KLASA: UP/II-008-07/24-01/221

URBROJ: 401-01/04-24-4

Zagreb, 2. rujna 2024.

Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15 i 69/22) povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja o prigovoru ministra unutarnjih poslova ........., KLASA: 008-01/24-01/3, URBROJ: 511-01-11-24-5 od 18. siječnja 2024. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja o prigovoru ministra unutarnjih poslova ........., KLASA: 008-01/24-01/3, URBROJ: 511-01-11-24-5 od 18. siječnja 2024. godine, kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem ministra unutarnjih poslova ........., KLASA: 008-01/24-01/3, URBROJ: 511-01-11-24-5 od 18. siječnja 2024. godine, odbijen je prigovor ......... (dalje u tekstu: žalitelj) od 11. siječnja 2024. godine podnesen protiv obavijesti Ministarstva unutarnjih poslova KLASA: 008-01/24-01/3, URBROJ: 511-01-11-24-3 od 3. siječnja 2024. godine, kao neosnovan.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi da pobijano rješenje nije utemeljeno ni na Zakonu o pravu na pristup informacijama niti na Zakonu o općem upravnom postupku. Nadalje, navodi kako uvod rješenja ne sadrži propis o nadležnosti, a u rješenju se osim pretjeranog citiranja članka Zakona o pravu na pristup informacijama nepotrebno prepisuju i zakonski tekstovi tih članaka, dok se ministar u rješenju ne referira ni na jedan žaliteljev navod iz prigovora. Ističe, kako je osoba koja je rješavala njegov zahtjev, a koja nije službenica za informiranje, pogrešno primijenila materijalno pravo te njegov zahtjev nije smjela proslijediti ravnateljici Uprave, a niti se obraćati jednoj od četiri Uprave centrale Ministarstva unutarnjih poslova u Zagrebu, koja posjeduje najviše informacija, ali ne i sve informacije koje je on tražio. Nadalje, ističe kako je osoba koja je rješavala njegov zahtjev trebala službene dokumente koji sadrže tražene informacije zatražiti od 3 periferne ustrojstvene jedinice na terenu, a na u središnjici u Zagrebu odnosno ista se trebala obratiti ustrojstvenim jedinicama u Bjelovaru, Rijeci i Dubrovniku. Žalitelj navodi, kako se u Policijskoj upravi osječko-baranjske županije vjerojatno nitko ne bi usudio potpisati rješenje o odbacivanju zahtjeva da Policijska uprava ne posjeduje podatke o broju podnesenih i odbijenih zahtjeva na koje se plaća upravna pristojba. Ističe, kako iz priloženog rješenja od 9. lipnja 2023. godine nije nikakav problem izvući informacije jesu li dva spojena zahtjeva građanina V.Š. odobrena ili odbijena. Također, ističe kako i Policijska uprava dubrovačko-neretvanska kada već posjeduje informaciju da nijedan od 211 zahtjeva nije bio odbijen, logično u svom Sektoru posjeduje i informacije koliko je od ukupnog broja od 211 podnesenih zahtjeva bilo u svrhu bavljenja sportskim streljaštvom. Zaključuje, kako se ministar kao službena osoba očito nije usudio potpisati rješenja da ustrojstvene jedinice Ministarstva unutarnjih poslova ne posjeduju tražene informacije te mu je umjesto riječi „informacija“, podmetnuta izmišljena riječ „saznanja“ koju Zakon o pravu na pristup informacijama ne poznaje. Žalitelj navodi kako je on od službenice za informiranje, a ne od ravnateljice Uprave, tražio informacije, a ne nikakve odgovore. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je neosnovana.

Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10-pročišćeni tekst i 05/14), u članku 38. stavku 4. jamči se svakome pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Pri tome ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu i propisana zakonom.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.

Uvidom u dokumentaciju spisa predmeta utvrđeno je da je žalitelj podneskom od 26. prosinca 2023. godine zatražio od Ministarstva unutarnjih poslova da mu se temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama za Policijsku upravu bjelovarsko-bilogorske županije, Policijsku upravu primorsko-goranske županije i Policijsku upravu dubrovačko-neretvanske županije dostave sljedeće informacije: „1. Koliko je od 1. siječnja do 30. lipnja 2023. godine u svakoj od policijskih uprava podneseno zahtjeva za nabavu oružja u svrhu bavljenja sportskim streljaštvom?, 2. Koliko je od 1. siječnja do 30. lipnja 2023. godine u svakoj od policijskih uprava takvih zahtjeva – odbijeno? 3. Koliko je od odbijenih zahtjeva donijelo Povjerenstvo na temelju diskrecijskih ovlasti i neposrednih saznanja da bi podnositelji zahtjeva u bavljenju sportskim streljaštvom mogli zloupotrijebiti oružje?“.

