KLASA: UP/II-008-07/23-01/496

URBROJ: 401-01/06-23-2

Zagreb, 21. rujna 2023.

Povjerenik za informiranje, OIB: 68011638990, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13., 85/15. i 69/22.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja trgovačkog društva Zagrebački velesajam d.o.o., KLASA: ZV-01-23-32, UR.BROJ: 06-01/08-23-02 od 19. svibnja 2023. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja trgovačkog društva Zagrebački velesajam d.o.o., KLASA: ZV-01-23-32, UR.BROJ: 06-01/08-23-02 od 19. svibnja 2023. godine, kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem trgovačkog društva Zagrebački velesajam d.o.o. odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 10. svibnja 2023. godine kojim je zatražio Plan poslovanja za 2023. godinu te Kolektivni ugovor iz 2023. godine ili objavu na internetskoj stranici tijela javne vlasti, pozivom na članak 23. stavak 5. točku 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, a iz razloga jer žalitelj očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je, pišući preko preslike dijela prve stranice njegovog teksta, pravovremeno uložio žalbu u kojoj navodi tekst svoga zahtjeva.

Žalba je neosnovana.

Trgovačko društvo Zagrebački velesajam d.o.o. je Povjereniku za informiranje u žalbenom postupku aktom KLASA: ZV-01-23-32, UR.BROJ: 06-01/08-23-05 od 29. lipnja 2023. godine dostavilo spis predmeta na nadležno postupanje.

Uvidom u spis predmeta je utvrđeno kako je žalitelj 10. svibnja 2023. godine podnio trgovačkom društvu Zagrebački velesajam d.o.o. predmetni zahtjev za pristup informacijama te da je njime zatražio sljedeće: „Moli kopije 1. Plana poslovanja za 2023. g. ili oglasiti na www.zv.hr i 2. Kolektivnog ugovora iz 2023. godine ili oglasiti na www.zv.hr .“

Postupajući po navedenom zahtjevu žalitelja trgovačko društvo Zagrebački velesajam d.o.o. donijelo je osporeno rješenje odbivši zahtjev pozivom na odredbu članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer je u postupku utvrđeno da se radi o zlouporabi prava na pristup informacijama od strane žalitelja.

U obrazloženju osporenog rješenja citirana je odredba kojom Zakona o pravu na pristup informacijama „narodne novine“, broj 25/13. i 85/15. u članku 25. stavku 5. točki 5. propisuje tzv. zlouporabu prava na pristup informacijama te je navedeno kako je žalitelj u razdoblju od 2019. do dana donošenja osporenog rješenja podnio više zahtjeva za pristup informacijama, koji se u nastavku i citiraju. Također, navedeno je da svi navedeni zahtjevi žalitelja sadrže elemente zlouporabe prava na pristup informacijama te da, osim navođenja traženih informacija, sadrže i optužbe kojima se predmnijevaju nepravilnosti u radu Zagrebačkog velesajma d.o.o., njegovih djelatnika i čelnika. Nadalje je navedeno da pretežiti broj zahtjeva koji su podneseni navedenom tijelu javne vlasti čine žaliteljevi zahtjevi, kao i da njihova brojnost i istovrsnost govori u prilog tvrdnji da je njihovo podnošenje rezultat osobnih razmirica žalitelja sa prvostupanjskim tijelom. U nastavku je istaknuto kako se žaliteljevi zahtjevi odnose na tri skupine istovrsnih informacija: 1. Podaci o poslovanju (plan poslovanja, računi dobiti i gubitka, računi ostvarenja i sl.), 2. Podaci o planovima i ostvarenju plaćenih naknada za odvjetničke usluge po godinama; podaci o sporovima i njihovim uspjesima, računi odvjetničkih usluga Odvjetničkog društva Mihočević&Bajs d.o.o. za radne sporove; podaci o osobama ovlaštenim zastupati Zagrebački velesajam d.o.o. u kaznenim postupcima, i 3. radno-pravna dokumentacija o konkretnim radnicima Zagrebačkog velesajma d.o.o. ili traženje odluka koje su vezane za radno pravni status radnika Zagrebačkog velesajma d.o.o. općenito. U odnosu na traženje podataka o poslovanju je navedeno kako se većina traženih podataka nalazi na web stranici tijela javne vlasti i javno su dostupni, a da žalitelj u pravilu traži podatke prije nego li su traženi dokumenti o poslovanju usvojeni od strane nadležnih organa društva odnosno prije nego li su javno objavljeni; tj. većinom traži preliminarne financijske podatke, koji su radni materijali i ne predstavljaju službene dokumente. Nadalje, u odnosu na podatke koje žalitelj traži vezano za usluge odvjetnika naglašeno je da su isti vezani za osobni interes žalitelja, s obzirom na činjenicu da u svim sporovima koji se vode između žalitelja i prvostupanjskog tijela, trgovačko društvo Zagrebački velesajam d.o.o. zastupa Odvjetničko društvo Mihočević&Bajs d.o.o. Vezano za traženje radno-pravne dokumentacije, istaknuto je da žalitelj putem instituta prava na pristup informacijama traži podatke o tri zaposlenika prvostupanjskog tijela, pri čemu se pretpostavlja da se ovdje također radi o osobnom animozitetu prema tim osobama odnosno da ne postoji javni već samo privatni interes žalitelja. Zaključno je navedeno kako žalitelj kontinuirano traži informacije o poslovanju prvostupanjskog tijela koje su mu više puta dostavljane, da se ne radi o javnom nego o isključivo privatnom interesu, a da u konkretnom slučaju žalitelj ponovo traži istovrsne podatke, zbog čega je zaključeno kako je njegov zahtjev protivan cilju i svrsi Zakona o pravu na pristup informacijama te je zahtjev odbijen.

