KLASA: UP/II-008-07/25-01/16

URBROJ: 401-01/06-25-4

Zagreb, 27. listopada 2025. godine

Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13., 85/15. i 69/22.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Specijalne bolnice za plućne bolesti Ur. broj: 02-741/2024 od 18. prosinca 2024. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Specijalne bolnice za plućne bolesti Ur. broj: 02-741/2024 od 18. prosinca 2024. godine, kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev ......... (dalje u tekstu: žaliteljica) od 4. prosinca 2025. godine kojim je od Specijalne bolnice za plućne bolesti (dalje u tekstu: prvostupanjsko tijelo) zatražila dostavu zapisnika sa sjednice Stručnog vijeća i Povjerenstva za kvalitetu istog tijela javne vlasti održanih 27. i 28. studenog 2024. godine, zbog obveze čuvanja poslovne i profesionalne tajne te zaštite osobnih podataka.

Protiv osporenog rješenja žaliteljica je pravovremeno izjavila žalbu u kojoj u bitnome navodi da je istim odbijen njezin zahtjev za pristup informacijama uz obrazloženje da Stručno vijeće i Povjerenstvo za kvalitetu naslova podliježu obvezi čuvanja poslovne i profesionalne tajne, kao i da je u okviru tema koje su bile na dnevnom redu nužno raspolaganje posebnom kategorijom osobnih podataka zbog čega bi, a na osnovu provedenog testa razmjernosti, omogućavanje pristupa traženim informacijama ozbiljno povrijedilo interes zaštite posebne kategorije osobnih podataka. Nadalje, ističe da ga osporava u cijelosti iz svih zakonskih razloga. Prije svega, ističe kako je netočno da bi udovoljenjem njezinim traženjima bili povrijeđeni osobni podaci, budući da je riječ o sjednicama na kojima se raspravljalo upravo o njoj, a što se u obrazloženju ni ne osporava. Također, ističe kako iz njezinog zahtjeva koji je podnijela svom poslodavcu ni na koji način ne proizlazi da bi nju interesirale kakve tajne ili poslovne informacije, a kamoli osobni podaci trećih osoba koji se navodno štite odbijanjem zahtjeva, već isključivo informacije koje se tiču nje same i o kojima u značajnoj mjeri ovisi daljnje zakonito obnašanje posla s njezine strane, kao zaposlenice prvostupanjskog tijela. Navodi kako je donositelj osporenog rješenja upoznat s činjenicom da su spornim sjednicama prethodile odluke uprave uslijed kojih je došlo do značajnih izmjena u njezinom dotadašnjem radu, koji je funkcionirao i trajao proteklih gotovo šest godina (od kada i radi u ustanovi). Pri tome ističe kako niti jedna od navedenih odluka, iako su dovele do različitih nepoznanica u pogledu urednog obnašanja radnih obaveza u budućnosti, nije bila s njim iskomunicirana. Ovdje ističe kako joj je, uslijed jedne od tih odluka, onemogućen pristup informatičkom sustavu Ambulante za fizikalnu terapiju putem svog imena, a da to, imajući u vidu da ona obnaša funkciju Glavnog fizioterapeuta kod prvostupanjskog tijela, na javnoj razini može dovesti do manipuliranja podacima o pacijentima, a na privatnoj razini ugroziti njezin profesionalni ugled. Vezano za navedeno ističe da se na njezina pisana upozorenja kojima je ukazivala na navedene nelogičnosti, a vrlo izgledno i nezakonitosti, prvostupanjsko tijelo oglušilo. Pored navedenog, ističe da nikada nije zaprimila niti odgovor na navode koje je iznijela u svom iscrpnom očitovanju na neodređenu pritužbu pacijenta prema djelatniku Ambulante za fizikalnu terapiju, koje je samo prvostupanjsko tijelo od nje zatražilo 7. studenog 2024. godine. Nadalje, navodi da je, unatoč izostanku odgovora na njezina očitovanja, iz neslužbenih izvora saznala da su upravo te okolnosti bile tema raspravljanja na u konkretnom slučaju zatraženim sjednicama Stručnog vijeća i Povjerenstva za kvalitetu. Ističe da je jasno da ona ima pravo biti informirana o svim zaključcima koji su na tim sjednicama izvedeni, a tiču se okolnosti na koje je pravodobno ukazivala te, još i više, njezina radnog odnosa i osobnog te profesionalnog integriteta. Stoga, a polazeći od toga da ni na koji način nije od prvostupanjskog tijela zahtijevala informacije o pacijentima ili bilo kojim trećim osobama kako se to obrazlaže u osporenom rješenju, već isključivo informacije o njoj samoj i to napose zaključke o tvrdnjama zbog kojih je ista i postala temom spornih sjednica, ističe da nije bilo nikakvog razloga da se njezinom zahtjevu ne udovolji. Osim toga, navodi da je prvostupanjsko tijelo moglo iznaći način da joj pruži tražene informacije bez ikakvog izlaganja poslovne tajne ili kakvog zaštićenog podatka, no da je suprotno tome, uz paušalno i nedostatno obrazloženje, prikrilo od nje relevantne informacije. Stoga od žalbenog tijela traži da u drugostupanjskom postupku ispita pravilnost provedenog testa razmjernosti, usvoji predmetnu žalbu te u konačnici naloži prvostupanjskom tijelu da joj iznese zaključke koji su na spornim sjednicama usvojeni o njoj, kao i o okolnostima na koje je ona prethodno ukazivala, a bile su tema spornih sjednica. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je neosnovana.