Nadalje, utvrđeno je da je Ministarstvo unutarnjih poslova postupajući po žaliteljevom podnesku ocijenilo da se žaliteljev podnesak ne smatra zahtjevom za pristup informacijama sukladno članku 18. stavku 5. Zakona o pravu na pristup informacijama te je dopisom KLASA: 008-01/24-01/3, URBROJ: 511-01-11-24-2 od 3. siječnja 2024. godine podnesak dostavilo na nadležno postupanje Upravi za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove. Ujedno je žalitelja dopisom KLASA: 008-01/24-01/3, URBROJ: 511-01-11-24-3 od 3. siječnja 2024. godine obavijestilo, temeljem odredbe članka 23. stavka 1. točke 6. Zakona o pravu na pristup informacijama, da se njegov podnesak ne smatra zahtjevom za pristup informacijama sukladno članku 18. stavku 5. Zakona o pravu na pristup informacijama te da je njegov podnesak proslijeđen Upravi za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove na nadležno postupanje i davanje odgovora.

Također, utvrđeno je da je Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove dopisom KLASA: 213-01/24-01/109, URBROJ: 511-01-202-24-2 od 8. siječnja 2024. godine žalitelju dostavila odgovor vezano za njegov podnesak od 26. prosinca 2023. godine te mu za period od 1. siječnja 2023. godine do 30. lipnja 2023. godine dostavila broj podnesenih zahtjeva za izdavanja odobrenja za nabavu oružja i broj odbijenih zahtjeva po predmetnim policijskim upravama iz zahtjeva žalitelja. Ujedno je u dopisu napomenuto da se navedeni podaci odnose na ukupan broj podnesenih zahtjeva za izdavanje odobrenja za nabavu oružja u svrhu lova, sporta i osobne sigurnosti, budući da Ministarstvo ne vodi statističke podatke o podnesenim zahtjevima za nabavu oružja posebno u svrhu lova, sporta ili osobne sigurnosti.

Protiv obavijesti Ministarstva unutarnjih poslova KLASA: 008-01/24-01/3, URBROJ: 511-01-11-24-3 od 3. siječnja 2024. godine, žalitelj je izjavio prigovor o kojem je ministar unutarnjih poslova odlučio rješenjem KLASA: 008-01/24-01/3, URBROJ: 511-01-11-24-5 od 18. siječnja 2024. godine, kojim je odbio prigovor kao neosnovan.

U obrazloženju osporenog rješenja u bitnome se navodi kako je žalitelju s obzirom na postavljena pitanja u njegovom podnesku od 26. prosinca 2023. godine, upućena obavijest KLASA: 008-01/24-01/3, URBROJ: 511-01-11-24-3 od 3. siječnja 2024. godine, sukladno članku 23. stavku 1. točci 6. Zakona o pravu na pristup informacijama, a citiranu obavijest je potpisala voditeljica Službe za odnose s javnošću, nadležni i ovlašteni rukovoditelj ustrojstvene jedinice u čijem djelokrugu nadležnosti je postupanje po zahtjevima temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama. Nadalje se navodi, kako je u cilju da žalitelj ostvari svoja prava odnosno dobije odgovore na postavljena pitanja njegov podnesak proslijeđen u daljnji rad i davanje odgovora Upravi za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, u čijoj je nadležnosti. Također se navodi, kako je Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, nadležna ustrojstvena jedinica za davanje odgovora na postavljena pitanja, dostavila žalitelju odgovor na postavljena pitanja dopisom od 8. siječnja 2024. godine, a odgovor koji je navedena Uprava dostavila predstavlja sva saznanja kojim raspolaže za navedeno razdoblje na koje se upiti odnose. Zaključno se navodi, kako je Ministarstvo unutarnjih poslova u potpunosti postupalo temeljem odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama kada je donijelo predmetnu obavijest u skladu s člankom 23. stavkom 1. točkom 6. na koju je žalitelj izjavio prigovor. Ističe se kako je nesporno utvrđeno da žalitelj traži odgovore na pitanja, a što je ocjenjeno kao podnesak na koji je žalitelj od nadležne ustrojstvene jedinice zaprimio odgovor s podacima kojima raspolažu.

