KLASA: UP/II-008-07/23-01/1037
URBROJ: 401-01/10-24-7
Zagreb, 13. ožujka 2024.
Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15, 69/22), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja trgovačkog društva Hrvatska poštanska banka d.d., Ur. br. F00-149/23 od 17. studenog 2023. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništavaju se točke 2. i 3. rješenja trgovačkog društva Hrvatska poštanska banka d.d., Ur. br. F00-149/23 od 17. studenog 2023. godine.
2. Odobrava se ......... pravo na pristup podacima o odvjetnicima/odvjetničkim uredima/odvjetničkim društvima koji su pružali odvjetničke usluge trgovačkom društvu Hrvatska poštanska banka d.d. u razdoblju od 1. siječnja 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine i iznosima koji su isplaćeni pojedinom odvjetniku/odvjetničkom uredu/odvjetničkom društvu u navedenom razdoblju.
3. Nalaže se trgovačkom društvu Hrvatska poštanska banka d.d. da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.
O b r a z l o ž e n j e
Točkom 1. osporenog rješenja trgovačkog društva Hrvatska poštanska banka d.d. (dalje u tekstu: prvostupanjsko tijelo) djelomično je prihvaćen zahtjev za pristup informacijama ......... (dalje u tekstu: žaliteljica), na način da su žaliteljici dostavljeni podaci o odvjetnicima/odvjetničkim uredima/odvjetničkim društvima od kojih je prvostupanjsko tijelo primilo odvjetničke usluge u razdoblju od 2015. do 2022. godine, bez dostavljanja podatka o isplaćenom iznosu po pojedinom subjektu.
Točkom 2. osporenog rješenja odbijen je zahtjev za pristup informacijama žaliteljice u dijelu u kojem traži informacije o plaćanju svakom pojedinom subjektu u navedenom razdoblju, dok je točkom 3. osporenog rješenja odbijen zahtjev žaliteljice u dijelu u kojem se informacija odnosi na odvjetnike/odvjetničke urede/odvjetnička društva koji su klijenti prvostupanjskog tijela.
Protiv osporenog rješenja žaliteljica je pravodobno uložila žalbu u kojoj u bitnom navodi da se u konkretnom slučaju radi o informaciji o raspolaganju javnim sredstvima u smislu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama. Navodi da je prvostupanjsko tijelo trebalo uzeti u obzir odredbu članka 3. stavka 1. podstavka 1. Zakona o upravljanju državnom imovinom („Narodne novine“, broj 52/18) kojom je propisano da pojam državne imovine, podrazumijeva, između ostalog, dionice i udjele u trgovačkim društvima čiji je imatelj Republika Hrvatska. Ističe da svaka pravna i fizička osoba koja sklapa ugovor s tijelom javne vlasti mora biti svjesna da ulazi u javni prostor gdje preteže pojačano načelo transparentnosti. Dalje navodi da postoji ustaljena upravnosudska praksa o istovrsnoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, te prilaže presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni brojevi: UsII-168/22 od 28. rujna 2022. godine, UsII-134/20 od 3. lipnja 2020. godine, i UsII-105/20 od 7. srpnja 2020. godine. Predlaže da se žalba prihvati.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žaliteljica zahtjevom za pristup informacijama od 18. listopada 2023. godine od prvostupanjskog tijela tražila informaciju o odvjetnicima, odvjetničkim uredima i odvjetničkim društvima koji su u razdoblju od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2022. godine pružali usluge bilo koje vrste uz preciziranje iznosa koji je za ugovorene ili obavljene usluge svakom od njih isplaćen u svakoj kalendarskoj godini za naprijed navedeni period.
Postupajući po navedenog zahtjevu, prvostupanjsko tijelo donijelo je osporeno rješenje.
Prema odredbi članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna, sukladno zakonu.
Člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovog Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa.
Sukladno članku 34. Zakona o tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 79/07) propisano je da stupanjem na snagu navedenog Zakona prestaju važiti odredbe Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96), osim odredbi navedenih u glavi 8. i 9. istog zakona.