U žalbenom postupku drugostupanjskom tijelu dostavljen je spis predmeta na nadležno postupanje te je izvršen uvid u njegovu dokumentaciju odnosno u informacije koje su predmet postupka te su razmotreni navodi žaliteljice iz predmetne žalbe, navodi tijela javne vlasti iz osporenog rješenja, kao i sve za predmetni slučaj relevantne zakonske odredbe.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žaliteljica 4. prosinca 2025. godine, putem punomoćnika, prvostupanjskom tijelu podnijela zahtjev za pristup informacijama, kojim je zatraženo doslovno sljedeće: „Poštovani, obraćamo Vam se u ime i za račun naše stranke, ........., ujedno i Vaše zaposlenice. Polazeći od saznanja da se na nedavnim sjednicama Stručnog vijeća i Povjerenstva za kvalitetu Specijalne bolnice za plućne bolesti Zagreb, održanim 27. i 28. studenog 2024., raspravljalo o određenim pitanjima koja se tiču naše stranke, ovim Vas putem, temeljem članka 10. i čl. 12. Zakona o pravu na pristup informacijama, pozivamo da nam dostavite zapisnike odnosno zaključke s navedenih sjednica“.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.

Iz spisa predmeta je utvrđeno kako je osporeno rješenje doneseno bez da je prethodno u odnosu na ograničenje pristupa informacijama na koje se u njemu pozvalo prvostupanjsko tijelo proveden test razmjernosti i javnog interesa, s obzirom da u istom nema zapisa podataka iz kojeg bi bio razvidan način na koji bi isti test bio proveden, a radi čega je isti valjalo provesti u žalbenom postupku.

Člankom 5. stavkom 1. točkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama test razmjernosti i javnog interesa definira se kao procjena razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ako prevladava javni interes.

Iz navedene definicije proizlazi kako se navedenim testom procjenjuje odnos između dvaju zaštićenih interesa – interesa zaštite određene informacije i interesa pružanja informacije. Važno je naglasiti da su oba interesa legitimna i predstavljaju javni interes samim time što su uređeni zakonom i priznati kao legitimni – u javnom je interesu zaštiti vrijednosti i interese koji se štite kao što je u javnom interesu pružiti korisnicima informaciju koja je u posjedu tijela javne vlasti. Stoga je svrha ocijeniti je li javni interes da se omogući pristup informaciji veći od potencijalne i vjerojatne štete koja bi nastala objavom informacije.

Člankom 23. stavkom 6. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2. i 3., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. Zakona.

Člankom 15. stavkom 2. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna, sukladno zakonu.

