KLASA: UP/II-008-07/21-01/317
URBROJ: 401-01/10-23-32
Zagreb, 20. travnja 2023. godine
Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka. 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Hrvatske komore medicinskih sestara, KLASA: 001-01/19-01/63, URBROJ: 696-1-1-21-42 od 10. ožujka 2021. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće
1. Poništava se rješenje Hrvatske komore medicinskih sestara, KLASA: 001-01/19-01/63, URBROJ: 696-1-1-21-42 od 10. ožujka 2021. godine.
2. Odobrava se ......... pravo na pristup preslikama knjigovodstvenih kartica – konto 242410 – dobavljači u zemlji za deset osoba kojima su isplaćeni najveći iznosi u 2018. godini.
3. Odobrava se ......... pravo na pristup preslici dokumenta pod nazivom „Intelektualne i osobne usluge u 2018. godini“
4. Nalaže se Hrvatskoj komori medicinskih sestara da postupi sukladno točkama 2. i 3. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.
Obrazloženje
Osporenim rješenjem Hrvatske komore medicinskih sestara (dalje u tekstu: prvostupanjsko tijelo) odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (dalje u tekstu: žalitelji) kojim je tražio popis 10 osoba (uključujući pravne i fizičke) kojima je Hrvatska komora medicinskih sestara u kumulativu isplatila najveći novčani iznos u 2018. godini, te popis svih fizičkih i pravnih osoba kojima su u 2018. godini isplaćena sredstva sa rashodne stavke „Intelektualne i osobne usluge“, temeljem članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer prvostupanjsko tijelo u bitnom smatra da žalitelj zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, odnosno da se ne radi o traženju informacije u smislu odredbi članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravodobno uložio žalbu u kojoj u bitnom navodi da prvostupanjsko tijelo pogrešno smatra da ne predstavlja pravnu osobu s javnim ovlastima, da se ne radi o traženju informacija u smislu odredaba Zakona o pravu na pristup informacijama. Također smatra da se prvostupanjsko tijelo pogrešno poziva na zlouporabu prava na pristup informacijama. Predlaže da se sankcionira čelnika prvostupanjskog tijela sukladno prekršajnim odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama. Predlaže da se žalba prihvati.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 29. kolovoza 2019. godine tražio popis 10 osoba (uključujući i fizičke i pravne), kojima je tijekom 2018. godine Hrvatska komora dentalne medicine u kumulativu isplatila najveći novčani iznos. Za traženih 10 osoba molim specificirati datume s iznosima i opisom/svrhom uplata (točka 1. zahtjeva), te vezano za rashodnu stavku „Intelektualne i osobne usluge“ u 2018. godini (1.521.439,00 kn), popis fizičkih i pravnih osoba kojima su ta sredstva plaćena. Za svaku transakciju molim navedite ime/naziv primatelja, datum i opis/svrhu plaćanja (možete dostaviti konto kartice za tu stavku (točka 3. zahtjeva).
Uvodno se ističe da je rješenjem Povjerenika za informiranje, KLASA: UP/ll-008-07/19- 01/748, URBROJ: 401-01/11-19-1 od 6. studenog 2019. godine naloženo Hrvatskoj komori medicinskih sestara da u roku od 8 dana od dana zaprimanja navedenog rješenja riješi točke 1. i 3. gore navedenog zahtjeva za pristup informacijama žalitelja.
U predmetnom rješenju Povjerenika za informiranje detaljno je obrazloženo zbog čega se izdavanje obavijesti prvostupanjskog tijela, KLASA: 001-01/19-01/63, URBROJ: 696-1-1-1908 od 12. rujna 2019. godine ne može smatrati rješavanjem zahtjeva za pristup informacijama.
Radi poništenja navedenog rješenja Povjerenika za informiranje, Hrvatska komora medicinskih sestara pokrenula je spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, a presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj UslI-587/19 od 22. siječnja 2020. godine odbijen je tužbeni zahtjev Hrvatske komore medicinskih sestara.