Članak 23. stavak 1. točka 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisuje da tijelo javne vlasti ne donosi rješenje kad obavještava korisnika da se podnesak ne smatra zahtjevom u smislu članka 18. stavka 5. ovoga Zakona, pri čemu je dužno uputiti korisnika na način ostvarivanja njegova traženja. Stavkom 2. navedenog članka je propisano da je o postojanju razloga koji su utvrđeni stavkom 1. točkama 2., 3., 4., 5. i 6. ovog članka tijelo javne vlasti obvezno, bez odgode, obavijestiti podnositelja zahtjeva pisanim putem. U stavku 3. navedenog članka je propisano da na obavijest iz stavka 2. ovoga članka podnositelj zahtjeva ima pravo izjaviti prigovor. Na podnošenje i postupanje po prigovoru primjenjuju se odredbe zakona kojim se uređuje opći upravni postupak.

Člankom 156. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09, 110/21) propisano je da osoba koja smatra da joj je drugim postupanjem javnopravnog tijela iz područja upravnog prava, o kojem se ne donosi rješenje, povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes, može izjaviti prigovor sve dok takvo postupanje traje ili traju njegove posljedice.

Odredbom članka 122. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da se prigovor izjavljuje čelniku tijela, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno. Stavkom 2. istog članka propisano je da se odredbe o obliku, sadržaju i predaji žalbe na odgovarajući način primjenjuju i na prigovor. U stavku 3. navedenog članka propisano je da čelnik tijela odlučuje o prigovoru rješenjem u roku od osam dana od dana izjavljivanja prigovora. Stavak 4. istoga članka propisuje da se protiv rješenja prvostupanjskog tijela o prigovoru može izjaviti žalba, a protiv rješenja drugostupanjskog tijela o prigovoru može se pokrenutu upravni spor. Ako nema drugostupanjskog tijela, protiv rješenja tijela o prigovoru može se pokrenuti upravni spor.

U drugostupanjskom postupku po žalbi protiv osporenog rješenja o prigovoru Povjerenik za informiranje je izvršio uvid u dokumentaciju spisa predmeta i razmotrio sadržaj predmetnog zahtjeva/pritužbe te navode žalitelja iz predmetnog prigovora, žalbe kao i navode tijela javne vlasti iz obavijesti koja je žalitelju dostavljena povodom predmetnog podneska/pritužbe te osporenog rješenja.

Člankom 5. stavkom 1. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je informacija svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.

Sukladno navedenoj odredbi pristup informaciji u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji, dakle informaciji koja postoji u materijaliziranom obliku, odnosno zakonska definicija informacije ne uključuje obvezu tijela javne vlasti da sastavlja odgovore na pitanja i izjave, pokreće postupke ili da obavlja dodatne aktivnosti. Drugim riječima, pristup informacijama u smislu Zakona uključuje dobivanje preslike gotove informacije koju tijelo javne vlasti posjeduje u trenutku podnošenja zahtjeva.

Člankom 18. stavkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da se ne smatra zahtjevom za pristup informacijama traženje uvida u cjelokupni spis predmeta, objašnjenja ili uputa vezanih uz ostvarivanje nekog prava ili izvršavanje obveze, izrade analize ili tumačenja nekog propisa, kao niti stvaranje nove informacije.

Iz dokumentacije spisa predmeta proizlazi da je žalitelj specificirao svoj podnesak od 26. prosinca 2023. godine na način da je zatražio dostavu podataka o zahtjevima za izdavanje odobrenja za nabavu oružja za bavljenje sportskim streljaštvom za određeno vremensko razdoblje i to ukupan broj zahtjeva, kao i broj odbijenih zahtjeva, a sve po određenim policijskim upravama.