Sukladno članku 34. Zakona o tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 79/07. i 86/12.) propisano je da stupanjem na snagu navedenog Zakona prestaju važiti odredbe Zakona o zaštiti tajnosti podataka, osim odredbi navedenih u glavi 8. i 9. istog zakona.

Sukladno članku 27. Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, 108/96.) profesionalnu tajnu predstavljaju podaci o osobnom i obiteljskom životu stranaka koje saznaju svećenici, odvjetnici, zdravstveni i socijalni djelatnici i druge službene osobe u obavljanju svog zanimanja.

Prema članku 83. stavku 1. Zakon o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine“, broj 100/18., 12/19., 147/20., 119/22., 156/22., 33/23., 36/24. i 202/25.) zdravstvenom ustanovom upravlja Upravno vijeće, a prema članku 92. istog Zakona Stručno vijeće zdravstvene ustanove: raspravlja i odlučuje o pitanjima iz područja stručnog rada ustanove, predlaže stručna rješenja u sklopu djelatnosti zdravstvene ustanove, predlaže stručne temelje za program rada i razvoja zdravstvene ustanove, predlaže mjere za unaprjeđenje kvalitete rada u zdravstvenoj ustanovi, daje upravnom vijeću i ravnatelju mišljenja i prijedloge glede organizacije rada i uvjeta za razvoj zdravstvene djelatnosti, predlaže ravnatelju i upravnom vijeću usklađenje stručnog rada zdravstvene ustanove s financijskim mogućnostima, predlaže specijalističko usavršavanje zdravstvenih radnika te stručno usavršavanje iz područja uže specijalnosti zdravstvenih radnika za potrebe zdravstvene ustanove, predlaže upravnom vijeću obavljanje poslova zdravstvenih radnika izvan punoga radnog vremena u slučajevima od posebnog interesa za građane i rad zdravstvene ustanove, skrbi o provedbi unutarnjeg nadzora nad stručnim radom zdravstvenih radnika ustanove te obavlja i druge poslove propisane statutom.

Sukladno članku 97. stavku 1. navedenog Zakona Povjerenstvo za kvalitetu zdravstvene ustanove jest tijelo koje osigurava kontrolu kvalitete zdravstvene zaštite te osigurava provođenje propisa s područja kvalitete zdravstvene zaštite. U članku 163. stavku 1. istog Zakona je propisano da su zdravstveni radnici dužni čuvati kao profesionalnu tajnu sve što znaju o zdravstvenom stanju pacijenta. Stavkom 2. istog članka je propisano da su na čuvanje profesionalne tajne obvezni i drugi radnici u zdravstvu koji za nju saznaju u obavljanju svojih dužnosti te studenti i učenici škola zdravstvenog usmjerenja. U stavku 3. istog članka propisano je da su na čuvanje profesionalne tajne obvezne i sve druge osobe koje u obavljanju svojih dužnosti dođu do podataka o zdravstvenom stanju pacijenta. Nadalje, člankom 164. stavkom 1. istog Zakona je propisano da je povreda čuvanja profesionalne tajne teža povreda obveze iz radnog odnosa. Stavkom 2. istog članka je propisano da su, iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, osobe iz članka 163. ovoga Zakona obvezne podatke o zdravstvenom stanju pacijenta priopćiti na zahtjev Ministarstva, drugih tijela državne uprave u skladu s posebnim propisima, nadležne komore ili sudbene vlasti. U članku 165. istog Zakona je propisano da prikupljanje, preuzimanje te korištenje podataka i informacija u zdravstvu, vođenje zbirki podataka i medicinske dokumentacije uređuju se posebnim zakonom kojim se uređuje područje podataka i informacija u zdravstvu. Člankom 204. stavkom 1. navedenog Zakona je propisano da zdravstveno-inspekcijski nadzor nad primjenom i izvršavanjem zakona, drugih propisa i općih akata u djelatnosti zdravstva, kao i nadzor nad stručnim radom zdravstvenih ustanova, trgovačkih društava koja obavljaju zdravstvenu djelatnost, zdravstvenih radnika te privatnih zdravstvenih radnika obavlja zdravstvena inspekcija Ministarstva.