Osim toga, rješenjem Povjerenika za informiranje, KLASA: UP/II-008-07/20-01/504, URBROJ: 401-01/10-21-3 od 13. siječnja 2021. godine poništeno je rješenje Hrvatske komore medicinskih sestara, KLASA: 001-01/19-01/63, URBROJ: 696-1-1-20-29 od 24. ožujka 2020. godine, te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. U navedenom rješenju Povjerenik za informiranje nije prihvatio pozivanje prvostupanjskog tijela na zlouporabu prava na pristup informacijama, s obzirom na to da se radi o informacijama o raspolaganju javnim sredstvima u smislu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama. Pri tome je Povjerenik za informiranje ukazao na presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni brojevi: UsII-2/16 od 13. svibnja 2016. godine i UsII-95/20 od 16. rujna 2020. godine koje se odnose na komore kao tijela javne vlasti, te na informacije o raspolaganju javnim sredstvima. Zaključno, navedeno je da Povjerenik za informiranje nije mogao sam riješiti upravnu stvar, iz razloga što prvostupanjsko tijelo nije postupilo po dopisima Povjerenika za informiranje, KLASA: 008-04/20-01/268, URBROJ: 401-01/11-20-2 od 14. svibnja 2020. godine, te KLASA: UP/II-008-07/20-01/504, URBROJ: 401-01/10-20-2 od 24. studenog 2020. godine, odnosno nije dostavilo Povjereniku za informiranje informacije koje su predmet postupka.
Protiv navedenog rješenja Povjerenika za informiranje prvostupanjsko tijelo nije pokrenulo upravni spor, pa je navedeno rješenje postalo pravomoćno.
Postupajući po navedenom rješenju prvostupanjsko tijelo donijelo je rješenje koje je predmet ovog postupka.
U ponovljenom postupku Povjerenik za informiranje je od prvostupanjskog tijela ponovno zahtijevao dostavu informacija koje su predmet postupka (dopisi KLASA: 008-04/21-01/212, URBROJ: 401-01/10-21-2 od 23. ožujka 2021. godine, KLASA: UP/II-008-07/21-01/317, URBROJ: 401-01/10-21-2 od 14. lipnja 2021. godine).
Dopisom prvostupanjskog tijela, KLASA: 001-01/19-01/63, URBROJ: 696-1-7-21-48 od 23. lipnja 2021. godine Povjereniku za informiranje dostavljene su knjigovodstvene kartice, iz kojih nije bilo moguće utvrditi kojim su pravnim i fizičkim osobama izvršene isplate, pa je dopisom Povjerenika za informiranje, KLASA: UP/II-008-07/21-01/317, URBROJ: 401-01/10-21-4 od 30. lipnja 2021. godine ponovno zatražena informacija iz koje će biti vidljive isplate pojedinim pravnim i fizičkim osobama.
Dopisom prvostupanjskog tijela, KLASA: 001-01/19-01/63, URBROJ: 696-1-7-21-51 od 12. srpnja 2021. godine prvostupanjsko tijelo izvijestilo je Povjerenika za informiranje da je dopisom, KLASA: 001-01/19-01/63, URBROJ: 696-1-7-21-48 od 23. lipnja 2021. godine dostavilo informaciju u materijaliziranom obliku kojom raspolaže, a da Zakon o pravu na pristup informacijama ne zahtjeva stvaranje nove informacije.
Imajući u vidu sve navedeno, Povjerenik za informiranje je protiv ........., predsjednika prvostupanjskog tijela (dalje u tekstu: okrivljenik), izdao prekršajni nalog, KLASA: UP/II-008-07/21-01/317, URBROJ: 401-01/10-22-8 od 17. siječnja 2022. godine za prekršaj iz članka 62. stavka 1. točke 1. i 2. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenik je podnio prigovor pa je povodom prigovora predmet ustupljen Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu na nadležno postupanje.
Konačno postavljenim prekršajnim nalogom od 9. ožujka 2022. godine (optužnim prijedlogom), okrivljeniku se na teret stavlja počinjenje prekršaja iz članka 62. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno zbog toga što je Povjereniku za informiranje dostavio nepotpune podatke za potrebe ovog žalbenog postupka.
Presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pp-1367/2022 od 16. svibnja 2022. godine okrivljenik je proglašen krivim što je kao odgovorna osoba prvostupanjskog tijela, u Zagrebu u, postupku po žalbi žalitelja, izjavljenoj protiv rješenja Hrvatske komore medicinskih sestara, KLASA: 001-01/19-01/63, URBROJ: 696-1-1-21-42 od 10. ožujka 2021. godine, postupajući po nalogu Povjerenika za informiranje KLASA: UP/II-008-07/21-01/317, URBROJ: 401-01/10-21-2 od 14. lipnja 2021. godine kojim mu je naložena dostava kartica dobavljača za 2018. godinu, te kontnih kartica za osobne i intelektualne usluge za 2018. godinu, koje će sadržavati informacije koje su predmet zahtjeva žalitelja od 29. kolovoza 2019. godine, dana 29. lipnja 2021. godine dostavio Povjereniku za informiranje knjigovodstvene kartice iz kojih nisu vidljive isplate pojedinim fizičkim i pravnim osobama u 2018. godini, a koje su predmet zahtjeva žalitelja ......... od 29. kolovoza 2019. godine, na nepotpunost kojih informacija je upozoren dopisom Povjerenika za informiranje, KLASA: UP/II-008-07/21-01/317, URBROJ: 401-01/10-21-4 od 30. lipnja 2021. godine, koji je zaprimio dana 6. srpnja 2021. godine, odnosno za prekršaj iz članka 62. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer je Povjereniku za informiranje dostavio nepotpune podatke, te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 3.000,00 kn.
Postupajući po žalbi okrivljenika protiv navedene presude, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je presudom, poslovni broj: Ppž-6960/2022 od 28. veljače 2023. godine odbio žalbu okrivljenika kao neosnovanu te potvrdio presudu Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pp-1367/2022 od 16. svibnja 2022. godine.
Dopisom Povjerenika za informiranje, KLASA: UP/II-008-07/21-01/317, URBROJ: 401-01/10-23-30 od 27. ožujka 2023. godine ponovno je od prvostupanjskog tijela zatražena dostava informacija koje su predmet postupka.
Dopisom prvostupanjskog tijela, KLASA: 001-01/19-01/63, URBROJ: 696-1-7-23-61 od 11. travnja 2023. godine Povjereniku za informiranje dostavljene su informacije koje su predmet postupka i to tablični prikaz po stavkama intelektualne usluge uz popis i specifikaciju iznosa te svrhom uplata za deset osoba kojima je tijekom 2018. godine isplaćen najveći novčani iznos, uz napomenu prvostupanjskog tijela da se radi o izrađenim informacijama.
Što se tiče obrazloženja osporenog rješenja prvostupanjskog tijela, KLASA: 001-01/19-01/63, URBROJ: 696-1-1-21-42 od 10. ožujka 2021. godine u bitnom proizlazi da je prvostupanjsko tijelo odbilo zahtjev žalitelja iz sljedećih razloga: 1) traženi podaci se ne smatraju informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, 2) žalitelj zloupotrebljava pravo na pristup informacijama i 3) prvostupanjsko tijelo se ne financira iz javnih sredstava, članarine nisu javna sredstva, 4) tražene informacije predstavljaju zaštićene osobne podatke, 5) Direktiva 2013/37/EU Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2003/98/EZ o ponovnoj uporabi informacija javnog sektora propisuje da bi se ista morala primijeniti na dokumente koji tijela javne vlasti pružaju kao dio javnih zadaća.
U nastavku ovog rješenja Povjerenik za informiranje će se osvrnuti na navode prvostupanjskog rješenja, te iznijeti razloge zbog kojih ne prihvaća pojedine navode prvostupanjskog tijela.
U odnosu na uporno isticanje prvostupanjskog tijela da se u konkretnom slučaju ne radi o informacijama u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno da su dostavljene informacije izrađene, Povjerenik za informiranje ističe da je sukladno članku 6. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23) svatko dužan poštivati pravomoćnu i ovršnu sudsku presudu.
Presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj UsII-587/19 od 22. siječnja 2020. godine pravomoćno je odbijen prigovor prvostupanjskog tijela da se u konkretnom slučaju radi o stvaranju nove informacije, odnosno pozivanje na odredbu članka 18. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Dakle, pravomoćno je odlučeno da se u slučaju točaka 1. i 3. zahtjeva za pristup informacijama žalitelja ne radi o stvaranju nove informacije, i ta je presuda obvezna za Hrvatsku komoru medicinskih sestara u smislu članka 10. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21).
