje su zaposlene na poslovima tajnika, stručnih suradnika, administratora i drugih zaposlenika HGK-a.
Iz spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjsko tijelo dopisom KLASA: 008-01/24-01/3, URBROJ: 311-02-02-00/576-24-2 od 18. ožujka 2024. godine obavijestilo žaliteljicu da sukladno Direktivi (EU) 2019/1024 Europskog parlamenta i Vijeća o otvorenim podacima i ponovnoj uporabi informacija javnog sektora od 20. lipnja 2019. godine nije obvezno pružati tražene podatke te da iz tog razloga nije u mogućnosti udovoljiti traženju žaliteljice o dostavi predmetnih podataka.
Nadalje, iz spisa predmeta proizlazi da je dana 29. ožujka 2024. godine žaliteljica izjavila žalbu protiv obavijesti prvostupanjskog tijela KLASA: 008-01/24-01/3, URBROJ: 311-02-02-00/576-24-2 od 18. ožujka 2024. godine te da je Povjerenik za informiranje rješenjem KLASA: UP/II-008-07/24-01/448, URBROJ: 401-01/06-24-4 od 5. lipnja 2024. godine naložio prvostupanjskom tijelu da riješi zahtjev za pristup informacijama žaliteljice od 4. ožujka 2024. godine sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama.
Pobijenim rješenjem odbačen je zahtjev za pristup informacijama žaliteljice kao nedopušten temeljem odredbe članka 41. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku uz obrazloženje da prvostupanjsko tijelo sukladno Direktivi (EU) 2019/1024 Europskog parlamenta i Vijeća o otvorenim podacima i ponovnoj uporabi informacija javnog sektora od 20. lipnja 2019. godine nije obvezno pružati tražene podatke.
U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je spis predmeta na odlučivanje po žalbi žaliteljice.
U drugostupanjskom je postupku utvrđeno uvidom u spis predmeta da je u izreci pobijanog rješenja prvostupanjsko tijelo pogrešno navelo ime žaliteljice te da je umjesto Josipa trebalo pisati Lucija.
Člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske) jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima toga Zakona.
U drugostupanjskom je postupku aktom Ureda povjerenice za informiranje KLASA: UP/II-008-07/24-01/630, URBROJ: 401-01/03-24-2 od 25. srpnja 2024. godine od prvostupanjskog tijela zatražena je nadopuna spisa na način da isto utvrdi da li posjeduje izrađene informacije koje se odnose na predmetno traženje žaliteljice te ih u postupku po žalbi dostavi kao sastavni dio spisa predmeta, odnosno da se o istom očituje, međutim prvostupanjsko tijelo nije dostavilo traženo niti se o istome očitovalo.
Predmet zahtjeva za pristup informacijama žaliteljice su podaci o isplaćenim naknadama na ime autorskih honorara i ugovora o djelu te naknada putnih troškova isplaćenih osobama koje su zaposlenici i članovi prvostupanjskog tijela, odnosno koje nisu zaposlenici niti članovi prvostupanjskog tijela za 2021., 2022. i 2023., koje na godišnjoj razini prelaze iznos od 500,00 eura u bruto iznosu, uz navođenje iznosa i razloga isplate, te imena i prezimena osoba kojima su te naknade isplaćene, kao i podaci o nazivima radnih mjesta, opisu poslova, kvalifikacijama (traženim i stvarnim), bruto plaći osoba koje su zaposlene na poslovima tajnika, stručnih suradnika, administratora i drugih zaposlenika prvostupanjskog tijela.
Sukladno navedenom, nesporna je činjenica da je žaliteljica podnijela zahtjev za pristup informacijama, a ne zahtjev za ponovnu uporabu informacija. S time u vezi, u izreci pobijanog rješenja, kao i u obrazloženju istoga, prvostupanjsko tijelo navodi da je žaliteljica podnijela zahtjev za pristup informacijama te navodi sadržaj istog.
Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da prvostupanjsko tijelo sukladno Direktivi (EU) 2019/1024 Europskog parlamenta i Vijeća o otvorenim podacima i ponovnoj uporabi informacija javnog sektora od 20. lipnja 2019. godine nije obvezno pružati tražene podatke, te se prvostupanjsko tijelo poziva na odredbu članka 41. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku kojom odbacuje zahtjev za pristup informacijama žaliteljice kao nedopušten.
Naime, uvidom u pobijano rješenje u drugostupanjskom je postupku utvrđeno da isto ne sadrži nikakvo obrazloženje osim navođenja Direktive (EU) 2019/1024 Europskog parlamenta i Vijeća o otvorenim podacima i ponovnoj uporabi informacija javnog sektora od 20. lipnja 2019. godine, čime je povrijeđena odredba članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) koja obvezuje prvostupanjsko tijelo da u obrazloženju rješenja navede razloge koji su bili odlučni za rješavanje upravne stvari.