U članku 25. stavka 1. Zakona o zaštiti prava pacijenata („Narodne novine“, broj 169/04. i 37/08) je propisano da pacijent ima pravo na povjerljivost podataka koji se odnose na stanje njegova zdravlja sukladno propisima o čuvanju profesionalne tajne i zaštiti osobnih podataka. U stavku 2. istog članka propisano je da pacijent ima pravo dati usmenu ili pisanu izjavu o osobama koje mogu biti obaviještene o njegovu prijmu u stacionarnu zdravstvenu ustanovu kao i o njegovom zdravstvenom stanju. Pacijent može imenovati i osobe kojima zabranjuje davanje tih podataka.

Člankom 15. stavkom 2. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena propisima kojima se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

Vezano za navedeno ograničenje pristupa informacijama u žalbenom su postupku uzete u obzir odredbe Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka).

Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.

Prema članku 6. Opće uredbe o zaštiti podataka, obrada je zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećeg: a) ispitanik je dao privolu za obradu svojih osobnih podataka u jednu ili više svrha, b) obrada je nužna za izvršavanje ugovora u kojem je ispitanik stranka ili kako bi se poduzele radnje na zahtjev ispitanika prije sklapanja ugovora, c) obrada je nužna radi poštivanja pravnih obveza voditelja obrade, d) obrada je nužna kako bi se zaštitili ključni interesi ispitanika ili druge fizičke osobe, e) obrada je nužna za izvršavanje zadaće od javnog interesa ili pri izvršavanju službene ovlasti voditelja obrade, f) obrada je nužna za potrebe legitimnih interesa voditelja obrade ili treće strane, osim kada su od tih interesa jači interesi ili temeljna prava i slobode ispitanika koji zahtijevaju zaštitu osobnih podataka.

Spomenuta zakonitost obrade se u ovom slučaju izvodi iz odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama, koji razrađuje ustavnu odredbu kojom se jamči pravo na pristup informacijama u posjedu tijela javne vlasti, naravno, uvažavajući preduvjet ispravne provedbe testa razmjernosti i javnog interesa u slučaju postojanja ograničenja od pristupa.

U žalbenom je postupku također uzeto u obzir da predmetne informacije sadrže podatke o zdravlju i liječenju pacijenata, a da su podaci koji se odnose na zdravlje u Općoj uredbi o zaštiti podataka navedeni kao posebna kategorija osobnih podataka za čiju je obradu potrebna privola ispitanika.

Naime, u članku 9. stavku 1. Opće uredbe o zaštiti podataka je propisano kako se zabranjuje obrada osobnih podataka koji otkrivaju rasno ili etničko podrijetlo, politička mišljenja, vjerska ili filozofska uvjerenja ili članstvo u sindikatu te obrada genetskih podataka, biometrijskih podataka u svrhu jedinstvene identifikacije pojedinca, podataka koji se odnose na zdravlje ili podataka o spolnom životu ili seksualnoj orijentaciji pojedinca.

Uvidom u pročišćeni tekst Statuta prvostupanjskog tijela, koji je javno objavljen na njegovoj internetskoj stranici, na poveznici https://www.pulmologija.hr/Content/Dokumenti/Statut.pdf, nije utvrđeno da je u istome propisano kako su sjednice njegovog Stručnog vijeća te Povjerenstva za kvalitetu javne, a obveza javnosti rada tijela javne vlasti na koju se poziva u predmetnom zahtjevu za pristup informacijama, provodi se sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama i Opće uredbe o zaštiti podataka.

Naime, prema članku 12. stavku 2. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti nisu dužna osigurati neposredan uvid u svoj rad kada se radi o pitanjima u kojima se po zakonu javnost mora isključiti, odnosno ako se radi o informacijama za koje postoje ograničenja prava na pristup prema odredbama ovog Zakona.

Također se ističe kako prvostupanjskim tijelom prema njegovom Statutu upravlja Upravno vijeće, a ne Stručno vijeće ili Povjerenstvo za kvalitetu, a o čijem radu prvostupanjsko tijelo na svojoj internetskoj stranici, na poveznici https://www.pulmologija.hr/Navigacija/ONama.html javno objavljuje informacije vezane za održavanje sjednica Upravnog vijeća.