U obrazloženju navedene presude (str. 3.) navedeno je doslovno sljedeće:
„..To stoga što svako tijelo javne vlasti mora voditi podatke o potrošnji sredstava i mora posjedovati informacije u materijalnom obliku, a treba uzeti u obzir i da se tražene informacije odnose na raspolaganje javnim sredstvima u smislu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama…
Osim toga, u točki 74. pravomoćne presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pp-1367/2022 od 16. svibnja 2022. godine istaknuto je da ne stoji prigovor obrane da bi udovoljavanje nalogu Povjerenika za informiranje tražilo izradu analiza i stvaranje nove informacije u smislu članka 18. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Slijedom svega navedenog, gore navedene pravomoćne presude dovoljne su zaključak da je neosnovano pozivanje prvostupanjskog tijela na činjenicu da se radi o stvaranju nove informacije, pa je nejasno daljnje preispitivanja navedenih presuda od strane prvostupanjskog tijela, isticanjem da se radi o izrađenim informacijama, odnosno jedina svrha takvog prigovora je daljnje odugovlačenje ovog postupka koji je započet zahtjevom žalitelja od 29. kolovoza 2019. godine.
U odnosu na s tim povezani prigovor prvostupanjskog tijela da je zahtjev preširoko postavljen, ističe se da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske u identičnoj pravnoj stvari (presuda poslovni broj UsII-95/20 od 16. rujna 2020. godine, sadržajno isti zahtjev u odnosu na Hrvatsku komoru dentalne medicine) utvrdio postojanje informacije koje su predmet postupka (sa imenima i prezimenima fizičkih i pravnih osoba kojima su izvršene isplate), odnosno nije utvrdio da bi se radilo o preširoko postavljenom zahtjevu.
Što se tiče pozivanja prvostupanjskog tijela na presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni brojevi: UsII-1/16 od 18. travnja 2016. godine i UsII-37/14 od 4. lipnja 2014. godine, Povjerenik za informiranje ističe da se utvrđenja iz navedenih presuda ne mogu primijeniti na konkretni slučaj, jer se ne radi o činjenično i pravno istovrsnim predmetima.
U predmetu poslovni broj: UsII-1/16 korisnik je tražio broj upućenih prigovora tijelu javne vlasti sukladno odredbama članka 156. Zakona o općem upravnom postupku i način njihova rješavanja, dok je u predmetu poslovni broj: UsII-37/14 korisnik tražio očitovanja koja Vlada Republike Hrvatske dostavlja Ustavnom sudu Republike Hrvatske vezano za postupke ocjene suglasnost zakona i drugih propisa s Ustavom.
Slijedom navedenog, utvrđenja iz navedenih presuda ne mogu se primijeniti na konkretni slučaj, jer se u konkretnom slučaju radi o isplatama koje vrši prvostupanjsko tijelo.
Vezano za pozivanje prvostupanjskog tijela na zlouporabu prava na pristup informacijama, ističe se da je pravomoćnim rješenjem Povjerenika za informiranje, KLASA: UP/II-008-07/20-01/504, URBROJ: 401-01/10-21-3 od 13. siječnja 2021. godine utvrđeno da je neosnovano pozivanje prvostupanjskog tijela na odredbu članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Osim toga, iz Upisnika o zahtjevima, postupcima i odlukama o ostvarivanju prava na pristup informacijama i ponovnu uporabu za 2019. godine proizlazi da je žalitelj, osim zahtjeva koji je predmet ovog postupka, podnio i zahtjev za pristup informacijama od 10. kolovoza 2019. godine, kojim je tražio podatak o ukupnom broju članova Komore, ukupnom broju radnika upravnopravne struke te podatke vezane za radni odnos predsjednika prvostupanjskog tijela te njegovu plaću.
Slijedom navedenog, broj podnesenih zahtjeva od strane žalitelja sasvim sigurno ne ulazi u doseg odredbe članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer rješavanje dva zahtjeva žalitelja koja su podnesena u 2019. godini nesporno ne može dovesti u pitanje funkcioniranje prvostupanjskog tijela.
