KLASA: UP/II-008-07/24-01/691

URBROJ: 401-01/04-24-4

Zagreb, 18. rujna 2024.

Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15 i 69/22) povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Ministarstva obrane KLASA: UP/I-008-01/24-01/1, URBROJ: 512SLINF-24-1 od 2. srpnja 2024. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje Ministarstva obrane KLASA: UP/I-008-01/24-01/1, URBROJ: 512SLINF-24-1 od 2. srpnja 2024. godine.

2. Predmet se dostavlja Ministarstvu obrane kao prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem Ministarstva obrane (dalje u tekstu: prvostupanjsko tijelo), KLASA: UP/I-008-01/24-01/1, URBROJ: 512SLINF-24-1 od 2. srpnja 2024. godine odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (dalje u tekstu: žaliteljica) od 6. lipnja 2024. godine, kojim je tražila dostavu informacija o tome koliko je pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske testirano na različite vrste droga od početka ove godine bilo da je riječ o nadzoru unutar vojnog objekta odnosno izvanrednim kontrolama izvan vojarni, kod koliko je djelatnih vojnih osoba utvrđeno prisustvo neke droge, kojim postrojbama i koje su droge bile u pitanju, je li utvrđeno kako vojnici dolaze do droga, koliko je stegovnih ili nekih drugih postupaka provedeno po tom pitanju i kako su prekršitelji sankcionirani, je li predsjednik Republike Hrvatske odnosno vrhovni zapovjednik Oružanih snaga obaviješten o tome te kada će javnosti biti dostupno godišnje izvješće o obrani za 2023. godinu. Zahtjev je odbijen temeljem odredbe članka 23. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Protiv navedenog rješenja žaliteljica je pravodobno uložila žalbu u kojoj navodi da je prvostupanjsko tijelo odbilo njezin zahtjev za pristup informacijama navodeći: da su traženi podaci koji se odnose na pitanja u vezi s provedbom testiranja na droge analitički podaci koje Samostalni sektor za vojnopolicijske poslove izrađuje jednom godišnje; da podaci koji se odnose na postupanje Vojne policije i koji su po svojoj prirodi dostupni za javnost budu sadržani u Godišnjem izvješću o obrani koje Vlada Republike Hrvatske podnosi Hrvatskom saboru; da se zahtjev za pristup informacijama odnosi na podatke koji će biti dostupni u navedenom godišnjem izvješću o obrani za 2023. godinu; da je u članku 18. stavku 5. točki 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano, među ostalim, da se zahtjevom za pristup informacijama ne smatra stvaranje novih informacija. Ističe, kako joj je odbijanjem zahtjeva uskraćeno zakonsko ostvarenje prava na pristup informacijama te da rješenje osporava u cijelosti. Nadalje, ističe kako nije istina da se podaci, koji su vezani za provedbu testiranja na droge izrađuju jednom godišnje, nego se godišnje izrađuje izvješće (Godišnje izvješće o obrani koje se podnosi Hrvatskom saboru), u kojem su, među ostalim, sadržani podaci o testiranjima djelatnih vojnih osoba, odnosno, pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske na droge. Također, ističe kako sami podaci o testiranjima, kao i rezultatima i eventualnim mjerama (stegovnim ili kaznenim) protiv djelatnih vojnih osoba kod kojih je utvrđeno prisustvo droge u krvi ili u posjedovanju za