Sukladno članku 9. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da korisnik koji raspolaže informacijom sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, ima pravo tu informaciju javno iznositi.

Dakle, svrha Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti korisnicima pristup informacijama od javnog značaja, dakle informacijama za koje prevladava javni interes da se učine dostupnim ne samo žaliteljici, već i bilo kojoj trećoj osobi koja bi istu informaciju tražila.

Naime, prilikom primjene Zakona o pravu na pristup informacijama polazi se od načela jednakosti propisanog člankom 8. navedenog Zakona, što znači da bi svakom korisniku pod jednakim uvjetima morala biti dostupna informacija, odnosno da bi isti bili ravnopravni u ostvarivanju navedenog prava.

Stoga su za ovaj postupak irelevantni navodi žaliteljice iz žalbe o tome da ona nije tražila zaštićene osobne podatke trećih osoba nego podatke koji se odnose na nju osobno, jer se prema odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama omogućava pristup onim informacijama čije je dobivanje u javnom interesu i koje bi svaki podnositelj zahtjeva mogao dobiti neovisno o svojem posebnom pravnom interesu i neovisno o tome postoji li neki drugi pravni temelj za dobivanje takvih informacija. U smislu odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama pravo na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija pripada svim korisnicima na jednak način i pod jednakim uvjetima, stoga se ne može žaliteljica zbog svog posebnog pravnog interesa staviti u povoljniji položaj u odnosu na druge korisnike, već se zahtjev žaliteljice rješava u smislu kao da ga je postavila bilo koja druga fizička ili pravna, domaća ili strana osoba.

Vezano za navedeno se napominje kako se ovim rješenjem ne dira u pravo žaliteljice da svoja prava ostvari temeljem drugih propisa, primjerice Opće uredbe o zaštiti podataka.

Naime, člankom 15. Opće uredbe o zaštiti podataka je propisano da ispitanik ima pravo dobiti od voditelja obrade potvrdu obrađuju li se osobni podaci koji se odnose na njega te ako se takvi osobni podaci obrađuju, pristup osobnim podacima i sljedećim informacijama: svrsi obrade; kategorijama osobnih podataka o kojima je riječ; primateljima ili kategorijama primatelja kojima su osobni podaci otkriveni ili će im biti otkriveni, osobito primateljima u trećim zemljama ili međunarodnim organizacijama; ako je to moguće, predviđenom razdoblju u kojem će osobni podaci biti pohranjeni ili, ako to nije moguće, kriterijima korištenima za utvrđivanje tog razdoblja; postojanju prava da se od voditelja obrade zatraži ispravak ili brisanje osobnih podataka ili ograničavanje obrade osobnih podataka koji se odnose na ispitanika ili prava na prigovor na takvu obradu; pravu na podnošenje pritužbe nadzornom tijelu; ako se osobni podaci ne prikupljaju od ispitanika, svakoj dostupnoj informaciji o njihovu izvoru; postojanju automatiziranog donošenja odluka, što uključuje izradu profila iz članka 22. stavaka 1. i 4. te, barem u tim slučajevima, smislenim informacijama o tome o kojoj je logici riječ, kao i važnosti i predviđenim posljedicama takve obrade za ispitanika. Ako se osobni podaci prenose u treću zemlju ili međunarodnu organizaciju, ispitanik ima pravo biti informiran o odgovarajućim zaštitnim mjerama u skladu s člankom 46. koje se odnose na prijenos. Voditelj obrade osigurava kopiju osobnih podataka koji se obrađuju. Za sve dodatne kopije koje zatraži ispitanik voditelj obrade može naplatiti razumnu naknadu na temelju administrativnih troškova. Ako ispitanik podnese zahtjev elektroničkim putem te osim ako ispitanik zatraži drukčije, informacije se pružaju u uobičajenom elektroničkom obliku. Pravo na dobivanje kopije iz stavka 3. ne smije negativno utjecati na prava i slobode drugih.