Nadalje za potrebe žalbenog postupka Povjerenik za informiranje je izvršio uvid u poveznice https://www.index.hr/vijesti/clanak/znanstvenik-razotkriva-uhljebe-iz-komora-a-oni-ga-optuzuju-za-govor-mrznje/2117767.aspx, https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/ogroman-profit-i-sumnjivo-poslovanje-zasto-ove-organizacije-s-javnim-ovlastima-mogu-skrivati-na-sto-trose-milijune-20191008/print i https://www.index.hr/vijesti/clanak/gradjanska-inicijativa-trazimo-ukidanje-obveznog-clanstva-i-clanarina-u-svim-komorama/2175169.aspx, te nije utvrdio da žalitelj postupa protivno načelu međusobnog uvažavanja i poštivanja dostojanstva ljudske osobe iz članka 9a Zakona o pravu na pristup informacijama samo zbog činjenice da se u okviru inicijative Psihološko proljeće zalaže za promjene u komorskom sustavu.
Posebno se ističe da se žalitelju ne može stavljati na teret način na koji će urednik određenog portala prenijeti određenu vijest, niti mu se mogu stavljati na teret komentari pojedinih osoba uz određeni članak, jer mediji (pružatelji elektroničkih publikacija) samostalno odlučuju o tome kako će prezentirati određenu temu (uključujući i naslov teksta), te su odgovorni za uklanjanje pojedinih komentara, pod uvjetom da isti predstavljaju govor mržnje, pa Povjerenik za informiranje smatra da nisu ostvareni niti subjektivni elementi zlouporabe prava na pristup informacijama.
U odnosu na pozivanje prvostupanjskog tijela na presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj UsII-125/18 od 7. lipnja 2018. godine te poslovni broj UsII-34/18 od 17. svibnja 2018. godine, Povjerenik za informiranje ističe da je korisnik u predmetu poslovni broj UsII-34/18 postavio neodređeni zahtjev tražeći „sve“ informacije vezane za poslovanje prvostupanjskog tijela (ugovori, plaće i sl.) bez vremenskog ograničenja.
U predmetu poslovni broj: UsII-125/18, isti korisnik je podnio sadržajni isti zahtjev drugom tijelu javne vlasti, pri čemu se ističe da je u tom postupku Povjerenik za informiranje djelomično prihvatio žalbu korisnika te mu omogućio pristup dijelu traženih informacija za 2016. i 2017. godinu.
Slijedom svega navedenog, Povjerenik za informiranje ne vidi kako bi se utvrđenja iz navedenih presuda mogla primijeniti u konkretnom slučaju, pa smatra neosnovanim pozivanje prvostupanjskog tijela na odredbu članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama.
U odnosu na prigovor prvostupanjskog tijela da članarine ne predstavljaju javna sredstva, odnosno da se ne radi o informacijama o raspolaganju javnim sredstvima u smislu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, Povjerenik za informiranje ističe kako je u predmetima koji su se odnosili na komore kao tijela javne vlasti postojala ustaljena praksa Visokog upravnog suda Republike Hrvatske da isplate koje vrše komore kao tijela javne vlasti predstavljaju informacije o raspolaganju javnim sredstvima u smislu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Tako je Visoki upravni sud Republike Hrvatske potvrđivao rješenja Povjerenika za informiranje kojima je korisnicima omogućen pristup takvim informacijama (npr. presuda poslovni broj: UsII-2/16 od 13. svibnja 2016., predmet kojeg je bila bruto plaća predsjednice Hrvatske komore fizioterapeuta; presuda poslovni broj UsII-95/20 od 16. rujna 2020., predmet kojeg su bili isplate za intelektualne i druge usluge od strane Hrvatske komore dentalne medicine).
Osim toga, u presudi poslovni broj: UsII-249/21 od 15. rujna 2021., zauzet je stav da se isplate koje vrši Hrvatska odvjetnička komora mogu svrstati pod odredbu članka 16. stavka 3. ZPPI-ja, odnosno da prihodi od članarina predstavljaju javna sredstva (točka 11. presude), a isti stav je zauzet i u odnosu na Hrvatsku gospodarsku komoru (presuda poslovni broj UsII-372/21 od 18. siječnja 2022. godine)
Zaključno, u presudi poslovni broj: UsII-229/21 od 14. lipnja 2022. godine zauzeto je stajalište da isplate koje vrši Hrvatska komora medicinskih sestara također predstavljaju informacije o raspolaganju javnim sredstvima, pri čemu se navedeni predmet odnosio na ukupni iznos troškova te podatak o bruto plaći predsjednika komore u 2018. godini.