Dana 25. lipnja 2022. godine stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 69/22.) prema kojem je dotadašnji stavak 5. članka 23. Zakona o pravu na pristup informacijama postao stavak 6. istog članka.

Člankom 23. stavkom 6. točkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, a osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.

Kada se razmatra predmetni zahtjev u odnosu na javni interes, činjenica je da informacije koje je žalitelj tražio može tražiti bilo koja fizička ili pravna, domaća ili strana osoba. Međutim, s obzirom da je u prvostupanjskom postupku utvrđena zlouporaba prava na što upućuje i detaljno obrazloženje prvostupanjskog rješenja, u ovom žalbenom postupku je razmatrana zakonitost odluke trgovačkog društva Zagrebački velesajam d.o.o. u pogledu postojanja/nepostojanja navedenog razloga za odbijanje zahtjeva, pri čemu je stav žalbenog tijela da u slučaju utvrđenja da u pojedinačnim slučajevima postoji zlouporaba prava na pristup informacijama nema potrebe za provođenjem testa razmjernosti i javnog interesa i odlučivanjem o dostupnosti traženih informacija.

Uz prvostupanjski spis predmeta trgovačko društvo Zagrebački velesajam d.o.o. je slijedom traženja Ureda povjerenika iz akta KLASA: 008-04/23-01/413, URBROJ: 401-01/06-23-4 od 14. lipnja 2023. godine, dostavilo i preslike Upisnika o zahtjevima, postupcima i odlukama o ostvarivanju prava na pristup informacijama za 2020., 2021., 2022. i 2023. godinu. Uz navedeni akt prvostupanjsko tijelo je priložilo i dokumentaciju iz koje je vidljiva činjenica o vođenju sporova između žalitelja i prvostupanjskog tijela, potvrdu o tome da je žalitelj bio zaposlenik prvostupanjskog tijela te dokumentaciju odnosno različite druge podneske koji su im dostavljeni od žalitelja.

Iz međunarodnih dokumenata, primjerice Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, Konvencije o pristupu službenim dokumentima Vijeća Europe, Konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša iz 1998. (Aarhuška konvencija) te međunarodnog modela Zakona o pravu na pristup informacijama koji je kao uzor brojnim zakonima o pravu na pristup informacijama dostupan na poveznici https://www.article19.org/data/files/pdfs/standards/modelfoilaw.pdf je vidljivo da je svima njima uzeta u obzir mogućnost da se zahtjev za pristup informacijama koristi na način da se ugrožava prava drugih.

Člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00.,124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. - pročišćeni tekst i 5/14.), jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.