U žalbenom je postupku uvidom u spis predmeta utvrđeno da predmetni zapisnici sadrže osobne podatke fizičkih osoba koje su zaposlenici prvostupanjskog tijela, ali i osobne podatke pacijenata, odnosno podatke o njihovom zdravlju, liječenju, te podatke o načinu pružanja zdravstvene zaštite, propisivanje terapije, postupanju s dokumentacijom, raspravi vezano za navedeno te mišljenja u pogledu dosadašnjeg i budućeg postupanja u provođenju zdravstvene zaštite, a za koje je u žalbenom postupku zaključeno kako se na iste mogu primijeniti ograničenja pristupa informacijama iz članka 15. stavka 2. točke 2. i 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno da one potpadaju pod informacije koje se štite propisima o zašiti osobnih podataka te su zaštićene i institutom profesionalne tajne.

Naime, uvidom u predmetne zapisnike utvrđeno je da se samo određeni manji dijelovi istih odnose na općenite rasprave vezane za pružanje zdravstvene zaštite, a u kojima se navode imena i prezimena zaposlenih koja se ne štite prema propisima o zaštiti osobnih podataka. Međutim, utvrđeno je kako se navedeni zapisnici u pretežitom dijelu sastoje od rasprava u kojima se navode i osobni podaci trećih osoba, od kojih su podaci o zdravlju posebna kategorija osobnih podataka. U odnosu na navedene rasprave u kojima zaposlenici prvostupanjskog tijela razmjenjuju mišljenja vezana za način pružanja zdravstvene zaštite, u žalbenom postupku nije utvrđeno da su se vezano za te informacije vodile bilo kakve javne rasprave, a niti je vjerojatno da bi njihova objava doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnih načela funkcioniranja tijela javne vlasti kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet i slično, osim što su one predmet interesa žaliteljice koja je zaposlenica prvostupanjskog tijela.

U žalbenom je postupku razmotreno je li moguće žaliteljici omogućiti djelomičan pristup traženim zapisnicima, sukladno odredbi članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, te je utvrđeno kako navedeno ne bi bilo svrsishodno, s obzirom da bi se prekrivanjem podataka u odnosu na koje preteže zaštićeni interes moralo prekriti gotovo cijeli tekst dokumenata, a zbog čega bi se izgubio smisao odobravanja pristupa takvim dokumentima na kojima nije vidljiv zapravo niti jedan relevantan podatak. Svaka osoba ima pravo na zaštitu svojih osobnih podataka, a njih ne čini samo ime, prezime, adresa i slično, već i obilježja specifična za njezin fizički, psihološki, mentalni, gospodarski, kulturni ili socijalni identitet. Stoga se zbog zaštite osobnih podataka te profesionalne tajne ne može žaliteljici omogućiti pristup zatraženim informacijama.

S obzirom na sve navedeno u žalbenom postupku je utvrđeno kako je prvostupanjsko tijelo ispravno postupilo kada je odbilo zahtjev žaliteljice, jer se ne radi o informacijama od prevladavajućeg javnog interesa. U odnosu na pozivanje žaliteljice na uvid u zakonitost rada prvostupanjskog tijela ističe se da su o tome dužne brinuti nadležne institucije, a svaki se građanin u slučaju sumnje u nepravilnosti u tom smislu može obratiti nadležnoj inspekciji.

Nakon provedenog postupka, utvrđeno je da u prvostupanjskom postupku bilo određenih nedostataka, no da to nije moglo dovesti do drugačijeg rješenja ove upravne stvari, jer su relevantna ograničenja pristupa informacijama u odnosu na postojanje javnog interesa za predmetne informacije, uzeta u obzir u okviru ovog žalbenog postupka te je prihvaćen stav prvostupanjskog tijela iz osporenog rješenja. Naime, uvidom u odredbe relevantnih propisa utvrđeno je da nema zakonske osnove za omogućavanje pristupa u predmetnom zahtjevu zatraženim informacijama odnosno da pretežu razlozi za ograničenjem pristupa istima, što znači da je u predmetnom slučaju žalba žaliteljice neosnovana.

Člankom 116. stavkom 1. točkom 2. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli utjecati na rješenje stvari.

Stoga je na temelju članka 116. stavka 1. točke 2. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

                                               POVJERENICA ZA INFORMIRANJE

                                                           Anita Markić, dipl.iur.