Odredbom članka 19. stavka 1. Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96) propisano je da poslovnu tajnu predstavljaju podaci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge pravne osobe, a koji predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da se općim aktom ne može odrediti da se svi podaci koji se odnose na poslovanje pravne osobe smatraju poslovnom tajnom niti se poslovnom tajnom mogu odrediti podaci čije priopćavanje nije razložno protivno interesima te pravne osobe.
Prema članku 26. navedenog Zakona, općim aktom pravne osobe pobliže se određuju način uporabe i čuvanja podataka koji se smatraju poslovnom tajnom, te mjere, postupci i druge okolnosti od interesa za čuvanje poslovne tajne.
Sukladno članku 1. točki 5. Zakona o zaštiti neobjavljenih informacija s tržišnom vrijednosti („Narodne novine“, broj 30/18) propisano je da su poslovna tajna informacije koje ispunjavaju sve sljedeće zahtjeve: a) tajne su jer nisu, u svojoj ukupnosti ili u točnoj strukturi i sklopu svojih sastavnih dijelova, općenito poznate ili lako dostupne osobama iz krugova koji se obično bave predmetnom vrstom informacija, b) imaju tržišnu (komercijalnu) vrijednost zbog toga što su tajne c) u odnosu na njih osoba koja te informacije zakonito kontrolira poduzela je u tim okolnostima razumne korake kako bi sačuvala njihovu tajnost.
Iz obrazloženja osporenog rješenja u bitnom proizlazi da se zatražene informacije predstavljaju poslovnu tajnu, kao i bankovnu tajnu u odnosu na pravne subjekte koji su i klijenti prvostupanjskog tijela.
Navedeni zaključak prvostupanjskog tijela nije moguće prihvatiti iz sljedećih razloga.
Sukladno članku 16. stavku 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije o raspolaganju javnim sredstvima koje se odnose na osobno ime ili naziv, iznos ili namjenu sredstava, dostupne javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak.
Presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: UsII-501/18 od 13. ožujka 2019. godine utvrđeno da se i u slučaju Hrvatske poštanske banke d.d. radi o raspolaganju javnim sredstvima u smislu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Osim toga, u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: UsII-105/20 od 17. srpnja 2020. godine, koja se odnosila na isplate koje je prvostupanjsko tijelo vršilo odvjetnicima, nije prihvaćeno pozivanje prvostupanjskog tijela na poslovnu tajnu, imajući u vidu da se radi o trgovačkom društvu koje je u većinskom vlasništvu države. U navedenoj presudi Visoki upravni sud Republike Hrvatske nije prihvatio u bitnom identične razloge na koje se poziva prvostupanjsko tijelo u ovom postupku.
Nadalje, presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: UsII-3/23 od 22. ožujka 2023. godine također je ponovno potvrđen stav Povjerenika za informiranje da se kod prvostupanjskog tijela radi o informacijama o raspolaganju javnim sredstvima u smislu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, a koji predmet se odnosio na isplate prvostupanjskog tijela medijima.
Također postoji stabilna i dosljedna praksa Visokog upravnog suda Republike Hrvatske o tome da isplate koje tijelo javne vlasti vrši odvjetnicima predstavljaju informaciju o raspolaganju javnim sredstvima u smislu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama (primjerice poslovni broj UsII-499/18 – Croatia banka d.d., poslovni broj UsII-265/17 – Hrvatska elektroprivreda d.d., poslovni broj UsII-282/20 – AKD Zaštita d.o.o., poslovni broj UsII-335/20 – Zagrebački holding d.o.o., poslovni broj UsII-50/19 – Autocesta Zagreb Macelj d.o.o.).
Slijedom svega navedenog, Povjerenik za informiranje ne nalazi razloge za odstupanje od ranije citirane prakse, kako u odnosu na prvostupanjsko tijelo, tako i u odnosu na informacije koje se tiču isplata pravnim subjektima za usluge pravnog savjetovanja.
Kako se prvostupanjsko tijelo u konkretnom slučaju poziva i na bankovnu tajnu, ističe se kako slijedi.