Dana 6. lipnja 2022. Visoki upravni sud RH donio je zaključak o pravnom shvaćanju vezano za informacije o raspolaganju sredstvima Hrvatske odvjetničke komore te je zauzeto stajalište da sredstva Hrvatske odvjetničke komore nisu javna sredstva te da je prije donošenja odluke o zahtjevu za pristup informacijama potrebno provesti test razmjernosti i javnog interesa, a koji stav je ponovio u presudi poslovni broj UsII-238/21 od 7. srpnja 2022. godine.
Isti stav je izražen u presudi poslovni broj UsII-378/21 od 15. rujna 2022. godine u predmetu koji se odnosi na Hrvatsku gospodarsku komoru.
Za potrebe žalbenog postupka izvršen je uvid u financijski plan prvostupanjskog tijela za 2018. godinu (s obzirom na to da se tražene informacije u ovom postupku odnose na 2018. godinu), http://www.hkms.hr/wpcontent/uploads/2017/12/Plan_2018_Skupstina_HKMS.pdf), te je utvrđeno da od ukupnih prihoda (10.578.000,00 kn) prihodi od članarina i članskih doprinosa iznose 10.250.000,00 kn.
Također je uzet u obzir navod iz obrazloženja osporenog rješenja da se iz državnog proračuna Republike Hrvatske osiguravaju isključivo sredstva za provedbu stručnih nadzora nas radom medicinskih sestara u iznosu sukladno članku 26. stavku 1. točki 3. Zakona o sestrinstvu („Narodne novine“, 121/03, 117/08, 57/11) i to u iznosu od 50.131,67 kn za 2018. godinu.
Uzimajući u obzir sve navedeno, a posebno činjenicu da novija praksa Visokog upravnog suda Republike Hrvatske ide u smjeru tumačenja da se prihodi od članarina ne smatraju javnim sredstvima (pri čemu Visoki upravni sud Republike Hrvatske ne obrazlaže razloge promjene ranijeg shvaćanja), Povjerenik za informiranje će u žalbenom postupku provesti test razmjernosti i javnog interesa, sukladno ovlaštenju iz članka 25. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, te će pri provođenju istog razmotriti i pozivanje prvostupanjskog tijela na zakonsko ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Uvidom u knjigovodstvene kartice, konto 242410 – dobavljači u zemlji, koji se odnose na deset osoba kojima su isplaćeni najveći iznosi u 2018. godini, Povjerenik za informiranje ističe da navedeni dokument sadrži podatke o vrsti plaćanja (pod stavkom opis), te sadrži podatke o iznosu (stavke duguje, potražuje i saldo), kao i podatke o osobama kojima su isplaćeni navedeni iznosi.
Navedena informacija odnosi se na prvi dio zahtjeva žalitelja (deset osoba kojima je isplaćen najveći iznos u 2018. godini), te je Povjereniku za informiranje dostavljena u deset odvojenih dokumenata.
Osim toga, Povjereniku za informiranje dostavljen je dokument pod nazivom „Intelektualne i osobne usluge u 2018. godini, koji sadrži podatke o imenima i prezimenima te visini isplaćenih iznosa navedenim osobama, kao i podatak o osnovi isplate (pod stavkom opis – npr. autorski honorari, ugovori o djelu).
Slijedom navedenog, navedeni dokumenti sadrži podatke o osobama kojima su vršene isplate, dok ranije dostavljena dokumentacija (dopis prvostupanjskog tijela, KLASA: 001-01/19-01/63, URBROJ: 696-1-7-21-48 od 23. lipnja 2021. godine) nije sadržavala te podatke, a što je bio razlog pokretanja prekršajnog postupka koji je ranije opisan u ovom rješenju.
Svrha testa razmjernosti i javnog interes je procjena razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa traženoj informaciji i razloga za ograničenje, te omogućavanje prava na pristup informaciji ako prevladava javni interes.
Razmatrajući sadržaj traženih informacija, Povjerenik za informiranje smatra da u odnosu na podatak o osobi (pod uvjetom da se o fizičkoj osobi, jer se na pravne osobe kojima je izvršena isplata ne može primijeniti navedeno zakonsko ograničenje) kojoj je isplaćen određeni iznos od strane prvostupanjskog tijela ne prevladava potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, već prevladava javni interes.
