KLASA: UP/II-008-07/25-01/358

URBROJ: 401-01/06-25-4

Zagreb, 22. svibnja 2025.

Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13., 85/15. i 69/22.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Državnog zavoda za statistiku, KLASA: UP/I-008-01/25-01/1, URBROJ: 555-01-08-05-25-2 od 15. travnja 2025. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Državnog zavoda za statistiku, KLASA: UP/I-008-01/25-01/1, URBROJ: 555-01-08-05-25-2 od 15. travnja 2025. godine, kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem Državnog zavoda za statistiku (dalje u tekstu: prvostupanjsko tijelo) odbačen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 11. travnja 2025. godine, temeljem odredbe članka 23. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer tijelo javne vlasti ne posjeduje tražene informacije.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu, u kojoj u bitnome navodi da mu je istim uskraćeno zakonsko ostvarenje prava na pristup informacijama. Navodi da rješenje osporava zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene zakona, s obzirom da je prvostupanjsko tijelo institucija koja se bavi statističkim podacima u Republici Hrvatskoj. U nastavku citira javno objavljene podatke vezane za djelokrug rada prvostupanjskog tijela. Također navodi kako smatra da je prvostupanjsko tijelo pogriješilo jer se zatraženi podaci odnose na rođene i umrle osobe te da je, ukoliko i ne posjeduje druge zatražene informacije trebalo donijeti rješenje o djelomičnom odbijanju zahtjeva. Zaključno predlaže drugostupanjskom tijelu da poništi osporeno rješenje i omogući mu pristup traženim informacijama. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je neosnovana.

U žalbenom postupku prvostupanjsko tijelo dostavilo je spis predmeta po žalbi na nadležno postupanje.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj prvostupanjskom tijelu 11. travnja 2025. godine podnio zahtjev za pristup informacijama, u kojem je zatražio sljedeće informacije: broj osoba koje su rođene prije 1. siječnja 1935., s ili bez prebivališta u Republici Hrvatskoj, s hrvatskim državljanstvom, ili bez, a vode se u hrvatskim evidencijama; broj gore navedenih osoba koje ostvaruju kakva prava (novčano i/ili dr.); navesti tko, gdje i kakva prava; i broj osoba koje su umrle u posljednjih 5 godina, a gore navedene.

Također je utvrđeno kako je prvostupanjsko tijelo odlučujući o predmetnom zahtjevu donijelo osporeno rješenje kojim je zahtjev odbacilo pozivom na odredbu članka 23. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer tijelo javne vlasti ne posjeduje zatražene informacije te nema saznanja gdje se iste nalaze.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje ustavnog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.

Članak 1. Zakona o pravu na pristup informacijama u bitnom propisuje kako se ovim Zakonom uređuje pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti, dok članak 5. stavak 1. točka 3. navedenog Zakona propisuje kako je „informacija“ svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.

Pristup informaciji u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji, dakle informaciji koja postoji u materijaliziranom obliku, odnosno zakonska definicija informacije ne uključuje obvezu tijela javne vlasti da izrađuje popise, analize, izvješća, i sastavlja odgovore na pitanja i izjave, pokreće postupke ili da obavlja dodatne aktivnosti.

Odredbom članka 23. stavka 5. istog Zakona propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbaciti zahtjev ako ne posjeduje informaciju te nema saznanja gdje se informacija nalazi.

U postupku po žalbi, a s obzirom na navode žalbe te osporenog rješenja, drugostupanjsko tijelo mora utvrditi da li je žalitelj predmetnim zahtjevom tražio podatak koji se može podvesti pod gore citiranu definiciju „informacije“, posjeduje li tijelo javne vlasti zatraženu informaciju u trenutku podnošenja zahtjeva te postoje li ograničenja zbog kojih je informacija izuzeta od javnog pristupa.

U očitovanju koje je prvostupanjsko tijelo dostavilo u žalbenom postupku istaknuto je da ono ne posjeduje u zahtjevu zatražene informacije, niti ih sukladno Zakonu o službenoj statistici („Narodne novine“, broj 25/20.i 155/23.) kao takve obrađuje. Također je pojašnjeno kako je jedini podatak koji prvostupanjsko tijelo posjeduje ukupan broj osoba rođenih prije 1. siječnja 1935. godine, koji je dostupan iz popisa stanovništva iz 2021. godine (62 952 osobe), ali da predmetni zahtjev nije bio postavljen na način da je zatražen isključivo i samo ukupan broj osoba rođenih prije navedenog datuma.

Uvidom u sadržaj predmetnog zahtjeva, u žalbenom je postupku utvrđeno da je žalitelj u istome postavio više različitih i međusobno povezanih parametara prema kojim bi mu prvostupanjsko tijelo trebalo dostaviti podatke, a da je riječ o podacima koje prvostupanjsko tijelo ne prikuplja. Osim navedenog, iz zahtjeva je vidljivo da u cjelini nije riječ niti o statističkim podacima, nego žalitelj traži u odnosu na pojedinačne osobe povezivanje podataka o prebivalištu, državljanstvu, ostvarenim pravima prema različitim osnovama, a onda u odnosu na sve te osobe koje su od njih umrle u posljednjih 5 godina. Imajući u vidu da različite institucije odlučuju o pojedinačnim pravima korisnika prema određenim osnovama, a da opet druge institucije vode podatke o državljanstvu i prebivalištu, razvidno je da prvostupanjsko tijelo po logici stvari ne može niti imati u zahtjevu zatražene povezane podatke kakve traži žalitelj. Stoga je u žalbenom postupku prihvaćen i stav prvostupanjskog tijela naveden u obrazloženju dostavljenom drugostupanjskom tijelu o tome da žalitelj u zahtjevu nije zatražio ukupni broj osoba rođenih prije 1. siječnja 1935. godine, koji je dostupan iz popisa stanovništva iz 2021. godine, s obzirom da je vezano za tu činjenicu zatražio podatke (državljanstvo, prebivalište, ostvarena prava, identifikaciju tih osoba te od istih koje su umrle u određenom vremenskom razdoblju).

Sukladno navedenom te ranije citiranoj definiciji informacije iz članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama u žalbenom je postupku utvrđeno da je prvostupanjski postupak pravilno proveden, a o zahtjevu stranke je prvostupanjsko tijelo odlučilo sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, te da se prigovori i navodi iznijeti u žalbi ne mogu prihvatiti niti utjecati na drugačije rješenje u ovoj upravnoj stvari.

S time u vezi posebno se napominje da u nadležnosti Povjerenika za informiranje nije utvrđivanje obveze tijelima javne vlasti na posjedovanje ili neposjedovanje informacija te da li je neka dokumentacija tijela javne vlasti u skladu sa zakonskim ili podzakonskim propisima i slično, već da li navedeno tijelo posjeduje ili ne posjeduje zatraženu informaciju odnosno može li se korisnicima omogućiti pristup postojećoj informaciji za koju je nedvojbeno utvrđeno da jest u posjedu tijela javne vlasti.

Člankom 116. stavkom 1. točkom 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09. i 110/21.) propisano je kako će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je postupak koji je rješenju prethodio pravilno proveden i da je rješenje pravilno i na zakonu osnovano.

Stoga je na temelju članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave Rješenja.

                                                             POVJERENICA ZA INFORMIRANJE

                                                                         Anita Markić, dipl. iur.