Kao prvo, nema mjesta pozivanju na bankovnu tajnu u slučaju traženja informacija o raspolaganju javnim sredstvima u smislu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Kao drugo, žaliteljica od prvostupanjskog tijela nije niti tražila podatak o tome je li koji od pravnih subjekata od kojih je prvostupanjsko tijelo primilo usluge odvjetničke usluge klijent prvostupanjskog tijela.
Drugim riječima, prvostupanjsko tijelo je samo napravilo razliku između pravnih subjekata koji su klijenti prvostupanjskog tijela i onih koji nisu, iako je bilo svjesno činjenice da postoji ustaljena praksa Visokog upravnog suda Republike Hrvatske o tome da isplate odvjetnicima predstavljaju informaciju o raspolaganju javnim sredstvima, pa je takva informacija (podatak o pravnom subjektu i iznosu isplate) dostupna javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa.
U takvoj situaciji, navođenje bankovne tajne predstavlja očito neprikladni pokušaj prvostupanjskog tijela da pronađe novi razlog za ograničenje pristupa traženim informacijama, jer je kod informacija o raspolaganju javnim sredstvima ista pravna sudbina pozivanja kako na poslovnu, tako i bankovnu tajnu, jer se test razmjernosti i javnog interesa ne provodi.
U odnosu na navode prvostupanjskog tijela iz testa razmjernosti i javnog interesa da se radi o pogrešnoj praksi koju propagira Povjerenik za informiranje, ističe se da je Povjerenik za informiranje dužan postupati po pravomoćnim presudama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske.
Kao treće, bankovnu tajnu predstavljaju svi podaci koje banka sazna na osnovi pružanja usluga klijentima i u obavljaju poslova s pojedinačnim klijentom sukladno 156. Zakona o kreditnim institucijama („Narodne novine“, broj 159/13, 19/15, 102/15, 15/18, 70/19, 47/20, 146/20, 151/22).
Po mišljenju Povjerenika za informiranje, bankarsku tajnu treba ograničiti na usluge koje banka pruža, odnosno na poslove koje obavlja na temelju Zakona o kreditnim institucijama, pa sama činjenica da je prvostupanjsko tijelo primilo uslugu pravnog savjetovanja od subjekta koji je ujedno klijent banke ne znači da navedeno ulazi u doseg bankarske tajne.
S tim u vezi, neosnovano je pozivanje prvostupanjskog tijela na prekršajne odredbe Zakona o kreditnim institucijama, jer postupanje po ustaljenoj sudskoj praksi, odnosno rješenjima Povjerenika za informiranje ne predstavlja protupravnu radnju, pa se niti ne može govoriti o prekršajnoj odgovornosti.
U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljena je tablica koja sadrži sljedeće podatke: ime/naziv odvjetničkog društva, osobni identifikacijski broj, te plaćeni iznos po pojedinoj godini.
Slijedom svega, navedenog, temeljem članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09, 110/21) u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama, trebalo je kao pod točkama 1., 2 i 3. izreke ovog rješenja, pri čemu nije poništena točka 1. rješenja jer je navedenom točkom zahtjev žalitelja djelomično usvojen.
Pri postupanju po ovom rješenju prvostupanjsko tijelo će voditi računa da se točka 2. izreke ovog rješenja odnosi na sve poslovne subjekte (kako klijente prvostupanjskog tijela, tako i one koji nisu klijenti), pa će dostaviti podatke o imenu prezimenu odvjetnika, odnosno nazivu odvjetničkog društva, te s njim povezanim isplatama u traženom razdoblju.
Što se tiče podatka o osobnom identifikacijskom broju, prvostupanjsko tijelo prekrit će navedeni podatak jer navedeno nije predmet zahtjeva žaliteljice.
Posebno se skreće pozornost da je člankom 25.a Zakona o pravu na pristup informacijama) propisana obveznost izvršenja pravomoćnih rješenja Povjerenika za informiranje kojima se omogućava pristup informacijama i mogućnost njegova prisilnog izvršenja izricanjem novčane kazne čelniku tijela. Sukladno Zakonu o općem upravnom postupku, u slučaju nepostupanja tijela javne vlasti, postupak izvršenja po ovom rješenju Povjerenik za informiranje provodi na prijedlog stranke.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENICA ZA INFORMIRANJE
Anita Markić, dipl.iur.