Po mišljenju Povjerenika za informiranje, načelo transparentnosti u djelovanju tijela javne vlasti znači da građani imaju pravo dobiti informacije o potrošnji sredstava tijela javne vlasti, posebno imajući u obveznost članstva u komori za medicinske sestre koje obavljaju djelatnost (članak 25. stavak 3. Zakona o sestrinstvu).
Osim toga, iz javno dostupnih informacije proizlazi da se vode javne rasprave vezano uz djelovanje komora kao tijela javne vlasti, što je vidljivo iz sljedećih poveznica:
Sukladno članku 26. Zakona o sestrinstvu Hrvatska komora medicinskih sestara obavlja sljedeće javne ovlasti: vodi registar članova, daje obnavlja i oduzima odobrenje za samostalan rad, te obavlja stručni nadzor nad radom medicinskih sestara, pa je nesporno da ista predstavlja pravnu osobu s javnim ovlastima, odnosno tijelo javne vlasti u smislu članka 5. stavku 2. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Iz članka 32. Zakona o sestrinstvu proizlazi da za ostvarivanje svojih ciljeva i izvršavanje zadaća komora stječe sredstva iz upisnine, članarine te iz drugih prihoda ostvarenih djelatnošću komore, dok se sukladno stavku 2. navedenog članka iz državnog proračuna osiguravaju sredstva za izvršavanje poslova iz članka 26. stavka 1. podstavka 3. navedenog Zakona koje komora obavlja na temelju javnih ovlasti.
Slijedom navedenog, osoba koja ulazi u određene poslovne odnose s prvostupanjskim tijelom, može legitimno očekivati da podatak o njezinom imenu i prezimenu može biti dostupan javnosti sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama.
Pri tome Povjerenik za informiranje ističe da se u konkretnom slučaju daje podatak samo o imenu i prezimenu osobe, a ne neki drugi podaci koji bi predstavljali nepotrebno zadiranje u privatni život navedenih osoba (npr. adresa, OIB), pa se u konkretnom ne prevladava potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, što predstavlja ustaljenu i stabilnu upravnosudsku praksu, odnosno praksu Povjerenika za informiranje.
Bez obzira na činjenicu što članarine ne predstavljaju javna sredstva po stavu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Povjerenik za informiranje ističe da bi Zakon o pravu na pristup informacijama bio lišen svog smisla ako se od tijela javne vlasti ne mogle tražiti i dobiti informacije o potrošnji sredstava navedenog tijela javne vlasti, i to u najužem opsegu (ime i prezime, namjena, i iznos).
Logično je da su pojedini članovi komore više zainteresirani za tražene informacije, međutim navedeno ne isključuje mogućnost da neka treća osoba traži navedene informacije, jer je cilj Zakona o pravu na pristup omogućiti pravo na pristup informacijama svim pravnim i fizičkim osobama.
Vezano za financiranje javnim sredstvima potrebno je naglasiti da je Konačnim prijedlogom Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pravu na pristup informacijama iz 2015. godine naglašeno da su predloženim krugom tijela javne vlasti obuhvaćena i tijela koja se neposredno ne financiraju iz proračuna, ali se financiraju prikupljanjem nameta ili davanja (tzv. parafiskalnih nameta) direktno od korisnika, građana i pravnih osoba temeljem propisa (kao što su komore, turistička, vatrogasna i slične zajednice, krovne udruge, te sportski savezi čije je osnivanje predviđeno zakonom). Ujedno se navodi da u krug obveznika primjene Zakona spadaju i one pravne osobe koje imaju javne ovlasti, obavljaju javnu službu i financiraju iz javnih sredstava, bez obzira radi li se o neposrednom financiranju putem javnih proračuna ili prikupljanjem nameta ili davanja (tzv. parafiskalnih nameta) direktno od korisnika, građana ili pravnih osoba.
Osim toga, samo prvostupanjsko tijelo se u obrazloženju svog rješenja poziva na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-1499/15 od 1. listopada 2015. godine navodeći da je zauzeto stajalište da se potraživanje članarina Hrvatske gospodarske komore ima karakter javnog davanja.