Napominje se da su Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 69/22), koji je stupio na snagu 25. lipnja 2022. godine, preuzete odredbe Direktive (EU) 2019/1024 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o otvorenim podacima i ponovnoj uporabi informacija javnog sektora (preinaka) (dalje u tekstu: Direktiva).
U članku 1. stavku 1. Direktive propisano je kako bi se promicala uporaba otvorenih podataka i potakle inovacije proizvoda i usluga, da se tom Direktivom utvrđuje skup minimalnih pravila kojima se uređuju ponovna uporaba i praktični dogovori za olakšavanja ponovne uporabe dokumenata navedenih u podstavcima (a), (b) i (c) tog stavka. U stavku 2. istoga članka propisano je u kojim se slučajevima (podstavci od (a) od (l)) ista ne primjenjuje.
Nadalje, u stavku 3. istoga članka Direktive propisano je da se ta Direktiva temelji na Unijinim i nacionalnim režimima pristupa te se njome ti režimi ne dovode u pitanje.
S time u vezi, uvodnom odredom broj 23. Direktive utvrđeno je da se tom Direktivom ne ograničavaju odnosno ne ometaju tijela javne vlasti i druga tijela javnog sektora u izvršavanju njihovih zakonom utvrđenih zadaća. Tom se Direktivom utvrđuje obveza država članica da omoguće ponovnu uporabu svih postojećih dokumenata, osim ako je pristup ograničen ili isključen na temelju nacionalnih pravila o pristupu dokumentima ili ako podliježe drugim iznimkama utvrđenima u toj Direktivi. Ta se Direktiva temelji na postojećim režimima pristupa u državama članicama te se njome ne izmjenjuju nacionalna pravila za pristup dokumentima.
Sukladno navedenom, iz navedenih odredbi Direktive jasno proizlazi da je zakonodavac Europski parlament i Vijeće Europske unije utvrdio da se tom Direktivom ne izmjenjuju nacionalna pravila za pristup, odnosno da se nacionalni režimi pristupa ne dovode u pitanje tom Direktivom.
Naime, člankom 5. stavkom 1. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15 i 69/22) propisano je da su tijela javne vlasti, u smislu tog Zakona, tijela državne uprave, druga državna tijela, jedinice lokalne i regionalne (područne) samouprave, pravne osobe i druga tijela koja imaju javne ovlasti, pravne osobe čiji je osnivač Republika Hrvatska ili jedinica lokalna ili područne (regionalne) samouprave, pravne osobe koje obavljaju javnu službu, pravne osobe koje se temeljem posebnog propisa financiraju pretežito ili u cijelosti iz državnog proračuna ili iz proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave odnosno iz javnih sredstava (nameta, davanja i sl.), kao i trgovačka društva u kojima Republika Hrvatska i jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave imaju zasebno ili zajedno većinsko vlasništvo.
Stoga, u ovom konkretnom slučaju se ne radi o ostvarivanju prava na ponovnu uporabu informacija od strane žaliteljice, već o ostvarivanju prava na pristup informacijama, gdje ni jedan od obveznika iz članka 5. stavka 1. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, uključujući prvostupanjsko tijelo, nije izuzet od postupanja po pojedinačnim zahtjevima za pristup informacijama.
S time u vezi, neutemeljeno je pozivanje prvostupanjskog tijela na odredbu članka 41. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku kojom je propisano da kad službena osoba utvrdi da ne postoje zakonske pretpostavke za pokretanje postupka, da će rješenjem odbaciti zahtjev, s obzirom na to da Zakon o pravu na pristup informacijama propisuje postupak i način ostvarivanja pristupa informacijama.
S obzirom da prvostupanjsko tijelo nije u postupku po žalbi sa spisom predmeta drugostupanjskom tijelu dostavilo informacije koje su se tražile u predmetnom zahtjevu za pristup informacijama, u konkretnom slučaju Povjerenik za informiranje nije mogao u smislu članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku sam riješiti ovu upravnu stvar.
Člankom 117. stavkom 2. Zakona o općem upravnom postupku propisano je kad je za donošenje novoga rješenja, s obzirom na prirodu upravne stvari, nužno neposredno rješavanje prvostupanjskog tijela, a drugostupanjsko tijelo utvrdi da rješenje treba poništiti, dostavit će predmet na ponovno rješavanje prvostupanjskom tijelu.
U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja te ih prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti odgovarajućim dokazima, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja riješiti ovu upravnu stvar, posebno uzimajući u obzir primjedbe drugostupanjskog tijela iz ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENICA ZA INFORMIRANJE
Anita Markić, dipl.iur.