daljnje raspačavanje su podaci koji se izrađuju na dnevnoj bazi, odnosno, nakon svakog testiranja i provođenja mjera protiv vojnika, ovisno o rezultatima testiranja, te se šalju na više adresa u sklopu dnevnih izvješća, medu ostalim, načelniku Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske, ministru obrane i Vrhovnom zapovjedniku Oružanih snaga Republike Hrvatske, odnosno, predsjedniku Republike Hrvatske. Žaliteljica navodi, kako žalbu izjavljuje zbog nepotpuno i pogrešnog utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene zakona. Pojašnjava kako je prvostupanjsko tijelo nepotpuno utvrdilo činjenično stanje jer je navelo da se o stvaranju novih informacija koje se, sukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama, ne bi smatrale zahtjevom na pristup informacijama. Ističe, kako traženi podaci već postoje u sustavu, odaslani su na više adresa unutar obrambenog sustava, a jednom godišnje se prikupljaju u godišnje izvješće i tada se stvara nova informacija. Nadalje, ističe kako je u zahtjevu tražila da joj se proslijede već postojeće informacije o rezultatima testiranja na droge i sankcijama protiv djelatnih vojnih osoba, a s obzirom na to da će ti podaci ionako biti uvršteni u spomenuto Godišnje izvješće za 2024., postoji opravdani interes javnosti da se takve informacije objave. Također ističe, kako je na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjsko tijelo pogrešno je primijenilo Zakon jer se ne radi o stvaranju novih informacija nego o pristupu postojećim informacijama kojima prvostupanjsko tijelo raspolaže koje su od interesa javnosti. Napominje, kako u privitku žalbe dostavlja i nekoliko primjera iz ranijeg vremenskog razdoblja i službene odgovore prvostupanjskog tijela na istu temu. Ujedno napominje, kako je prvostupanjsko tijelo u službenim izjavama u TV prilozima omogućilo razgovor s brigadirom Vladom Kovačevićem, koji je bio na čelu Samostalnog sektora za vojnopolicijske poslove. Zaključno navodi da ako prvostupanjsko tijelo i dalje ustraje u tome da bi davanje traženih informacija predstavljalo stvaranje nove informacije, može joj slobodno proslijediti sva izvješća vezana uz zahtjev, pa će sama zbrojiti koliko je bilo slučajeva i što se po njima radilo, te je li o tome uopće bio obaviješten Vrhovni zapovjednik Republike Hrvatske. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je osnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žaliteljica zahtjevom za pristup informacijama od 5. lipnja 2024. godine zatražila od prvostupanjskog tijela sljedeće: „1. Koliko pripadnika Oružanih snaga je testirano na različite vrste droga od početka ove godine do danas - bilo da je riječ o nadzoru unutar vojnog objekta, odnosno, izvanrednim kontrolama izvan vojarni?, 2. Kod koliko djelatnih vojnih osoba je utvrđeno prisustvo neke droge, u kojim točno postrojbama, te koje su droge bile u pitanju?, 3. Jeste li utvrdili kako vojnici dolaze do droga?, 4. Koliko je stegovnih ili nekih drugih postupaka provedeno po tom pitanju - kako su prekršitelji sankcionirani?, 5. Je li predsjednik RH, odnosno, Vrhovni zapovjednik obaviješten o tome?, 6. Kada će javnosti biti dostupno godišnje izvješće o obrani za 2023. godinu?“