U Republici Hrvatskoj je Zakon o pravu na pristup informacijama organski zakon, kojim se razrađuje ustavno pravo na pristup informacijama, čija je svrha omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i na ponovnu uporabu informacija fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o pravu na pristup informacijama, koji je objavljen u „Narodnim novinama“ broj 85/15., a stupio je snagu 9. kolovoza 2015. godine, je određeno da se može ograničiti pravo na pristup informacijama u slučaju da jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, a osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.

Povjerenik za informiranje, u svojem djelovanju prvenstveno ima namjeru ostvarivanja svrhe i cilja Zakona o pravu na pristup informacijama. Slijedom navedenog, nastoji kao temeljno načelo pristupa informacijama promovirati načelo javnosti i slobodnog pristupa, koje ukazuje kako su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona. Pri navedenom Povjerenik za informiranje ima i ulogu zaštitnika drugih ustavnih prava i vrijednosti zaštićenih pravnim poretkom, ali i zaštitnika dostojanstva i normalnog funkcioniranja tijela javne vlasti, pa je u tom smislu ograničenje prava na pristup informacijama zbog zloupotrebe prava normirano člankom 23. stavkom 6. točkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Zlouporaba prava je sukob prava korisnika prava na pristup informacijama i same svrhe Zakona, do kojeg dolazi u određenom trenutku kada korištenje tim pravom, koje je do nekog trenutka procesno i materijalno opravdano, primjerice zbog toga što se pravo ostvaruje na način na koji to određuju procesne odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno podnošenjem zahtjeva za pristup informacijama, dolazi u sukob sa svrhom i ciljem zakonskog uređenja prava na način da se postupanje korisnika pri raspolaganju navedenim pravom negativno odražava na prava i dužnosti trećih osoba. Dakle, zlouporabu prava na pristup informacijama može se identificirati u situacijama kada pojedini korisnik prava na pristup informacijama, pod određenim okolnostima, ugrožava, ometa ili onemogućava korištenje prava drugih, čineći to osobno ili putem drugih korisnika koji od istog tijela javne vlasti učestalim zahtjevima traže informacije.

Naime, iako Zakon o pravu na pristup informacijama ne određuje koliko zahtjeva može podnijeti pojedini korisnik, objektivni kriterij zlouporabe prava obuhvaća broj i opsežnost zahtjeva tj. voluminoznost zahtjeva, neodređenost zahtjeva, istovrsne i ponavljajuće zahtjeve, kao i neozbiljne zahtjeve. Prilikom rješavanja velikog broja zahtjeva za pristup informacijama kojim se traže informacije obuhvaćene u razdoblju nekoliko godina, postoji mogućnost da prava stranaka u drugim postupcima kod tijela javne vlasti ne budu adekvatno zaštićena, te može doći i do zastoja u radu tijela javne vlasti i na taj način ograničavanja drugih korisnika zbog neobavljanja redovnog posla. To predstavlja prepreku učinkovitom radu tijela, ne samo u području pristupa informacijama, već u svim svojim područjima rada, dok je svrha Zakona o pravu na pristup informacijama putem ostvarivanja prava na pristup javnim informacijama upravo promicanje učinkovitosti u radu i racionalno funkcioniranje.

Kod utvrđivanja zlouporabe prava na pristup informacijama potrebno je cijeniti sve činjenice i okolnosti slučaja kako bi se utemeljila odluka o postojanju ili nepostojanju zlouporabe prava, pri čemu je posebno potrebno uzeti u obzir i zakonsko načelo međusobnog poštovanja i suradnje iz članka 9.a Zakona o pravu na pristup informacijama koje određuje da se odnosi tijela javne vlasti i korisnika temelje na suradnji i pružanju pomoći te međusobnom uvažavanju i poštivanju dostojanstva ljudske osobe.

Zakon o pravu na pristup informacijama daje temeljne smjernice o tome koje okolnosti tijelo javne vlasti treba imati u vidu prilikom donošenja odluke o tome da određeni korisnik zloupotrebljava pravo na pristup informacijama (funkcionalno povezani zahtjevi, učestali zahtjevi, rješavanje predstavlja opterećenje za tijelo javne vlasti), iz kojih proizlazi da je u pojedinačnim slučajevima potrebno je ocijeniti utjecaj zahtjeva na javni interes, iako prema Zakonu o pravu na pristup informacijama podnositelji zahtjeva ne moraju navoditi razloge zbog kojih traže informaciju, te uzeti u obzir i širi kontekst podnošenja zahtjeva, kao i ciljeve koji se žele postići podnošenjem zahtjeva. Osim toga potrebno je ocijeniti ponašanje korisnika prilikom traženje informacija (objektivne i subjektivne okolnosti), a također i poziciju tijela javne vlasti, kao i uzeti u obzir kontekst i povijest tih zahtjeva. Naime, iz podnositeljevih postupanja po prethodnim zahtjevima moguće je uočiti određeni model ponašanja podnositelja pa je tako, primjerice, podnositelj uvijek nezadovoljan dobivenom informacijom, i nakon njezinog zaprimanja postavlja dodatne zahtjeve koje proširuje u odnosu na raniji zahtjev.