Uvidom u odredbe Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana („Narodne novine“, broj 94/18, 42/20 i 114/22) razvidno je da je člankom 10. stavkom 1. propisano da se zahtjev za izdavanje odobrenja za nabavu oružja kategorije B podnosi na propisanom obrascu policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji ministarstva nadležnog za unutarnje poslove prema mjestu prebivališta podnositelja zahtjeva odnosno mjestu boravišta državljanina treće zemlje odnosno državljanina države članice EGP-a ili Švicarske Konfederacije na privremenom boravku u Republici Hrvatskoj (u daljnjem tekstu: nadležno tijelo). Stavkom 2. propisano je da se vatreno oružje kategorije B može se nabavljati radi bavljenja lovom, sportskim streljaštvom ili radi osobne sigurnosti. Odredbom članka 11. stavka 2. istog Zakona propisano je da će nadležno tijelo izdati podnositelju zahtjeva odobrenje za nabavu vatrenog oružja kategorije B radi bavljenja lovom, sportskim streljaštvom ili radi osobne sigurnosti ako ispunjava opće i posebne uvjete.

Uvidom u Pravilnik o obrascima i cijeni isprava te obrascima i evidencijama o oružju i streljivu („Narodne novine“, broj 102/19, 155/22 i 70/23) razvidno je da se zahtjev za izdavanje odobrenja za nabavu oružja podnosi na Obrascu 1, u kojem se pod „SADRŽAJ ZAHTJEVA“, navode Razlozi: „Osobna sigurnost 1, Sportsko streljaštvo 2, Lov 3, Sakupljanje 4.“

U žalbenom postupku izvršen je uvid u javno objavljeni završni rad „Regulacija nabave i posjedovanja oružja građana Republike Hrvatske“, Zagreb, 2023. godine, autora ........., koji, između ostalog, sadrži Tablicu 1. Nabava oružja, izvor: MUP RH, listopad 2022. godine, u kojoj je naveden broj podnijetih zahtjeva po određenim periodima u pojedinim godinama i to po parametrima „Osobna sigurnost“, „Sport i rekreacija“, „Lov“, „Sportsko streljaštvo“, „Ostalo“, „Sakupljanje“. Također u citiranoj Tablici naveden je i broj odbijenih zahtjeva za ista vremenska razdoblja također po parametrima „Osobna sigurnost“, „Sport i rekreacija“, „Lov“, „Sportsko streljaštvo“, „Ostalo“, „Sakupljanje“.

Nadalje, u žalbenom postupku izvršen je uvid u napise u medijima te je uvidom u napis u medijima, konkretno dostupnim na linku: https://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/strucnjaci-dvoje-oko-razloga-zasto-su-hrvati-ludi-za-oruzjem---775837.html, utvrđeno kako se u istom, između ostalog, navodi sljedeće: „MUP precizira da građani najčešće nabavljaju oružje radi lova, dok je osobna sigurnost druga najzastupljenija kategorija. Treća po redu je sportsko streljaštvo, dodaje policija.“

Korisnik prava na pristup informacijama može postaviti zahtjev u obliku pitanja, a što je u konkretnom slučaju žalitelj i napravio. Tijelo javne vlasti nakon zaprimanja takvog zahtjeva u obvezi je razmotriti da li ono, iako korisnik postavlja pitanja, posjeduje informaciju koja daje odgovor na postavljena pitanja kao izrađeni, gotov dokument (zapis podataka) ili bi tijelo javne vlasti trebalo sastavljati odgovor odnosno stvarati novu informaciju kako bi udovoljilo zahtjevu korisnika.

U presudi Suda Europske unije, broj C-491/15 od 11. siječnja 2017. godine zauzeto je stajalište da sve informacije koje se unaprijed programiranim alatima za pretraživanje mogu izdvojiti iz elektroničke baze podataka u okviru njezine uobičajene uporabe, čak i ako te informacije još nisu bile prikazane u tom obliku, ili ih osoblje nikad nije pretraživalo, moraju se kvalificirati kao gotovi dokumenti, odnosno da tijela javne vlasti radi ispunjavanja zahtjeva za pristup informacijama mogu biti dovedena u situaciju da primjenom postojećih alata za pretraživanje izrade dokument iz informacija sadržanih u bazi podataka (paragrafi 37 i 38 presude).