Postupajući po navedenom zahtjevu prvostupanjsko tijelo donijelo je osporeno rješenje.

Iz obrazloženja osporenog rješenja u bitnom proizlazi da je prvostupanjsko tijelo odbilo zahtjev žaliteljice temeljem članka 23. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, a u obrazloženju se ujedno poziva na odredbu članka 18. stavka 5. točke 1. istoga Zakona, kojom je između ostalog propisano da se zahtjevom za pristup informacijama ne smatra stvaranje novih informacija.

Dopisom Ureda povjerenice za informiranje, KLASA: 008-04/24-01/430, URBROJ: 401-01/04-24-2 od 19. srpnja 2024. godine prvostupanjskom tijelu je dostavljena žalba žaliteljice te je od istog, između ostalog, s obzirom na žalbene navode žaliteljice, zatraženo očitovanje o (ne)posjedovanju traženih informacija.

Prvostupanjsko tijelo dopisom KLASA: UP/I 008-04/24-01/1, URBROJ: 512SLINF-24-3 od 2. kolovoza 2024. godine, očitovalo se na gore navedeno traženje Ureda povjerenice za informiranje navodeći u bitnom kako u skladu s Uredbom o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva obrane („Narodne novine“, broj 97/20) Samostalni sektor za vojnopolicijske poslove obavlja stručne poslove u području vojnopolicijskih poslova, a između ostalog izrađuje i izvješća o radu i rezultatima provedbe vojnopolicijskih poslova te izvještava nadležne osobe. Nadalje, navodi se kako je navedeni akt označen oznakom „NEKLASIFICIRANO“, te se citira odredba članka 2. Zakona o tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 79/07 i 86/12), odredba članka 6. Zakona o informacijskoj sigurnosti („Narodne novine“, broj 79/07 i 14/24), te odredba članka 7. Uredbe o mjerama informacijske sigurnosti („Narodne novine“, broj 46/08) kojom je propisano da se podatak koji je označen oznakom „NEKLASIFICIRANO“ koristi samo u službene svrhe i može biti dostupan isključivo onim fizičkim osobama, tijelima i pravnim osobama koje imaju potrebu korištenja takvog podatka u službene svrhe i radi obavljanja poslova iz njihovog djelokruga. Također se navodi, kako je slijedom tih odredbi u rješenju navedeno da su tražene informacije koje se odnose na pitanja u vezi s provedbom testiranja na droge analitički podaci koje Samostalni sektor za vojnopolicijske poslove izrađuje jednom godišnje u izvješću o postupanju Vojne policije, a da podaci koji se odnose na postupanje Vojne policije i koji su po svojoj prirodi dostupni za javnost budu sadržani u Godišnjem izvješću o obrani koje Vlada Republike Hrvatske podnosi Hrvatskom saboru. Na kraju očitovanja se navodi odredba članka 59. Pravilnika o stegovnoj odgovornosti („Narodne novine“, broj 122/15) u kojoj je odredbi pobrojano o čemu Vojnostegovni sud jedanput godišnje izvješćuje ministra obrane i to najkasnije do 20. siječnja tekuće godine za proteklu godinu.

S obzirom da iz dostavljenog očitovanja KLASA: UP/I 008-04/24-01/1, URBROJ: 512SLINF-24-3 od 2. kolovoza 2024. godine, ne proizlazi da prvostupanjsko tijelo ne bi posjedovalo tražene informacije odnosno ne proizlazi da bi se u konkretnom slučaju radilo o stvaranju nove informacije, tijekom žalbenog postupka dopisom Ureda povjerenice za informiranje KLASA: UP/II-008-07/24-01/691, URBROJ: 401-01/04-24-2 od 26. kolovoza 2024. godine od prvostupanjskog tijela ponovno je zatraženo očitovanje o posjedovanju traženih informacija (da li se i na koji način vode evidencije o testiranju na droge djelatnih vojnih osoba, pripadnika Oružanih snaga, da li se i na koji način vode evidencije o stegovnim ili drugim postupcima po tom pitanju i sankcioniranju prekršitelja, da li se i na koji način vode evidencije o obavještavanju Predsjednika Republike po tom pitanju i dr.) odnosno koje je sve radnje potrebno poduzeti da bi se došlo do traženih informacija. U dopisu je napomenuto, kako je u presudi Suda Europske unije, broj C-491/15 od 11. siječnja 2017. godine zauzeto stajalište da sve informacije koje se unaprijed programiranim alatima za pretraživanje mogu izdvojiti iz elektroničke baze podataka u okviru njezine uobičajene uporabe, čak i ako te informacije još nisu bile prikazane u tom obliku, ili ih osoblje nikad nije pretraživalo, moraju se kvalificirati kao gotovi dokumenti, odnosno da tijela javne vlasti radi ispunjavanja zahtjeva za pristup informacijama mogu biti dovedena u situaciju da primjenom postojećih alata za pretraživanje izrade dokument iz informacija sadržanih u bazi podataka (paragrafi 37 i 38 presude). Također je u dopisu navedeno kako je razlika između postojećeg i novog dokumenta jasno naznačena u mišljenju nezavisnog odvjetnika u navedenom predmetu Michala Bobeka od 21. rujna 2016. godine u kojem se ističe sljedeće:

„…49. U skladu s negativnom definicijom, „novi dokument” u smislu Uredbe ne bi nastao ako bi se samo brisali ili filtrirali neki od postojećih podataka (uključujući i njihovo anonimiziranje) iz baze ili skupa podataka. Ovisno o točnoj strukturi baze podataka, takve operacije načelno ipak ne mogu zahtijevati znatno (intelektualno) ulaganje pa onda i ne dovode do stvaranja „novog dokumenta”, nego je isključivo riječ o preuređenju postojećeg….“

U dopisu je istaknuta i poveznica http://curia.europa.eu/juris/liste.jsf?language=en&num=C-491/15 na kojoj su dostupni navedena presuda i mišljenje nezavisnog odvjetnika.

Ujedno je prvostupanjskom tijelu pojašnjeno kako sukladno citiranoj presudi Suda Europske unije, ukoliko se informacije koje je žaliteljica tražila unaprijed programiranim alatima za pretraživanje mogu izdvojiti iz elektroničke baze podataka prvostupanjskog tijela u okviru njezine uobičajene uporabe, tada se ne radi o stvaranju nove informacije. Nadalje, pojašnjeno je i da kada korisnik traži informacije koje su sadržane u više dokumenata koje posjeduje tijelo javne vlasti, tada tijelo javne vlasti neće izrađivati korisniku informacije (sastavljati, spajati, zbrajati i dr.) već dostaviti dokumentaciju iz koje korisnik sam može doći do traženih informacija.

Dana 13. rujna 2024. godine prvostupanjsko tijelo dostavilo je Povjereniku za informiranje očitovanje KLASA: UP/I 008-01/24-01/1, URBROJ: 512-SLINF-24-7, u kojem se u bitnom navodi kako Vojna policija vodi evidencije u skladu s člankom 40. stavkom 1. Pravilnika o vojnopolicijskim poslovima i provedbi ovlasti ovlaštenih službenih osoba vojne policije („Narodne novine“, broj 44/14 i 89/17) te iako se u više modula (baza podataka) poslovnog informacijskog sustava Vojne policije u digitalnom obliku vode podaci o provedenom preliminarnom ispitivanju na prisutnost droga ili lijekova u organizmu pripadnika prvostupanjskog tijela i Oružanih snaga Republike Hrvatske, u njemu nema programiranog alata za pretraživanje koji bi omogućio prikaz informacija koje je zatražila žaliteljica. Nadalje se navodi kako preliminarna ispitivanja na prisutnost droga ili lijekova u organizmu koja provodi Vojna policija nisu realan pokazatelj odgovornosti za zlouporabu droga u prvostupanjskom tijelu i Oružanim snagama Republike Hrvatske s obzirom na to da se navedeno utvrđuje u postupcima pred nadležnim sudom. Ističe se kako do pravomoćne odluke o počinjenju stegovnog ili kaznenog djela vezanog uz zloupotrebu droga, rezultati očitanja preliminarnog testa panela služe isključivo za internu operativnu uporabu Vojne policije te bi stoga izvješćivanje o provedenim preliminarnim ispitivanjima na prisutnost droga ili lijekova u organizmu pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske, kao i o samim rezultatima očitanja takvih preliminarnih testova, bez pravomoćne odluke moglo dovesti do negativne percepcije i narušavanja ugleda pripadnika prvostupanjskog tijela i Oružanih snaga Republike Hrvatske.

Prema članku 5. stavku 1. točki 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je informacija svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.

Člankom 18. stavkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da se ne smatra zahtjevom za pristup informacijama traženje uvida u cjelokupni spis predmeta, objašnjenja ili uputa vezanih uz ostvarivanje nekog prava ili izvršavanje obveze, izrade analize ili tumačenja nekog propisa, kao niti stvaranje nove informacije.

Nadalje, odredbom članka 23. stavka 5. istog Zakona propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbaciti zahtjev ako ne posjeduje informaciju te nema saznanja gdje se informacija nalazi.