S obzirom na razlog odbijanja predmetnog zahtjeva u žalbenom je postupku bilo potrebno uvidom u Upisnike o zahtjevima, postupcima i odlukama o ostvarivanju prava na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija trgovačkog društva Zagrebački velesajam d.o.o. za 2020., 2021., 2022. i 2023. godinu, koji su dostavljeni žalbenom tijelu sa spisom predmeta, razmotriti sve zahtjeve koje je žalitelj podnio prvostupanjskom tijelu u navedenim godinama do trenutka izrade prvostupanjske odluke.

Naime, navedeni uvid predstavlja već standardizirani postupak žalbenog tijela kod utvrđivanja eventualnog postojanja zlouporabe prava od pojedinih korisnika, a također i utvrđivanje relevantnih činjenica u pogledu brojnosti zahtjeva, njihova sadržaja, učestalosti podnošenja te mogućeg opterećenja tijela javne vlasti koje se u prvostupanjskoj odluci poziva na odredbu koja propisuje mogućnost odbijanja zahtjeva korisnika zbog tzv. zlouporabe prava na pristup informacijama. Pri tome se posebno naglašava da se radi o utvrđivanju objektivnih razloga zbog kojih bi se prvostupanjska tijela mogla pozvati na razlog odbijanja zahtjeva zbog zlouporabe prava na pristup informacijama, ne ulazeći pri tome u narav informacija koje se traže, s obzirom da je notorna činjenica da se svako pravo može zloupotrijebiti, bez obzira na to što se zahtjevom mogu tražiti primjerice i informacije koje potpadaju u krug onih koje bi trebale biti javno dostupne sukladno odredbi članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama odnosno informacija o raspolaganju javnim sredstvima. Primjerice, od nekog tijela javne vlasti moglo bi se samo jednim zahtjevom za pristup informacijama zatražiti svi ugovori koje je ono sklopilo od svog osnivanja do trenutka podnošenja zahtjeva, svi računi koje to tijelo ikada izdalo, ili se sa više povezanih učestalih zahtjeva može konstantno tražiti istu, ili istovrsnu informaciju, a što u konačnici rezultira opterećenjem za tijelo javne vlasti, a institut prava na pristup informacijama gubi svoju svrhu.

Povjerenik za informiranje cijeni i okolnost da je utvrđeno da je, ako bi se svaki pojedini zahtjev žalitelja koji je podnio prvostupanjskom tijelu razmatrao pojedinačno, vidljivo da su se istima u jednom dijelu tražile informacije koje u pravilu predstavljaju informaciju o raspolaganju javnim sredstvima. Stoga se posebno ističe da se u ovom žalbenom postupku kod utvrđivanja je li došlo do zlouporabe prava nije niti razmatrala dostupnost/nedostupnost same informacije, uzimajući u obzir da tijela javne vlasti koja su obveznici primjene Zakona o pravu na pristup informacijama u pravilu u velikoj mjeri i raspolažu informacijama koje se djelomično ili u cijelosti odnose na raspolaganje javnim sredstvima, nego se utvrđivalo činjenicu da li se žalitelj u konkretnom slučaju koristio svojim zakonskim pravom na način koji dovodi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti odnosno da li je došlo do kršenja zakonskog načelo međusobnog poštovanja i suradnje iz članka 9.a Zakona o pravu na pristup informacijama.

Imajući u vidu sve navedeno u žalbenom je postupku razmotreno je li u konkretnom slučaju došlo do zlouporabe prava i je li trgovačko društvo Zagrebački velesajam d.o.o. donijelo na zakonu utemeljenu odluku o zlouporabi prava na pristup informacijama.

U žalbenom postupku je uvidom u Upisnike o ostvarivanju prava na pristup informacijama trgovačkog društva Zagrebački velesajam d.o.o. utvrđeno da je navedenom tijelu javne vlasti u 2020. godini žalitelj podnio 11, u 2021. godini 13, u 2022. godini 13, a u 2023. godini zaključno sa predmetnim zahtjevom 4 zahtjeva za pristup informacijama.

U odnosu na navedene podatke ističe se da broj zahtjeva na prvi pogled ne ukazuje da bi se radilo o prekomjernim i voluminoznim zahtjevima, ali je uvidom u njihov sadržaj u žalbenom postupku zaključeno kako se može prihvatiti zaključak prvostupanjskog tijela iz osporenog rješenja da žalitelj kroz dulji vremenski period podnošenjem zahtjeva za pristup informacijama zloupotrebljava pravo na pristup informacijama.

Uvidom u zahtjeve koje je podnosio prvostupanjskom tijelu tijekom 2020., 2021. i 2022. godine, utvrđeno je da je u pretežitom dijelu tih zahtjeva žalitelj iste naslovio na više pojedinaca iz više tijela javne vlasti, da se zahtjevi u pravilu sastoje od više zalijepljenih dijelova različitih tekstova, poveznica i slično, da je u jednom dijelu zahtjeva istaknuto što se u zahtjevu traži, primjerice „koliki je ukupni dug Zagrebačkog velesajma d.o.o. poglavito prema financijskim institucijama i državi, poglavito od preuzimanja dužnosti današnje uprave“, da se u nekim dijelovima zahtjeva navode različite poveznice i slično, a da su u isti ubačeni i navodi žalitelja, primjerice „str.pov.“, „vojna tajna“, „uskrsnuće“, „na respiratoru“ te „Sapienti sat“. Iz zahtjeva žalitelja upućenih prvostupanjskom tijelu je vidljivo kako je većina slična u tome da se u njima predmnijevaju nepravilnosti u radu i druga negativna i zakonom zabranjena postupanja od strane prvostupanjskog tijela odnosno njegovih odgovornih osoba.

Nadalje, uvidom u sadržaj traženja iz zahtjeva za pristup informacijama koje je žalitelj podnosio trgovačkom društvu Zagrebački velesajam d.o.o u promatranom razdoblju, utvrđeno je kako žalitelj u nekima od njih tumači sadržaj ranije dostavljenih mu informacija na način da optužuje prvostupanjsko tijelo za nesavjesno poslovanje ili potrošnju sredstava, primjerice; u zahtjevu od 17. studenoga 2020. godine u kojem tražeći kopije računa odvjetničkog društva Mihočević&Bajs govori o „nezakonitom otkazu, nepostojanju dokaza za počinjenje kaznenog djela klevete, poziva i moli gradonačelnika i prve suradnike da promptno prekinu montirani i bezprimjereni progon, prekid troškova koji terete trgovačko društvo Zagrebački velesajam d.o.o., što bi netko mogao kvalificirati kao zlouporabu službene dužnosti i pogodovanje Mihočević&Bajs“; a u zahtjevu od 23. listopada 2020. godine/požurnici u kojem traži plaćene fakture odvjetničkom društvu Mihočević&Bajs, navodi „obzirom na generiranje montiranih sporova čak i protiv Radničkog vijeća/Hrvatskih branitelja u Pr-1108/19 i protiv ......... u K-458/19, gdje uz tri pravnice, ZV-Ljudskih resursa, prepušta se odvjetnicima bildanje VPS, bildanje troškova na račun društva“.

Također je utvrđeno kako on u pojedinim zahtjevima traži dokumente koji još nisu usvojeni kao službeni, primjerice: u zahtjevu od 25. siječnja 2020. godine u kojem traži „kopiju računa dobiti i gubitka za 2019, i plan za 2020., preliminarni, ukoliko nije odobren od ........., Skupština društva ZV d.o.o.“, pri čemu je u dio zahtjeva zalijepljen/ubačen tekst u kojem se govori o ostvarenju pozitivnog poslovnog rezultata u prvostupanjskom tijelu, a u koji su opet ubačeni izrazi poput „za ne povjerovati“.

Iz gore navedenih traženja žalitelja te uzimajući u obzir sadržaj njegovog zahtjeva u konkretnom slučaju vidljivo je da žalitelj učestalo prvostupanjskom tijelu podnosi istovrsne zahtjeve, odnosno da u ovisnosti o već zaprimljenim informacijama produbljuje odnosno proširuje svoje zahtjeve. U europskoj praksi ostvarivanja prava na pristup informacijama takvo se podnošenje zahtjeva naziva „pecanjem“ (information fishing) i ne smatra se automatski sukladnim javnom interesu koji se ostvaruje putem Zakona o pravu na pristup informacijama. Naime, takvo se ponašanje razlikuje od situacije kad korisnik, sumnjajući u nepravilnosti, traži neke određene informacije koje bi mogle ukazati na nedostatke i nepravilnosti u radu tijela javne vlasti.

Pri navedenom se napominje kako se u ovom žalbenom postupku nije uzimalo u obzir zahtjeve za pristup informacijama koje je žalitelj prvostupanjskom tijelu podnosio u razdoblju prije 2018. godine, obzirom da se tada obzirom na važeće zakonske odredbe još nije ni moglo raditi o prekomjernom broju zahtjeva, premda bi se mogao uzeti u obzir i ukupan broj zahtjeva koje je žalitelj do sada podnio navedenom tijelu javne vlasti.

Daljnjim uvidom u spis predmeta je utvrđeno kako je prvostupanjsko tijelo svoje navode iz obrazloženja osporenog rješenja o tome da se žalitelj služi institutom prava na pristup informacijama u svrhu obračunavanja s prvostupanjskim tijelom, potkrijepilo dokumentacijom koju je u većini slučajeva zaprimilo od samog žalitelja, a iz koje je vidljivo kako žalitelj nakon što putem zahtjeva za pristup informacijama pribavi određenu informaciju istu umnožava i dostavlja raznim državnim tijelima, pravnim osobama i pojedincima, na način da originalni test informacije kopira samo djelomično te vlastitom rukom na isti napiše vlastite sugestije o sadržaju informacije, na isti list ubaci i preslike tekstova različitih adresanata, a čime se može dobiti pogrešna slika o autentičnom sadržaju informacija. Također je utvrđeno kako je trgovačko društvo Zagrebački velesajam d.o.o. argumentirajući svoje navode o žaliteljevim motivima za podnošenje zahtjeva za pristup informacijama u spis priložilo i dokaze o tome da se između žalitelja i prvostupanjskog tijela vodi više sudskih postupaka, a što proizlazi i iz sadržaja pojedinih zahtjeva žalitelja.

Osim navedenog iz podataka o žalbenim postupcima koji su se vodili ili se vode kod drugostupanjskog tijela je vidljivo da je trgovačko društvo Zagrebački velesajam d.o.o. žalitelju u većini slučajeva po završetku istih postupaka dostavljao žalitelju tražene podatke odnosno postupilo po pravomoćnim rješenjima Povjerenika za informiranje te da je iz dostavljene dokumentacije od strane prvostupanjskog tijela vidljivo kako interes za pojedine informacije prvostupanjskog tijela ima pretežito žalitelj, a da mu tražene informacije od navedenog tijela javne vlasti nisu uskraćivane u cjelini nego u pogleda dijela informacija.

U odnosu na zahtjev žalitelja u konkretnom slučaju, uvidom u internetsku stranicu prvostupanjskog tijela, utvrđeno je kako su na istoj javno objavljeni i svima dostupni Plan poslovanja za 2023. godinu, na poveznici https://web.archive.org/web/20230505221226/https:/www.zgh.hr/investitori/planovi-poslovanja/11705 , kao i Kolektivni ugovor za 2023. godinu i njegov Dodatak, a što je vidljivo iz poveznice https://web.archive.org/web/20230515232244/https:/www.zgh.hr/o-nama/kolektivni-ugovor/15. U žalbenom postupku izvršena je u odnosu na navedene objave jednostavna provjera vremena objave na internetskim stranicama, kojom je utvrđeno kako je Plan poslovanja Zagrebačkog holdinga d.o.o. za 2023. godinu bio javno objavljen od 5. svibnja 2023. godine, a da su Kolektivni ugovor i njegov Dodatak bili javno dostupni od 15. svibnja 2023. godine. S obzirom da je u svom zahtjevu žalitelj zatražio dostavu preslika ili javnu objavu traženih dokumenata, a da je predmetnu žalbu podnio 6. lipnja 2023. godine te nakon toga kod drugostupanjskog tijela požurivao njezino rješavanje, u žalbenom postupku je upitnim ocijenjeno procesno ponašanje žalitelja, kada je prvostupanjsko tijelo javno objavilo tražene informacije iz zahtjeva (plan poslovanja prije podnošenja predmetnog zahtjeva, a kolektivni ugovor prije podnošenja predmetne žalbe).

S obzirom na navedeno te razmatranjem zahtjeva žalitelja u širem kontekstu, u međusobnom odnosu, vremenskom rasponu, količini, te uzimanjem u obzir svih činjenica i dokaza, a što je nužno pri odlučivanju o postojanju ili nepostojanju zlouporabe prava, u žalbenom postupku je utvrđeno kako je konkretnom slučaju došlo do zloupotrebe prava na pristup informacijama, koje dovodi do opterećivanja tijela javne vlasti, uslijed kontinuiranog podnošenja zahtjeva za pristup informacijama te da je u konkretnom slučaju došlo do kršenja načela međusobnog poštovanja i suradnje od strane žalitelja, a posebno uzimajući u obzir da je žalitelj bio dugogodišnji zaposlenik trgovačkog društva Zagrebački velesajam d.o.o., o čemu je od prvostupanjskog tijela dostavljena potvrda u spis predmeta.

Naime iz spisa predmeta je razvidno da se između žalitelja i prvostupanjskog tijela vodi više sudskih sporova, a iz navoda žalbe je jasno da u njoj žalitelj ne navodi nikakve razloge zbog kojih osporeno rješenje drži nezakonitim, nego samo ponavlja svoj zahtjev, a kome je u međuvremenu zapravo u cijelosti udovoljeno javnom objavom tražene dokumentacije na internetskoj stranici tijela javne vlasti.

Uzimajući u obzir sve navedeno u žalbenom postupku je zaključeno da žalitelj u konkretnom slučaju te u većini ostalih svojih podnesaka institut prava na pristup informacijama koristi u svrhu svog osobnog obračuna s prvostupanjskim tijelom, pri čemu njegova komunikacija predstavlja kršenje načela međusobnog poštovanja i suradnje propisanog člankom 9.a Zakona o pravu na pristup informacijama. Naime, cilj Zakona o pravu na pristup informacijama nije obračunavanje korisnika s prvostupanjskim tijelom zbog određenih nesuglasica vezanih za poslovanje tijela javne vlasti čiji je žalitelj bio zaposlenik te postupaka koji se između njih vode, pa je žaliteljev zahtjev suprotan svrsi prava na pristup informacijama, koja se sastoji u osiguravanju i omogućavanju korisnicima informacija od javnog značaja.

Slijedom svega navedenog, prvostupanjsko rješenje sadrži jasne i valjane razloge za primjenu članka 23. stavka 6. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, koji žalbenim navodima žalitelja nisu dovedeni u sumnju te je prvostupanjsko tijelo po mišljenju Povjerenika za informiranje pravilno primijenilo navedenu odredbu i pravilno ocijenilo razmjer između prava na pristup informacijama i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.

Stoga je Povjerenik za informiranje u konkretnom slučaju utvrdio kako je prvostupanjsko tijelo pravilno postupilo kada je odbilo predmetni zahtjev, iako se pri tome omaškom pozvalo na pogrešnu zakonsku odredbu, s obzirom da navedeni nedostatak nije mogao dovesti do drugačijeg rješenja ove upravne stvari. Naime, žaliteljevo korištenje instituta prava na pristup informacijama kolidira sa javnim interesom zbog kojega navedeni institut postoji te ujedno predstavlja i obezvrjeđivane njegova cilja i svrhe, a daljnje omogućavanje žalitelju da zlouporabljuje odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama na način kao u konkretnom slučaju imalo bi za posljedicu neopravdano opterećivanje tijela javne vlasti te bi bilo u suprotnosti s načelima pravičnosti i pravne sigurnosti.

Člankom 116. stavkom 1. točkom 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09. i 110/21.) propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli utjecati na rješenje stvari.

Stoga je na temelju članka 116. stavka 1. točke 2. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                            dr. sc. Zoran Pičuljan