Razlika između postojećeg i novog dokumenta jasno je naznačena u mišljenju nezavisnog odvjetnika u navedenom predmetu ......... od 21. rujna 2016. godine u kojem se ističe sljedeće:

„…49. U skladu s negativnom definicijom, „novi dokument” u smislu Uredbe ne bi nastao ako bi se samo brisali ili filtrirali neki od postojećih podataka (uključujući i njihovo anonimiziranje) iz baze ili skupa podataka. Ovisno o točnoj strukturi baze podataka, takve operacije načelno ipak ne mogu zahtijevati znatno (intelektualno) ulaganje pa onda i ne dovode do stvaranja „novog dokumenta”, nego je isključivo riječ o preuređenju postojećeg….“

Navedena presuda i mišljenje nezavisnog odvjetnika dostupni su na poveznici http://curia.europa.eu/juris/liste.jsf?language=en&num=C-491/15.

Slijedom navedenog, u žalbenom postupku dopisom Ureda povjerenice za informiranje KLASA: UP/II-008-07/24-01/221, URBROJ: 401-01/04-24-2 od 17. srpnja 2024. godine od Ministarstva unutarnjih poslova zatraženo je očitovanje o tome na koji način Ministarstvo unutarnjih poslova vodi podatke u elektroničkom sustavu tj. može li se iz elektroničke baze podataka Ministarstva unutarnjih poslova unaprijed programiranim alatima za pretraživanje doći do podataka koje je žalitelj tražio u svom podnesku od 26. prosinca 2023. godine. Naime, sukladno ranije citiranoj presudi Suda Europske unije, broj C-491/15 od 11. siječnja 2017. godine, ukoliko se informacije koje je žalitelj tražio unaprijed programiranim alatima za pretraživanje mogu izdvojiti iz elektroničke baze podataka Ministarstva unutarnjih poslova u okviru njezine uobičajene uporabe, tada se ne bi radilo o stvaranju nove informacije.

Dana 26. kolovoza 2024. godine, Ured povjerenice za informiranje zaprimio je očitovanje Ministarstva unutarnjih poslova KLASA: 008-01/24-01/3, URBROJ: 511-01-11-24-11 od 19. kolovoza 2024. godine, u kojem se u bitnom navodi kako je Ministarstvo vlasnik podataka o registriranom civilnom oružju i njihovim vlasnicima, ali da se iz Portalskog informacijskog sustava Ministarstva unutarnjih poslova ne može unaprijed programiranim alatima za pretraživanje doći do podataka koje je žalitelj tražio u svom podnesku od 26. prosinca 2023. godine.

Na temelju dokumentacije spisa predmeta, uzimajući u obzir osobito navode žalitelja iz predmetnog prigovora i žalbe, navode Ministarstva unutarnjih poslova iz obavijesti koja je žalitelju dostavljena povodom predmetnog podneska i navode iz osporenog rješenja, kao i očitovanje Ministarstva unutarnjih poslova KLASA: 008-01/24-01/3, URBROJ: 511-01-11-24-11 od 19. kolovoza 2024. godine, u žalbenom postupku utvrđeno je da se ne može udovoljiti traženju žalitelja.

Nadalje, utvrđeno je da iako je u postupanju Ministarstva unutarnjih poslova postojao nedostatak, isti je takav da nije mogao utjecati na drugačije rješenje ove upravne stvari. Naime, Ministarstvo unutarnjih poslova u svom postupanju po predmetnom podnesku nije u dovoljnoj mjeri potkrijepilo svoje stajalište da se podnesak žalitelja ne smatra zahtjevom za pristup informacijama odnosno postojala je sumnja da li bi se u konkretnom slučaju radilo o stvaranju nove informacije, međutim ta sumnja je otklonjena dostavljenim očitovanjem od 19. kolovoza 2024. godine u kojem se navodi da se iz Portalskog informacijskog sustava Ministarstva unutarnjih poslova ne može unaprijed programiranim alatima za pretraživanje doći do traženih podataka.

Slijedom svega navedenog, utvrđeno je da je Ministarstvo unutarnjih poslova pravilno postupilo kada je žalitelju dostavilo obavijest pozivom na odredbu članka 18. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama uputivši ga pri tome na način ostvarivanja njegovog prava, te da je čelnik tijela javne vlasti pravilno postupio kada je prigovor žalitelja odbio kao neosnovan.

Člankom 116. stavkom 1. točkom 2. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli utjecati na rješenje stvari.

Stoga je na temelju članka 116. stavka 1. točke 2. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENICA ZA INFORMIRANJE

Anita Markić, dipl. iur.