U postupku prije donošenja rješenja nadležno tijelo mora utvrditi pravo stanje stvari i u tu svrhu utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su od značaja za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, pridržavajući se pri tome pravila koja vrijede za dokazni postupak.

Prema ocjeni Povjerenika za informiranje u ovom slučaju činjenično stanje nije u potpunosti, a niti pravilno utvrđeno jer činjenice koje se nalaze u spisu ovog predmeta nisu argumentirane odnosno potkrijepljene odgovarajućim dokazima, te je na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjsko tijelo pogrešno primijenilo Zakon o pravu na pristup informacijama.

Činjenica je da se prvostupanjsko tijelo u obrazloženju rješenja pozvalo na dvije posve različite zakonske odredbe. Naime, u slučajevima kada tijelo javne vlasti utvrdi da su ispunjeni uvjeti za primjenu odredbe članka 18. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama sukladno članku 23. stavku 1. točki 6. Zakona o pravu na pristup informacijama tijelo javne vlasti ne donosi rješenje o zahtjevu već obavještava korisnika da se podnesak ne smatra zahtjevom u smislu članka 18. stavka 5. navedenog Zakona pri čemu ga je dužno uputiti na način ostvarivanja njegova traženja. Suprotno od navedenog, u slučaju ispunjenja uvjeta iz članka 23. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama tijelo javne vlasti donosi rješenje o odbacivanju zahtjeva.

Iako je tijekom žalbenog postupka Povjerenik za informiranje zatražio očitovanja od prvostupanjskog tijela vezano za posjedovanje traženih informacija, pa tako, između ostaloga, i o tome koje je sve radnje potrebno poduzeti da bi se došlo do traženih informacija, na temelju dostavljenih očitovanja nije moguće sa sigurnošću utvrditi da prvostupanjsko tijelo ne posjeduje tražene informacije i da bi u konkretnom slučaju trebalo stvarati novu informaciju. Tako primjerice prvostupanjsko tijelo nije pojasnilo koje bi to sve radnje trebalo poduzeti da bi se došlo do traženih informacija. Nadalje, sasvim je nejasno pozivanje prvostupanjskog tijela na neklasificirane podatke u očitovanju KLASA: UP/I 008-04/24-01/1, URBROJ: 512SLINF-24-3 od 2. kolovoza 2024. godine. Također, nejasni su navodi prvostupanjskog tijela u dostavljenom očitovanju KLASA: UP/I 008-01/24-01/1, URBROJ: 512-SLINF-24-7 od 13. rujna 2024. godine, kako preliminarna ispitivanja na prisutnost droga ili lijekova u organizmu koja provodi Vojna policija nisu realan pokazatelj odgovornosti za zlouporabu droga u prvostupanjskom tijelu i Oružanim snagama Republike Hrvatske jer da se navedeno utvrđuje u postupcima pred nadležnim sudom, kao i kako do pravomoćne odluke o počinjenju stegovnog ili kaznenog djela vezanog uz zloupotrebu droga, rezultati očitanja preliminarnog testa panela služe isključivo za internu operativnu uporabu. Naime, dok iz obrazloženja osporenog rješenja proizlazi da je prvostupanjsko tijelo odbilo zahtjev žaliteljice jer ne posjeduje informacije, već bi te iste trebalo stvoriti, s druge strane u dostavljenim očitovanjima spominje neklasificirane podatke odnosno da se radi o podacima koji služe isključivo za internu operativnu uporabu.

Slijedom navedenog, temeljem članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) trebalo je poništiti rješenje prvostupanjskog tijela te predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, jer Povjerenik za informiranje nije mogao sam riješiti ovu upravnu stvar u smislu članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku.

U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja te ih prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti odgovarajućim dokazima, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja riješiti ovu upravnu stvar, posebno uzimajući u obzir primjedbe drugostupanjskog tijela iz ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENICA ZA INFORMIRANJE

Anita Markić, dipl. iur.