Slijedom navedenog, polazeći od nesporne činjenice da je članstvo u komori obavezno, jasno je da članarine ne mogu imati karakter privatnog novčanog davanja, jer se plaćanje članarine ne temelji na dobrovoljnoj osnovi, već na temelju Zakona koji propisuje obvezno članstvo u komori, te s tim povezane obveze među koje ulazi i plaćanje članarine.
Dakle, osim što obvezna članarina koja je određena zakonskom odredbom čini pretežiti dio sredstava iz kojih se financira Hrvatska komora medicinskih sestara, navedeno tijelo javne vlasti se financira i od prihoda od obavljanja javnih ovlasti, koje su joj povjerene posebnim zakonom te je stoga u žalbenom postupku utvrđeno da za tražene informacije o trošenju financijskih sredstava Hrvatske komore medicinskih sestara postoji nedvojbeni javni interes.
Po mišljenju Povjerenika, navedene informacije ne predstavljaju niti poslovnu tajnu u smislu članka 19. stavka 1. Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96, 79/07), odnosno članka 3. stavka 1. točke 5. Zakona o zaštiti neobjavljenih informacija s tržišnom vrijednosti („Narodne novine“, broj 30/18), niti je na navedene informacije moguće primijeniti neko od drugih zakonskih ograničenja iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama.
U odnosu na pozivanje prvostupanjskog tijela na Direktivu 2013/37/EU Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2003/98/EZ o ponovnoj uporabi informacija javnog sektora (dalje u tekstu: Direktiva 2013/37/EU), Povjerenik za informiranje ističe da je navedena Direktiva prenesena u nacionalno pravo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o pravu na pristup informacijama, te se odnosi na ponovnu uporabu, a ne pristup informacijama.
Dodatno se ukazuje da bi se o zahtjevu za ponovnom uporabom informacija radilo u slučaju kada bi žalitelj od prvostupanjskog tijela tražio određenu bazu podataka, u nekom od strojno čitljivih formata (npr. CSV, XLS, XML, JSON, HTML i sl. format) kako bi koristeći navedene podatke izradio određenu aplikaciju.
Slijedom navedenog, traženje podataka o osoba kojima su isplaćeni iznosi sasvim sigurno ne predstavlja ponovnu uporabu informacija u smislu odredbe članka 5. stavka 1. točke 6. Zakona o pravu na pristup informacijama, već zahtjev za pristup informacijama.
S tim u vezi neosnovano je pozivanje prvostupanjskog tijela da žalitelj ne traži podatke vezane uz javne ovlasti prvostupanjskog tijela, a iz sljedećih razloga.
Kao prvo, navedena formulacija je sadržana u uvodnoj odredbi broj 10 Direktive 2013/37/EU koja se u konkretnom slučaju ne primjenjuje.
Kao drugo, Zakon o pravu na pristup informacijama ne poznaje katalog informacija, pa se ne može prihvatit stav prvostupanjskog tijela koje očito smatra da bi žalitelj mogao tražiti samo one informacije koje su vezane za javne ovlasti prvostupanjskog tijela.
S obzirom na to da je u žalbenom postupku utvrđeno da u odnosu na imena i prezimena fizičkih osoba kojima je izvršena isplata prevladava javni interes u odnosu na potrebu zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, te kako na preostale dijelove traženih informacija nije moguće primijeniti niti jedno od zakonskih ograničenja iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, žalitelju se u cijelosti omogućuje pristup traženim informacijama, jer je objavljivanje traženih podataka u javnom interesu upravo iz razloga što se u javnosti preispituje rad komora, a što je vidljivo iz poveznica koje su ranije navedene u ovom rješenju.
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.
Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09, 110/21), u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama, riješiti kao u izreci ovog rješenja.
Posebno se skreće pozornost da je člankom 25. a Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13., 85/15. i 69/22.) propisana obveznost izvršenja pravomoćnih rješenja Povjerenika za informiranje kojima se omogućava pristup informacijama i mogućnost njegova prisilnog izvršenja izricanjem novčane kazne čelniku tijela. Sukladno Zakonu o općem upravnom postupku, u slučaju nepostupanja tijela javne vlasti, postupak izvršenja po ovom rješenju Povjerenik za informiranje provodi na prijedlog stranke.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan